white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
subota, 31.05.2014.
Dioklecijan i ja - sami, u mraku
Bilo je to davnih (80?90?-ih), ljetna večer, dogovor je bio : Dioklecijanova palača, (koja?, gdje? kako doći?) novootvoreni kafić u središtu Splita u okrilju Dioklecijanove (kako reče jedan bloger) nelegalno sagrađene vikendice.
Ona sva ustreptala, ušminkana, u vruće ljetno veče, crna minica (no,no,no no, ni tada nije mini previše bila), svilena bluza što se preljeva od plave preko "liht" plave (što bi moja baka rekla) do ljubičaste; duga kosa svježe oprana, šminka, nakit sve je tu.
A on već čeka, u ambijentu .....neopisivom.
Slavonki, iz bogate, žitne i ravne nam Slavonije, gdje se bogatstvo drukčije mjeri i gleda; ovo je bio čisti luksuz, ma kakva zlatna žitna polja!
Baršunom presvučene klupe i separei, mali tabureići, zlatni ukrasi, slike, glazba...ludilo. Oko nje sve neki, ko sa naslovnih strana časopisa sišli. Danas bi rekli, trendovski! Hvala Bogu, bar se ovdje po visini, osjećala kao kod kuće! I nakon pozdrava naruči jabuku. Moram na toalet, tiho mu šapnu. Tamo je, reče on, pokaza rukom smjer, a ona....odjuri.
Ni toalet nije bio što je znala. Otvara vrata, a svijetlo se pali samo. Predvorje...ogledala, slavine, 3 vrata na izbor...izabra , naravno, prva i najbliža. Priša je priša (pogotovo nakon 3 dana opstipacije). I taman da odahne od obavljenog (teškog) posla, kad ugasiše se svjetla. Mrak, totalni mrak. Kopa rukama oko sebe, gdje je, što je ovo, pa bio je ovdje i papir, rola završi na podu, nema baš puno manevarskog prostora za traženje opipom, ali eto nekako nabasa na komad papira u tom mraku. Napipa i vodokotlić iza sebe pa (ipak) pusti i vodu (bilo vode).
No to ne bijaše sve. Pipa oko sebe zidove, traži prekidač (mobitela tada nije ni bilo), glazba trešti, ne može nikoga ni dozvati, no muci nije kraj. Jedva se obuče u toj neugodnoj mrakači, jedva ugura svilenu bluzicu da liči na nešto u crnu minicu, kadli alarm kao iz filmova kad pljačkaš banku: tinuninutinuninu... tinuninutinuninu. Prvo ogluši, pa se opet prepade, što je ovo sada? U životu nije čula za alarm na wc-u. Možda nije iz kafića, ali je glasan, para uši! A mrak odzvanja zvukom alarma. Gospe moja, pomisli, što ću sad? Tinuninutinuninu ... tinuninutinuninu ne prestaje.
Odjednom buka kroz zvuk alarma, vrata se treskom otvaraju, glazba se glasnije čuje, ona pomisli spas, dolazi on, kad ono: dvojica zaštitara (mrga) provališe i vrata toaleta, usmjeriše baterije kao na policijskom ispitivanju, upališe sva svjetla, kao u Betlehemu i upitaše: Što radiš tu?
Ona izbuzemljena gleda jednog pa drugog (a nijedan nije on) i ne može od šoka ništa izustiti.
Onda joj projuri glavom: pustila sam vodu; onda se pipa: aha, uzdah olakšanja: obučena sam. A oni, vidjevši je onako izbezumljenu,čistu i ušminkanu i našminkanu: Lažna uzbuna, nema igle. A jebi ga, opet one 4 minute kratke! Oprostite šinjorina!
E moj Dioklecijane, ni ne znaš što se sve pod tvojim okriljem događalo. Više ne vrijedi niti ona: Kruha i igara!
Oznake: dioklecijan
četvrtak, 29.05.2014.
Ples s mladom (za Andreu)
Izašla ona, ne sva u bijelom već u suptilno nježno ružišastom, sva treperava i puna iščekivanja, taj dan. I nije marila što čajo skoro razbi vrata buklijom, što djeveri stajaše ko drvene Marije uz nju.
Danas je njen dan i neće od toga praviti cirkus, nikakve gluposti, nikakvi "naplativi" običaji: samo ružmarin i ples s mladom u ponoć .
I dođe ples s mladom (nakon svih ružmarina, vječnog da Njemu, večere, svih govora itd). I redaše se : roditelji njeni, njegovi, bliži rođaci, dalji rođaci, prijatelji, poznati (ne)poznati ... netko da samo poljubac, netko otplesa 3 takta, a netko i 2 kruga. Netko je ni ne dirne, a netko je stisne kao da bi je poveo kući, odmah. Već joj se vrti u glavi jer valceri traju već 40 minuta, frizura se raspada, špange ne drže silne piruete, a sa strane stoji (sjedi) on.
Gleda. Oči mu se sjaje, a brk smije. Raspoložen je kao da je njegova svadba, kao da se on ženi, a ne njegov brat. Progura se kroz gomilu čekajući i mahne joj. Kovertom. U kojoj je njegov doprinos za ples. Ples s mladom.
Izneđu dva okreta u rukama nepoznatog plesača registrirala ga je. I kada je ovaj službeno oslobodi, ona, ko lastavica pohita u krajnji kut dvorane, do njega. Razgrne čekajuću gomilu i pruži mu ruku. Prihvati je, povuče sebi, i utisne joj vreli poljubac u obraz. Ugura joj kovertu u ruku. Htjede se okrenuti i otići, no ona mu ne dade. Stisnu mu ruku, ne dozvoli da se okrene, povuče ga na sred podija i nasmiješi se. On iznenađen, zbunjen, ne zna što bi. Bend je još uvijek svirao valcer (tako neprimjereno), a ona mu uze i drugu ruku, zavrti ga oko njegove osi i nasmiješi mu se, opet. On joj uzvrati osmjeh, širok, ko duša. A onda ona otplesa oko njega tri kruga. Njemu već postalo neugodno i hoće se izvući iz tog plesa s mladom. Shvativši, ona mu se nasmiješi još jednom, poljubi ga u obraz, zahvali i odgura ga do njegova mjesta za stolom. Tamo on posegnu za pivom, zakoči svoja crvena kolica, da ne bi sama poletjela do plesnog podija.
I on je otplesao ples s mladom, ni sanjao nije takav!
Oznake: ples s mladom
Moj Sin
Da, ovaj prekrasni mladić moj je sin
i ima rođendan danas
a sjećam se
kako ga, teškom mukom
(više od 24 sata) rađah
sjećam se izuzetno stručne babice
što mi ga spasi pravovremenom reakcijom
od zajamčene hendikepiranosti
(pa sad zasluženo nosi titulu krsne kume moje najmlađe - babica)
u hladnom i sterilnom inozemstvu
gdje je sve bilo hladno
i ništa sterilno,
jer ja zaglavi od sepse još 3 mjeseca
sjećam se
čudotvorca sa lego kockicama s 2
čuvara svoje mlađe sestre u vrtiću s 6
egzibicionista na trkaćem biciklu s 8
(s nekoliko šavova)
skatera s 13
dj s 16
moj sin
zvijezda s 14 (kako reče njegov bivši razrednik
iz osnovne škole)
s neprikosnovenim socijalnim vještinama
i s mladima i sa starima
jednako drag
rođen da bude sretan
najzadovoljiji od sve moje djece
(ne znam od koga mu je to u genima)
dobar
zanimljiv
s istančanim smislom za humor
(uvijek se zajedno smijemo)
ali eto.....
nekako mu se ne uči
pa je pitanje
hoće li i kada steći diplomu
moj sin
kojeg volim jer je moj
jer je dobar čovjek
bez obzira na diplomu
moj sin
koji razumije više nego što kaže
koji me jedini inspirirao (još nerođen)
na apstinenciju od cigareta
u trudnoći
koji će mi reći
evo me madre
skinio sam ti jedan dobar film
jesi čula ovu stvar
što misliš o...nečemu već
moj sin
dovoljno da ponosno mogu reći
sretan ti rođendan
sine moj (što i jesam!)
Oznake: sin rođendan
nedjelja, 25.05.2014.
Obljetnica
Prije bih to nazvala - mjesečnica.
Jeste li nekada bili u vezi, kada vam se činilo da je svaki dan - obljetnica, kada ste bili toliko ludi i zaljubljeni da ste stalno imali neke obljetnice i čudom se čudili, ta kako baš vi, pa otkud' da to "toliko" traje, pa nikad' nisam s nekim "izdržala" toliko dugo, pa sve tako....eh, a kad tu "frikkontrolu" spojite sa zaluđenošću brojevima, dobijete čistog opsjenara datumima (čak i neprijateljev rođendan pamtim), pa eto ja danas imam mjesečnicu - obljetnicu!
25.04. sam prvi puta nešto objavila na blogu - prije mjesec dana!
Tada sam se osjećala onako kako sam se osjećala, napisala i prekoračila granice vlastite samoće i šutnje.
A sada, profesionalno, slijedi inventura:
umjesto broja objavljenih postova (koji imam) i broja posjeta i komentara (koji ne znam jer ne brojim) ja bih nešto o onom što nas sve žulja:
Ljudi moji, nikada nisam mislila da bih svoje intimne stihove, riječi, doživljaje pretvorene u riječi, mogla podijeliti s nepoznatima (eto 1. znak da nikada neću biti pjesnikinja, kakva je to pjesnikinja koja svoje misli pretočene u riječi ne može iskazati javnosti?!), ali moram objaviti i ovo: ja pojma nemam tko je ovaj ili onaj bloger ili blogerica, ali osjećam...dušu, a to mi je bitno. Jer što smo bez duše, samo mrtva tijela što misle da žive.
I još nešto bitno: nepoznati blogeri.... po dobrom starom Einsteinu sve je relativno, pa tako i ovo da smo nepoznati... pa po Prevertu : Ja kažem ti svima koje volim, pa i onda kada ih ne poznajem, ja kažem ti svima koji se vole, pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput....(sjeti se.....)
Eto sada mi "dolazi" jedna prigodna:
Zato dragi moji blogeri,
hvala vam za dušu,
u vremenima
kada je duše sve manje
hvala vam za ljudskost i toplinu
kada je hladnoće
u ljudskim odnosima sve više
hvala vam za prisustvo i podršku
koju mnogi od nas ne dobiše od svoje obitelji
hvala vam za pripadnost
klanu nesalomljivih
ma što da se dogodi
o(p)stajemo i osjećamo
riječi su naše oružje
i mač i vaga
i bumerang
riječi smo mi
ovdje na blogu
i pada mi na um ona
tko se mača laća
od mača i pogiba
vrijedi li to i za riječi?!
Hvala za ovu obljetnicu:)
Oznake: blogeri podrška obljetnica
subota, 24.05.2014.
Poslijeratna pričica
Svakodnevnica
uvukli se svi (opet) u svoje živote i rutinu
Kao da nismo nekad
zajedno susjedu raščišćavali podrum
od detonacije što ga je zatrpala
tri dana
i izvukli ga živog
kao da nismo nekad
zajedno jeli grah iz istog lonca za cijelu ulicu
kao da nismo nekad
pokrivali krov razrušen od granata na Badnjak
i bili
LJUDI
SADA
u svojoj (opet) svakodnevnici
kao da smo zaboravili kako smo
(nekad, ne tako davno,
prije 2 ili 3 dana, tjedna, godine, desetljeća)
bili zajedno
bili složni
NE DAJMO DA ZABORAVIMO
budimo ljudi
opet i
OPET
sada kada
SLAVONIJA PLAČE
Zar je potrebno
uvijek ovako nešto strašno
katastrofalno i nepojmljivo
da bi opet iskazali
LJUDSKOST
ŽIVOT
LJUBAV
BRIGU
ne pitajući ništa
mareći za
SVE?!
utorak, 20.05.2014.
SLAVONSKA duša - ciganska
JA NIGDJE NIŠTA NEMAM
I PITAM SE DAL ZNAŠ
i što da vam kažem sad ja
kad hrvatica sam
od krvi i mesa
po majci šokica
po ocu od sinja
kad geni su moji
i oni zemljani
i oni kameni
kad kroz život prolazim
ko lasta i zmaj
(najavim ti promjenu
napravim i nestanem
a onda se vratim
živa vatra
da sve spržim
i iz pepela dignem novo
ko feniks)
što da ti kažem
jer evo šutim već 3 dana
dok braća su na nasipu
dok sava raste
i preliva
i potapa
a moja duša s njom
utopljena
smrznuta
hladna
ostavljena
napuštena
suzna
nijema
plače
šuti i
plače
ne mogu reći
ne mogu izreći
prelivene obale
od ovih nesuvislih stihova
a moja duša
ko ravnica
bezvremena
sunčana
žitna
sjajna
"blješći"
i voli život
i voli ljude
(i životinje)
i ne predaje se
bez borbe
moja duša
SLAVONSKA
osjeća patnju
i bol
i vidi dalje od sutra
i djeluje DANAS
ZA SUTRA
moja duša
široka ravnica
i vatra
i pokret
i pjesma
i smijeh
i ljubav i
ŽIVOT ZAUVIJEK
moja duša
ciganska
Oznake: Slavonija
petak, 16.05.2014.
Ne mogu, s*ebana
Je li ti poznat onaj osjećaj
kada svijet stane
i samo ti dišeš
težinom
a svijet grmi od tvoga
udaha
i tvoga izdaha
a ti bježiš
pred tom težinom
na svojim ramenima
u svojoj glavi
u svom dahu
na svom srcu
al uzalud
Sutra je novi dan_
Svijetla i snažna
izronit ću iz tmine
ja
boginja tjelesne nesavršenosti
duhovne ljepote i tjeskobe
prići ću ti i pružiti ruku
lijepu i čistu
dugih prstiju
na svakom prstu nositi ću jedan biser
jednu suzu
skinutu tek iz ugla oka
okrenutog prošlosti_
Oznake: oproštaj od prošlosti
srijeda, 14.05.2014.
Još i danas zamiriši trešnja
"Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote?"
Jesam li za svoj život isključivo odgovorna samo ja ili tu ima udjela i drugih: mojih roditelja, kojih više nema, moje djece i supruga, kojih, na sreću, ima; mojih bližnjih (i pod njima ne podrazumjevam rodbinu - danu, već prijatelje - odabrane)?
Nisam od onih koji su ostali bez ičega, ali sam od onih koji su ostali bez - svojih najmilijih, i to mi je nekako teško, kao da je nestala stepenica što me veže za prošlost, a kada bih preskočila i dvije, opet ne bih nikoga (živoga) našla. Jesam li ja slijedeća, dijelim li sudbinu prirodnog odabira?!
Ne mislim ovdje na kamenčiće života, što uđu u cipelu, i grebu i krvare dok ih ne odbaciš, već na prošlost koja oblikuje budućnost. Jesmo li svi već zadani u prošlosti? I zašto baš tako? Mora li sadašnjost plaćati grijehe prošlosti? Jesmo li sado-mazo u duševnom smislu? Jesmo li kopije svojih roditelja, čije cijene postignuća nismo htjeli platiti, ili smo sami sebi digli spomenik za života, pa sada pokušavamo uvjeriti svoju djecu da nismo u zabludi?
utorak, 13.05.2014.
Možda bih to tako rekla, a možda i ne....
Svoju samoću njegujem
kao majka bolesno dijete
kao bolničarka bolesnika
brižno stručno i
bez ljubavi
Svoju samoću njegujem
i čuvam je kao zarazni virus
da ne razboli moje sadašnje odnose
Možda moja samoća
i potječe iz ne-ljubavi
onoga koji mi ju je trebao dati
morao dati po prirodnom rasporedu
no on nikada nije priznavao pravila
osim svojih
i nikada nije priznavao druge
ispred sebe
do jedne pijane noći
i podijeljene emocije:
Ponosan sam na tebe
Oznake: možda da, a možda i ne
nedjelja, 11.05.2014.
Majčin dan
Svaki dan je naš, ne samo današnji, jer svi smo imali ili imamo majke, jer sve jesmo ili ćemo biti majke, pa makar po majčinskom osjećaju, ako ne po rođenju djece.
Jučer sam obećala svojoj najmlađoj da ću biti budna jutros u 8 i nikuda ne ići iz kreveta. To joj je bilo jako bitno.
Danas sam dobila u 8 doručak u krevet. Koje ljepote.... Od njenog osmjeha do aranžiranog poslužavnika sa salamom, slaninom, dvije vrste sira, vrhnjem i dvije vrste kruha. A najzamamnija od svega - kava i poklon na kojem lijepo piše : Najbolja mama na svijetu. I još uz to pjesma koju će pročitati na priredbi u crkvi. Naravno da sam se rasplakala (od sreće), naravno da smo doručak podijelili svi u krevetu (i tata i ona).
Danas sam posebno sretna, dirnuta i ponosna što sam majka i što sam rodila i odgajam jedno takvo prekrasno stvorenje.
No Majčin dan mi je osvanuo i prekjučer ,kada sam razgovarajući sa svojim kćerima, poslije napornog radnog dana, sjedeći vani u sunčanom zelenilu našeg dvorišta pitala: Smeta li vama, cure moje, kada negdje idemo što ja baš nisam fit kao neke mame? Ne, kako to misliš? Pa, imam viška kila, nisam više vitka i to...nisam savršena. Na to me moja najmlađa zagrli, poljubi i reče: Ti si savršena u duši.
Oznake: Majčin dan
petak, 09.05.2014.
Bumerang
Kamo god kreneš
vraćaš se sebi
Svi putevi vode
opet nazad k tebi
A riječi što vikneš
postaju ehom
I suze što skriješ
zaliječe se smijehom
Al' ljubav kad daješ
ne vraća se jednom
Već iznova u krug
tebi vrijednom
Ta svi smo mi ljudi
od krvi i mesa
a duše naše
bez zlobe i bijesa
Ruku pruži
srce otvori
dočekaj dan
ljudskost ponovi
Oznake: ljudskost
četvrtak, 08.05.2014.
MOJOJ BAKUTI
Tvoje svijetlo postojano,
Svijetli,
Na putu u vječnost.
Ti si bila štit.
Ti si bila mač.
Za svu tvoju ljubav,
Zauvijek,
Hvala.
„Budi mi zbogom moja mala
Za svu tvoju ljubav
Zauvijek hvala.
Budi mi zbogom moja mala
U srcu čuvam sve što si mi dala.“
Tvoje svijetlo postojano,
Svijetli,
Kroz nas,
Koji te volimo,
Kroz nas,
Koji te pratimo
I ostajemo čekati poziv,
Na putovanje.
Budi mi zbogom.
06.07.2012. 16.27 petak
ponedjeljak, 05.05.2014.
Trois
Ljubav u troje na današnji način
A ne,ne
svi vi oni koji pomisliše drugačije:
3 očenaša.
Ovdje je riječ o rodi
Malenoj
Slomljena krila
što ne mogaše više letjeti.
I o Faci, naravno, rodanu
što se već 20 godina vraća
kući
u isto gnijezdo.
I svake godine
podižu svoje mlade do leta
iz gnijezda.
I svake godine
on odlazi
i vraća se.
Do smrti.
A trojka?
Nju naravno čini čovjek
plemenit čovjek
bez kojega Malena
prezimila ne bi
ugrijana
ljubljena
hranjena
pažena
sve do povratka svog dragog
Klepetana.
Oznake: ljubav u troje
Naletjeh ponovo na tvoje ruke u tmini
I oživjeh sunce
Noć se pretvori u dan
I vjetar donese tvoj miris
Stavih ruku na srce
I osjetih te pod prstima
Zažmirih
Zaustavih dah
Zvuk rastvori tišinu
Zaborav
19.03.1985.
Oznake: zaborav
| < | svibanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Prosinac 2024 (2)
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***