Svaki dan je naš, ne samo današnji, jer svi smo imali ili imamo majke, jer sve jesmo ili ćemo biti majke, pa makar po majčinskom osjećaju, ako ne po rođenju djece.
Jučer sam obećala svojoj najmlađoj da ću biti budna jutros u 8 i nikuda ne ići iz kreveta. To joj je bilo jako bitno.
Danas sam dobila u 8 doručak u krevet. Koje ljepote.... Od njenog osmjeha do aranžiranog poslužavnika sa salamom, slaninom, dvije vrste sira, vrhnjem i dvije vrste kruha. A najzamamnija od svega - kava i poklon na kojem lijepo piše : Najbolja mama na svijetu. I još uz to pjesma koju će pročitati na priredbi u crkvi. Naravno da sam se rasplakala (od sreće), naravno da smo doručak podijelili svi u krevetu (i tata i ona).
Danas sam posebno sretna, dirnuta i ponosna što sam majka i što sam rodila i odgajam jedno takvo prekrasno stvorenje.
No Majčin dan mi je osvanuo i prekjučer ,kada sam razgovarajući sa svojim kćerima, poslije napornog radnog dana, sjedeći vani u sunčanom zelenilu našeg dvorišta pitala: Smeta li vama, cure moje, kada negdje idemo što ja baš nisam fit kao neke mame? Ne, kako to misliš? Pa, imam viška kila, nisam više vitka i to...nisam savršena. Na to me moja najmlađa zagrli, poljubi i reče: Ti si savršena u duši.
Post je objavljen 11.05.2014. u 17:48 sati.