JA NIGDJE NIŠTA NEMAM
I PITAM SE DAL ZNAŠ
i što da vam kažem sad ja
kad hrvatica sam
od krvi i mesa
po majci šokica
po ocu od sinja
kad geni su moji
i oni zemljani
i oni kameni
kad kroz život prolazim
ko lasta i zmaj
(najavim ti promjenu
napravim i nestanem
a onda se vratim
živa vatra
da sve spržim
i iz pepela dignem novo
ko feniks)
što da ti kažem
jer evo šutim već 3 dana
dok braća su na nasipu
dok sava raste
i preliva
i potapa
a moja duša s njom
utopljena
smrznuta
hladna
ostavljena
napuštena
suzna
nijema
plače
šuti i
plače
ne mogu reći
ne mogu izreći
prelivene obale
od ovih nesuvislih stihova
a moja duša
ko ravnica
bezvremena
sunčana
žitna
sjajna
"blješći"
i voli život
i voli ljude
(i životinje)
i ne predaje se
bez borbe
moja duša
SLAVONSKA
osjeća patnju
i bol
i vidi dalje od sutra
i djeluje DANAS
ZA SUTRA
moja duša
široka ravnica
i vatra
i pokret
i pjesma
i smijeh
i ljubav i
ŽIVOT ZAUVIJEK
moja duša
ciganska
Post je objavljen 20.05.2014. u 21:58 sati.