Prije bih to nazvala - mjesečnica.
Jeste li nekada bili u vezi, kada vam se činilo da je svaki dan - obljetnica, kada ste bili toliko ludi i zaljubljeni da ste stalno imali neke obljetnice i čudom se čudili, ta kako baš vi, pa otkud' da to "toliko" traje, pa nikad' nisam s nekim "izdržala" toliko dugo, pa sve tako....eh, a kad tu "frikkontrolu" spojite sa zaluđenošću brojevima, dobijete čistog opsjenara datumima (čak i neprijateljev rođendan pamtim), pa eto ja danas imam mjesečnicu - obljetnicu!
25.04. sam prvi puta nešto objavila na blogu - prije mjesec dana!
Tada sam se osjećala onako kako sam se osjećala, napisala i prekoračila granice vlastite samoće i šutnje.
A sada, profesionalno, slijedi inventura:
umjesto broja objavljenih postova (koji imam) i broja posjeta i komentara (koji ne znam jer ne brojim) ja bih nešto o onom što nas sve žulja:
Ljudi moji, nikada nisam mislila da bih svoje intimne stihove, riječi, doživljaje pretvorene u riječi, mogla podijeliti s nepoznatima (eto 1. znak da nikada neću biti pjesnikinja, kakva je to pjesnikinja koja svoje misli pretočene u riječi ne može iskazati javnosti?!), ali moram objaviti i ovo: ja pojma nemam tko je ovaj ili onaj bloger ili blogerica, ali osjećam...dušu, a to mi je bitno. Jer što smo bez duše, samo mrtva tijela što misle da žive.
I još nešto bitno: nepoznati blogeri.... po dobrom starom Einsteinu sve je relativno, pa tako i ovo da smo nepoznati... pa po Prevertu : Ja kažem ti svima koje volim, pa i onda kada ih ne poznajem, ja kažem ti svima koji se vole, pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput....(sjeti se.....)
Eto sada mi "dolazi" jedna prigodna:
Zato dragi moji blogeri,
hvala vam za dušu,
u vremenima
kada je duše sve manje
hvala vam za ljudskost i toplinu
kada je hladnoće
u ljudskim odnosima sve više
hvala vam za prisustvo i podršku
koju mnogi od nas ne dobiše od svoje obitelji
hvala vam za pripadnost
klanu nesalomljivih
ma što da se dogodi
o(p)stajemo i osjećamo
riječi su naše oružje
i mač i vaga
i bumerang
riječi smo mi
ovdje na blogu
i pada mi na um ona
tko se mača laća
od mača i pogiba
vrijedi li to i za riječi?!
Hvala za ovu obljetnicu:)
Oznake: blogeri podrška obljetnica
< | svibanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***