24.11.2010., srijeda

Ribom i krumpirom kroz policijske kordone

Nemam ni vremena ni živaca napisati pošten post, tako da će ovo biti samo raspižđeno natandrkavanje. Uglavnom, danas sam bila na Carnivalu of Resistence, jednom u nizu prosvjeda protiv radikalnog smanjivanja državne potpore za obrazovanje koje provodi koalicija koja je na vlasti – dakle Torijevci i LibDemsi.

Povorka je krenula ispred SOAS-a (School of Oriental and African Studies), inače ključnog mjesta svake suvisle studentske političke akcije, i trebala je stati na Trafalgar Squareu, što se, iz nekog razloga, nije dogodilo.

Produžili smo do Whitehalla, i budući da je cijela stvar počela djelovati malko dezorganizirano, a i već smo do tada bili tri sata, što čmrljili, što vukli se po hladnoći, plus Theron je morao ocijeniti hrpu studentskih eseja, ja sam morala ić doma živčanit oko znate već čega, a Nicka je čekao dodatni posao skupljanja flaša negdje jer mu njegova plaća vanjskog suradnika na izvjesnoj likovnoj akademiji ne omogućava da od nje i živi – uglavnom, poželjeli smo se maknuti od tamo.

Što se pokazalo nemogućim. Policija je opkolila područje, i nije nam dozvolila da odemo pod bizarnom tvrdnjom da nas zbog naše sigurnosti (sic!) ne mogu pustiti jer ćemo se onda grupirati i praviti nerede po okolnim ulicama. Do tada nam je već bilo opako zima i pišalo nam se, pa samo se sklonili u obližnji pub. Pub je, naravno, bio krcat i jedina preostala mjesta bila su u restoranu na katu.

Kako bi nam bilo dopušteno da tamo sjednemo, morali smo naručiti tri glavna jela koja su koštala kao povratna karta za Zagreb - inače su takvi pubovi mamac za izgubljene turiste. U pola ručka, ulijeće par policajaca i naređuje nam da izađemo iz restorana jer ga namjeravaju zatvoriti (valjda isto zbog naše sigurnosti). Kroz prozor gledamo kako ekipa, već poprilično iznervirana jer se ne mogu nigdje maknuti, skače po policijskom kamionu i na dva mjesta raspaljuje lomače. Cijela stvar počinje ličiti na huliganske pijane ispade.

U tom trenutku neka Amerikanka koja je bila s nama u restoranu dobija histerični napad da ona ima umjetni kuk i da hoće desert i još jedno glavno jelo i da ne smije tamo van među divljake jer ako padne onda će joj se umjetni kuk koji je tek jučer presadila rasprskat i komadići će joj se zabit u oko i oslijepit će i oglušit i prestat pričat engleski. Britanski murjaci koji izgledaju sasvim simpatično i trude se biti okej (plus ne nose oružje ni štitove ko što su ovi u Varšavskoj) na ovaj se ispad žešće zaseru i skuže da će imat nacionalni incident ne puste li ovu ludaru van, pa dogovore sa narednikom da se svima nama koji smo gore u restoranu osigura specijalna policijska pratnja iz, kako reče Amerikanka, ”podivljalog područja” (koje zapravo i nije bilo tako podivljalo) i ”uličnih nemira”, jer smo mi, eto, ”paying customers”. I tako nas jedno desetak, uz specijalnu policijsku pratnju, zahvaljujući preskupom fish ‘n’ chipsu bivamo provedeni kroz kordon murjaka na ”slobodu”. Moram priznati da me zaista baca u očaj ideja da kao (histerični) kupac imaš više prava nego što ih imaš kao građanin. I da smo onog trena kad smo kupili prokletu ribu i krumpir kupili i promociju u viši razred građanstva koji više ne mora smrzavati iznutrice s ostalim ”lijenčinama” i ”neradnicima” koji imaju vremena prosvjedovati. Više se nije sumnjalo u naše časne namjere.


Tory scum, here we come - vrlo popularan slogan, koji mi ipak izaziva nelagodu
Photobucket

Fuck fees mi, naprotiv, ne izaziva nelagodu
Photobucket


Photobucket

Welfare not warfare
Photobucket


Falling fees!
Photobucket


Baš prikladno
Photobucket

Usporedba koliko UK troši na obrazovanje u odnosu na Estoniju, Meksiko i Dansku
Photobucket


Now I can't even afford a decent slogan
Photobucket


Pogled iz puba
Photobucket

UPDATE: Britanska se policija, u međuvremenu, pokazala prilično nasilnom. Osobno iskustvo je ipak samo osobno iskustvo, ni manje ni više.


- 18:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2019 (1)
Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (6)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket