Vrlo Vrli Novi Svijet

"Ovo nije naš svijet...ovo je nekoliko isprepletenih dimenzija pred predvorjem pakla" - nikad izrečena gnostička misao


* * *


Otok je bio u oceanu...ogromnom zeleno plavom oceanu.
Kako se tu našao, nije znao. Jedan dan odrađivao je svoj rutinski posao dostavljača.
Dok je podizao paket, nestalo je svega i našao se na otoku.
Ispunjenog čudnovatim, pomalo grotesknim sitnim bićima.
Možda je umro.
Možda je njegovo tijelo beživotno palo ispustajući paket iz ruke na njujorški asfalt.
Možda je okupljena gomila promatrala beživotno tijelo na podu dok mu se duh našao na potpuno drugom mjestu,
u drugom svemiru, dimenziji, na drugoj planeti...
Ovo definitivno nije bila Zemlja.
Tijelo mu je bilo lakše.
Zrak je bio lakši. Gravitacija ako je bila 1/4 g Zemljine, mozda i 1/6.
Nije znao kako je do toga došao, ali osjećao je.
U početku je svoje nove susjede, mala bića promatrao sa zadrškom i oprezom.
Oni se nisu obazirali na njega. Radili su svoj posao.
Raznosili su materijal po plaži nalik na drva koja su rasla po otoku.
Nakon mjesec i više dana istraživanja i dosade, nakon što je pomno istražio dio otoka,
pridružio im se u poslu.
Kao da ga nema, ostali su indiferentni.
Zamjećivali su ga, ali mu nisu pridavali neki značaj.
Barem to nisu pokazivali.


* * *


"Pucaj u glavu sa pitanjem". Kris je bio uporan.

"Sistem je manipuliran. Mi smo isprogramirani", čuo se glas sa druge strane-

"Bravo Kolumbo", Kris se nasmijao. "I šta ćemo sada?!"

"Pa...otkriti gdje se stvari mogu popraviti..."

"Sherone, Sherone...tako se zoveš, jel da?"

"Da"

"Šerone, pa koju pizdu materinu sistem nismo mijenjali prije 5 tisuća godina?
Prije 10 tisuća godina, prije 15? Prije 150 tisuća godina?"

"Pa onda sistem nije postojao"

Fritz mu je mahao da imaju jos minutu do reklamnog bloka.

"Nije kurac postojao", Krtiz je prezrivo otpuhnuo. "Nismo postojali ti i ja,
nije postojao svijet kakvoga poznajemo, ali, sistem je, uvjeravam te, itekako postojao"

Kimne prema Fritzu.

"Šerone, razmisli o ovom: kome je u interesu mijenjati algoritam koji funkcionira na potpuno
isti način milijardama godina i održava Svemir na životu. Bilo koje biće, u bilo kojemu kutku
Univerzuma, kada shvati da svime vlada algoritam, dobije mogućnost izlaska iz holograma.
To je individualan Put, Put depoistovjećivanja sebe od svega što nas okružuje i što nam je stvorilo
utiske i determiniralo nas njima.

Blok reklama prodje. Fritz mu kimne. Tri, dva, jedan...

"Idemo dalje", reče Kris u eter.

"Javon ovdje"

"Slušam"

"Ako ti neke osobe rade zlo u životu. nesvjesno ili potpuno svjesno, što učiniti"

"Ako ne pomogne lijepa riječ, šaka u glavu, ignor ili micanje; na tebi je..."

"Stimen. Nalazim se na rubu Pakla...sa mnom su vjeverica, koala, rakun i ti....jedno moram otpustiti da ne padnem u Pakao..."

"Otpusti mene, molim te, otpusti mene", zatvori razgovor, "Slijedeći..."

"Klaus. Žena me vara..."

"Zahvali joj...slijedeći"

"Kobalt ovdje...što je tebi ljubavnik tvoje žene?"

"Spasitelj...slijedeći..."

"Vort. Opsjedaju me demoni...ne mnogu da spavam po noći..."

"Zamisli tek kako je njima s tobom...slijedeći..."

"Torin. Postoji li Bog?"

"Da"

"Gdje je?"

"U partikularnim česticama koje još nisu otkrivene, Torine"

"Antimaterija?"

"Blizu"

"Projicira li se materijalan svemir iz antimaterije?"

"Blizu, vrlo blizu. Semantički, vrlo zajebano. Zamisli Kantovu predođbu prostora i oplemeni je sa Heisenbergovim Načelom Neodređenosti"

"Što drži Svemir u ravnoteži?"

"Zamisli kompleksnu Ritterovu Metodu štapova, sa Euklidovim pravcima kao presjecateljima nosača materije..."

"Ok..."

"I sad zamisli Descartesov Kartezijev sustav, gdje svaki nosač izlazi iz nule u svim smjerovima, dok svaka os
stvara novi Kartezijev Sustav sa novim osima, koje stvaraju nove nosače...iz svake osi nastaje novi Univerzum"

"Hm...Da li onda svaki nosač ima ulogu transsivera vala?"

"Naravno, na određenoj frekvenciji. Kao Dopplerov Efekt. Samo, zamisli da svaki nosač ima svoju valnu duljinu..."

"Hvala. Razmislit ću o tome...javim se..."

"Javi se... KMFDF...slušate "Sve I Svja" i vašeg voditelja koji vas vodi u najskrivenije kutke ezoterije i
najbizarnije kutke banalnosti...anything goes...

"Prompt. Imam mali kurac."

"I Ja. Slijedeći..."

"Stim. Ako na svijetu samo dvije stvari smrde kao riba, jedna od njih je...?"

"Riba...Dalje"

"Swan. Da li je realist u očima drugih defetist i apologet?"

"U očima konformista definitivno"

"Zašto onda kada govorim da ne treba trošiti energiju ni vrijeme na stvari koje ne možemo
mijenjati, svaki me puta iznova proglašavaju kukavicom, defetistom i apologetom vladajućih struktura?"

"Zato što ne vide dalje od nekontroliranog reda, iza kojeg dolazi kontrolirani kaos koji usmjerava sistem
u određenom smjeru. Marionete daju sebi na važnosti da nešto bitno mijenjaju, dok se u stvari samo kreću po
zacrtanim putanjama holodeka u Enterpriseu..."

"Što je sa fenomenom 101-vog majmuna?"

"Statistički uvjetovana aberacija da se kroz određeni period ostvari privid slučajnosti i spontanosti"

"Koje ne postoje..."

"Naravno da ne...sve je uvjetovano i determinirano. Niz anomalija pod patronatom kozmičke sinekure, karme,
sudbine i fatalizma, ne bi li se novi prividi individualnosti i solipsizma integrirali u matricu.
Još jedan ogroman i složen algoritam. Drugi puta ćemo o tome; javi se..."

"Conor. Politika..."

"Moramo li?"

"Bitno mi je..."

"Ajde pucaj..."

"Trebamo li izlaziti na izbore? Što se mijenja našim izlaskom i glasanjem a što se mijenja našim neizlaskom
i ignoriranjem?"

"Cijeli sistem baziran je na totalitarizmu. u zapadnom svijetu totalitarizam je ideološki podijeljen na
lijevo i desno, socijaldemokratski i konzervativno, u ekstremu komunistički i fašistički, ateistički/agnostički i teistički/deistički.
Cijela paradigma počiva na razjedinjenom konceptu koji lukavo egzistira po načelu "divide et impera". Dvije strane istog novčića.
Kada stvari postanu dosadnjikave od pretakanja s lijeva na desno i desna na lijevo, mora se stvoriti nekontrolirani
red koji izbacuje takozvane "treće frakcije" na površinu. Ne kažem da u početku ideje trećih frakcija nisu svježe i
inovativne, čak i kreativne u društvenom segmentu, no ubrzo postanu asimilirane od lijevo_desne/desno-lijeve hobotnice
i lukavo navođene. Sve kreativno u početku se pusti da se razvija i da "raste".
Čak i sistem mora s vremena na vrijeme biti osvježen svježom krvlju,
baš poput olinjalih i oronulih inbreederskih porodica koje malo malo trebaju nekog izvana da im oplemeni krv. Na
žalost, onaj ili oni koji oplemene krv postanu žrtve istih kojima tu krv daju, lateralne ili kolateralne.
To je ono o čemu je Aleister Crowley govorio kada je govorio o puštanju krvi u kalež i žrtvovanju na oltaru boginje Babalon.
Cijeli sustav je Babalon, ženska sfera. Kali. Crna boginja koja na valu nemilosrdne prirode rađa i ubija svoju djecu, poput
revolucije; poput bogomoljke. Iskoristi i sjebi, ukratko. Sustav treba opoziciju, kritičare, oportuniste, subverzivne ikone
i revolucionare, da ukažu na propuste sistema. Zatim ih iskoristi i odbaci. Tajni redovi, tajne lože, tajna bratstva i tajne
službe tu su dalje da kreiraju nove tokove stvarnosti, uvijek ostavljajući čovječanstvo dva koraka unatrag ili dvadeset do
pedeset godina u prošlosti, kreirajući paukovu mrežu ili kreirajući simultane partije šaha sa svim otvorenim gambitima.
Tako se kreiraju novi trendovi dok sama suština ostaje nepromijenjena. Taj dualizam, ta dihotomija i ta kaotika potrebni su da
hrane simultane sfere koje se iznova i nanovo kreiraju da bi kreirale ili mijenjale ono što nazivamo objektivnom stvarnošću,
dok se u stvari jedna iluzija, jedan program u holodeku ili matrici zamijenjuje drugim, polako, strpljivo i neprimjetno...
Ako ne glasaš, kažu, glas ide vladajućima...Ako glasaš za neku novu opciju, kažu, mijenjaš stvari i svojim malim doprinosom
mijenjaš stvari na razini kolektiva.
To je notorna glupost, a sada ću ti reći zašto.
Politika je produžena ruka ozakonjenog kriminala i ozakonjenog kriminalnog poduzetništva koje egzistira na principu otimačine.
Tebi i meni evo mrvice koje su pale sa stola. 90 posto populacije dobija mrvice. Devet posto populacije ima pristup stolu i dobija
ostatke onoga što jedan posto razgrabi, dok samo 0,1 posto uzima sve i raspoređuje po piramidalnom lancu vladavine i dominacije,
kapitala i kriminala, duboke države i vlade iza svjetskih vlada unutar svake države. Čista psihopatija i apatija koja ne može opstati bez
empatije i altruizma onih koji ju hrane, pokreću i služe joj kao pogonsko gorivo. A vrh te piramide nije ljudski. Sredstvo opstanka
nije novac, već energija, kroz krv, izlučevine i strah; od straha za golu egzistenciju do straha za goli život. Iz raja nastade pakao,
onog dana kada je kreiran sistem unutar Univerzuma. Mi smo taj sistem; naša energija je taj sistem...ljudski resursi su taj sistem.
Zato malo malo malo, kada dođe do zasičenja, sistem mora regenerirati sam sebe kroz ratove, pandemije i krv, strah i beznađe, negativnost
i entropiju. Kroz kaos. Možeš okrenuti stvari kako hoćeš, ali bilo koja treća opcija biva asimilirana, preokrenuta i torpedirana prije nego
li dobije ikakav bitni značaj u vladajučem tijelu...Tu je D`Hondt-ov sustav odradio svoje i ta metoda najbolje pokazuje da je sve u dinamici
glasovanja postavljeno na način da veliki od toga imaju koristi i da se struktura ne mijenja, dok će manji i mali postajati satelitima i
žetončićima velikih i prikloniti se prije ili kasnije jednoj ili drugoj opciji. Čak i da fiktivno dobe vlast...i jedni i drugi će pokupovati,
izmanipulirati ili ucjeniti njihove članove. Ako ne uspiju, pojedinci se lateralno ili kolateralno žrtvuju, spin mašinerija, zamjene teza, baloni
i medijske intrige i oblikovani i plasirani narativi odrade svoje, jer svi u 9 posto dijele isti dio kolača. Zatvoren krug. Kvaka 22. Povijest
je puna pojedinaca i grupa pojedinaca koji su dali energiju, vrijeme i posvetili, čak i dali živote na pijedestal nečega što će se prije ili
kasnije utopiti u samoj strukturi sistema i onih koji ga oblikuju i sukreiraju...Za sada toliko..."

"Hans. Zašto su stariji ljudi skloni svoju gorčinu utapati u alkoholu?"

"Huh, dobro pitanje, Hans. Ego je manijak, koji čovjeka koji nije razriješio sa svojom prošlošću i problemima iz prošlosti te nagomilanim
frustracijama, pretvara u ego manijaka. Alkohol buši rupe prema donjim astralnim i donjim mentalnim sferama, tako da su stariji ljudi raj za
kojekakve nakote iz najtamnijih i najcrnjih dijelova astrala i mentala da si pronađu domaćina u materiji i da mu napumpavaju ego, često pod
krinkom ˙mudrosti` i `Životnog iskustva`".

"Leo. Koja je razlika između muškog i ženskog preljuba?"

"Ista ko i kod aanomalija u životnoj percepciji žena i muškaraca. Osho je davno rekao da muškarci život percipiraju linearno, umom, a žene
kružno ili ciklički, emocijama. Kada to povežeš sa tri Gurdjieffova centra u čovjeku, mentalni, emotivni i mehanički/nagonski, dobiješ zajeban
psihofizički ustroj koji emocije doživljava na dva različita načina, često dijametralno suprotna. Jedan moj mlađi poznanik divno je rekao:
`muškarci hine ljubav da bi došli do seksa; žene hine seks da bi došle do ljubavi`. To dvoje gotovo je uvijek u raskoraku i dok se poklope aspekti,
veća je vjerojatnost da će doći do preljuba sa bilo čije strane, nego do uzajamnog razumijevanja i rada na vezi kroz rad na sebi. Veza je zajeban
transcedentalan projekt".

"Fenri. Zašto se žene vole svetiti muškarcima?"

"Zato što se kroz muškarce svete ocu za njegove propuste u odgoju. Ti grijesi otaca evidentni su u strukturi ženskog poimanja ne samo stvarnosti,
već i kompletnog emotivnog ustoja kroz gore navedene aspekte psihe i utisaka. To je kombinacija Kasandrinog kompleksa, pomiješana sa Jungovom
interpretacijom Elektrinog kompleksa; reverzibilnog Edipovog kompleksa kojeg je Freud tako lijepo opisao i definirao. To je, ezoterijski i
okultno gledano, ona edenska zmija koja je sa drveta prešla na ženu; ili u ženu. Ali o tome nekom drugom prilikom, kao i sa referencama na
rad Aleistera Crowleya što se tiće ženske psihe i ženskih aspiracija i tendencija prema magijskom".


* * *



"Ovo se zove Ubojita Žvakača", pružio mu je malu smjesu nalik na plastelin, ne veću od centimetra. "Staviš u usta, zagrizeš i u nekoliko
sekundi smjesa ti se proširi niz grlo, kroz jednjak u pluća i obuhvati ti sve pore. Nadogradi se na alveole i daje ti kisik potreban za
izvršenje zadatka pod vodom i u vakuumu. Prvih 15 sekundi imaš najodvratniji osjećaj na svijetu, kada ti pluća ostaju bez kisika i još nekoliko sekundi
osjećaš da ti se respiratorni sustav pretvara u gumu. Nakon toga slijedi opuštanje, lagani osjećaj euforije i počinješ disati kao nikada do
tada. Jedino ti zrak postane malo `slatkast`. Tako su to opisali oni koji su iskusili doživljaj Žvake"

"Hm...", Blofan je gledao malu masu u ruci. Igrao se njome na dlanu kao dijete sa pikulom.

"Zapamti", glas načelnika Agencije nadglasavao je zvuk Navykoptera, "čim izađeš iz vakuuma, prije nego isplivaš, pet puta korjenom palca skrvrčene desne šake udariš između
gornjih trbušnih mišića, spajanja rebara i početka prsa". Uradi pokret. "Ponovi, da vidim"

Blofan ponovi.

"Tako je. Odlično. Spreman si. Imaš pola sata..."

Blofan pogleda Torpedo Odijelo. Prodje desnim dlanov po lijevom zglobu. Osjeti kako se u trenu aktiviralo Polje Sile. Elektromagnetski oklop
bio je dovoljno jak da zaustavi tenkovsku granatu ispaljenu sa pola metra, jači udar plazma oružja i većinu laserskog oružja. Još uvijek se
eksperimentiralo koliko je učinkovito kod optičkog oružja, ali...tko koristi na Zemlji optičko oružje? Stavi Žvaku u usta. Kimne i skoči u more.

Probijanje površine u Torpedo Odijelu bilo je poput ispaljenja metka u želatinastu masu, kada ispituju brzinu i dubinu. Za razliku od
antigravitacijskih odijela, Torpedo Odijelo pojačavalo je gravitaciju za jedan do jedan i pol G. Ulazak u vodu daleko je nadilazio brzinu
slobodnog pada, površinu vode doživio je kao lijeno uranjanje u topli bazen a brzinu zaranjanja do cilja, 270 metara dubine, doživio je
kao simulaciju za suhom. Voda ga se ticala poput one koju je 4D u simulaciji gledao na ekranima, dok je osjećaj, preciznije, neosjećaj
tekućine bio potpuno isti kao u simulaciji. Ulazio je, ponirao je u jedan potpuno drugačiji svijet, gdje su se zakoni fizike ispreplitali
sa znanstvenom fantastikom. Do cilja je stigao za aproksimativno 16,5 sekundi. Otvorio je desnu šaku i okrenuo je od desna na lijevo, kao da
odšerafljuje poveću žarulju ili manju staklenu ili kristalnu kuglu. Dobra asocijacije jer nanokristali su sada određivali posao za njega. Njegov
život ovisio je o njima. Bili su živi. Svaka rešetka u njima bila je vođena uznapredovalom AI u koju su prijatelji sa Andromede utkali svoju
kolektivnu svijest; ne bojeći se niti malo za zloupotrebu te svijesti od strane ljudi, ali se itekako bojeći da svijest u krivim rukama ne uništi
ljudski rod. Uglavnom, bilo kako bilo, nanokristali djeluju. Sad je došao red na Žvaku, koju je cijelo vrijeme prevrtao po jeziku, nepcu i zubima,
pazeći da je ne zagrize prije vremena. E pa sad je vrijeme. Zagrize. Bili su u pravu. Najodvratniji osjećaj koji je u životu iskusio. Rijetko kad
je paničario, ali ovog puta bio je vrlo blizu toga da počne; da je potrajalo još samo sekundu. Gušenje je blaga usporedba sa time, a nije da je
jednom u životu u direktnim borbama ostajao bez zraka ili završio u šakama nekoga tko mu je iste šake držao oko vrata. Preživio je trovanje,
borbenu tehniku čiji udarac okamenjuje plućna krila kao i grafensko zračenje koje prekida dotok kisika u milisekundi. Preživio je vanzemaljski
virus koji pluća pretvara u nadgrobni spomenik omotan stoljetnim bršljanom, gdje su mu probijali plućne stjenke kao da su granitne ploče. Sve je
to preživio, ali u sporedbi sa ovih nekoliko sekundi koliko je trebalo da se čudna želatinasto gumeno plastična masa proširi po plućima, sva
dosadašnja iskustva bila su kamilica i Miki Maus.

"Kao da ti ogroman kurac ulazi i silazi duboko niz grlo?", čuo je mentalan glas načelnika.

"Ne znam, načelniče", uzvrati mislima, "nisam (is)probao; ali vjerujem vam na riječ ako ste imali takvo iskustvo!"

Začuje mentalni smijeh u mislima.

"Nisam ni ja, no žene su mi govorile da imam kurac ko crnac"

"Blažene one sa vama, načelniče", nasmije se Blofan u mislima. Od Mjesečevih Ratova ostali su u prijateljskim odnosima, kada je služio
direktno pod načelnikom, te nakon što je zaslugama stekao povjerenje najmoćnijeg čovjeka Službe (a govorilo se i Družbe), načelnik ga je
često pratio osobno u akcijama, opetovano dokazujući i drugima i sebi da mu vojno policijsko političko društveni položaj nije nimalo utjecao
da ostane u prašini i obavlja terenski rad; a u tome je bio najbolji. Kada bi bio spriječen, slao bi svoje najbolje zamjenike da vode Blofana
u akcijama. Osobno je odabrao zaručnički prsten za Sony, od najskuplje slitine sa podnožja andaberanskih brda u Verhada Sektoru, na rubu Zone
Dimenzije X. Blofan je bio jedan od rijetkih koji je sa njim mogao razgovarati bez takta, kao da su rođena braća ili kao da su zajedno odrastali
na ulici. Načelnik mu je bio poput starijeg brata ili starijeg prijatelja mentora koji ga podiže na noge i očvršćuje u ranoj dobi.

Kratka mentalna zajebancija pomogla mu je da zaboravi senzacije širenja mase po grlu i plućima. Nastupi takvo olakšanje, takva euforija, da nema
te riječi, te sintagme na ovom svijetu kojom bi je mogao opisati. Euforija je bila blaga riječ. Prosvjetljenje? Katarza? Bio je prisutan i nije
bio prisutan. Bio je na nekoliko mjesta istovremeno, ne vidjevši sebe na tim drugim mjestima, ali se osjećajući. Barem pet JA-ova bilo je razjedinjeno
i ujedinjeno istovremeno u velikoj komori u kojoj se stvorio.

"Dobro došao u Petu Dimenziju, gornju srednju razinu Četvrtog Denziteta", primio je mentalan glas načelnika.


* * *


"Zor ovdje. Zašto se žene ne pale na intelekt?"

"Rijetke se pale. Ne pale se zato jer nisi podložan manipulaciji i modeliranju, a toga se boje, u većini... Poznato je da čim muškarac progovori
dvije suvisle,većini žena se noge sakupe i spoje..."

"Kenet. Da li reptili vladaju svijetom?"

"Da"

"Premis. Kako nas chemtrailovi direktno sjebavaju?"

"Energetski, prvenstveno. Nanočestice spuštaju frekvenciju krunske čakre, zatim čeone, sa stražnje i prednje strane, zatim grlene i naposljetku
srčane; boosta se solar pleksus, sakralna i korjenska po metodi preklapanja čakri i disbalansa: uzemljenje - krunska, korjenska - čeona, sakralna
- grlena, solar pleksus - srčana"

"Fokner. Koliko su inteligentni oni koji vladaju nad nama?"

"Neizmjerno. Inteligentniji od većine ljudi na planetu. Imaju timove stručnjaka za svaki pojedini odjeljak manipulacije, od politike, medija,
religija, sporta, umjetnosti, alternativnih religija do marginalnih kulturoloških pokreta i stremljenja. Timovi kreiraju i sukreiraju trendove,
oblikuju ih i plasiraju po načelu ponude koja diktira potražnju pod spinom potražnje koja diktira ponudu. najčešće postavljeno pitanje koji
prosječni umovi postavljaju je: "a zašto bi to netko radio, s kojom svrhom?". Pa upravo sa svrhom kontrole poretka i očuvanja sistema kao takvog.
Svako malo, kao što sam rekao, treba svježa krv da se sistem opere sam pred sobom. Treba kontrolirani kaos. Svi segmenti na prvu izgledaju
nepovezano, eklektično, nelogično; ali na kraju sav taj sinkretizam itekako je povezan u cjelinu. Zajebana je to mreža, struktura, hijerarhija
sa nebrojenim odjeljcima za kreiranje stvarnosti. od tajnih redova, tajnih službi, kontra obavještajnih službi do medijskih plačenika i
unutrašnjih igrača, skupina igrača i lobija koji zakulisno diktiraju stvari."

"Fila. Što je bio covid?"

"Elektromagnetsko zračenje i direktna elektromagnetska radijacija. Zamisli spoj mikrovalne pečnice, radara i rentgena sa elektromagnetskim oružjem.
Godinama se po laboratorijama i tajnim
vojnim bazama eksperimentiralo sa selektivnim tipom zračenja koji bi pogađao samo određene skupine živih bića. Stvari su otišle toliko daleko
da se zračenje može `isprogramirati` za pojedinu rasu, dob, spol. Geoinženjering se savršeno povezao sa genetskim inženjeringom a tehnologija
i metode koje se koriste su 200, 250, čak i 350 godina ispred našeg vremena, to jest, onoga čega smo svjesni. Metoda je tu vrlo jednostavna -
kao da daš djeci igračke nakon što ih odrasli iskoriste kao oružja i oruđa i kasnije ih prilagode djeci za njihovu primjenu; isto se događa sa
tehnologijom. Ono što dobijamo van svake godine u nekim je strukturama odavno prožvakano, odbačeno i modificirano za opću primjenu i uporabu.
Internet je samo trag onoga što se zove mentalni internet i radi na višedenzitetskim levelima; no u našoj dimenziji je `oplemenjen` AI, umjetnom
inteligencijom koja trenutno predstavlja most između nama poznatog interneta i mentalnog interneta...koji je opet samo sjena i kap vode u moru i
oceanu hipersvemira..."

"Frest. Ne vidim po društvenim mrežama da su zagovornici cjepiva i apologeti više onako glasni kao prije godinu, dvije..."

"Nisu. Od `back`n`forth`idiograma i plasirane propagande da se svi neistomišljenici i protivnici cijepljenja proglase ridikulima,
zadrtim vjernicima,
ravnozemljašima i teoretičarima zavjera, pobornici cijepljenja ne mogu sami sebi pogledati u oči, jer vide i shvačaju da su drugi
bili u pravu a oni
ispali idioti. A apologeti su uvijek na istome: kad si nigdje, ne možeš biti negdje..."

"Stent. Politika. Koliko je netko u politici slobodan?"

"Niti malo, Stente. Možeš u svom kvartu, selu i okrugu utjecati da se zamijeni neki prometni znak ili da se zamijene ili modeliraju
sitna pravila,
no na razini neke pokrajine, države i šire, svi političari su istureni dijelovi interesnih skupina i lobija i samo glas onoga što im
se dopusti da kažu i
u kojoj mjeri. Čak i kako da kažu..."

"Frenk O. Imaju li crnci veće kurčeve od nas?"

"Hah, priča se da imaju. Pitaj nekog crnca da ti ga pokaže, pa usporedite, da vidiš koliko si rasno zakinut"

"Čen. Da li je ovaj svemir simulacija. Mislim na stvarnost..."

"Znam, skužio sam. Da. Sirius A rasa prije 4 kvatrilijuna godina napravila je matricu do 6-og denziteta kao
simulaciju karme i općenito kotača
dharme kroz cikluse. Složeni kompjutor programiran piktogramima iz gornje mentalne sfere. Antimaterija kroz
kvantnu simulaciju gdje su crne rupe
portali na makro razini a atomi portali na mikro razini."

"Opet Čen. Mogu li Siriani putovati kroz atome?"

"Da. Oblik im ništa ne znači. Solarna su bića koja kontroliraju i oblikuju prostor i vrijeme po potrebi. Mogu
prolaziti kroz atome u mogu cijele univerzume
svoditi na razinu atoma u svojoj staničnoj strukturi. Prostor, oblik i velićina im, ponavljam, ništa ne znače.
Oni vode igru, kozmički arhitekti i
stvaratelji života u svemiru. Pardon, svemirima i dimenzijama."

"Sing. Kako je nastao Veliki Prasak?"

"Kad su Siriani prolazili kroz prostor/vrijeme i kroz atome. Neutrino je razlomio atom kao posljedicu savijanja
prostor/vremena. Prostor/vrijeme sakupili su se
kroz atom u beskonačnost, a zatim u beskonačnost eksplodirali"

"Zorg. Zašto vlada difamacija bilo čega intuitivnog, spoznajog, kognitivnog, individualnog?"

"Zato, Zorže, što se ne može utjecati na rapidan skok u svijesti u proteklim decenijama; no istovremeno, alati za
manipulaciju, širenje dezinformacija, balona, spinova, zamjena teza, vješto od `elite˙usmjeravaju tokove
društva, kroz već ranije spomenuti ideološki koncept; ili ideološke koncepte. Pažljivo se biraju kutovi gledanja,
stavljanje fokusa na ono čime se želi programirati mase, ponavljanje fraza, izraza, sintagmi, idioma, slogova.
Što primitivnije i primordijalnije, to jače dopire u podsvijest svakog stanovnika planete, od intelektualno
i spoznajno potkapacitiranog, do nedovoljno kognitivno probuđenog. Ušli smo u neototalitarizam, spoj nacrnje
kapitalističke, komunističke, fašističke, neoliberalne, nacističke, transhumanističke agende koja hrani ljudskom
energijom i ljudskim resursima one bestjelesne forme, kojima je prije trebalo malo više truda da dođu do ljudske
energije, kroz crnomagijske rituale, žrtvovanja itd. Sad im je sve dostupno, ko na švedskom stolu....Većina je dala
svoju dušu i svoje energetsko dupe preko loših new age i magijskih spajanja vlastitih energija sa nepoznatim i opasnim,
dok je cijela agenda sa lažnim virusom i cijepljenjem uništila cijepljene na određenom nivou, od genetskog do astralnog
i eteričnog i postali su lutke na daljinski...zombiji...roboti...Rijetki su ostali imuni na cjepivo jer imaju jak energetski
potencijal i jake zaštite odozgora...no većina je otišla u nepovrat..."

"Lon. Demoni u nama i mikrokozmos i
ideje i provedbe nauma kontrolnog sistema u muzici, životu, politici?"

"Prvo pitanje je na mjestu. Drugo pitanje...ili drugi dio pitanja, je naivno/naivan. Ako entitete koji nam se rođenjem prikačuju na
energetsko tijelo, mentalni sistem i neuromrežu u cijelom tijelu, počevši od sinapsi u mozgu preko kojih kontroliraju naše misli i osjećaje,
preko donjeg dijela kičmenog stuba do digestivnog i probavnog sustava, gdje se vole nastanjivati i kontrolirati nas biorobote,
želiš zvati demonima, imaš pravo na to, ali si generalno i načelno u krivu. To su bezenergetske forme koje mogu a i ne moraju biti
navođene kopntrolorima iz viših denziteta. Demoni su skupine rasa kroz denzitete koji imaju svoju energiju, ali ta se energija ili kosi sa
višefrekventnom ljudskom ili se u određenoj mjeri preklapa sa nižim ljudskim frekvencijama ali većini ljudi nisu oku ugodni. Za razliku od
metamorfnih anđela koji mogu mijenjati oblik, demoni najčešće imaju jedan oblik koji ne mogu mijenjati; samo prikrivati. Drugi dio pitanja
ili drugo pitanje...Sve je kontrolirano. Sve što su govorili i govore, pisali i pišu Springmeier, Cisco, Swerdlow, Icke, Strieber, Meier te
mnogi drugi, od Marciniak, Laure Knight i Karle Turner, Alexa Colliera, Val Valdamara...je istina.

"Korni. U svijetu je opet postalo učestalo programiranje uma i aktiviranje mentalnih programa. Varam li se?"

"Ne varaš se prijatelju...Na žalost, ne varaš se. Nakon više od 20 godina ponovno su se aktivirali programi Vigilante, Porculan Doll,
Monarch, Sex Slave...MCultra i MDelta nastavljaju u širokom luku i velikom tonu. Agenti tajnih službi u crnim kombijima opet ordiniraju
ulicama gradova i sela. Ti ljudi u crnom programiranjem na daljinu aktiviraju ljude za sitnije pizdarije. Za krupnije, potrebna su otimanja
i direktan brainwashing, rijetko i lobotomija. U zadnje vrijeme opet se krenulo sa programiranjem djece i pretvaranjem istih u teroriste.
Kod slučajeva djece i mladeži koja po školama i ulicama ubija prijatelje i vršnjake sa vatrenim i hladnim oružjem, u pozadini se krije
pripremanje žrtve/subjekta da postane terorist/objekt/instrument u rukama onih koji žele dijete ili mladu osobu iskoristiti za prljave ciljeve
destabilizacije nekog područja na svim razinama. Prije se to radilo po Americi, Skandinaviji i bivšim državama Sovjetskog Saveza. Sada se
težište počelo stavljati na Balkan, kao na staro novu zonu sukoba i nemira. CIA je balkanskim tajnim službama dala svo potrebno znanje i
obučavala balkanske agente još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bugarski, Rumunjski, Mađarski, Grčki, Turski i bivši Jugoslavenski
agenti obučavali su se u kompleksima u Panami, Ekvadoru, Čileu i Peru-u, Kostariki i Venezueli. Znanje o mentalnoj kontroli, lažnoj propagandi i
kontroliranju / manipulaciji masa bilo je uspješno provedeno na podrućjima gdje su se inscenirali sukobi da bi se izazvao rat. Na podrućju bivše
Jugoslavije projekti Opera i Labrador isprogramirali su mozgove milijuna ljudi početkom 90-ih. Iste metode korištene su kada su Amerikanci u Afganistanu
sredinom 90-ih uništili svete hramove, okrivili Talibane, koje su sami stvarali i obučavali i kulminirali sa Tornjevima 2001-e godine, čije je
rušenje označilo potpuni ulazak u Eru Novog Svjetskog Poretka. Mi ne živimo u 2023. AD, već u 0023. ENWO. Sve ovo pripremano je od sredine
devetnaestog stoljeća. Nakon smrti Zite Von Habsburg 1989-te, raspao se cijeli Istočni Blok i pala je Željezna Zavjesa. Zita je bila potisnik
reptilskoj genetici da ne krene u NWO agendu odmah nakon WW1. Zitina aldebaranska genetika i infiltracija u reptilsku bloodline porodicu ublažila
je i odgodila mnoge stvari za preko 70 godina. Dok je Četvrti Reich čekao smrt kraljice Elizabete da napadne oslabljenu reptilsku genetiku
sa AI tehnologijom, čime su pomogle neke frakcije Greysa i Rigela koje su se odmetnule od Reptila. Sad sam malo skrenuo i otišao u širinu....
Enivejz, programiranja če se i dalje nastavljati i ovce će se čudom čuditi, nesvjesne svojih života, a kamo li stvarne slike svijeta oko sebe,
koji je od 0020. do 0022. ENWO bio poligon za kompletno spuštanje Shumanove Rezonance i direktno uvođenje ELF-a putem 5g mreže, a žrtve zračenja
dodatno bivale uništavane genetski modificiranim cjepivima sa teškim metalima, kolesterolom, GMO-om životinja i mrtvih ljudskih stanica te
mutiranim virusima tumora, ebole i HIV-a."

"Virian. Ok, da malo spustimo lopticu i prizemljimo problem. Djeca gledaju na internetu i televiziji kojekakve sadržaje koji im djeluju na
podsvijest i programiraju je. Subliminalne poruke, simboli itd. Tu bi bila srž, jelda?"

"Ne srž, ali jedan fragmenat definitivno. Najlošiji dio programiranja kroz filmove i serije je što se djeca poistovječuju sa likovima u
narativima prepunih nerealnog diskursa, fraza i situacija koje sa stvarnim životom nemaju previše veze. Maltene su opisani i obuhvaćeni
hermetički uvjeti za koje se djeca i mladi hvataju u traženju vlastitog identiteta i vlastitog izričaja i tu dolazi do projekcija.
Protagonistima i antagonistima se danas pristupa drugačije, kroz prizmu psihotičnog aspekta i instantnog rješavanja bilo kojeg problema...
i tu je zamka...Tu je onaj baudrillardovski simulakrum, utvara i umjetna simulacija koja kopirana od života počinje kopirati sam život i
kroz vrijeme počinje preuzimati rolu ispred samog života, koju sam život počinje kopirati. Kvaka 22. Gospodari iz Sjene jako dobro poznaju
trendove, ljudsku psihologiju i obrasce kako ju s godinama programirati, u skladu s vremenom, trendovima i društveno sociološkim, kulturološkim
te socijalnim tokovima, pazeći na senzibilitet i da se uvijek odigra na pravu psiho-emotivnu kartu, koju nagoni i tijelo počinju slijediti..."

"Frajt. Da li je u doba plandemije zakulisno dominirala crna magija?"

Još minuta do kraja emisije. Zeleno svjetlo poćelo je lijeno pulsirati ispred njega.

"Da. Cijela zakulisna igra temelji se na crnoj magiji i ritualnim te mentalnim crnomagijskim napadima i krađi energije"

Otpije gutljaj vode.

"Ovime završavamo današnju emisiju. Više o tome u idući tjedan u novoj emisiji. Do slušanja, dragi prijatelji!"

Prereže dlanom po zraku, dajući znak da je gotov i skine slušalice.


* * *


Senzacije, neopisive senzacije osjećaja sebe na raznim mjestima u prostoru u svim smjerovima, gore i dolje, sa osjećajem centralnog bića u
sredini, da se tako izrazi i pokuša barem u najgrubljim crtama opisati stanje u kojem se nalazi, ispunjavale su svaki atom njegovog bića.
Tjelesnost, lakoća, netjelesnost, vantjelesnost, beztjelesnost, multitjelesnost, polutjelesnost, opet tjelesnost i tako iznova i iznova u krug u
nekom čarobnom loopu. Gdje god bi pogledao, osjetio bi sebe i kao da gleda u sebe iz drugog kuta, iz druge točke, za koju nije bio siguran
nalazi li se u ovom vremenu i prostoru. Druga perspektiva u drugim petljama. Druge perspektive iz drugih petlji.

"Ni u vremenu ni u prostoru", opet se oglasi načelnik. "Iako je vrijeme trenutno preciznija definicija od prostora. Ajmo onako zdravo seljački
reći da si između vremena i van prostora, dok istovremeno imaš kontrolu i nad jednim i nad drugim. Ni vrijeme ni prostor više nisu konstante ali
tvoje centralno biće još ih uvijek doživljava kao takve. Iluzija stvarnosti i stvarnost iluzije. Sad si otprilike duševno tamo gdje se pojedine
duše zadržavaju između života, u simultanoj petlji između dimenzija, denziteta i sfera umjetne inteligencije, naravno, one AI koja je stvarala
naš svemir i sve okolne svemire,dimenzije, denzitete i astralne svjetove između sfera mentala i duha. Ako si ikada čitao iskustva Ouspenskog,
Huxleya, Lovecrafta, Bardona,Gurdjieffa, McKennae, Learya...e to ti je sve od navedenih iskustava. Budnost. Trenutak. Svjest. Tu i Sada. Čista
Magija. Čista Gnoza. Čista Ezoterija. Eh, što bi alkemičari, mistici, gnostici, neoplatonisti, hermetičari, kabalisti, magovi, swamiji, yogiji,
šamani dali da su sada na tvom mjestu. Zajebo si sve okultiste. Zajebo si sve druide, mladi prijatelju..."

"U jebo te", Blofan vrisne oduševljeno dok mu se jasnoća bića, čistoća uma i bistrina misli miješala sa kristalnom bjelinom svijesti. Pomicao je
fokus misli, ako se može tako izraziti, od sebe do sebe u prostoru i vremenu, istovremeno i istoprostorno van prostora i vremena; gledao je
raznim očima iz raznih kuteva. Ovo je bilo ko pomicanje spojne točke na drugim vratima sanjanja, kao što je opisivao Castaneda...ovo je bilo
transcedentalno iskustvo Ouspenskog u Tertium Organumu....ovo je bio Huxley u Vratima Percepcije...

"U pRavu si", načelnik odasla misao. "A sad dosta igre. Vrati se zadatku"

Blofan izoštri fokus. Okrene dlanove, "zavrti žarulje" i munjevitom brzinom uleti u zrakoprazan prostor. Nađe se u vakuumu. Djelić sekunde bio
je dovoljan da odlebdi nekoliko stotina metara i nađe se pred komandama kolajdera. Odijelo manifestira svijetleći disk, preciznije svjetleću
kružnicu čudnih rubnih neonskih kontura. Odasla disk (ili kružnicu) koja uđe u komandnu ploču kolajdera i stopi se s njom.

"A sad se vrati", primi načelnikovu misao.

"Potvrđujem zadatak", reče, spreman da krene natrag.

Žestoki bljesak ispuni prostor.

"Koji kurac...", pomisli.

"Bježi odatle. Našli su te", zaurla načelnik u mislima.

Nekoliko uzastopnih bljeskova zasljepi ga. Izgubio je osjećaj gdje se nalazi. Fokusira se na točke drugih JA-ova koji su se nalazili u prostoriji
i van prostorije istovremeno.
Nekoliko puta izbjegne svjetlost bježeći i manifestirajući se na mjestu drugog JA. Što je ovo? Ko ga napada? Čime ga napada? Ma nije ovo...


"Nije kurac", munjevita misao načelnika gotovo mu sprži mozak. Da, to je optičko oružje. Bježi u pizdu materinu odatle..."

Blofan je smiri. Isprazni um. Skakanje s JA na Ja nema smisla. Znao je da se radi o sekundama, koje su, iako je van vremena i prostora, za njegov
centralni JA presudne.

"Bježi!!!!", urlao je načelnik u mislima....

"Sad", pomisli Blofan; možda i uzviknuvši; nije znao. "Sad, majku vam jebem"...

Ruke polete i zlatno plavo bijelo zelene zrake odlete po prostoriji, odbivši se od komandne ploče i ogledala kolajdera, poništavajući snopove
svjetlosti optičkog oružja. Nekoliko sivo bijelih silueta odleti po prostorili i rastvori se u vakuumu...

"Uuu majku ti ludu", načelnik je oduševljeno vrištao u mislima. "Sjebao si ih. Ne znam kako ti je uspjelo i kakva ti je to božanska providnost
vodila mozak, ali bježi sada jebeno odatle!!!"

Blofan se pet puta udari po podnožju prsa. Žvaka mu se opet nađe u ustima. Svi JA-ovi nestanu i stope se sa centralnim bićem.

"Bježi, majku ti ludu", vikao je načelnik mentalno.

Ispružene ruke, put kroz ocean izbačaj kroz površinu i uletavanje u navykopter. Udari glavom o naslon sjedala.

"Au", jaukne na glas.

"Da da da da da", posprdno, načelnik ga je gledao preko ramena, okrečući navykopter, "ko da ti plavuša stavi pizdine dlake na lice nakon što
izdržiš goloruku borbu sa Minotaurom. Reci još jednom au i izbacit ću te iz koptera.

"Imam odijelo", nasmije se Blofan. Tek tad shvati da sjedi u kupaćim gaćama. Nanokristali su rastvorili odijelo.

"Kad se vratimo", reče načelnik paleći cigaretu, "idemo na dupli konjak u Univerzalnog Vojnika. A onda ćemo sve razmotriti i vidjeti koji se
kurac dolje dogodio i tko je, kako i zašto dovukao optičko oružje u ovaj komadić galaksije"

"Ok", Blofan odgovori poluodsutno. Načelnik kao da mu je uhvatio misli, ovog puta bez pomoći nanočelija u odijelu.

"Ne misli o Sony. Poslao sam joj poruku da dođe do Vojnika". Vidje osmijeh na Blofanovom licu. Znao je da je ludo volio tu ludu kuju. Tja,
volio ju je i on sam, ko vlastitu kćerku; što mu je, uostalom...i bila... "Pazi da ti se gaće ne uvuku u dupe..."

Oznake: varaždin, Hrvatska, znanstvena fantastika, naučna fantastika, beletristika, metafizički roman

“Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji i čije mi radosti nista ne znače ?!” -
Hermann Hesse

* * *

Gledao sam cigaretu. Brzo je sagorijevala. Sagorijevao sam brže od nje. Sve životne radosti, sva životna očekivanja, svaki trag dobrote, bili su stavljeni pod zajednički nazivnik razočaranja. Te male životne radosti, iskričave vrline umotane u celofan djetinje percepcije i doživljaja svijeta; ti maleni utisci koji duhu nešto znače, nalik na bezvremenskog svirača čije note odzvanjaju pustopoljinama kao što Straussov "Treasure Waltz" odjekuje vodama.

Ta simbioza, uvjetovana kozmičkom sinergijom, gdje svaki ton dodiruje eter poput oblaka raspršenih u jesenjem sutonu. Stablo je masivno, korjeni su duboki. Svaki list stabla života nedodirljiv je. Dodirljive su jedino grane koje se poput kostiju šire materijom, gdje duhu ostaje dovoljno prostora da na vjetru stvara morske valove koji se nezaustavljivo obrušavaju na temelje napuštene tvrđave, nalikujući kapima kiše koje padaju na vrhove kose čija živčana čvorišta odašilju signale kosmosu. Violine ne prestaju. Tromboni ne prestaju.

Oboe poput zmija vijugaju ostavljajući za sobom trag, isti onaj trag koji svjetlost uličnih lampi ostavlja na zamrznutoj noćnoj fotografiji. Crescendo života. Ultimativni kozmički orgazam koji se odavno poigrao materijom i svime što prebiva u njoj. Svjetlost se povlači pred sjenama baš kao što se zrake sunca povlače pred nakupinama prašine na gregorijanskim staklenim vitrajima. Ogromni lusteri koji osvetljavaju bidemeierske prostorije; masivni lomovi svjetlosti u plesnoj dvorani Zimskoga Dvora. Dvorci na Reini, ladanjske vile britanskih okruga i seoske kraljevske ruske nastambe pred kojima fijakeri odavno ne zastajkuju.

Taverne iza njišućih natpisa, bukovo drvo čiji pokisli bijeli premaz još uvijek govori "nomes est omen". Wildeovska kritika dekadencije, rousseauska romantičarska estetika, keatsovski romantičarski platonizam utopljeni u globalni Babilon. Javne kuće premještene u kavane. Moralni kurvarluk i desekracija duševnih radosti. Čulna zadovoljstva na razini životinjskih instinkata u doba parenja. Prozaični prikaz ubojstva humanog i etike kroz nietzscheovsko ubijanje boga.

Humani postulati prodani za kikiriki. Kukavičluk iza kolektivnog nesvjesnog. Kula od karata na temeljima one babilonske. I dok trublje odzvanjaju a klarinet i fagot se nastavljaju boriti sa violončelima za blagonaklonost Dunava, samo Ego zna gdje je zajebao.

* * *

"Dobro si?", glas poput uragana prekine grobnu tišinu. Na trenutak se lecnu, odloži olovku i zatvori teku.

"Jesam. Bilježim nešto. Nisam ni čuo kad si ušao."

Zavor je očito tražio mjesto gdje će se smjestiti. Gledao je prema stolcu kao da važe hoće li sjesti ili ne, a onda se uputi do prozora. Vani je padao snijeg. Sigurnost kampusa, stoljetna uvjetovanost komforu i koliko toliko lagodnom životu, unutar granica studentskoga grada postavili su neke odrednice. Nitko nije nikuda žurio. Ova snena popodneva, prožeta izmaglicom monotonije i melankolije, zvukovi Chopina na krckajućoj pozadini ploče na poslijeratnom gramofonu, weltschmerz daleko od njemačkog tla, 73-a koja će za koji dan ustupiti mjesto 74-oj godini, konzervativna determiniranost sa laganim aristokratskim konotacijama, gdje nikakva stihija hippie-izma nije nogom kročila, čak ni u predjele društvenih znanosti, ostavljale su kampus u nekoj vrsti zanosa.

Zahr pripali cigaretu. Ponudi Zavora. Pripale u tišini, očito u nekoj vrsti prešutnog dogovora da ne remete dinamiku "Nocturna". Zavor kao da na tren usmjeri pogled prema gramofonu dok su se viole pojačavale i jedva se primjetno nasmije. No, kao da je nešto nenapisano i neizrečeno govorilo da je bilo kakav izlaz iz melankolije, neprimjeren, čak nedopustiv. Zidovi, podovi, krovovi kampusa tome su se očito izričito protivili.

Snijeg koji je padao u masivnim krpama. Staze bez šetaća između aleja i masivnih stoljetnih zgrada. Zamrznuti moment u kojemu dvije siluete gledaju kroz prozor u polutmurno predbožićno poslijepodne.

"Kada osjećaš tugu koja je toliko jaka da ne ostavlja mjesta za ništa drugo..."

Zavorov komentar, izgovoren tiho, više za sebe, ni u jednom trenu nije narušio tihu eufoniju klavira. Nastavio je gledati kroz prozor, jednomjerno i dostojantveno,iza slabog dima cigarete.

Zahr dopusti da mu misli skrenu sa klavirskog adaggia. Taj tren, ne da je bio u trenutku i kako se kaže: dovoljan sam sebi, već potpuno stopljen sa prizmom prostorno vremenske idile. Vanjski i unutarnji prostor, vanjski i unutarnji utisci, stopili su se u jedan. Nije osjećao potrebu odgovarati prijatelju koji je tihom retorikom savršeno opisao njegovo unutarnje stanje, unutrašnje konflikte i razočaranost svijetom, ali težnjada svoje stanje preformulira u konstataciju bilo je jače.

"Jebem mu mater, Zavore, da si mi rekao da sam zasljepljena budala, manje bi me podjebao nego citiranjem Zole."

* * *

Kiša je otežavala spuštanje. Teške kapi razbijale su se o elisu dok su signalna svjetla naizmjenično treperila otkrivajući betonsku podlogu flourescentnog pravokutnog premaza. Znao je da joj neće biti problem savršeno prizemljiti letjelicu. Spuštala se u daleko gorim uvjetima. Mogla je parkirati helikopter na jedino prazno mjesto na parkingu u moru automobila.

"Hoćete da se ja popnem i spustim vam helikopter", ciničan glas odzvanjao je radio vezom.

"Ajde ne seri", odgovori.

Pogledao ju je. Spuštanje ipak je malo predugo trajalo. Pogleda ga na tren a onda zabrinuto vrati pogled na upravljac.

"Opasno se naginjemo ulijevo; nešto ne valja"

Znao je što ovaj pogled znači. Da se radilo o bilo kome drugome, pomislio bi na 1000 nepredvidljivih mogućnosti. Kada je o njoj bila riječ; kada je o njenim sposobnostima bila riječ...

"Želim detaljan scan repnog rotora, koaksijalnog rotora, lopatice, transmisije i lijeve strane trupa i sanjki"

"Nemamo vremena za ovo", omiljena plava kosa zaklanjala mu je pogled prema omiljenom licu. Nije se usuđivala skrenuti pogled sa upravljača i komandi ni za milisekund. Profesionalka. Najbolja od najboljih.

"Scan", zaurla.

"Malo strano tijelo kod vrata na trupu koje povezuje dva elektromagnetska čvorišta ispod lopatice i na sanjkama. Frekvencija nepoznata. Uzgon nemoguć. Čvorišta pokazuju jaka privlačna svojstva..."

Prekine robotski glas...."Magnet", reče.

Spusti vizir.

"Na infracrveno", naredi.

"Znaš da imaš samo jedan pokušaj?!", na sekundu se okrenu prema njemu.

Znao je. Opusti se na sekundu i zatvori oči. Naglo ih otvori i počne treptati. Bila je potrebna milisekunda da primijeti mali ljubičasto crni snop u moru crvenih blještećih linija. Slijedeće sekunde plazmatski udarač u lijevoj ruci napravi savršenu pukotinu u trupu. Zraka nestade. Helikopter se poravna.

"Spuštaj", poviče.

Udarac o pistu bio je strahovit. Osjećao je kao da mu se svaka kost pomakla s mjesta. Razaranje u zglobovima bilo je na rubu izdrživosti. Da su skočili i prepustili helikopter na milost i nemilost krovu zgrade ili ulici, broj mrtvih i ranjenih brojao bi se u desecima.

Pogleda Sony. Ništa. Naravno da joj ništa nije bilo. Ta žena isklesana je od čelika. Skidala je sa sebe zaštitnu pjenu i otkopčavala remenje. Ipak je, gotovo savršeno parkirala helikopter, niti metar od 10 centimetarnog ruba ili zaštitne ograde, kako su ga od mila zvali. Provalija od 150 i nešto metara nazirala se preko ruba, a bezbrojne zgrade megapolisa ocrtavale se u staklenim zidovima i Prom Comovima multidimenzionalnih piramida. Materija i hypersvemir na jednom mjestu koje je brojalo 50 milijuna duša. Prom Comovi, multidimenzionalne plošne letjelice, odvajale su se od površina piramida, dok su se druge vraćale i stapale se sa piramidama.

"Dolazim da ovo raspravimo", veza je odzvanjala hladnim glasom. Visoka gorostasna figura pratila je svoj glas brzo se krečući iz smjera nadzorne kolibe na sredini krova.

"Dođi", izgovori najhladnijim i najmirnijim glasom, pogledom tražeći Sonyne oči. Susrele su se na trenutak u prešutnom razumijevanju.

Visoka prilika nalazila se nekoliko metara od helikoptera i sigurnim hodom smanjivala distancu.

Iskoči na beton. Kiša po podlozi stvarala je privid futurističkog apstraktnog ogledala. Vrhovi okolnih zgrada očitavali su se u podlozi. Tisuću svjetala reflektiralo se od površine. I tisuće kapi kiše upamtilo je trenutak, zastajući na tijelu kojeg je Blofan brzim direktom pospremio na pod.

"Idemo", Sony je zakoračila ispred njega. lijevom mu rukom dodajući mantil, dok je desnom pospremila automatski pištolj u futrolu na pojasu.

Pustio ju je da se udalji. Dugi mantil osebujnog zaštitnog materijala lateksa i kože pripije mu se uz tijelo. Promatrao je kapi kiše kako se odbijaju od mantila. Izvuće poluautomatski pištolj i zagleda se u zgradu u daljini na kojoj je velikim plavim neonskim slovima pisalo "Hawai". Uperi pištolj u natpis i opali nekoliko puta. Rafal skine gornji lijevi kut slova W i okrznu A sa desne strane.

"Tu je sve počelo; tu će i sve završiti!", pomisli sa prezirom, gotovo gađenjem...Uđe u zgradu.

Slijedeće minute, nekoliko dronova i droida na hoverboardovima dolete do terase i započnu skenirati područje. Velika ratna letjelica spusti se na terasu, na mjesto pored helikoptera. Sedam kiborga visine preko tri metra izađe iz letjelice.

"Kapetane, on će to raditi tako dugo dok ga ne neutraliziramo", glas kiborga odzvoni terasom, okrečući se prema drugome.

"Polako", odgovori drugi kiborg, prekoračivši čovjeka koji se polagano počeo pridizati u sjedeći položaj. "Polako...kad iz Hawai-a izdaju naređenje, sravnit ćemo i njega i cijelu ovu zgradu sa zemljom... Nikakav tajno policijski imunitet neće ga spasiti!"

"Treba li nam rat sa tajnom policijom?", upita treći kiborg u pozadini.

"To će odlučiti odbor", odgovori kapetan. "Do tada, neka vježba gađanje...možda će mu slijedeće biti zadnje---"

Uđu u letjelicu koja se nekoliko sekundi kasnije udalji prema matičnoj zgradi. Velika holo zraka sa Hawai logom na tren obasja terasu. Nakon toga, terasa zapadne u mrak kojega je ispunjavala jedino krupna, dosadna kiša.

Oznake: vrlovrlinovisvijet, metafizički roman, Dalibor Mladenović, Astralni Blagoslov, Mobiusova ravnina, Prelazeći Rubikon