"Ovo je nevjerojatno", Šragh se udaljio od monitora. "Pogledaj ovo", reče Urghu koji je sjedio tik do njega.
Urgh baci nehajan pogled na ekran. Čovjek koji je sjedio u naslonjaču svoje dnevne sobe bila je jedna od normalnijih pojava prilikom osmatranja programiranih subjekata u noćnim satima.
"Da, i?", mrzovoljno upita Šragha.
"Pogledaj mu misli", dobaci Šragh te pojača misaoni "KondenzKodeks" do maksimuma.
Urgh se zagleda u misli. Četverodimenzionalne siluete počinju plesati unutar i izvan njega. Iskljući centar za senzacije i usmjeri misaoni centar direktno prema mislima tuđinca.
"Hm", reče, "gleda tv show i zaključuje kako je sve puno besmislenosti i ispraznih dijaloga, te banalnih nerealnih situacija, samo da ljudi što više poistovječuju sebe sa time i svakodnevno sve više i više glupe...". Okrene se prema Šraghu. "Da, i? Ovo nije opasno", ustane da se vrati za svoj monitor. "Ovo je latentno stanje kakvo proživljava svaki kvazi mistik i moderan filozof..."
"Pogledaj malo bolje...malo dalje", upozori ga Šragh.
"U majku mu jebem", promrmlja Urgh.
"Jel sad malo... opasnije?", Šragh pređe preko svoje retorike i pritisne crveno dugme. "Ima da ga odred preko noći obradi", reče.
"Ma majku mu jebem...pa kako?", Urgh je gledao monitor u nevjerici. "Kako je pobogu došao do zaključka da je Sunce lažno, da ne postoje ni Sunce ni Mjesec, da je Zemlja obična ravna multidimenzionalna ploča, sa efektom elektromagnetskog staklenika u kojem ljudi žive kao ovce u toru, kao hrana za multidimenzionalne gospodare kojh sami nisu svjesni? Kako je pobogu došao na usporedbe sa filmovima Matrix, Grad Tame, Trumanovim Show-om i crtanim filmom Wall E, gdje su ljudi zarobljeni na svemirskom brodu od strane automatskog pilota? Kako?"
"Sjećaš se kada sam ti rekao da su neki od njih počeli promječivati da `Sunce` bilježi svaku njihovu energetsku promjenu koja probija granice `staklenika`?", Šragh je nervozno lupkao prstima po stolu.
"Da, i?", Urgh je postajao sve tanjih živaca. "Ajde ne glumi više i pljuni to van..."
"E ovaj je promatrao `Sunce` i kako se svaki puta mijenja i pojačava sa njegovim izlaskom iz kuće. I tako, korak po korak. Dok na svoje oči nije vidio `Sunce` kako se u djeliću sekunde pojačava...pred njegovim očima"
"Pa to je onda ogromna anomalija u mreži....To je ogromna greška...", zamijeti Urgh.
"Ili to...ili su njegove oči postale osjetljivije na stvari izvan `staklene bašte`", Šragh mu uputi zabrinut pogled. Osjeti kako mu se od zabrinutosti napinju ljuske. Svojim senzorima za upijanje ljudskih emocija osjeti oscilacije u Urghovom polju senzacija i utisaka. Urgh osjeti korespodenciju te nakezi oštre zube poput britve prema njemu. Šragh prekine kontakt i uputi mu pogled izvinjenja. Ipak je bilo slučajno. I namijenjeno ljudima. Namijenjeno prvenstveno onome koga će posjetiti sa odredom. Odmah. Sada. Ovog trena.
Trenutak kasnije, odred za direktno programiranje uđe u prostoriju.
* * *
Ogromna noćna lampa udari ga u glavu dok mu je pokušavao uhvatiti noge. Otrgnuo se iz njegovog stiska i udario ga petom direktno posred čela. Omuurr zatetura i pokuša ga uhvatiti još jednom.
"Olivere, nema se smisla opirati", Šragh je na očigled mirno promatrao situaciju. "Ionako ćemu učiniti to to po što smo došli...prije ili kasnije. Sa tvojim opiranjem ili bez..."
"Nabijem te na kurac", vikne debeli čovjek i skoči na krevet. Petoro stvorenja okružilo ga je sa svake strane, tako da je morao leđa prisloniti uza zid da ima kakvu takvu kontrolu.
"Mene ćete sa iglama bosti, stoko amaterska", pljune prema prvom reptilu. Pljuvačka se odbije od glatke zelene uniforme.
"Mi smo rebdivi, prijatelju", Šragh se nasmije i da znak prvom do sebe da izvadi senzualizer. Izgubili su već dosta vremena a za bilo kakvu daljnju silu morat će neutralizirati pola stambene zgrade. Iako je znao da u zgradi nema više "senzitivaca" poput debeljuškaste spodobe koja se onako grdo organski ljuljuškala pred njim i pokušavala glumiti otpor. Ne, nabit će ga valovima euforije i ostaviti nekoliko minuta da onako napucan se napaca vlastitim senzacijama, "pozitivnim" i zatim će ga poput zemaljskog purana našopati tabletama zaborava i anesteticima da ublaže mentalne patnje i pretvore ih u klasične tjeskobe i depresije. Ovaj čovjek ionako je bio individua sklona anksioznosti, pa je šteta ne vratiti ga u njegovo primarno i izvorno stanje. Prvobitno ali korespodentno njegovim sakrivenim željama.
Kronkh izvadi senzualizer i uperi ga u čovjeka koji se panično držao zida. Podesi senzualizaciju na maksimum. Pritisne dugme.
Bljesak je bio prejak. Zasljepi ga do same jezgre. Padne na pod kao pokošen. Nogama mu počne strujiti zlatno bijela struja koja ga je počela paralizirati oko bokova. Tresući se gornjim dijelom tijela, panično okrene glavu, koliko mu je vrat dopuštao, da pronađe Šragha.
Pogledi im se sretoše na polovini prostorije. Zapanjenost jednoga što drugoga vidi da podu i drugoga što prvoga vidi prikovanog uza zid, nepomičnog, sa istim paničnim pogledom u očima, dok su promatrali najveći užas nad užasima koji se nalazio u sredini prostorije.
Kronkh je, grcajući na podu, svjestan cijelog odreda razbacanog po prostoriji, po svim njenim kutevima i zakutcima, mogao samo pratiti vlastiti tok misli i koliko toliko ga kontrolirati, sprečavajući napade panike i očaja koji su mu dolazili u sve većim i sve jačim valovima.
Šragh je prikovan uza zid bio mnogo svjesniji situacije i mnogo je bolje mogao kontrolirati vlastite emocije; sve tri od njih. I bol i agresiju i strah. Ovo što se nalazilo na sredini prostorije nije se smjelo nalaziti u sredini prostorije. Nije se smjelo nalaziti niti u univerzumu. Koji se kurac, za krilatoga boga, zapravo događa. Pokuša se osloboditi nevidljivog svjetlosnog stiska ali čim napravi i najmanji pokret, energija ga toliko silovito vrati u prvobitno stanje da je pomislio kako ga nije samo prikovala još jače uza zid, već mu polomila sve unutrašnje organe.
Silueta se kretala sredinom prostorije. Visoka svjetlosna spodoba nešto viša od 4 metra bila je sagnuta u ramenima i u gotovo grotesknom plesu gornjeg i donjeg dijela "tijela", nadvita nad nekoliko zgroženih reptilskih spodoba koje su zgranuto promatrale priliku. Prilika pogleda prema kompjutoru koji se nalazio nekoliko metara dalje, tik do samih vrata koja su izlazila na balkon, te napravi dva tri jedva zamjetna pokreta nečim što bi se moglo nazvati rukom ili nekom vrstom uda, nekakvim organom koji bi samo najmaštovitiji mogli nazvati kombinacijom ruke i ticala...i bejzbolske palice.
Nakon tih nekoliko kretnji, kompjutor podivlja te se monitorom rasprede na milijardu simbola na granici vidljivosti. Oliver, još uvijek čvrsto priljubljen uz zid, makne pogled, jer je osjećao da će skrenuti umom ako još jednu sekundu pogled zadrži na simbolima.
Nakon nekoliko sekundi, začuje se muzika.
Zvuk italo disca ispuni prostoriju.
Oliver zbunjeno pogleda u spodobu, ne osjećajući nikakav strah.
"Galaxy Hunter?", upita. "Ovo je Galaxy Hunter!"
Nije znao da li da vrišti od zbunjenosti, padne u nesvjest od očaja, rasplaće se od sentimentalnosti nad muzikom svoje mladosti, ili činjenicom da iz kompjutora dolazi nešto što uopće nije imao na njemu, a Heksternet je odavno prestao koristiti, još u doba dok je osjetio da slitine paraju mozak bespoštedno, mnogo jače nego kod njegove preteće, Intereneta. Tako da, nije bilo šanse da je spojen na išta i da hvata valove ijedne Heksternet ili Hollis-net ili neke radio stanice. No, nekako sam sebe u mislim prozva debilom, nakon što je zaključio da je muzika sa kompjutora vjerojatno najnerevantnija stvar u prostoriji, a možda i cijeloj poznatoj Zemlji pored gomile razbacanih reptila po prostoriji i jednog bića za kojeg je naslučivao što bi moglo biti, jer se u vizijama susretao sa njime već. No, nikad face to face, ovako direktno i beskompromisno. Beskompromisno, naravno, njegovom umu i osjećajima. No, i jedno i drugo je za neko divno čudo - mirovalo.
"Da, naravno", glavom mu prostruji poruka kao da mu netko ispisuje tekst u malom mozgu, koji se sinapsama i poljima dendrita seli u veliki mozak i tamo odzvanja u eksplozijama svjetlosti. Istovremeno, taj glas je u Šraghovoj glavi i u glavama ostalih reptilskih vojnika zvučao poput rastezanja smeđeg pudinga, uzavrelog i kipućeg. Odvratan osjećaj. Šragh se strese od same pomisli da bi se osjećaj mogao ponoviti.
Ali ponovi se...
"Zar ne voliš disko, prijatelju kapetane Šraghu?", misli u glavi odzvanjahu posprdno, dok se trudio odagnati osjećaj smeđeg želatinastog pudinga iz nje.
"Slušaj me", odgovori Šragh kad se malo pribrao. "Njih možeš zaplašiti", gledao je vojsku reptila kako se paralizirano užasava na podu, gledajući u biće kao u neko polubožanstvo. To je bilo ono što ga je iritiralo više od ičega.
"Slušaj me", ponovi, gledajući pravo u svjetleće biće". "Ja znam tko si. I znam što možeš. Oni nemaju pojma tko si. I užasnuti su. Ono što si je tajna. A tajna je da si ti jedan veliki bijeli glatki kurac, bez boje, mirisa i okusa, koji niti treba biti ovdje, niti treba biti uopće u ovom univerzumu. Ja sam mislio da je sporazum bio jasan. Barem se pokazalo da je jasan tri četvrt kvadra godina..."
Puding u glavi mu uzavre. Stisnu zube od bola. Ali prkos ne popusti.
"Au, majstore kapetane, što si se umreškao; kao lignja na kiši. Hoćeš reći da ne voliš disko? Pa zar niste ti i tvoji kompanjoni došli sa ovim sirotim bićem imati malo diska? Ha? Malo plesa? Malo se igrati sa njim dok mu disko kugla preskaće u glavi? Niste li?"
Biće pogleda reptile na podu, koji se na sam pogled više zgrče. Jedan zaurla u agoniji.
"Slušaj me, pičko višedenzitetska", tebi ovdje nije mjesto", Šragh je siktao prema njemu, očima punim mržnje.
"Pa onda me otjeraj", intonacija bića bila je više blago sarkastična nego nadmoćna. Ni u jednom trenu biće nije pokazivalo ništa do gole znatiželje i zabave. Biće se zabavljalo. Šragh je čuo priče o njima. Gledao je i nekoliko holograma na kojima su ih uspjeli uhvatiti u monitorske veze i zabilježiti njihovo prisustvo. Naravno, možda je pet posto monitoring uređaja bilo pošteđeno prskanja, eksplozija ili jednostavno čiste svjetlosne dezintegracije, nakon što je zabilježilo neku od pojava ovih bića.
"Odlazi odavde", sikne Šragh prema njemu, pokazujući mu svoj razdjeljeni zmijski jezik. "Ovdje nisi dobrodošao!"
Mnogi su se među višim kastama rebdiva/reptila bojali i užasavali ovih stvorenja, takozvanih Sibius Anara iz Sirius A zvjezdanog sustava 4-og, 5-og i 6-og denziteta; tih solarnih stvorenja mentalne snage kojom je svaki pojedinac mogao uništavati galaksije i čitave vojske takvih kao što je on. No, Šragh ga se nije bojao. Odgajan je da prezire sve čega bi se trebao bojati, pa tako i ovog Sirius A intrudera!
"Onda me otjeraj! Hajde!", biće ga je provociralo. "Kako ide ona vaša kletva za tjeranje: `šra pa ra da šonkaralada kragrutrlkrltrghar`? Tako nekako, jel?"
Pola slogova bilo je izgovoreno visokom intonacijom. Samo guturalno izgovaranje slogova, pazeći na niske i ekstremno niske frekvencije, moglo je tjeralicu učiniti učinkovitom. Ovako, biće gotovo da probi slušne opne svih njih u sobi, osim humanoida koji nije silazio sa kreveta, i to da probije uši iznutra. Nevjerojatno koliku je mentalnu snagu imalo ovo biće; i još je nevjerojatnije kako se pogravalo sa njima.
Jednom vojniku na podu pozli i počne mu curiti zelena tekućina iz desnog uha. Krv.
"Tko pusti reptilsku krv, neće proći nekažnjeno", zaurla Šragh, taman sekund prije nego li ga biće pogleda i Šraghu prsne žlijezda govora u grlu. Ili je bar je on mislio da je pukla. Tik prije nego li se onesvjestio.
U glavama ostalih vojnika čola se izričita naredba iz komandnog stožera: "IZLAZITE VAN! PREJAK JE ZA VAS!". Komanda je očito, nakon 100 godina blokade, saznala što se događa u prostoriji. Kronkh je bio razočaran cijelim razvojem događaja. pitao se zašto se komanda ponaša ovako kukavički. Zašto? Oni nisu bili kukavički narod, kao narod ovog debelog nakaradnog humanoida. Ovog slabića, stvorenja bez "kala", ratničke želje za moći i pobjedom. Opet doživi gnječenje mozga. Mozak mu propara milijun sitnih žmaraca. U taj tren, biće, kao da je znalo sve što se događa, popusti energetski stisak oko njih i oni se slobodno digoše sa poda, uzmu posrnulog Šragha, koji se netom prije toga sa zida stropoštao onesvješten na pod, i odu kroz nevidljivi portal van iz sobe.
Oliver je užasnuto promatrao prizor. Promatrao je cijelo vrijeme užasnut, no kao da ga je neka nevidljiva struna držala u normali. Kao da promatra nešto sasvim uobičajno i svakodnevno. Kad su on i biće ostali sami, stropošta se na krevet, naglo oslabljen i ispovraća po novoj pidžami. Zatim se skutri na krevetu i glasno zajeca.
U glavi začuje kristalno jasnu misao, popraćenu energetskim dizanjem i naglim rastom vlastite volje.
"Zamlja je kao otok, zatvoreni otok, ili kao država, mala i minorna država na ogromnoj planeti, obavijena staklenom konzolom, koja sprečava dodir sa ostatkom Velike Planete i služi kao model prema kojemu se ostale države ravnaju. Svi eksperimenti odigravaju se unutar matrixa Zemlje, osvjetljene lažnim Suncem, največim monitorom i sondom za programiranje uma i krađu energije duše; i ozračene lažnim Mjesecom, največim portalom za krađu seksualne energije /prane i odašiljanje iste u bezenergetski svemir preko kapija Škorpiona, velike Crne Rupe. Otkrio si polagano kako stvari funkcioniraju u ovome svemiru. Počeo si se boriti za sebe. Samim time, stekao si pravo da dobiješ Sibius Anar biće kao svog osobnog čuvara. Pazi, ja te neću moći uvijek štititi na način na koji bi ti to htio ili koji je po tvom mišljenju najpogodniji za tebe u nekom datom trenutku, ali zapamti, ja te branim kako Svemir zahtjeva,a to znači: rast ćeš i patit, bit ćeš sve i ništa, bit ćeš presretan i užasnut, napadan i onaj koji napada i brani svoje. Ja sam tu da ti budem balans dok ga sam ne stekneš. Dok ne staneš na vlastite duhovne noge. Jel ti jasno?"
"Jasno ko dan", Oliver zagnjuri glavu u svileni jastuk i zaspi.
