Vrlo Vrli Novi Svijet

ponedjeljak, 25.10.2021.

Henokovo Nasljeđe (poglavlje peto)

"Jedino pravo pitanje je ono koje smo postavili sebi" - Ursula K. Le Guin
_________________

"Tvoji stavovi i pogledi na društvo i na život, meni su na pola puta između kverulancije i paranoje, to ti govorim i kao predsjednik vijeća i kao prijatelj", Sar Milton pogleda ga ispod oka, pogledom koji bi se mogao opisati kao kombinacija dociranja i lažne zabrinutosti.

Zavora to nije zbunjivalo. Znao je sa kime sjedi.

"Ljudi poput mene čuvali su pećine da bi ljudi poput vas mogli mirno spavati u njima. Ljudi poput mene po noći su držali stražu. Da biste vi mogli zaštićeni izigravati heroje. Ljudi poput mene borili su se po snijegu, kiši, tuči, magli i zimi, na kopnu i u vodi, da bi ljudi poput vas mogli svoje guzice čuvati na suhome i toplome. Ljudi poput mene štitili su svoje i tuđe potomstvo da bi ljudi poput vas postali hedonisti i konformisti, razmažena ja(g)njad, ovce u toru sistema. Ljudi poput mene navigirali su se po Zvijezdama i Mjesecu da bi ljudi poput vas mogli izaći na Sunce...Zato, odjebite", ugasio je cigaretu i pogledao četvoricu za stolom.

"Daj daj daj daj daj Zavore, pretjeruješ. I molim te da tako ne razgovaraš sa nikim od nas", predsjednik studentskog vijeća krenuo je prvi u napad.

Znao je to. Bilo je predvidljivo.

"Oh", nasmije se, "dolazi moj prijatelj Zahr. Sad smo dva ravnozemljaša teoretičara zavjera u cijelom kampusu. Nitko nam nije ravan, pogotovo od vas ovaca zaglupljelih političkom demagogijom i znanstvenom dogmom te pozitivističkom retorikom...Oprosti ako malo grubo razgovaram s vama štreberima", posprdno se nasmije.

"Tebi je sve namješteno u društvu, a od argumenata niti `a` a od dokaza niti `d` a bahatost na plus beskonačno", Sar Milton pogleda Zavora, istovremeno pozdravljajući Zahra koji je sjeo.

"Pa kad je", potapša Zahra po leđima. "Pa kad je. Svaki veliki događaj u svijetu, svaki veliki događaj u nekoj državi, regiji, gradu, mestu, mjestašcu, selu i zaseoku je - iskonstruiran. Od postavljanja političara, predsjednika korporacija, medijskih ličnosti, glazbenih zvijezda...sve je pomno organizirano i plasirano...od onih koji društvo usmjeravaju u željenom smjeru. Kadroviranje i nepotizam, od svjetske razine do zaseoka. Podobnost a ne stručnost. Uključujući i tvoju funkciju..."

"Otrovan si...Neugodan si...Zavidan si..."

"Možda jesam, možda nisam..."

"Kao što rekoh: bahatost na plus beskonačno"

"Recipročno neznanju i slijepom vjerovanju u plasiranu stvarnost, na minus beskonačno...", Zahr se ubaci. "Sve oko nas nastalo je na temelju konvencija, od slova A, broja 1, preko dekadskog sustava do determiniranog društvenog sustava u cjelini"

Sol prevrnu očima. "Slažem se sa svime osim sa zadnjim. Vidi se da ste prijatelji"

"Heh, pa on ti je uvjeren", Huver, koji je do sada šutio, pogleda prema svom kolegi, okznuvši pogledom Zavora, "da je i Sotonin pad iskonstruiran i da predstavlja primordijalni spin."

"Arhaični spin sa kozmičkim proporcijama zamjene teza i primordijalni PR, rekao sam", Zavor se nasmije, ispravljajući kolegu.

"Pa zar nije sve iskonstruirano?", Zahr opet uskoči u pomoć prijatelju", od postavljanja i rušenja careva do hippie pokreta. Tajni redovi i tajne službe oduvijek stoje iza svega, od politike do mafije, vojske, policije, pravosuđa, rušenja i stvaranja država, kreiranja ozračja u kojem svaki kokošar može postati vođa a svaki intelektualac klošar...gdje se svaka naznaka empatije i altruizma gura na marginu poželjnoga, pod krinkom društvene korektnosti...?!"

Sar Milton, Huver, Graj i Sol Poll pogledaju se među sobom. Sar Milton prvi ustane. "Gospodo, želim vam ugodan dan i ugodne praznike. Morate ipak priznati da je 1976-ta, kad spustite deluzije na zemlju, imala i svojih prednosti..."

"Je, Hobbie je izumio najbolju skate dasku a Yes i Genesis snimili albume stoljeća", nasmije se Zavor.

Rastanu se rukovajući se. Na rastanku, Zavor Sar Miltonu pruži svitak papira, omotan jarko tamno crvenom svilenom trakom....

"Pročitaj", Zavor se smijao.

""Znaš da neću", Sar se nasmijao još jače.

_ _ _ _ _ _ _ _

Kad je Sar Milton u poznim godinama iz ladice pisačeg stola uzeo stari pergament i napokon ga pročitao, u ljeto 2025., zavrtjelo mu se u glavi; nakon čega je sjeo u omiljenu svijetlo smeđu kožnu fotelju. spuštajući glavu na lijevi dlan.

"Kada su u trećoj fazi Faznog Pomaka, u realnostima / verzijama stvarnosti od N3YP do 01XW, u našoj vremenskoj liniji između 2006. i 2020. elektromagnetsko zračenje i nanotehnologija, čestice metala i bojni otrovi zaprašivani iz zraka, simulirali respiratorni virus, malobrojni su razmišljali o scenariju i uzrocima. Pametnima je bilo jasno da je virus simuliran umjetnim putem i na brzinu križan sa postojećim virusnim prehladama i gripama, potpomognut mikrovalnom radijacijom novostvorene komunikacijske 5G mreže. Svaki uzorak postojećih virusa koji su poharali ljudski rod, bio je `oplemenjen` i implementiran nanotehnološkim oružjem koje bi u čovjeku počelo djelovati tek tada kada bi došao u doticaj sa određenom koncentracijom aerosoli u zraku koja je korespondirala sa količinom postojećih toksikacija u organizmu kao posljedicama dugogodišnjih udisanja bojnih otrova i morgellonovih vlakana i priona, godinama raspršivanih putem chemtrailova. Kada se tome doda djelovanje elektromagnetskog oružja i HAARP-a, ELF, EMP zračenja iz atmosfere i satelita i mikrovalnog zračenja putem satelita i preko antena, repetitora, tornjeva i releja te infracrveno, ultravioletno i polarizirajuće radioaktivno zračenje, stvarnost u navedenim realitetima, većini je nalikovala na najopskurniji SF, pa je radije prihvaćala pozitivističku pseudo znanstvenu dogmu kao jedini faktor istine i jedini glas razuma, štujući plasiranu i izvotoperenu znanost u toj točci vremena/prostora ne samo kao jedinu moguću, nego kao ultimativnu, radeći iz nje religiju u koju će slijepo vjerovati. Religija nije postao new age pokret, kako se nagađalo, predvođen hologramskim Isusom ili Mitrejom; religija je postala goli pozitivizam predvođen materijalnom znanstvenom dogmom, prema kojemu je onaj iz komunizma bio kamilica. Zrak se trovao. Voda se trovala. Genetski modificirana hrana bila je puna nanotehnoloskih čestica koje su polagano mijenjale ljudsku DNK strukturu. Naposljetku, došlo je `cjepivo`, finalni produkt reptilsko/iluminatsko političke medijske globalne agende. PR i propaganda kakvih bi se postidjeo i jedan Goebels, odradili su svoje, da ljudi na dobrovoljnoj bazi, slobodnom voljom u sebe prime `žig zvijeri`, kontrolni čip nad kojim Reptili, Greysi i Rigeli, lažni Pledijci i Crni Siriani, ciakari, transparenti, scorpio i insektoidna bića imaju direktnu kontrolu. 12 iluminatskih hibridnih familija, jedna iluminatsko reptilska i 4-ti Reich, sa svojim agentima, u bestijalnoj transhumanistickoj agendi. Čovjek je pretvoren u robota, potpunog bota, zombija kojime se upravlja putem daljinskog upravljača, đepnih telefona, kućnih i prijenosnih računala. Svi programi, algoritmi, obrasci ponašanja mogli su se direktno, bez interferencija sila Svjetlosti, isprogramirati na do tada neslućene načine...samo je trebao završni faktor - čovjekova slobodna volja i svojevoljna prodaja duše. Svjesna ili nesvjesna, nije se ticalo ni Univerzuma ni onih koji su sprovodili svoje zakone na Zemlji u 3-em denzitetu. Prije njihovog uništenja"

* * *
* * *

Vijećali su u tišini. Odluke su donosili u tišini. Sudbinom svijeta upravljali su u tišini. Kreirali su ratove, sukobe, masakre, krvoproliča, silovanja, ubojstva nevinih, ritualna ubojstva, viruse, pandemije, bolesti; sve u svrhu svoje tajno društvene agende desetkovanja ljudskog roda i hranjenja ljudskom energijom patnje i straha. Vanzemaljski zlodusi iz KLER astralnog kvadranta sjedili su za ovalnim stolom. Posjedovali su medije, politiku, religije....bili su u svim sferama i svim porama društva. Mislili su da su nedodirljivi. U takvim okolnostima tekao je i zadnji sastanak kojemu će u životu prisustvovati.

"Gospodo", otac reptil, uvaženi američki socijaldemokrat i kongresmen, uzeo je riječ. "Ljudski rod polako ali sigurno odlazi u povijest, u ropotarnicu izgubljenih duša. Uspjeli smo. Cilj je postignut"

Poznati filantrop, otac PIO Lože digne čašu visoko u zrak: "u to ime pijemo, u ime prolivene ljudske krvi".

Čaše se podignu. Od tvorca najjače socijalne mreže do kraljica i kraljeva, predsjednika i društveno političko aktivnih im supruga.

Krv nevinih poteće niz reptilska grla.

"Uz Greyse i chamtraile...uz Rigele i HAARP, uz tajnu vladu, duboku državu i EMF/EMP/5G vojne eksperimente, ljudski rod bacili smo na koljena. Virusom smo ih dokrajčili i stvari ubrzali iz Faznog u Konačni pomak; naš konačni pomak.", vikne u ekstazi jedan od rimskih kardinala, dok mu je zmijski jezik lizao ostatke krvi iz kaleža.

"Fascinantna ideja sa premazima na maskama. Virus namazan po slojevima. Agenda sa testovima punim virusa. Sa cijepivima punim virusa...gospodo....mi smo genijalci. Zaostala ljudska psihologija i strah odradili su svoje do kraja u našu korist. ", uzvikne slavobitno kompjutorski milijarder.

"U slavu Kaosu, gmižućem Bogu Imhotepu i tuđoj energiji koja odlazi samo Nama, Kaosu i Bogu Imhotepu"....

"U slavu, u slavu!!!!!", zaori se iz desetaka tisuća reptilskih grla. Solarna minijatura učinila je desetke tisuća duša prisutnima na prostoru ne većem od luksuznog aparmana na vrhu poznatog hotela u Las Vegasu.

Gostili su se ljudskim mesom. Žena bivšeg predsjednika uljudno se nasmijala slavenskom predsjedniku kada su krljušti stavili na isti komad ljudskog mesa. Predsjednik iz pristojnosti posegne za drugim komadom ljudskog tijela. Smijali su se u ekstazi gosteći se. Koliko su nevine djece pobili, koliko ljudi žrtvivali, kolike žene silovali, koliko su bića uništili najcrnjom magijom iz najcrnjih kuteva kaosa, bezdana, astrala, mentala i scorpio bezenergetskog univerzuma. Koliko ljudi je stradalo kao žrtve Imhotepa, Baala, Boginje Zmije, Škorpionskog Bića, univerzalne Bogomoljke i ostalih primordijalnih nakota kojima su ova vampirska govna služila kao sluge; najgori sužnjevi univerzalnog ludila.

Reptilske kaste nalazile su se trenutno u istom univerzumu, materijalizirane i minijaturizirane u prostoru od 250 kvadratnih metara luksuznog apartmana. Konobari, sobarice, kuhari, posluga bila je pomno probrana iz svih kutaka svijeta...odreda sve shapeshifteri...savršen spoj ljudskog i reptilskog...

Ljudskog, doduše, samo po vanjštini...

I dalje su to bili hladni bezdušni vampirski reptili, psihopatska apatična bića bez trunke suosjećanja i ljudskosti. Ubojice i predatori, asimilatori svega što je ljudsko i božansko. Davno su u tišini zauzeli ovu planetu i porobili ljudski rod...do sada im je dobro išlo...zašto to mijenjati?!

---------------------------------------------------

Mala zraka svjetlosti prelomi se prostorijom. Reflektirala se od čaša i gotovo svih staklenih površina koje je zatekla, takoreći, nespremne na val i lom svjetlosti koji su samo nekoliko trenutaka kasnije ispunili prostoriju od sredine prema svim kutevima. Savršena radijantna mreža svjetlosti ispreplela se sa svim konturama i tajno izrađenim simbolima po vitrajima i masivnim lusterima. Prostorija na mahove dobi izgled neke stare bečke dvorane za bal ispunjene stotinama, pa i tisućama svijeća.

Vitraji, lusteri, prozori, stakleni zidovi i strop od ogledala uskoro su postali kao vrata u neke druge dimenzije, prolazi znani samo onima najčišćima koji su zaslužili kroz njih kročiti; najuzvišenijima koji se nisu bojali ostaviti materiju iza sebe, ascendirati i sa ostacima transformirane i transmutirane materije iza sebe, prepustiti upravo tu ostavštinu (materije) kao trag i tragove nekim novim generacijama tragaoca, intronauta, koji će je u nekim drugim vremenima znati iskoristiti na sasvim svoje i prethodnicima potpuno neshvatljive i neznane načine. Univerzum je volio osebujnost; volio je i kreativnost...a volio je i ugodna iznenađenja.

Poput stvaraoca, poput umjetnika, poput pisca koji teži biti bolji pisac ne želeći biti pisac! Poput profesionalca depoistovječenoga sa svojom profesijom koji zna pažljivo odabrati identitete i ulagati stanovitu količinu energije u njih, dok ne procjeni da je dovoljno i prelazi na slijedeći identitet, ostavljajući prethodni i prethodne da čekaju kada opet dođe pravo vrijeme.

Tko ovlada identitetima, postao je čarobnjak; oslobođen zamki uma, engrama i utjecajima astrala i etera te entiteta koji ih zaposjedaju, van sfera mentalnih formi, projekcija i imaginacija programiranih da glume percepciju. Danas robot; sutra čarobnjak!

To najsvjetlije biće, oslobođeno upravo od onih koji su predložili njegovo stvaranje, no koji se nisu željeli mješati u finalni proizvod svoje ideje, modifgiciran tisućama varijacija i desecima koncenzusa i svemirskih zakonika kojima nisu ni kumovali niti na bilo koji način utjecali na njih. Sada u svjetloj prostoriji lasvegaškog hotela, stvaraoci u oči gledaju rušitelje, tamničare svoje kreacije, uništavatelje božanskog, mraćne izdanke bezenergetske tmine koja želi uništiti luciferijansko svjetlo, tu fenixovsku svjetlost, baklju koja blješti zidovima HAADA i vodi kroz DAAT- Supernova u Bezdanu. Orion koji razara utrobu Škorpiona, zmije, guštera, tog bezimenog škorpionskog bića koje ima bezbrojne oblike kojima sakriva svoju amorfnost, metamorfnost i transparentnost, svoj strah i atrofiju kojima se hrani. Bog svega gmižućeg, bog bezdana, Imhotep, Baal, Balrog, u ovoj prostoriji, tu i sada, bio je izazvan od onih koji su od pamtivijeka tkali samu srž Univerzuma. Bio je izazvan od Sirius A Arhitekata!

* * *

I sve se uvijek nakupi i pokuca na vrata u sumornu jesen; u onu poodmaklu jesen kada priroda utihne i naziru se samo tisina, "mrtvilo" i praskozorje zime...kada sve zamre...kada sve utihne i umiri se do granice samih snova...tada navru uspomene. Sjetne, tužne, ponekad bezoblične, ponekad sretne, uvijek noseći u sebi jedan dio prošlosti kao ključ za sadašnjost...Rijeka vremena. Uvijek bih tako u jesen sjeo u svoj naslonjač, bacio pogled preko sobe, pustio pogled neka odlebdi kroz prozor, do nekih davno zaboravljenih breza, otpalog lišća podno svjetlo olovnog, sivog i bijelog neba i prvih snijegova na kulisama ponekad uspavane, ponekad žive ulice. Prolaznost ulice, nagovjestaj novog godišnjeg doba, pozdrav životu, pozdrav prolaznosti, pozdrav nebu, pozdrav nepromjenjivosti u prolaznome. Vanjske sile i utjecaji koji djeluju na samoodređenje. Tko zna...Možda su se vanjske slike preslikavale na karakter...preslikale se i trajno se nastanile; a možda su uvijek bile dio karaktera, koji je samo trebao potvrdu "izvana" da se uobliči?! Teško je to i presubjektivno bilo za procijeniti...

* * *

"To što ste me pitali, mladi kolega", profesor ga je gledao postrance, netremice, ispod dugačkih obrva, nalik na ogromnu staru sovu koja namjerava svoju drevnu mudrost podijeliti sa svojim nasljednikom, "dovoljno govori o vašem karakteru"

Leon pogleda profesora, iskreno ne očekujući takav odgovor na svoja životna zapažanja i kognitivne momente koje je, smatrao je, iznio vrlo decidirano, pretočivši ih u fragmente spoznaja i precizne utiske. Bio je pomalo povrijeđen.
Pogleda kroz prozor. "Na sva životna pitanja", pomisli, "ovaj zeleni procvali javor ispred kampusa pričati će svoju priču samo svojom pojavom". Njemu ne trebaju riječi. Ne trebaju mu izrazi za oblikovanje stvarnosti i prejudiciranje u domeni pojavnoga; samo življenje. Ne može-biti, nego - biti; ne budi, nego - jesi!

"Profesore Zahre, sve što znam o sebi, znam na temelju svojih utisaka i spoznaja, na temelju intuicije"

"Možda, mladi moj Leone i znaš, kao što znaš i da je ovaj naš razgovor samo naš zajednički san koji se odvija negdje na bespućima astrala. Jung bio rekao intuicija. Gurdjieff bi rekao da se lažni Ja-ovi, razne pod-osobnosti u nama i oko nas bore za dominaciju nad našom Suštinom. Da li su to entiteti, da li su to onio dijanetički engrami, duše pokojnika koje žive u nama i/ili izvana djeluju na nas....sve je moguće i ništa nije nemoguće. Kad sam bio mlad, jutarnji ja mrzio je sebe i cijeli svijet i mrzio je noćnog ja. Noćni ja smijao se jutarnjem i mirio se sa svijetom, istovremeno ga shvaćajući ali ne prihvaćajući. Isto tako i sebe. Shvaćajući ali ne prihvaćajući. Podnevni ja bi je preumoran u vječitom disbalansu između jutarnjeg i večernjeg ja...između večernjeg i jutarnjeg ja. Često sam se pitao, koji je pravi ja: ratnik, monah, svećenik, kukavica, iz-miritelj, pjesnik, pisac, glazbenik, skladatelj, sportaš, ljenčina, meditant, maštaoc, tragatelj, mistik, mag, čarobnjak, kreator, kreacija, otac, sin, unuk, nećak, pastor, mentor, učenik, ljubavnik, muž, prijatelj, poznanik, kolega, suputnik???

"Gdje prestaje ego i želja za kontrolom, počinje spoznaja, shvaćanje i prihvaćanje života i svog životnog puta. Rekao bi da smo jaki onoliko koliko smo ranjivi i slabi; praštanje i prihvačanje svoje sudbine. Fatalizam i spoznaja karme u jednom modusu", primijeti Leon, trudeći se da ne uvrijedi profesora, ali opet da na neki način uzvrati milo za drago za prethodnu profesorovu opasku koju je on osobno doživio kao uvredu. Njegov karakter je postojan.

Zahr, kao da je pročitao njegove misli; vjerojatno i je, reče: "Ego je karater. Ponos je dostojanstvo. Ljubav je mržnja!"

"Ne mislite li, profesore, da pretjerujete?!?"

"Nimalo, jer da bismo prihvatili kontradikcije i opozitnosti u nama samima, potrebno je proći kroz njih"

"Hmm"

"Razmisli"

* * *
Soba zabljesnu u žestokom udaru sunčeve plazme i ultrasoničnih valova. Cijeli Las Vegas zasja kao božićna jelka tik prije eksplozije napalma. Val svjetlosti sa Sirius A sunca i primordijalna božanska frekvencija sa Oriona doslovno se spoje sa Zemljom. Reptili su gorjeli u svjetlosti koja ih je čistila na svim simultanim levelima. Sve paralelne, više i niže stvarnosti, svi realiteti od materije preko astrala do etera i mentala, bili su obuhvaćeni monadičnom svjetlošću. Svi Sephiroti stopili su se u Jedno. Tijela su prštala, raspršavala se, skupljala, širila, tinjala ispunjena unutrašnjom svijetlošću i pucala poput kokica te naposlijetku eksplodirala na subatomskom levelu. Implozije popračene eksplozijama. Veća bol od te bila je nezamisliva. Svaka molekula bila je proširena do planetarnih razmjera, svaki atom provućen kroz tamnu tvar da bi eksplodirao u ultimativnoj svjetlosti. Reptilska bića bila su uvućena u sebe, izvučena iz sebe i raslojena, defragmentirana na milijardu sitnih čestica od kojih je svaka bila obuhvaćena jednom monadom. Iz svake monade zasjalo je Sunce. Mnoga Sunca tada bijahu stvorena.....

- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #