"Biti kreativan znači biti zaljubljen u sam život" - Osho
* * *
Hodao je uz potok, promatrajući padine i udaljene obronke. Polako. I lagano. Osluškivao je. Trudio se da upije sve dojmove istovremeno; sve senzacije u jednom trenu i da se stopi sa istim. Bio je u trenutku. Bio je u SADA. Zatvori oči. Otvori oči. Sunce u zenitu lagano se poigravalo i zrakama odbijalo od usnulih grana javora. Osmijeh mu zaigra licem. Trenutak zamijeni drugi, drugoga treći; sve u beskraju jednog trenutka. Duboko povuće zrak kroz nosnice. Prelazak zime u proljeće osjetio se u svježem prohladnom mirisu doma. Osjeti...nešto...nedefinirano a toliko jako, toliko intenzivno da se u zadnji tren zauzda da osjećaji ne izađu iz njega i eksplodiraju poput supernove. Klekne. Dodirnu tlo i gotovo zaplače.
"Kod kuće sam!"
* * *
Tri dana prolazilo se kroz Bezdan. Tri dana ratovalo se sa Belzezubovim formacijama.
Tri dana trebalo nam je da ih skenjamo, spizdimo i zapalimo u pravoj vatri plazmatskog udara i salvi napalma kako i dolikuje. Tijela organskih bojnih stanica, brodova i letjelica su gorjela, plutala kroz vakuum, besciljno putovala sa jednog ruba Bezdana na drugi, prepuštajući Eonima da odrade svoj posao i da ih asimiliraju u beskonačnost.
30 planeta doživjelo je rat. 30 planeta doživjelo je krah. 30 planeta doživjelo je potpunu asimilaciju unutar sunčevog sustava. 60 bojnih formacija okupiralo je područje zapadnog kvadranta. 25 planeta pružalo je otpor Belzezubovim formacijama. Radikalnom dijelu Belzebubovih političara odgovarao je otpor. Po tiho su simpatizirali, potajno čak i financirali pokrete otpora na planetama, samo da bi porobljavanje bilo što potpunije a pobjeda što opsežnija.
Jednog dana, ovo ulaganje u neprijatelja višestruko će se isplatiti jer neprijatelj ni sam ne znajući postaje saveznik. A ima li boljega od saveznika koji ne zna da ti je saveznik?!
Planete se okupiraju, otpori pređu u podzemlje, u potpunu ilegalu, ti među narodom proširiš naredbe i odredbe od kojih se 80 posto njih ne poklapa sa stvarnim odredbama i zakonima. Dalje odradi pokret otpora. Bori se protiv tebe, ispravljajući naredbe i ratujući sa odredbama. Pustiš mu pobjedu i među narodom na duge staze zažive prave odredbe, ne pod čizmom okupacije nego pod okriljem slobode.
I dok je Bezezubova diplomacija po dvorovima kvadranta to čak i isticala kao suštinski dio njihove politike porobljavanja, Transparentna diplomacija i izaslanici Sirianskog Vijeća Devetorice znali su da novo doba svemira zahtjeva nove obrasce prilagodbe. Do kvadranta još nije došla vijest o urušavajućem Kaosu koji je počeo proždirati sam sebe.
Kvadrant je bio strateška točka Bezdana, Nexus Kaosa na granici crnog i bijelog, "gdje Zmajevi ne stoluju a Etire ne povlađuju"
* * *
"Gdje smo?"
"Gdje smo?", govornik ponovi pitanje, urlajući u megafon.
"Gdje?!", glas je odzvanjao plazom.
Okupljena gomila, u nejasnom valu kakofonije, nije imala odgovor. Pojedini povici iz gomile, nejasni na daljinu i utopljeni u žamoru mase...
Tisuće ljudi toga jutra slilo se preko ulica i trgova i ispunilo ogromnu plazu. Tog jutra trebala su se riješiti sva goruća pitanja, svi novonastali problemi, sve vidljive i zakulisne igre koje je sistem kreirao za ponizne robove. Nešto...nešto je pokrenulo masu iz dokolice, samouvjetovane letargije i jednostavno ju pokrenulo na ulicu. Nevidljiva sila, sinergija, pretpostavka da svijest može pokrenuti uspavanu kolektivnu nesvijest...
Slika govornika se zaustavi. Veliki ekran ispunjavala je ogromna glava srednjovječnog muškarca sa megafonom u lijevoj ruci.
______________
Netko upali svijetlo u prostoriji. Prisutni se lagano promeškolje u foteljama. Razgovor koji su pojedinci započeli među sobom bio je prekinut tihim nakašljavanjem siluete koja se pojavi ispred velikog ekrana.
"Dakle", prilika se obrati prisutnima, "što smo isčitali iz ovih kadrova?"
U trećem redu, visoki čovjek u sivom urednom odijelu odgovori: "vidjeli smo prijetnju"
"Dobro. Što još?", prilika sjedne na rub stola, gledajući okupljene, pogledom prelazeći po prostoriji s lijeva na desno. Ne čekajući odgovore, posegne u sako, iz tobolca izvuće pištolj i opali nekoliko hica u ekran. Kao što je i očekivao, nitko od prisutnih niti ne trepne na to. Reakcija je izostala, baš kako je i očekivao. Zato su bili trenirani.
Holo staklo "regenerira" se, izbacivši metke na pod. Agenti su nijemo promatrali dok je specijalni agent Bob ustao sa stola, prišao ekranu, sagnuo se i pokupio čahure sa poda.
"Smetnja...", ponovno se oglasi specijalni agent Ted, u sivome odijelu.
"Može", reče specijalni agent Bob. "Ali što još? Detalj C1"
"Nema povezanosti između govornika i mase", oglasi se specijalni agent Rass iz sedmoga reda.
"Bravo", Bob slavobitno podigne prst i usmjeri ga prema govorniku. "Nije ostvaren kontakt između govornika i gomile. Psihologija mase je analognog karaktera. Ili nešto prihvati u sekundi ili ne prihvati. Zakon nesvjesnog faktora mase. Dakle, ta masa je nepokrenuta a govornik je u sekundi nije uspio pokrenuti sa početnog položaja...Idemo dalje...Što još?"
"Položaj megafona", Don iz četvrtog reda u sredini samozadovoljno se oglasi. Krupna figura iritirajuće je žvakala žvakaču gumu, kombinirajući samodopadno žvakanje i riječi. Mladi egoistični agenti iz ruralnih područja države, niti malo nisu bili simpatični Bobu, no bili su itekako potrebni na terenu. Teren je bio kao stvoren za operativce poput mladoga Dona. "Nesiguran je", Don nastavi, "nema kontrolu nad masom..."
"Bravo", Bob je gledao siluetu na ekranu a zatim se vrati pogledom na okupljene agente. "Faktori distrakcije?"
Ted podigne ruku. "Osoba pored govornika naš je agent. U svakom redu nalaze se bar po tri agenta a barem 20 posto okupljenih nalazi se na našoj platnoj listi. Ne računam volontere koji dobrovoljno surađuju sa nama pro bono"
"Bravo", Bob je bio zadovoljan; vrlo zadovoljan. "To se zove `sindrom klatitelja i dimitelja`. U isti tren svi ga naši agenti podržavaju, sve do `točke razilaženja`, kada spinovima i zamjenama teza na vrlo lukav, suptilan i perfidan način preuzimaju situaciju u svoje ruke i počinju manipulirati nad govornikom i masom općenito. Stara metoda, nikad omanula!"
"Na kraju krajeva", nadoda, "kako ćemo izvesti `performans unutar metode` uključujuči aktivno i pasivno političare na mjesto događaja, suverzivne dogovorene aktere i slične stvari, samo je osobni potpis na svaku našu akciju. Stavi dva do tri ideološki poluisturena političara, dvije tri kvazi oponentne javne ličnosti, koje su na van tobože oportunisti sistema a u stvari na platnoj listi sistema i napravi igrokaz sa konotacijama skandala...i imaš ne samo kontrolu u svojim rukama, nego potpun medijski prostor za kreiranje opće slike javnog mijenja.
Što god odvoji masu od cilja, predstavlja subverzivan element. Pošalji hitnu pomoć, vatrogasce, policiju, bilo koga tko će distrakcijom djelovati na gomilu, za tu gomilu bit će neprijatelj. Upravo na taj način, kao što sami jako dobro znamo, oduvijek djelujemo. Zatim priču razvijamo u medijima. Možeš na masu slati plaćene aktiviste, humanitarce, medicinare koji će se tobože naći na udaru gomile i imaš senzibilitet mase prema lažnoj empatiji. Tada, na našem su terenu!"
* * *
"U kantini je", reče konobar dok je Bob prolazio pored njega, pokazujući prstom u smjeru vrata na kraju restorana.
Zahvalno kimnuvši, Bob zastane trenutak da naruči.
"Jim Beam. Da li je gospodin naručio?"
"Nije. Rekao je da čeka Vas"
"Dva Jim Beama. Ja ću odnijeti..."
Ulazeći u kantinu sa dvije čaše, koliko god da bio istreniran na vlastiti autoritet, hladnoću i nedostupnost, čim je vidio osobu da sjedi za stolom, osmijeh mu se razvuće licem.
"Arvile", smijao se od uha do uha, dok je druga osoba hinjeno oprezno a još više hinjeno cinički sa blagim osmjehom pogledavala prema njemu.
"Pijemo isto, zar ne?!", Bob mu pruži čašu.
"Uvijek pijemo isto", odgovori visoki vitki čovjek šiljata nosa i obrva kao u sove. "Pogotovo kad dolazim `izdaleka`"
"Zadnje što sam čuo je da si u ruskoj bazi na Kavkazu", Bob otpije gutljaj, neutralno pogledavajući starog prijatelja.
"Ajde ne seri! Znaš gdje sam bio i što sam radio. Znaš kako je raspoređen svaki kamen na ovoj planeti"
"Ma znam..."
"Čemu onda performansi?"
"Ma zajebavam te, budalo. Nikad nisi imao smisla za humor, pajdo", Bob je glumio uvrijeđenost.
"Nisam. Pogotovo nemam kad je riječ o splačini koju ste stvorili, zakuhali i sad bi se polagano oprali tražeči izlaz...Da li znaš koliko pizde u Federaciji? Da li znaš koliko mi je bilo potrebno diplomatskih veza na Koomu da se stvar još više ne izmakne kontroli i da se ne dogodi invazija na Zemlju prije zacrtanog vremena? Imaš li ti pojma, Bobe, čemu si kumovao?"
Arvilov pogled bio je strog; nemilosrdan. Pred takvim pogledom bila su dva izbora: ili se brani. Ili bježi.
"Radio sam i radim ono što moram raditi. Radim za planetu"
"Radiš ti za moj kurac", Arvil podigne glas tresnuvši čašom o stol. Krhotine razbijene čaše, umjesto da se rasipaju po stolu i podu, počinju lebdjeti u zraku. "Bobe, zajebali ste. Svi ste zajebali. Više niste tampon zona. Prestali ste to biti od Kennedya. Radite za Kaos. Svjesno? Nesvjesno? Boli me kurac! Ove na Koomu boli kurac. Federaciju boli kurac. Tri reptilske armade skinute su o orbiti oko Marsa u Zusovom Kvadrantu"
Bob je šutio. Nije mu bilo prvi puta u životu da jede vlastito govno. Bio je istreniran i za to. Ali nije bio istreniran da se posipa pepelom, pogotovo u situaciji kada je smatrao da su sve odluke koje je donio u životu ne samo ispravne, nego i temeljne po pitanju opstojnosti planete. Ultimativni utilitarizam. Služio mu je do sada. Služit će mu i dalje. Zadržavši mirnoću, reče hladnim, odmjerenim glasom: "Čuo sam da su sivi kiborzi pokušali iz granične linije 1983. godine Binovom zrakom povući te krstarice u kontinuum i napraviti prevrat. Tornjevi u 1983. 18 godina prije. Da se ostvari Agenda 2000 do 2000-te"
"Spriječeno . Da Henok nije umirio Siriansko Vijeće Devetorice i da ambasador Survavi nije reagirao iz Tornja Pravde u Chicagu, dogodilo bi se sranje"
"Pa Survavi se trenutno igra pimpekom i kanticom po pijesku u predgrađu...", Bob je bio zbunjen.
"Muči te vremenski slijed, Bobe? Odluka je iz 2050. a tad je/će Survavi ipak/biti će malo jači igrač sa beskompromisnim nepotkupljivim stavom!"
"Nije li Xeron umirio Vijeće?"
"A tko stoji iza Xerona do samog Henoka?"
"Znači, Enoch upravlja svime?" Bob si nije htio priuštiti zbunjenost. Ipak, zbunjenost ga nadvlada. Prvi puta u duuuuuuugo godina, osjeti kako nema kontrolu nad situacijom. Niti nad sobom.
"Još kad bi znao da je Survavi klonirani Leon Starskij...", pomisli Arvil, imajući savršeni uvid u mentalno, emotivno, energetsko i duhovno stanje svog starog prijatelja.
"Vremenske linije su podijeljene, Arvile. U jednoj je simuliran virus da bi se neutralizirali mikro valovi. U drugoj smo spriječili prodor nanotehnologije i tehnokraciju koja se nadvila nad sistem. Moje je očuvati sistem. Utjecaj HAARP-a, ELF-a i chemtrailova gotovo da je sveden na marginu...Moje je, ponavljam, očuvati sistem...pod svaku cijenu"
"Dok ga drugi razjebavaju..."...Arvil upali cigaretu. "Slušaj Bobe", podigne znakovito dva prsta sa cigaretom između njih i uperi ih prema prijatelju, "otišli ste predaleko banalizirajući zavjere. Teorije o zavjerama pretvorili ste u `teorije zavjera` spinom dostojnim mediokritetnih ovaca ali istovremeno ste dali kontrolnom sistemu mandatornu prevagu u cijeloj toj lakrdiji. Balans je poljuljan. Radiš li ti Bobe za Elite a da ni ja to ne znam?"
"Ajde Arvile, pa svi znaju da je najmanje moguća opcija u svakom slučaju `zavjere` najvjerojatnije istina. Ostavljeno je pametnim i kognitivnim umovima da selektiraju žito od kukolja. Ovce neka se ionako hrane taštinom neznanja i neznanjem taštine", posprdno će Bob. "Socijalni pozeri, lažni idealisti, kvazi feministi, wannabe ljubitelji biljne kuhinje i ostali medikritetni derivati samo hrane ono što se oduvijek trebalo hraniti za opstojnost sistema!"
"Da, u granicama dok opstojnost istoga nije poljuljana...a poljuljana je", ugasi cigaretu. "Kako ti pobogu nije jasno, da je hranjenje mediokriteta dovelo do supresije i razbijanja kritičke svijesti, a relativiziranje i zamagljivanje apsolutno svih bitnih činjenica da je stavilo kap vode na ulje očajnog i razbuktalog Kaosa; direktno na vatru. Ubijate revolucionare...evolutivne revolucionare, Bobe, koji mijenjaju društvo intelektualnim dometima..."
"Ostaje fenomen 101-og majmuna", Bob će pomirljivo...
"Nedovoljno, Bobe...nedovoljno", Arvil je bio dovoljno oštar u nakani da privede razgovor kraju sa konkretnim rješenjem.
"Bobe, ne riješiš li do kraja godine problem i vratiš vlak na stare tračnice, povijest će te pamtiti kao ridikula koji je razjebao sistem iznutra. Osobno ću se pobrinuti za to. Sav svoj utilitarizam i viši cilj možeš tada okačiti mačku za rep...jel ti to jasno?"
Ustane i ode, ostavivši prijatelja bez pozdrava.
* * *
"---Lorde---", glas se borio sa šumom i statičkim elektricitetom. "---podbacili smo---savladali su nas i pobjegli---zasjeda nije uspjela---podcjenili smo ih----očito----nemam ništa za reći u svoju obranu---iz poštovanja prema Vama i prezira prema svom neuspjehu---oduzet ću si život---najveći strateg kojeg smo doveli kroz prostor vrijeme kontinuum iz Atlantide nestao je---za kraj samo da Vam prenesem dvije informacije koje su došle do nas---Sirianski agent XYC54th4546453554 poznatiji kao Arvil dolazi na Zemlju---druga informacija potpuno neprovjerena (šum se pojačao) Leon Starskij nalazi se na Zemlji---zbogom moj Lorde (eksplozija...kraj prijenosa)
* * *
Uđe u prostoriju. Miris masivnog drva kojim je bila obložena kantina zaokupi mu čulo mirisa i uđe mu u nosnice, nostalgično ga podjećajući na nešto; nešto čega se nije mogao sjetiti. Sony ga je slijedila u stopu, sigurnim gracioznim hodom.
Bob je sjedio na svom uobičajnom mjestu, uvijek za istim stolom.
"Pa kako ti visi, kućo stara", Blofan ga potapša po ramenu i sjedne pored njega. Sony sjedne preko puta njega.
"Vidim, doveo si sa sobom i divlju mačku...ovo neće biti dobro...po mene", Bob se nasmije, uputivši Sony skenerski mušli pogled koji bi se mogao protumačiti na bezbroj različitih načina. Sony ga je protumačila na jedan-
"Ovako", Blofan započne ali ga Sony istog trena prekine, uhvatiši ga za ruku.
"Slušaj me dobro, Bobe", gledala ga je direktno u oči, pogledom kojeg bi rijetko tko mogao podnijeti. "Ne znam tko nam je smjestio pušku i priredio sačekušu, ali jebeno dobro znam da si bio jedina osoba koja je znala sve o samoj operaciji, od A do Ž. U životu sam naučila samo jednu stvar: u što sumnjam, u to pucam"
"Polako", Blofan je pogleda, pokušavajući je umiriti. Bezuspješno. Pritisne mu ruku jače.
"Slušaj me, stara perverznjačino. Znam za sve tvoje afere sa sekretaricama. Znam za sve prinude i privole po kadrovskim odjelima službe samo da bi omastio brk i namirio 15 centimetarnu sirotinju među nogama; da, znam i za to. Priča se po kolektivu. A kada se nešto priča, istim i većim intenzitetom, godinama, onda te priče jednom moraju i stati, prekinute nekim postupkom koji će rijeći pretvoriti u dijela..."
"Blofane, ajde zauzdaj si skvo...ovu...amazonku,,,"
Šaka je poletjela preko stola, odbivši Boba do susjednog stolca, kojeg je srušio u padu i glavom udario u drvenu bravuru na zidu. Obriše krv sa usnice, pogleda zakrvavljenu ruku- "E pa kurvetino...", ruka mu posegne u džep sakoa ali ne dovrši radnju, spriječen od ženske prilike koja u milisekundi preskoči preko stola, u milisekundi prevali razdaljinu do njega i u nanosekundi izvuće dugu kromiranu srebrnu cijev ispod pazuha, prislonivši njen kraj o njegovu glavu.
"Slušaj me pičko", plava kosa vijorila je iznad njega, dodirujući mu vrhovima nos....čak je i u toj situaciji stavio strah za goli život u drugi plan, da bi izbliza imao priliku promotriti njen venerin brežuljak ispod uskog lateksa. Ipak, snažan dodir metala brzo mu promijeni tok misli.
"Sony", Blofanov miran glas kao da olabavi stisak pištolja. Vrh cijevi odmakne se par milimetara od čela. "Sony, prepusti ovo meni...sjedni"
"Imaš jebene sreće", reče mu dok je pospremala pištolj u futrolu. Udalji se od njega i sjedne. Ostao je sjediti na podu još nekoliko trenutaka a onda se teškom mukom pridigne. Pomalo teturavši sjedne na svoj stolac, nasmije se i natoči si piće.
"Bobe", Blofan mu se obrati mirno, ne podižući intonaciju ni za decibel. "Bobe, uletjeli smo u najgoru zasjedu u životu. Bobe, krivimo direktno tebe..."
"Ne moraš mu ponavljati ime toliko, osim ako od udarca, pištolja i gledanja mojih prepona nije zaboravio kako se zove", posprdno će Sony.
Sad on nju uhvati za ruku. "Bobe, što se događa? Ne izlazimo iz ove prostorije dok ne doznamo istinu. Ti svakako ne."
Gledao je ludi par kao da gleda dvoje dekadentne djece. Smijeh koji ga je obuzeo bio je pomalo histeričan, ali iskren. "Događa se to da smo provaljeni, ozvučeni i da je netko potegao sve veze koje ima da rasturi ovu organizaciju", gledao je netremice čas jedno, čas drugo.
"Na mene je prije par dana pokušan atentat; snajperist sa krova". Kada su ga Delte skinule, ekplodirao je poput konzerve gulaša"
"Hoćeš reći da šalju robote?", Blofan ga zbunjeno pogleda.
"Dobro jutro Kolumbo!"
"Hawai?", upita Sony.
"Ne bi se usudili. Ovo radi netko jači; netko sa vanzemaljskom propusnicom. Ovo nisu Hawaieve kante"
"Rade na novim modelima kiborga...", Blofan će..
"Nisu oni, zajebi to", Bob ga prekine osorno. "Očekujem starog prijatelja. Nismo se dugo vidjeli godinama", Bob se zagleda po prostoriji. Ironično, upravo ga je za ovim stolom Arvil ostavio prije 25 godina.
"Zajebao si. Ni prijatelj ti neće pomoći", Sony izvadi pištolj.
Blofan skoči.
"Pa pucaj više, kučko", Bob se zadere.
Snop plavoljubičaste svijetlosti preleti prostorijom. Tri prilike nijemo su promatrale mjesto gdje je do prije trenutak stajao pištolj spreman svakog časa da opali nekoliko metaka Bobu u glavu. Sony je nijemo promatrala opečenu ruku i rastopljene ostatke metala po podu.
"E pa pomoći će...", glas s druge strane prostorije trgne ih. "Podvij mački ruku, ljubavniče i prije je namaži sa ovim", metalna posuda preleti kroz zrak. Bofan je uhvati. Svijetlo plava svjetlosna tekučina koja je na trenutke prelazila u stanje gela, da bi se opet vratila u tekuće stanje, zaokupi Blofanovu pozornost, čak toliko da nije stigao niti razmisliti o dinamici cijele situacije niti svojoj, a kamo li Sonyevoj ulozi u njoj. Znao je da nisu bespomoćni. Ali znao je da i nema razloga za djelovanje. Taj koji je sve ovo napravio u tri sekunde, mogao ih je plazmatskim pištoljem spržiti 1000 puta do sada i nekoliko puta pripaliti cigaretu ostacima snopa; da je to htio. Vojničko, specijalno policijska disciplina naučila ga je da vjeruje trenutnom omjeru snaga. Znao je da i Sony razmišlja isto.
"Arvile", Bob se naceri od uha do uha.
Arvil, ga, prolazeći pored, izignorira. Pridje Blofanu i Sony. Pogleda Sonynu ruku. "Bit će dobro. Pratio sam vaš razgovor zadnjih nekoliko minuta na putu do ovamo. Što znači da ga je pratilo pola galaksije; tko je htio"
Okrene se prema Bobu. "Trebao sam pustiti da te ubije. Zaslužio si"
"Arvile..."
"Šuti, debilu. Poslali su najjačeg atlantiđanskog skenera na vas; istreniranog svećenika najvišeg reda koji je do Atline propasti odgovarao samom Atli. I ostao mu vjeran do kraja. Sedam puta se rastavio kroz crvotočinu dok nije stigao ovdje..."
"Pa mogli ste mu pomoći sa tehnologijom", Bob se naceri.
"Molim te, šuti. Dovoljno si zasrao. Pod monitoringom ste 7 godina. Znaju sve o vama. Ušli su vam u umove preko diplomata sa Arkturusa"
"Onog pederka sa banketa?"
"Šuti, molim te. Njega su njegovi došli glave. Prodao je čast. Arkturus to ne oprašta"
U glavama im se stvori prvo slika, pa prizor golog rogatog humanoida koji u staklenom kavezu stoji na nekom velikom trgu. Blofan je mogao zaključiti da se radi o gradu (ili planeti) starom barem nekoliko miliona godina, sudeći po stvarima koje nije mogao pojmiti. Čuo je svašta o ponosnoj civilizaciji ratnika sa drevne planete. "Većina toga je točna", čuo je Arvilov glas u glavi.
"Sjednite", reče Arvil.
Ko nekim prešutnim dogovorom, vjerojatnije Arvilovom mentalnom zamolbom, Bob im svima natoči piće kad su sjeli.
"Dobro si pogodio", pogleda Boba. "Kolo vode jaki igrači. Atlantiđanski operativac, svećenik, poslan je kroz prostor vrijeme direktno po naputku samog Atlinog mentora, najviše uzdanice Drakonijanske kaste bijelih Cijakara, druge generacije palih anđela koji su naselili Lemuriju i kreirali dinosaure. Ono što znamo je da je pustio operaciju da propadne. Da vas je htio mrtve", pogleda Blofana i Sony, "vjerujte mi, ali vjerujte mi, bili bi mrtvi"
Ostavi im na raspolaganje par sekundi da se priberu a onda nastavi: "Ne znamo zašto je dopustio performans u kojemu ste se vi borili kao lavovi...i lavice", nasmije se pogledavši Sony pokroviteljski, "ali da se radilo o performansu, radilo se!"
Blofan i Sony šutke se pogledaju. Nitko nije ništa rekao.
"Možda zbog informacije da dolazim, a možda zbog toga što dolazim zbog prijatelja koji je ovdje došao bez moga pristanka...možda da se ispipa tolerancija i granice Sirianskog Vijeća Devetorice...ne znam...a ne volim ne znat stvari; puno prije nego li se dogode. Lordu Samyjazuu poslana je informacija o mom dolasku od strane agenta koji se raznio nakon neuspjeha njihove operacije sa vama...ali informacije su, sklon sam vjerovati, koliko god da mrzio vjerovanje na uštrb znanja, došle puno ranije od malo jačih izvora"
"Hawai nam radi o glavi od kada su dobili dozvolu za direktan `protektorat stanovništva`", Bob pogleda Arvila neodlučno.
"Oni su karika", Arvil ustade od stola i stvori na zidu ogroman holo zaslon. Na zaslonu zaigraju slike ogromnih bojnih brodova nalik na biljke mesožderke, poput najgore vizije iz pakla.
"Ovo su bojne formacije koje Lord Samyjazu predvodi prema zemlji; takozvane Belzezubove Formacije. Jedan dio uništili smo u Bezdanu. Jedan mali dio. Osovina dolazi ovdje iz smjera Kuiperovog Pojasa i Scorpio Konstelacije. Do invazije je preostalo 25 dana; aproksimativno"
