Na početku drugog poglavlja biti ću izravan pa reći da planetom Zemljom korača – 90 posto debila.
U svemu što nas okružuje postoji magičan omjer 90:10.
90 posto nesreće naspram 10 posto sreće. 90 posto borbe i nemira naspram 10 posto mira. 90 posto gluposti naspram 10 posto pameti. 90 posto, kao što rekoh, debila naspram 10 posto normalnih ljudi.
Pitanje je: zašto debili imaju toliku moć nad normalnim ljudima i zašto je teško, gotovo nemoguće da se normalni ljudi povežu u bilo kakvu zajednicu?
Iako mi je krajnje mrsko citirati Isusa jer svi živi debili koji imalo šeću u nekom od religijskih i para duhovnih područja, prije ili kasnije nabasaju na Isusa i koriste ga kao aksiom za svako imalo nebulozno i umobolno stajalište koje zastupaju i projiciraju...ipak...citirat ću ga. Ajde, parafrazirat ću ga. Dakle, Isus je u svojoj mudrosti rekao da će oni koji su primili Isusa u sebe i shvatili Isusov nauk, biti ponižavani, gaženi, maltrerirani, obasipavani mržnjom i da će se svaka porodica dijeliti na 3 koja mrze i na dva koja vole (koja su u sebe primila Isusa i koja su shvatila Isusov nauk). Pišem u muškom rodu zbog načina izražavanja, ali naravno, oba spola ravnopravno su zastupljena.
U svojoj suštini, ovo se tiče – debila. Debila i dominacije debila. Znači, ako ste do sada popratili ovo što pišem, kimnuli glavom u dubokom razumijevanju i želite čitati dalje, znajte da ste dio ogromne mašinerije koja se u dobrom slučaju dijeli na 3:2, a u lošem slučaju na 4:1 u svakoj porodici, kao osnovnom temelju životne zajednice.
Dakle, okruženi smo sa debilima. Pustimo sada teorije i hipoteze o energetskim vampirima, ljudima bez duše (organskim portalima, antropoidima, predadamičnoj rasi) i fokusirajmo se samo na najosnovniju premisu – debilizam.
Debil će uraditi sve što je u njegovoj moći da sabotira druge, stoji im na putu, prema „mirisu“ prepoznaje one koje će jebati u zdrav mozak i kojima će direktno pokušavati uzastopce narušavati integritet/postojanost i kreativni potencijal. A kreativni potencijal je, vjerujte mi, upravo ono ćemu debili/humanoidi streme da satru. Kreativni potencijal je ono što uzburkava i uznemirava vodu ovog debilnog retardiranog matriksa u koji smo se spustili jedino da dokažemo sebi da imamo ono što je suštinski dio nas – sposobnost empatije i trasformacije duha u čisto stanje Plerome/Duše.
Jeste li se ikada zapitali zašto ali zašto uvijek kada vam nešto krene u životu, odjednom osobe iz bliže ili dalje okoline imaju potrebe za vašom pažnjom, pretežito na negativne načine, putem svađa, spletki i smicalica? Jeste li se zapitali kako je , ali kako je uvijek toliko korespodentno i na pizdinu dlaku „slučajno“ da vaša bliža i daljnja okolina poludi, ponekad i danima prije nego li vam se nešto lijepo i plemenito treba dogoditi? Odakle ta sva sprečavanja i pokušaji sabotiranja i manipulacije baš kada se uvijek nalazite na svojevrsnim križanjima/prekretnicama u životu, koje će se dalje odražavati na vas i vas život?!
Dez brige, deblii vas čitaju ko knjigu, znaju podsvjesno svaki vaš pokret i vaš im je životni put u istu ruku poslastica kojom se hrane, kao i prijetnja kada postane mogućnost da vlastiti život uzmete u vlastite ruke, kao i odgovornost za vlastite postupke. O tome ćemo detaljnije u idućim poglavljima.
Kod debila, empatija je ili duboko zakopana. Ili ne postoji. Ili je nepostojeća ali toliko lukavo projicirana da bi se čovjek stvarno zapitao kuda odlazi sva ona količina projicirane empatije koja se emitira u svijet/eter/prividnu stvarnost/matrix.
Odlazi u: a) religije, b) politiku, c) medije
a) Religije i sve izvedenice istih, uklučujući i new age i kojekakve okultne i ezoterne pseudoreligije i pokrete (jednostavno: sekte) u sebi obuhvaćaju jedne od najrudimentarnijih postulata na kojima je podignuta umjetnost mentalne i duševne manipulacije i kontrole. Ništa se nije mijenjalo od Sumera/Babilona, Egipta, biblijskog Izraela i Palestine pa do dan danas. Isti kurac drugo pakovanje. I oni koji tvrde da su mistične zemlje poput Atlantide i Lemurije imale problem sa religijama i sektama kao osnovnim stupnjem mentalne i duševne kontrole, vjerojatno su u pravu, barem paradigmatski ako već ne povijesno i činjenično.
Nije li sam Isus rekao da će, OPET, nastaviti graditi hramove koji su izvan čovjeka i obožavati lažne stvari? Rekao je i bio je u pravu. Isus kao ikona? Ne. Isus kao arhetip. Da. Isus kao sljedbenik drevnog znanja Esena? Možda. Isus kao ukazatelj na Farizeje i farizehstvo unutar ljudskog društva i samog čovjeka? Apsolutno.
Farizejstvo = debilizam.
Okruženi smo sa Farizejima, debilima koji kroz povijest i sve aspekte ljudske psihe zadržavaju primat u kontroli najnižih ljudskih poriva i najširoj paleti manipulacije i kontrole manjine, osvještene manjine od debilitantne većine.
Pod „osvještenom manjinom“ mislim na „empatijski sposobne jedinke da svoje misli, osjećaje i energiju pretoče u stvaralački aspekt koji u sebi objedinjuje kreiranje, davanje i primanje.....ne destrukciju“. Naravno, farizejskom debilnom destruktivnom umu to smeta, i zato će činiti svašta da potkopava one koji su ovdje došli tvrditi da smo „svi mi djeca božja“...nebitno radi li se o Isusu...ili Davidu Icke-u.
U suštini, religija i pseudoreligija baziraju se na hranjenju ega pojedinih debila, energijom ega mase debila koja u nedostatku bilo kakovih energetskih kapaciteta, poseže za energijom onij+h koji je ionako imaju na pretek, samo to ne znaju.
Možete vrlo lako napraviti eksperiment i svakoj „slatkorječivoj“ osobi koja vam počne srati o nekakvim „uzvišenim stanjima“, „univerzalnoj ljubavi“, „jedinstvu sa svime“ vrlo jednostavno odgovoriti da sva ta stanja već imamo u sebi i da se se sve ogledava u dijelima a ne riječima i promatrati kiseljenje „umiljatih“ lica, kako se lica krive u grimase, „ljubav“ u čistu nepatvorenu mržnju, a „slatke riječi“ u manje ili više suptilan otrov koji, poput zmije otrovnice počinju istresati na vas. Tako je, usporedba sa zmijama nije slučajna. Sve što nije kreativno iskreno, sve je zmijsko. Pozeraj je zmijski. Farizejstvo je zmijesko. Debilizam je zmijski. Lažna guruidalnost je zmijska jer guruidalnost sama po sebi ne postoji.
Gurui = debili = Farizeji = zmije.
Na stranu da ne postoje iznimke koje imaju potrebe ukazivati na nelogičnosti, makar bile duboko utkane u mašineriju religija i pseudoreligija, ali prije ili kasnije zmijski / debilni / farijezejski / nekreativni aspekat izbije na površinu i ne može zavarati onoga (ili onu) koji (koja) se zavarati ne dade.
Preveliko traženje pažnje svojsvrno je jedino djeci, starcima i debilima koji bi željeli na bilo koji način doći do određene razine guruizma i moći te kontrole nad drugima. Većini to i uspijeva.
Vratit ćemo se na religije i pseudoreligije, jer to je neiscrpna tema kojoj se uvijek treba vraćati i ukazivati na sve zamke i besmislice istih.
b) Politika je odavno bila sredstvo kako da se drugi najstariji zanat na svijetu (prostitucija) pretvori u nešto što je suptilno i sakriveno nebrojenim velovima fantaziranja, obmanjivanja, iluzije i visokog stupnja degeneričnosti. Politika je kurva koja ima najveću moć, nema moćnije kurve od politike jer kada bi postojala kurva koja je moćnija od politike, tada bi takva kurva bila politika. Religija? Religija je bazirana na politici. Dogma je politika. Zakoni su politika. Zapovijedi su politika. Sve što izlazi iz okvira empatije i kreativnog aspekrta je politika.
Politika= debilizam = kurveraj = farizejstvo = zmijstvo.
Politika je izdrkotina. Politika je usmrdjela crna magija koja gita samu sebe u debilizmu vlastite paste koja u nju upucava energiju. Politika je ponor. Politika je narkomanija. Politika je alkoholizam. Politika je turbo folk. Politika je urbo folk. Politika je svaka lažna promjena paradigmi unutar društva, koja se u suradnji sa politikama religija i medija bavi manipulacijom ljudske psihe, uma i duha. Politika je bezdušna kurva, Lilith, Saloma, Babalon...koja traži krv svojih podanika i njihove umove, njihovu energiju i – njihov debilizam
Politika je Zmija; bila ona „lijeva“, „desna“, „središnja“, „crvena“, „zelena“, „bijela“ ili „crna“. Najčešće je prema van „siva“, ali sve su to samo maske debilizma koji nas okružuje i udaljava nas od naše suštine – empatije / kreativnosti.
Politika je raj za debile, apate i crne „magove“ (sve je to ista kategorija). Oni sa ematijskim sposobnostima ionako brzo ispizde iz politike ili se posrani klate unutar nje, ponekad i cijele živote, ne znajući u čemu je problem.
U debilizmu = apatiji = zmijskosti = farizejstvu = kurveraju.
Cijelu politiku politike sročit ću u jednu jedinu misao jednog političara, saborskog zastupnika iz jedne male države iz koje dolazim a koja glasi: „Ne možete vi braniti ljudima da piju alkohol na poslu. Zamislite jednog radnika na pilani, koji radi za motornom pilom i reže trupce drva, da radi smoj poso trijezan, 10 sati na dan“.
Da, ovo je suština politike – apatija, neznanje, debilizam, ozljeđivanje drugih i u krajnjem slučaju – sebe.
Jebanje sa ozljeđivanjem. Sado mazo kurvarluk i penetracija bez pokriča. Debilizam. Farizejstvo. Zmijstvo. Zvjerstvo. Mizantropija.
Ukoliko imate bilo kakvih pretenzija prema politici, radije neka vas taj brod ostavi na otoku i uhvatite se nečega ćime ćete svojoj okolini dizati kosu na glavi...čitajte, pišite, svirajte, skladajte, bavite se sportovima (sa sebe), kontemplirajte, meditirajte...i nikome ne stojte na putu...ne dopuštajući nikom da stane na vaš put.
E tek ćete onda vidjeti širinu i dubinu svega ovoga do sada napisanog.
I Istinu.
c) Mediji su polivalentni djelovatelji koji imaju kao vektor – smjer i brzinu kretanja. Mediji koji u sebi objedinjuju kreativnost, a takvih je malo, iskreni su mediji. Mediji koji u sebi objedinjavaju religiju a prije svega politiku, mediji su debiliteta.
Emisije, filmovi i serije koje hrane samo najpliće aspekte psihe, ago i hrane niži um, rađeni su i plasirani sa posebnom svrhom da jednom za svagda satru one dijelove kognitivnosti koje čovjeka odvajaju od debila. Znači, na stranu HAARP, ELF, kejmovi i ostale smišljene agende smanjenja ljudskog kapaciteta za davanjem kreativnog potencijala...jer ostaje jedno ogromno područje manipulacije koje u sebi objedinjava politiku i religiju, sve aspekte debilizma i zmijskosti.
Banalnost, nedosljednost, dvostruki standardi, žuta štampa, prejudiciranja, nedokazivost temelji su moderne propagande kojom smo obasipavani 24 sata dnevno putem medija, sedam dana u tjednu. Kako se maknuti od toga? Jedbnostavno. Uzimajte informacijeizd medija na kapaljku i sa zrncem soli, pratite intuiciju i gotovo nikad nećete pogriješiti u rasudbi. Medij koji u sebi ne sadrži politiku i religiju / preudireligiju/kvazipsihologiju, sam po sebi je slobodan medij i pitanje je da li bi ga se uopće moglo i nazvati medijem.
Pošto religija bez religije znaći empatiju i kreativnost, politika bez politike znaći empatiju i kreativnost, tako i mediji bet politike i religije znače empatiju i kreativnost.
Koji naravno dovode do sintagmi poput „svjesnosti“, „budnosti“, „slobodne volje“, „ljubavi“ i ostalih poput žvakače gume, rastezljivih pojmova u bezbrojnim interpretacijama.
Banalizacija, kao najveći neprijatelj medija, sastavan je dio politike i religije i kao takva, glavno oružje u u rukama debiliteta, zmijskosti, farizejstva i fizičko/mentalno/duševnog kurvarluka. Mediji ponekad i u najboljem slučaju, samo služe hranjenju i plasiranju mediokriteta; a tamo gdje je trash kultura i način razmišljanja prirodan mentalni u duševni habitat većine, tamo je mediokritet nebo. A to je, vjerujte mi, veliki, veliki problem.
Nije problem u televiziji, novinama, internetu, reklamama. Promblem je u detaljima između redova i prosudbi radi li se o debiliteti ili kreativnom poticaju, o apatiji ili empatiji. O mizantropiji / mentalnoj entropiji ili emanaciji slobodne volje i nesputanom stvaralaštvu.
Izbor je, kao i obično – na Vama!
