Vrlo Vrli Novi Svijet

subota, 20.11.2010.

Nekoliko napomena

Evo, dvogodisnje pisanje drugog dijela, pod nazivom Prelazeci Rubikon, privedeno je kraju. Roman mozete skinuti u pdf formatu. U pripremi treci dio pod nazivom Mobiusova Ravnina, cija ce poglavlja biti (kao i do sada) uredno okacivana na blog.

Uzdravlje i lijep pozdrav

- 12:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.11.2010.

Poistovjecivanje i idoli

Poistovjecivanje ne sa izrecenim, nego sa izreciteljem izrecenog, uvijek dovodi do stvaranja idola. Osho je lijepo rekao: "Buda ne pazi kako govori, kako djeluje ni kako se ponasa - Buda JE; a njegovi imitatori itekako mogu paziti da sve budino dovedu do savrsenstva i da u mnogocemu budu bolji naizgled bolji i od samoga Bude, ali, oni NISU Buda". A vidim da su ljudima uvijek miliji izrecitelji nego izreceno, jer se sa izreciteljima mogu poistovjecivati, dok sa izrecenim ne mogu. To je ono sto je Gurdjieff govorio kada je spominjao "Biće" koji hrli ispred "Znanja", i kada je opisivao razliku izmedju "Znanja" i "Razumijevanja". Zato danas imamo na tisuce "Isusa", "Buda", "Krisna", "Osho-a", "Gurdjieffa", "Don Huana", "Crowleya", koji na skolskim primjerima poistovjecivanja sa izreciteljem pokazuju ne da su dostigli svoga idola, nego da su postali ravnopravni sa C3PO ili R2D2 robotima u Spielbergovom filmu, ili zombijima iz Romerovih filmova. Jednom rjecju: masine. Da recimo maknemo iz gornjeg teksta Osha i Gurdjieffa i citate njih stavimo na recimo: Sanadera ili Josipovica, "Duhovnjaci" ce se odmah poceti zgrazati, jer bi im bilo ili nepojmljivo, ili bi jednostavno preculi sto je doslo iz ustiju onih koje u svojim umnim dvevnicima nisu oznacili kao one "koje treba slijediti". Ili da se svo znanje pametnih ljudi stavi na kup, od Nietzsche-a i Schopenhauera, Seneke, Prousta, Shakespeara do Isusa, Bude, Gurdjieffa, Oshoa, Granta, Bentova, Bainesa, i da nigdje ne pise tko je sta izrekao, ljudi bi ocajno poceli tragati za izreciteljima, jer bi im izreceno bilo nedovoljno, posto nisu nauceni primati u sebe, nego se poistovjecivati sa informacijama, gdje je uvijek bitno, tko je informator. Na taj nacin, izmedju Halida Beslica, Jima Morissona, Gurdjieffa i Bude nema apsolutno nikakve razlike. Razlika je jedino u kozmetici. A ljudi vole kozmetiku.

Gurdjieff (da nije on mogao je bilo tko) je vrlo lijepo opisao 7 tipova ljudi i njihovog znanja. Da li je time pogodio samu esenciju ljudskog postojanja?!

(Molim posebno obratiti pozornost na ljude broj dva)

"Uzmimo jos jednom ideju Covjek. U jeziku u kome ja govorim, umjesto rijeci covjek, upotrebljava se sedam rijeci: covjek broj jedan, covjek broj dva, covjek broj tri, covjek broj cetiri, covjek broj pet, covjek broj sest i covjek broj sedam. Pomocu tih sedam ideja ljudi bi vec bili sposobni da razumiju jedni druge kada govore o covjeku.

Covjek broj sedam je vec dostigao potpuni razvitak moguc za covjeka i posjeduje sve sto covjek moze posjedovati, a to su volja, svijest, postojano i nepromjenjivo ja, individualnost, besmrtnost i jos mnogo toga sto u svom sljepilu i neznanju pripisujemo sebi. Samo ako razumijemo do odredjenog stupnja covjeka broj sedam u stanju samo da razumijemo gradacije preko kojih mu mozemo prici, to jest mozemo razumijeti proces razvitka koji nam je moguc.

Covjek broj sest je vrlo blizu covjeka broj sedam. od njega se razlikuje samo po tome sto nheke od njegovih osobina nisu postale jos sasvim POSTOJANE.

Covjek broj pet jos uvijuek za nas ima neuhvatljiv standard, jer to je covjek koji je postigao JEDINSTVO.

Covjek broj cetiri je medjufaza.

Covjek broja jedan, dva i tri, su ljudi koji sacinjavaju mehanicko ljudstvo na istom nivou na kome su rodjeni.

Covjek broj jedan znaci covjek kome je centar gravitacije psihickog zivota u pokretnom centru. To je covjek sa fizickim tijelom, covjek cije pokretne i instinktivne funkcije sve vrijeme protezu emocionalne i funkcije misljenja.

Covjek broj dva znaci da je covjek na istom stupnju razvitka ali je njegov gravitacioni centar psihickog zivota u emocionalnom centru, a to znaci covjek cije se emocionalne funkcije protezu nad svim drugima; covjek osjecanja, emocionalan covjek.

Covjek broj tri znaci covjek na istom stupnju razvitka ali kome je centar gravitacije psihickog zivota u intelektualnom centru, to jest covjek cije funkcije misljenja nadvladavaju pokretne, instinktivne i emocionalne funkcije: covjek rezona, koji u sve polazi iz teorija, mentalnih uvazavanja.

Svaki covjek se radja kao broj jedan, broj dva ili broj tri.

Covjek broj cetiri se ne radja gotov. On se radja kao covjek jedan, dva ili tri, a cetiri postaje samo uz pomoc napornog odlucnog karaktera. Covjek broj cetiri je uvijek proizvod skolskog rada. On se ne moze roditi niti razvijati slucajno ili postati to kao rezultat uobicajnih utjecaja odgoja, obrazovanja i slicno. Covjek broj cetiri vec stoji na drugacijem nivou od covjeka broj jedan, dva i tri; on ima postojan centar gravitacije koji se sastoji od njegovih ideja, od vlastitog vrednovanja rada i njegovog odnosa prema skoli. Uz to njegovi psihicki centri su vec zapoceli svoje uravnotezenje; jedan centar u njemu ne moze prevladati drugi kao sto je slucaj sa ljudima iz prve tri kategorije. On vec pocinje poznavati sebe i da zna kuda ide.

Covjek broj pet je vec kristaliziran; on se ne moze mijenjati kao covjek broj jedan, dva ili tri. Medjutim treba se znati da covjek broj pet moze biti rezultat pravilnog i nepravilnog rada. On moze postati pet od covjeka broj cetiri a moze i postati pet a da nije bio broj cetiri. U tom slucaju ne moze se dalje razvijati, ne moze postati broj sest i broj sedam. Da bi postao broj sest mora nanovo da pretopi svoju kristaliziranu sustinu, mora namjerno izgubiti bice covjeka broj pet. To se postize kroz strasnu patnju. Srecom, ovakvi slucajevi su vrlo rijetki.

Podjela covjeka na sedam kategorija ili sedam brojeva, objasnjava hiljade stvari koje inace ne bismo mogli razumijeti. Ova podjela daje prvi pojam RELATIVNOSTI primijenjen na covjeku. Stvari moraju biti ovakve ili onakve u skladu sa vrstom covjeka cija se tocka gledista uzima u obzir.

U skladu sa tim, sva sva vanjska i unutrasnja ocitovanja covjeka, sve sto pripada covjeku, sve sto je stvorio, dijeli se u sedam kategorija.

Sada mozemo reci da postoji znanje broj jedan, zasnovano na oponasanju ili instinktima, ili nauceno napamet, ugurano u covjeka. Broj jedan, ako je covjek broj jedan u pravom smislu te rijeci, uci sve kao papagaj ili majmun.

*Znanje covjeka broj dva je znanje onoga sto on voli; ono sto ne voli to ne zna. Uvijek u svemu zeli nesto prijatno. Ili ako je bolestan covjek, on ce naprotiv znati samo ono sto ne voli, sto ga odbija i sto proizvodi u njemu strah, uzas i prezir.

Znanje covjeka broj tri je ono koje se zasniva na subjektivnom logickom razmisljanju, na rijecima, na bukvalnom razumijevanju. To je znanje knjiskih moljaca, suhih skolaraca. Covjek broj tri, na primjer, izracunava koliko se puta se odredjeno slovo arapskog pisma ponavlja u Kuranu, i na tome zasniva cijeli sistem tumacenja Kurana.

Znanje covjeka broj cetiri se u mnogome razlikuje. To je znanje koje dolazi od covjeka broj pet a koji ga prima od covjeka broj sest koji opet svoje prima od covjeka broj sedam. Covjek broj cetiri naravno prima to znanje onoliko koliko dozvoljavaju njegove moci. Ali u poredjenju sa covjekom broj jedan dva ili tri, covjek broj cetiri se polako oslobadja subjektivnih elemenata u svom znanju i krece se prema objektivnom znanju.

Znanje covjeka broj pet je cjelokupno, nedjeljivo znanje. On sada posjeduje jedno, nedjeljivo Ja i SVO njegovo znanje pripada tome Ja. On nema jedno Ja koje zna nesto sto drugo ne zna. Ono što on zna, zna i njegova cjelina. Njegovo znanje je blize objektivnom znanju nego covjeka broja cetiri.

Znanje covjeka broj sest je potpuno znanje koje covjek moze imati; ali jos uvijek moze biti izgubljeno.

Znanje covjeka broj sedam je njegovo vlastito znanje, ne moze mu se oduzeti; to je OBJEKTIVNO i potpuno OBJEKTIVNO znanje SVEGA.

Potpuno je ista stvar sa bićem. postoji bice covjeka broj jedan, onoga koji zivi prema instinktima i osjetima; bice covjeka broj dva, sentimentalno bice emotivnog covjeka; bice covjeka broj tri, racionalno bice teoreticara i tako dalje. Sasvim je jasno zasto znanje ne moze biti daleko od bica. Covjek broj jedan, dva ili tri ne moze rezoniranjem svoga bica posjedovati znanje covjeka broj cetiri, pet ili vise. *Sto god da mu das, on ce protumaciti na svoj nacin, on ce umanjiti svaku ideju na nivo na kome je on sam.

Isti red podjele u sedam kategorija mora se primijeniti na sve sto se odnosi na covjeka. Postoji broj jedan umjetnosti, to je umjetnost covjeka broj jedan, umjetnost koja oponasa, kopira ili vrlo primitivna i senzualna umjetnost kao sto su ples i muzika divljaka. Postoji umjetnost broj dva, sentimentalna; umjetnost broj tri, intelektualna, izmisljena umjetnost; i tako mora postojati umjetnost broj cetiri, pet i tako dalje.

Na isti nacin postoje religije covjeka broj jedan, religije koje se sastoje od rituala, vanjskih formi, zrtvovanja i ceremonija ogromnog sjaja, ili nasuprot, mracne, okrutne i divljackog karaktera. *Postoji religija covjeka broj dva; religija vjere, ljubavi, obozavanja, impulsa, entuzijazma, koja se ubrzo pretvara u religiju progona ogranicenja i izgona `heretika` i `bezboznika`. postoji religija covjeka broj tri; intelektualna, teoretska religija dokaza i argumenata, zasnovana na logickoj dedukciji, uvazavanju i interpretacijama. Religije broj jedan, dva i tri su zapravo jedine religije koje poznajemo; sve poznate i postojece religije na svijestu pripadaju jednoj od ove tri kategorije. Kakve su religije covjeka broj cetiri, pet i dalje, ne mozemo znati dok god smo ono sto jesmo.

Ako umjesto religije opcenito, uzmemo Krscanstvo, i tada postoji krscanstvo broj jedan, a to je poganizam prerusen u Krscanstvo. Krscanstvo broj dva je emocionalna religija, *ponekad vrlo cista ali bez snage, ponekad puna krvoprolica i uzasa i vodi ka Inkviziciji, religioznim ratovima. Krscanstvo broj tri, instance koje omogucavaju razni oblici Protestantizma, zasniva se na dijalektici, argumentu, teorijama i tako dalje. Tada postoji krscanstvo broj cetiri o kome covjek broj jedan, dva i tri nemaju pojma.

U stvari, krscanstvo broj jedan, dva i tri su zapravo vanjske imitacije. Samo covjek broj cetiri stremi da bude krscanin a samo covjek broj pet zapravo moze biti krscanin, a to znaci, da zivi u skladu sa Kristovim nacelima.

Covjek broj jedan, broj dva i broj tri ne mogu zivjeti u skladu sa Kristovim nacelima jer sa njima se sve `dogadja`. Danas ce to biti jedna stvar, sutra sasvim druga. Danas je spreman dati svoju posljednju kosulju a sutra ce covjeka iseci na komade jer mu ne da kosulju. *Njih ljulja svaki slucajan dogadjaj. Oni nisu vlastiti gospodari i stoga ne mogu odluciti da budu Krscani i da stvarno budu Krscani.

Nauka, filozofija i sva ocitovanja i aktivnosti covjekovog zivota se mogu podijeliti na potpuno isti nacin, u sedam kategorija. Medjutim obican jezik kojim se ljudi sluze je daleko od takvih podjela, i zbog toga je jako tesko ljudima razumijeti jedni druge." - Gurdjieff (Ouspenski "U potrazi za cudesnim", predavanja od Gurdjieffa)




- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 17.11.2010.

Prelazeći Rubikon - poglavlje osmo (zadnje poglavlje)

"Mrak je preslab; svjetlo je prejako.
Zato se i sakrivamo u mraku jer
smo se usrali svjetlosti"

- još jedna jasna i kristalna misao






"Pazi, voda je tu dosta duboka. Nemoj skakati, nego ostani
na skijama dok ne otplutamo do plićaka", vikao je pilot taman
kada se spremao skočiti u vodu. Hidroavion je stajao na vodi
i polagano plutao prema obali. Nije mu preostalo ništa drugo
nego da sačeka na skijama još minutu, dvije. Pomogao je
Simonu da istovari svoje stvari.

"Pazi, sklisko je", reče prijatelju, stavljajući njegov ranac sebi
na leđa.

"Pričekat ću pličak", Simon se nasmije te sjedne na rub otvora.
"Lijep otok, a?"

"Nema ga na kartama, znači da je lijep", Leon se nasmije te
potapša prijatelja po nozi. "Ima stari da se odmorimo do jaja.
Ti, ja i tri sisate mulatkinje. Po jedna sa svakoga i jedna koju
ćemo dijeliti i koja će nam reći tko je od nas dvojice bolji u
krevetu", skoči u vodu do pojasa sa blistavim osmjehom na
licu. Bio je radostan. Iskreno radostan. Pogotovo nakon
iskustva koje mu je promijenilo kompletnu percepciju života.

"Ti bi jebao na pustom otoku koji nije na kartama?", upita
Simon kroz smijeh. "Pa što ti ovo nalikuje na Bounty?"

"Nemaš ti pojma", Leon odgovori, krećući se kroz vodu
prema obali. Najmekši pijesak na svijetu topio mu se pod
stopalima. Toplina mora davala je cijelom doživljaju finalni
touch. "Euforija", pomisli.

Stigavši na suhi pijesak otoka, ispusti uzdah olakšanja.
Baci ranac na pijesak, uzme iz njega minijaturnu zastavu
što mu je ostala od nekakvog sladolednog kupa (koji su
Simon i on pojeli u Parizu prije par dana) i zabije je u pijesak.

"Koooopnooo", poviče.

"Jao budale", Simon je okretao očima prolazeći pored
njega. "Evo, ide Arvil prema nama."

"Super, sad će pasti jezikova juha."

Nekoliko sekundi, promatrali su Arvilovu pojavu, kako
čvrstim korakom grabi prema njima. Prilika je brzo koračala
kroz pijesak, okupana suncem koje bi uskoro trebalo ući u zenit.

Krenu mu u susret.

Nešto je u Arvilovoj pojavi bilo uznemirujuće. Leon nije znao
što, ali mogao je naslutiti tu nelagodu. Ne prijetnju, nego negu
ogromnu količinu energije koja se taložila oko njega i peckala
mu kožu i potiljak. Pokuša spriječiti nelagodu tako što se širom
nasmije prema došljaku i napravi neki glupav pokret rukama,
poput nezgrapnog raka u pličaku. Prilika se i dalje nijemo približavala,
izraza lica bez ikakvih vidljivih emocija. Neka...strogost...Da, to je
dobar izraz. Neka strogost izbijala je iz cijele Arvilove pojave.

"Znam, znam", započeo je Leon u šali, "zajebo sam, nisam
te slušao..."

Zadnje što je vidio nakon Arvilove glave bila je slika neba.
Beskrajno plavetnilo po kojemu je plovilo nekoliko zbunjenih
oblaka, nalik na kineske đunke. Zatim je nastupilo crnilo.
Beskrajno dugo i monotono. Kroz crnilo nazirao se nejasan
glas, onaj metalizirani glas koji ga je kroz san toliko puta pratio.
"Ako zamislimo simultana postojanja kao beskrajnu plohu
beskrajnoga sata", govorio je glas u prispodobama, "sva
`paralelna` postojanja u `paralelnim` dimenzijama kao vodoravnu
kazaljku sata, a sva `inkarnativna` postojanja kao okomitu kazaljku
sata...i ako zamislimo da se kazaljke neprimjetno gibaju...Koje
postojanje dobijemo kada se dvije kazaljke spoje?!`"


* * *

Kapetan Zavor, visokoinicirani mag Zvijezde Istoka, tajnog
reda koji je trenutno brojao preko 800 vrhunski obučenih i
prosvijetljenih članova, tijekom svih ovih dugih i teških godina,
pretvorio se u ruševinu. Vitalnost iznutra ostala je gotovo netaknuta.
Vanjska? E to je već bilo pitanje. Godine su definitivno napravile
svoje. Korak po korak. Kristal, kojega je nosio godinama uz sebe,
koji ga je štitio od svih zala i negativnih utjecaja, prodornih scannova
i tuđih energija; kristal koji ga je prije držao da se ne raspadne duhom,
sam se počeo raspadati usljed nemoći njegove ličnosti da izdrži
dugotrajnu borbu sa samim sobom. A ta borba bila je najgora.
Bijeli i crni mag u vječitom sukobu svjetla i tame. Igra dualiteta
na jednoj višoj, ali opet vrlo lako shvatljivoj razini. Ostat će zatvoren,
ovdje na tropskom otoku, i čekati konačan pomak, čisteći svoju dušu
i noseći se sa unutarnjom tamom. I unutarnjim svjetlom; koje je
ponekad gore od tame. Jer intenzivno čisti najskrivenije kutove duše.
Mrak je preslab; svjetlo je prejako. Zato se i sakrivamo u mraku jer
smo se usrali svjetlosti. Ustane, ode do otvorenog prozora, pored
kojega se lijeno njihala palma, u cijelom snenom nizu palmi
razasutih duž čitave obale. Pogleda kroz prozor i pomisli: "ne
idem više nikad van sa otoka, pa da ga jebeš". Sjedne za stol
i povuće papir pred sebe.

"Memoari?", glas sa ulaznih vrata razbije mu misli.

"Ne baš", odgovori, okrenuvši se prema glasu. "Više izbacivanje
prljavog veša."

"Auuuu", Arvil zakorači u prostoriju, "onda će to biti slonovski
posao. Nisam te htio smetati, dragi prijatelju. Samo da ti javim
da je sa Leonom sve u redu.

"Živ je? Mislim, neoštećen psihički?"

"Živ i glup", rače Arvil.

"Znači, živ", zaključi Zavor. "Jesi mu naredio da se smjesta
vrati u bazu?"

"Jesam. A i onako ima zaštitu Sibiana gdje god da krenuo."

"Interesantno kako ih prije nije bilo, a sada sve vrvi njih i od
njihove zaštite."

"Jebi ga", reče Arvil, vadeći cigaretu iz kutije. "Svatko zajebe
koji puta. Bili su oni sa njime, ali u malome broju i nespremni
na zamku. Kupola koja se podigla oko Leona i demona sve ih
je zbacila na energetskom nivou.

"I, kako si ga dočekao?", upita Zavor.

"Šakom u glavu. A zatim dugim zagrljajem kada se osvijestio."

"Pošteno."

"I ja mislim", reče Arvil. "Idem do baze da provjerim kako su
se gosti smjestili. Ideš sa mnom?"

"Ostat ću ovdje i trošiti papir."

"Onda se vidimo na večeri."

Arvil ode. Zavor uzme pero te nastavi gdje je stao.


"Od svih teorija o ljudskom rodu i sferama koje ga okružuju,
teorije od Stewarta Swerdlowa možda su, u odnosu na druge,
i najpreciznije i najtočnije. Daleko od toga da su točne u cijelosti.
Ono sa čime se slažem sa Swerdlowom (to jest, ono u čemu mi
je otvorio oči, da bi dalje tu spoznaju proširivao i produbljivao sam)
je to da ljudi nose u sebi određenu genetiku / frekvenciju pojednih
skupina entiteta. Postoje li reptili u ljudskom obličju? Po mom
mišljenju, takvih je na svijetu više od 50 posto. Radi se o
simultanim postojanjima od kojih jedno od primarnih postojanja
u Univerzumu
predstavlja upravo reptilsko postojanje; postojanje na polufizičkoj
ili nižoj astralnoj ravnini. Kako se može vidjeti genetika? Dovoljno
je promatrati ljudska lica - oko sebe primjećivati ćemo ljude koji
izgledaju kao reptili, lavovi, delfini, transparenti (mutne vodene oči),
ptice, vilenjaci, Siriani pa sve do najgorih demonskih primjeraka.
Genetike i frekvencije govore o ljudskim simultanostima! Od
kada sam toga postao svjestan, teško da sam se ikada
prevario u nekome. Također, postalo mi je jasno odakle
tolika averzija od strane nekih ljudi koje bih tek upoznavao
ili moja averzija spram nekih ljudi koje bih upoznao (ili čak
samo vidio). Različite genetike - različite frekvencije od kojih
su neke više a neke manje kompatibilne. Ljudi reptilske i
demonske genetike odlično će se slagati - ionako su svi
prodorni, hladni, manipulativni i beskrupulozni (imam takve
u familiji i prije sam sa mnogima prijateljevao i imao sam `
ohoho` vremena da ih proučavam i stvaram vrlo solidna
zapažanja, tako da stojim iza toga o čemu govorim).

Ljudi mogu biti i kombinacija genetika, tako da je kod
nekih uočljiva primarna genetika, sekundarna genetka,
kao i genetike koje se jedva naziru ali su uočljive.
Transparenti se drže po strani i prodorni su u drugim
područjima - prlično su dezorijentirani u ovom svijetu,
tako da rijetko kad idu đonom (ko ljudi reptilske i demonske
genetike), nego više koriste suptilne oblike manipulacije
da bi došli do nekog položaja u društvenoj hijerarhiji.
Kada se negdje `utabore`, zadržavaju taj položaj po
principu `zavadi pa vladaj`. Imam takve ljude u porodici
i među poznanicima - svi kao da su `sišli sa istog drveta`.
Izvana osmijeh - iznutra prezir. Prepoznaju se po
zamućenim očima (izgledaju kao da imaju lagani
konjuktivitis). Strahoviti su ziheraši (igraju na sigurno).
Medvjedi (liče na medvjede) su dobročudna ali malo
bedasta / benasta skupina ljudi. Velika srca ali
ograničenih spoznaja. Veliki prijatelji i veliki zaštitnici.
Vukovi su promućurni, inteligentni i variraju od
kvalitetnih karaktera pa do potpuno manipulativnih.
Frekvencija iza vučje često je crnozmajska, koja
najčešće dominira nad prvobitnom. Ptice su
inteligentne, prodorne, mudre i nikad sa njima nisam
imao negativnih iskustava. Lavovi su mudri i dragi ljudi,
iako sam primijetio da kod većine prevladava subgenetika -
kod nekih reptilska, kod nekih delfinska itd. Delfini su
izuzetno dragi i susretljivi ljudi. Mogu biti neugodni pretežno
zbog vlastitih frustracija. Insekti su vjerojatno najmanja
skupina ljudi i niti sa jednim nisam imao neki kontakt (viđao
sam ih ali ništa više od toga). Sirius A i B se razlikuju.
Sirius A dijele se u tri skupine - bijeli, sivi i crni. Na svijetu
je najviše Sivih. Strahovito intelektualni i pragmatski ljudi
istovremeno. Bijeli - intelektualni ljudi, ujedno strahovto
emotivni i sarkastični. Sarkazam je nešto sto veže i Bijele
i Sive i Crne Siriane, kao i B Siriane. Crnog Siriana upoznao
sam samo jednog, a i to nije `čista` genetika već kombnirana
sa vilenjačkom, ptičjom i reptilskom. Sirius B je vrlo tešk
o otkriti (do sada znam za samo nekolicinu). Čiste vilenjake
nisam viđao, već je genetika ispremiješana sa ostalima.

itd. itd.

Znam da ovo vjerojatno zvuči prilično new ageovski
i psudo atavistički, što po samoj formi, što po mom
nespretnom i šturom izražavanju, ali mogu tvrditi da
sam na temelju tih zapažanja razvio neke modele koji
su me rijetko kada prevarili (vjerojatno i to kada sam
to sam dopustio). Reptili u unutrašnjosti Zemlje i u
našoj Galaksiji samo su mali odraz jedne civilizacije
čiji je mali dio jednom naseljavao površinu Zemlje, te
koji danas manje više samo promatraju što se dešava
na ovom strateški bitnom mjestu iz kojega je nastao i
nastaje novi Univerzum. Otimaju? Da. Neprijateljski su
nastrojeni prema nama? Da. Ali da cijelo vrijeme otimaju
apsolutno svakog ibogog stanovnika na Zemlji, kao što
recimo tvrde u Kasiopejskim Transkriptima, to je daleko
uveličano i daleko nategnuto, te može vrlo lagano odvoditi
proučavatelja na pogrešan trag. Tu ulogu imali bi greysi,
ostatak ljudske rase iz neke daleke tehnološke budućnosti
(vjerojatno čak i tehnološke prošlosti, recimo, Atlantide - 500
milijuna godina B.C.; ostatak humanoidne rase koji je odbio
prijeći na viši nivo, te se degenerirao ostankom u materiji).
Osvrnuo bih se malo na teorije o reptilima u koje se pretvaraju
ljudi tijekom rituala. To definitivno nisu oni isti reptili koji `dolaze
sa Oriona` ili `iz unutrašnjosti Zemlje`. To su astralni
entiteti / reptili / demoni (dobar dio demona poprima u
fizikalnom reptilski, zmajski, insektoidni, lavlje reptilski,
zmijski, ptičje zmijski oblik i srodne oblike). Postoje
načini da demon na kratko postane fizički. Za to je potrebna
krv i velika količina oslobođenog adrenalina prilikom
nevjerojatnog straha žrtve koja se žrtvuje.

Sve to stoji, ali, to nisu oni `alien` reptili. Shapeshifteri van
rituala, kojima se oblik mijenjao pred očima mnogih ljudi, teorija
je kod koje sam vrlo skeptičan i koja za sada predstavlja kariku
za koju smatram da je isto toliko manipulativna koliko ukazujuća!
Reptili koji surađuju sa vladama i imaju tajne baze po svijetu?
Hm... Swerdlow je pričao o entitetu koji je u podzemnoj bazi
ušao u njega i progovarao kroz njega. To savršeno podržava
tezu da su reptili niža astralna bića; dok su reptili koji šeću
bazama vjerojatno debelo nategnuta glupost. Ne garantiram
da jesu, samo što moje spoznaje ne obuhvaćaju gole materijalne
teorije. Reptili ne žive u trećem denzitetu već u četvrtom. Ukoliko
su te podzemne baze u četvrtom denzitetu, onda u redu; iako
mi je to dosta teško prihvatiti i provariti. Mislim da je sve to daleko
slojevitije. Većinu tih teorija susreo sam ionako na sajtovima gdje
se spominje odcjepljivanje Floride od kopna bombom od
nekoliko megatona (što je vrlo lijepo prikazano u filmu
`Superman I`), preko priče o radniku koji je ušao u
paralelnu dimenziju, potukao se sa reptilom i na kraju
mu čekićem razbio glavu (da bi se taj tren vratio u svoju dimenziju);
pa sve do onih priča o tome kako je došlo do rata u tajnoj bazi
(mislim da je bila riječ o Dulce bazi), gdje je jedan američki časnik
prilikom saslušanja, upucao pištoljem reptila u glavu, što bi bilo
`nekako` literarno prihvatljivo da nisam gledao film `Dan Nezavisnosti`.
Tako da, većina toga je ništa drugo nego žuta štampa, gdje
vjerujem da prste imaju više ljudske zakulisne militarističke
organizacije i niži astralni entiteti, nego fizički vanzemaljski entiteti.

Informacija koju sam dobio od Siriana glasila je: "niti jednoj fizičkoj
civilizaciji nije dozvoljeno da se mrdne van matične planete dok se
ne osvijesti. Samim osvještavanjem frekvencija poraste i
bića (individualno...vjerojatno negdje i kolektivno) prelaze na
viši nivo. Kada jednom prijeđu na viši nivo, imaju uvid u sve
oblike fizikalnosti.

Naravno, koliko sam shvatio, to ne isključuje činjenicu da nam
oni sa donjeg astrala rade svakakve gadosti. Kod Ickea i kod
Swerdlowa pojavljuje se jedna vrlo mutna slika o ljudima koji
mijenjaju oblik iz ljudskog u reptilski prilikom rituala. Meni je
poznato da se oblik mijenja iz ljudskog u demonski. Ako je to
što oni misle, onda je sve jasno ko dan i onda ne treba te `reptile`
oblačiti u skafandere, davati im lasere, njihovim `sluganima`
greysima davati sonde koje nam turaju u dupad prilikom
otimanja i eksperimentiranja, a ostale civilizacije svrstavati
u kontekst Star Warsa / Star Treka i smatrati ih naprednijima
od nas za desetke tisuća godina, stotine tisuća godina, pa i
milijune godina, a istovremeno im `lijepiti` tehnologiju koja iz
naše perspektive uopće nije tesko zamisliva. Samim time,
postavlja se logično pitanje: koga vraga su radli svo to vrijeme
ako su im vrhunski domet leteći kantoidni
tanjuri i cigare???????

Dalje, čemu sva ta pompa oko migracija, infiltracija jedne
krvne linije sa ostalima, opsjednutost genetikom itd..kada
ionako imaju masovnu kontrolu nad nama?! Tu dolazimo
do račvanja; ili nemaju ni približnu kontrolu nad nama (kao
što neki autori cijelo vrijeme tvrde) ili je cijela priča banalizirana
da se skrene pažnja sa slojevitije i morbidnije agende - ljudskog
i demonskog faktora. Kad god bih pitao Siriane, preko sebe i preko
različitih ljudi o reptilima, dobijao bih isti odgovor: "oni za tebe nisu
apsolutno bitni". Kasnije sam se i sam uvjerio da nisu, vec da je
bitna demonska agenda i agenda magijskog undergrounda.
Spominjana tehnologija (kod mnogih autora) je, jedan veliki IMO,
ljudska tehnologija, nastala kao proizvod mješanja donjih astralnih
rasa i davanja informacija nacističkim znanstvenicima, kao i
tehnologija koju su njemačka ezoterijsko / okultna društva tipa
Vril (prema kojemu se zvao jedan model nacističke antigravitacione
letjelice tanjurasto kantoidnog oblika) i Thule Society, pokupila iz
stotina tisuća, pa i milijuna godina, starih nacrta (u kom obliku,
stvarno ne znam) od starih civlilizacija tipa Hyperboree i Polarisa,
Lemurije i Atlantide, iz faza kada je svaka od tih civilizacija putem
vremenske petlje (ciklusa) ušla u doba brončanog i željeznog
doba u kojima su tehnologiju unaprijedili do mnogo višeg stupnja
nego mi danas.

Na taj način, objašnjivo je od kuda ti kantodni oblici na starim
freskama po pećinama i drevnim građevinama. Vanzemaljci ipak,
IMO, koriste daleko napredniju `tehnologiju` koje su i sami dio, kao
što je to mudro primijetio jedan kolega - to jest, da su sami entiteti
takozvane `letjelice` i razni svjetlosni oblici po nebu i razne `prirodne
pojave` (na način kako ih mi percipiramo i doživljavamo). Razmislite
o ovoj pretpostavci! Tanjuri su, IMO, ostavština Trećeg Reicha, iz
kojega je nastao Četvrti Reich, ogromna organizacija sa bazama
na Arktiku i Antarktiku koja ima svoju viziju svjetskog poretka i na
čijoj su listi (svjesno) Swerdlow i (nesvjesno) Icke. Smatram da
ta organizacija (civilizacija u malom) stoji iza agende znane kao
Novi Svjetski Poredak i da su političari (između ostalih i Bush,
Putin, Blair i ostali) marionete u njihovim rukama. Jaz između
njih i Crnog Bratstva / `Iluminata` (Djece Beliala) prilično je
dubok i sukobi između njih se odigravaju na raznim razinama.
Četvrti Reich ima tehnologiju dok `Iluminati` imaju moć putem
astrala (demoni). I Icke i Swerdlow u mnogim navratima spominju
reptilsku fasciniranost plavom kosom i plavim očima, i tvrde da
reptili najviše ekspermentiraju na takvima
(genetski eksperimenti).

Da li vam "zvoni zvono" dok ovo čitate? Tko je bio fasciniran
plavom kosom i plavim očima? Tko je bio ujedno fasciniran
Hyperboreom i Polarisom, navodnim kolijevkama civilizacije?
Meni se na temelju svega toga čini da je priča sa reptilima
prejednostavna i isturena van da se prikrije nešto mnogo slojevitije.
I Icke i Swerdlow smatraju apsolutno sve što dolazi iz tajnih redova
kao reptilsko. Sva simbolika je, posebno prema Ickeu, reptilska.
Kada se i to sagleda iz drugog kuta i prouči Ickeova tvrdnja
(sa kojom se potpuno slažem) o cionistima koji su vodili Treći
Reich pri masovnom genocidu pravih Židova, i kada se prouči
sva simbolika u vezi Židova kao `odabranog naroda`, na površinu
počinju isplivavati neke vrlo intrigantne stvari. Rabini su imali velko
znanje koje je obuhvaćalo samu bit ezoterije - samim time i kabalu
(koja je, po mom mišljenju, uz hermetizam, doktrina koja u sebi
sadrzava Ključeve Moći, ili Ključeve Enocha). Nekoliko puta imao
sam duboku spoznaju da se WW2 vodio upravo zbog kabale.
Ne mogu to trenutno detaljnije objasniti i ne mogu više ništa o
tome reći. Kad ću znati više (ako ću znati) napisat ću. Pitanje je:
zašto bi Hitler i vrh Trećeg Reicha toliko pomahnitalo tragali za
simbolima moći, poput Excalibura, Svetog Grala, Noine
Arke itd. itd. ???

Zašto, ako su iza njih stajali reptili koji, prema gotovo svim
autorima imaju moć nad kompletnom fizičkom ravninom?
Čemu sva ta pompa i ta farsa onda? Odgovor je, u nedostatku
preciznog, da nešto tu duboko ali duuuuboko - smrdi. Vjerujem
da su iza Trećeg Reicha stajali isti oni koji tisućljećima uspješno
`surađuju` sa Djecom Beliala - niži i viši astralni entiteti / demoni,
nazivani Kontrolori ili reptili? Oni reptili kojima nije dosta da
`odozgora kradu energiju` nego se `šepure` po kraljevskim
lozama, parlamentima, korporacijama i žive život običnih
`3D smrtnika`? Meni je to prebanalno. Reptilska frekvencija - da.
Reptilska genetika - da. Bića koja postoje na donjem astralu
i koja manipuliraju na određene načine ljudskim rodom - da. Bića
koja vjerojatno mogu spustiti svoju frekvenciju i silaziti u fizičku
ravninu - da. Ali bića koja se krvnim ritualima iz ljudskog oblika
vraćaju u svoj primarni? Mislim da se tu radi o demonima. Da li
su polufizički reptili u stvari demoni? To je vrlo vrlo diskutabilno.
Vanzemaljci koji žive ispod zemlje, prema mnogim teorijama, i
kojima smeta atmosfera na površini...ti isti su oni koji u koje se
ljudi pretvaraju putem krvnih rituala? Ti isti su oni koji imaju tajne
baze ispod zemlje i koji surađuju sa američkom vojskom? Hm...
Ne znam kako na gornjim razinama ali ovdje u 3D postoje izrazi
poput - paradoks i eklektika. Greysi postoje. Nazivaju se
preciznije - srebrnim ljudima. Radi se o deformiranoj, genetski
i evolutivno, ljudskoj rasi iz jedne od potencijalnih budućnosti,
li možda napredne prošlosti, koja se vratila / otišla naprijed u
ovu točku vremena / prostora da bi ispravila tijek budućnosti,
koristeći ljude kao pokusne kuniće i kontejnere za najgore oblike
testiranja i umno duševnih tortura.

Kada sagledamo iz raznoraznih kuteva mnoštvo teorija o
stvaranju univerzuma, naše planete i života u univerzumu i
na našem, trećem kamenčiću od Sunca, možemo stvarno
kontemplacijama i sinkretizmima doći do fenomenalno
apstraktnih stvari; sto više, genijalnih. Ponekad je samo
nebo granica...Slažem se sa teorijama proistaklim iz magije
kaosa kao i nekim diskordijanskim idejama o Prvobitnom
Ništavilu. Neke interpretacije judaizma opisuju upravo tu
Ništavnost kao prauzrok svega. U kabali (nekim interpretacijama)
to bi se moglo (taj Prauzrok) svrstati pod sferu Ain Soph.
U telemitskoj, a pogotovo u Tiphonianskoj doktrini to bi mogla
biti sfera boginje Nuit / Tiphon. Moje skromno misljenje je da
je iz te primordijalne sfere, koja je bila fluidna (doktrine drevnih
neolitskih kultova o Iyemoji / Majci Ribi koja je je iz vlastite plodne
vode stvarala / rađala božanstva) i koja je korespodentna sferi
Jesoda (za koju smatram da je bila prva i jedina), došlo do prvog
sukoba među "božanstvima". Ta prvobitna sfera mogla bi se
izjednačiti sa grčkim Tartarom. Dakle, u početku bijaše `pakao` :)
Svijesti koje su stvarane, boravile su u potpunom mraku i ništavilu.
Nekoliko svijesti udružilo se u jednu, osjetivši prvobitan poriv stvaranja,
koje bi ih odvelo van iz limba. Dolazi do sukoba `stare` i `nove`
škole. Jednima je bilo dobro u limbu. Drugi su željeli stvarati
nešto novo. Udruživanje novih svijesti dovodi do stvaranja
Logosa u povojima.

Sudaranje frakcija dovodi do `eksplozije` dva aspekta tame,
koji stvoriše istovremeno proboj iz "jajeta" u ogromnoj eksploziji
onoga sto nazivamo Svjetlošću (Big Bang bio je samo
materijalna manifestacija prvobitnog Praska). Svijesti nisu
napravile proboj prema van, nego u sebe, što je dovelo do implozije.
Pošto unutar i van ne postoji, tako ne postoje ni eksplozija ni
implozija, već jedno novo stanje (svijesti) koje je nastalo iz
postojećeg / nepostojećeg. Udružene svijesti postaju jedna
svijest koja nam je znana kao Apsolut, a bljesak postaje potpuno
nova sfera znana kao Velika Praznina (Ain Soph, Aina, Pleroma).
Prvobitna sfera Jesoda nastavila je postojati, ali `unutar` sfere Aine
i `podno` sfere Apsoluta, postavši istovremeno njegov dio, ali
opet i zaseban dio koji će kasnije imati presudnu ulogu u stvaranju
raznih oblika kreacije, pa tako i naše materijalne ravnine. Sfera
Apsoluta sada je imala potpunu slobodu stvaranja. Jedno se
počelo dijeliti, na drugačiji način nego što se spajalo. Više nije
bilo supresivnog elementa koji bi primorao svijesti da se udruže
u jednu, nego elementa koji ima neograničenu moć stvaranja `nižih`
svjetova; poput djeteta ili ludog slikara koji su se našli pred
ogromnim platnom. Jedno se dijelilo na dvoje, dvoje na četvero,
četvero na šesnaestoro i tako dalje i tako dalje, održavajući
unutar svake sfere primaran arhetipski kod broja 7
(neraščlanjivost apsolutnoga). Ovdje se ne radi o
podjeli entiteta, nego podjeli `podsfera` unutar sfere
Apsoluta.

Ta piramida sa beskonaćnim stepenicama unutar Kreatora,
bio je toliko homogen i neraščlanjiv produkt, da je jednostavno
nekim entitetima unutar pojedinih sfera postalo `monotono` kreirati `
niže sfere` koje su na određene načine u suštini bile potpuno
identične sferi Jednoga. Stvorene beskonaćne sfere mogle bi se
opisati kroz anđeoske hijerarhije (od najviših prema najnižima):
Seraphimi, Cherubini, Thronesi, Dominiationsi, Powersi,
Virtuesi, Principalitisi, Archanđeli i Anđeli. `Komešanje` nastaje
u redovima Powersa, petoj `stepenici` odozgora, koja je
korespodentna sa kabalističkom Geburom. Dolazi do drugog
`sukoba` u `povijesti stvaranja`, gdje se jedna frakcija Gebure
odmetnula od druge, kao i od svih ostalih u hijerarhijskoj
strukturi. Vanzemaljskim jezikom, radi se o Sirius A
entitetima (preciznije, o jednoj frakciji istih).

Postojale su samo dvije solucije: pomiriti se sa postojećom
dinamikom stvaranja i stvorenog (koju su oni smatrali statičnom),
ili, pronaći novo rješenje. To novo rješenje nude im svijesti iz
prvobitne sfere Jesoda (Swerdlowova priča o Transparentnim
bićima koja su došla iz drugog univerzuma i nagovorila Lireane
da se spuste u novu i drugačiju stvarnost - materiju). Plan je bio,
da se ujedine stvaralačke snage Kaosa sa snagama koje su u
sebi nosili `odbjegli` predstavnici Apsolutnoga.

Da bi se ostvarila nova kreacija, odbjegle frakcije Powersa
moraju proći kroz sfere Jesoda i zadržati se u njima, toliko
dugo da se u potpunosti stope sa svijestima Kaosa. Ukradena
svjetlost, infiltrirana u mrak, dovodi do stvaranja nove sfere,
koja je bila gušća od svih poznatih i u kojoj su prevladavala
sasvim nova pravila. Dolazi do Velikog Praska i stvaranja
materijalnog svemira. Novopečena svijest Mraka / Svjetlosti
bila je oduševljena. Mogla je iznova i iznova stvarati samu sebe,
kroz koronaciju materije i antimaterije, od najsitnijih čestica pa
sve do elektrona i atoma.

To je onaj kabalistički mit o Kliffothima koji su ukrali svjetlost
Sephirota i stvorili materijalan svemir. Kaoticna i Anđeoska
svijest ujedinjene u jednu, stvaraju novu svijest - demonsku
svijest. Ta nova svijest i njena kreacija bile su drugačije i od
Kaotične Svijesti i od svijesti samoga Apsoluta, ujedinivši u
sebi i jednu i drugu, ali opet, postajući nešto potpuno novo i
drugačije. Sve je bilo gušće, črvršće, obuhvatnije.
Novostvorena sfera sudarala se opetovano i opetovano sa
sferom Kaosa, djelujući materijom na antimateriju, što je
opet (na sveopće uzbuđenje) dovodilo do stvaranja novih
levela svjesnosti. Smatralo se da je `statika` Apsoluta
vječito prevaziđena.

Zgusnjavanjem materije i konstantnim eksplozijama koje su
izazivali materija i antimaterija, dolazi do nastanka sunčevih
sustava i planeta. Materijalan univerzum podijeljen je kroz
razne stupnjeve / sfere, od kojih je opet svaka sfera stvarala
nižu sferu. No, ovih sfera nije bilo beskonaćno. Stvoreno ih je 7.
7 materijalnih univerzuma u bojama u raznim bojama i na različitoj
skali titranja. Zasto 7? Sedam je primaran kod stvaranja Apsoluta.
Svaka stvorena sfera u sebi je sadržavala 7 podnivoa. Jednostavno,
Apsolut nije mogao `dublje` sezati u materiju. Tu se uključuju sfere
čistoga Kaosa, koristeći opet `mješovitu` sferu Kaosa / odpadnutog
Apsoluta (kroz demonsku svijest), iskreiravši najdonju
ravninu (našu), prepustajući entitetima iz gornjih
materijalnih ravnina da stvaraju dalje po volji životne oblike.
Viši oblici materijalnog stvaranja bili su na bazi plinova
(helija, vodika i metana pretežno) te organski oblici
(insektoidni i reptilski) koje je stvorila sfera Kaosa,
i humanoidni te općenito razni oblici sisavaca, koje je
stvorila mješovita demonska svijest Kaosa i Apsoluta.
Kako je kreacija u materiji bivala sve slabija i sve manje u
doticaju sa svijesti Apsoluta, tako je sama struktura
kreacije bivala sve krhkija i u najblažu ruku rečeno, gluplja.
Nije postojala ona `supstanca` koju bismo mogli nazvati
dušom, jer je ista prekinuta samim ulaskom u materiju.

`Istovremeno` stvaranju materije, sfere Apsoluta indiferentno su pratile sto se događa sa odmetnutom sferom. Vidjevši da je `eksperiment` renegata Gebure i sfera Kaosa rezultirao generalnim neuspjehom, pošto su oblici novonastalih zivota bili sve krhkiji i uništavali se nakon početnog stanja, jedva održavajući samu sferu postojanom, odlučeno je da one `istinske` sfere Gebure / Powersa / Siriusa A, stvore `paralelan model` materijalnog univerzuma.
Seraphimi (Lavlja anđeoska bica), stvaraju portale kroz Kaos
i šalju dio svijesti Thronesa (onih na strani Apsoluta), kroz
pukotine (znane kao crne rupe) u projiciranu materijalnu ravninu.

Stvoreno je `vrijeme`. Tim novim izumom, Siriani stiću prevlast
nad djelovima materije i prolaze cijeli ciklus `kruznoga toka` ili
evolutivno životnoga toka (preteče Karme), pomičući vlastiti
ciklus nekoliko trilijardi godina unazad; prošavši `Pad u materiju`
i uzdignuvši se iz nje, zahvaljujući svjetlosti Apsoluta i `ukradenom`
dijelu materije od Kaosa i odbjeglih frakcija Powersa (ujedinjenih
u demonsku svijest). Cijeli proces trajao je nekoliko milijardi godina,
pri cemu su stvoreni mnogi svjetovi i univerzumi. `Povratkom` u
gornje (eterične) sfere, imali su jasan uvid u sve prednosti i
nedostake materije, stvorene od demonskih svijesti, kao i od svijesti
samoga Kaosa.

`Istovremeno`, demonske svijesti nijemo su promatrale kako
njihove tvorevine ratuju međusobno i jedne sa drugima, uništavajući
se među sobom i uništavajući niže oblike stvorenih svijesti. Mnogo
toga i sami su uništili, u nemoći i očajanju da promatraju kako
civilizacije nestaju, razarajćci ono što je stvoreno. U to vrijeme,
Zemlja je prošla dugu evoluciju sa raznim oblicima zivota, od
kojih su najviši bili reptilski i humanoidni. No, još uvijek nedovoljno
osvješteni da kreaciju ostvare na način na koji su to kreatori osmislili.
Došlo je do `ćorsokaka` u kreaciji.

Uvidjevši da je "bezdušnost" ono sto nedostaje demonskoj i
Kaotičnoj kreaciji, koja je opet prijetila da prođe kao svijesti u
primarnom Kaosu, Ascendirani (uzašli) Majstori (Powersi koji
su se uzdigli iz svoje inačice materijalnog svemira), nude
demonima i svijestima Kaosa sporazum: ili će dopustiti da
sami interveniraju i `oplemene` kreaciju na svim nivoima; ili
će ostaviti da se materija jednostavno kao takva `uruši u sebe` i
propadne. Svijesti Kaosa protivile su se tome, dok su demonske
svijesti to prihvatile. Započinje prodiranje Svjetlosti u sve
stvorene oblike zivota na svim materijalnim nivoima, od kojih su
jedino oblici stvoreni od demonskih svijesti bili u mogućnosti da
to prihvate. Reptilske i insektoidne svijesti ostale su na svojoj
granici svjesnosti (od kojih su neke prema našoj trenutno vrlo visoke),
ali nisu u sebe mogle primiti ono što je kod plinovotih i humanoidnih
svijesti, te svijesti oblika sisavaca na raznim nivoima stvaranja,
a to je supstancija zvana - `duša`.

Svjetlost je djelomično, u 3 denziteskom nivou svijesti, ublažila
prvo stvoreni (prema Gurdjieffu) organ kundabufera i stvorila
podlogu za stvaranjem `nadtjelesne suštine` (supstance koja
spaja materijalno sa eteričnim). Sfere kaosa i neke demoske
sfere inzistiraju da se kod nekih vrsta (humanoidnoj, izmedju
ostalih), ostavi prostora za sam Kaos i demonsku svijest, koje
su se infiltrirale u bazične kodove stvaranja. Stanovnici
najgušćeg dijela materije (mi), postaju na taj način nositelji
Apsoluta, Kaosa i demoskog (mješavine Apsoluta i Kaosa),
te na taj način zadobijaju status sondi koje u sebi objedinjuju
cijeli sustav stvaranja (mikrosvemir) koji opetovano prolazi sve
faze (u sebi), od izlaska iz Primordijalnog Kaosa, preko stvaranja
Ain Soph (Praznine. Plerome), preko razdjeljivanja Apsolutne
svijesti, do pada u materiju (Sirius A / Powersi / Gebburah) i
uzdizanja iz nje, istovremeno stvarajući nanovo i nanovo
Prvobitnu Majku Ribu, prvobitne svijesti Kaosa, te sve sto
je proizašlo iz toga).

Sve sfere objedinjene su u nama, najnižoj i najneosvještenijoj
svijesti u najgušćoj materiji. Možda je bitno napomenuti još da je
Powerse (one na strani Apsoluta) u materiju i iz nje vodila
svijest koja je objedinjavala sve iskreirane svijesti od Seraphima
do Anđela - Metatron / Henok / Hanuk / Enoch / Idris / Mithra /
Budha / Krist / Hermes / Thoth / Krishna itd. itd., čija je
protusvijest njegovim prolaskom kroz materiju, povratnom
spregom, djelovala na prvobitni Kaos, stvarajući antipoda /
protutežu - Setha / Šejitana / Šejtana / Molocha / Saturna /
Sotonu / Beliala / Belzebuba itd. itd.

Primijetit ce se da su u ovoj cijeloj priči dvije konzistentne
točke jedino - Majka Riba / Nuit (Boginja Primordijalnog Kaosa)
i Ain Soph / Aina (Bljesak, Boginja Sveobuhvatnosti). I
jedna i druga svijest istovremeno su stvarateljice i promatrateljice.
Nikako uništavateljice. Te dvije rudimentarne sfere povezane
su preko kale Daatha (Bezdana) i Vaua (Kozmičke Mudrosti).
Apsolut bi tu bio vrsta `prijenosnika` koji `objedinjuje` ova dva ženska
aspekta, istovremeno se udaljivši od jednoga i stvorivši (mozda bi bolje bilo rečeno - prenijevši) drugi. Na taj način, dobijamo dva suprotna aspekta
Majke i Djeteta koje u nevinoj igri stvara svjetove. Suštinski, izmedju
Nuit i Aine nema nikakve razlike, pošto su oba aspekta stvarala nove
svijesti koje su dalje djelovale distancirano od same Majke. Nuit je
tamom oblikovala Kaos, dok je Aina svjetlošću oblikovala
Apsolut.

Kada je udružena svijest ekspandirala iz jajeta Kaosa,
`supstanca` (dio fluida i tamne tvari), koja je razvila bljesak
(ili, možda bolje rečeno, koja je polučila bljeskom) i stvorila
Svjetlost, povukla je dio svjesnosti Majke Ribe (Iyemoje, Nuit) i
rastvorila je kroz beskonačne nizove novih svjesnosti, od
kojih je svaka istovremeno i opetovano stvarala Nuit, ali
istovremeno stvarala svijest Velike Praznine i oblikovala
istu tu Prazninu (Ainu, Ain Soph). Te svijesti u Enochianu
nazivaju se Etire i sežu daleko iza Velike Praznine. Te
svjesnosti kreiraju Prazninu, nemajući direktne veze sa
Apsolutom niti njegovim sferama, kao ni sa sferama Kaosa.
Štoviše, te svijesti jednostavno su indiferentne prema obje
Kreacije - Kaosa i Apsoluta (iako su i same uzajamno
stvorene od istih, izlaskom svijesti iz Kaosa), koje se nalaze
u `bespućima` Velike Praznine. Čovjek moze (ukoliko promatramo
iz perspektive mikrosvemira) sa ovim silama stupiti u kontakt,
ali time ništa ne dobija, osim eventualnog bacanja Uma i Duha
u veliki Bezdan, što samo po sebi nije niposto negativno,
ali može biti pogubno za psihu osobe. Jednako kao i sa
sferama Kaosa (spolni organ, nadbubrežne žlijezde, maternica
kod zena), sferama Apsoluta (prsa, grlo, sinusi, tjeme) te sa mješovitim sferama Kaosa i Apsoluta, takozvanim demonskim sferama
(želudac, R-kompleks). Razlika je jedino u tome što se sfere
Kaosa i Apsoluta nalaze u čovjeku, dok se ekspandirane svjesnosti
(Etire) - nastale `u trenutku` prije nego li je udružena svijest na izlasku
iz Kaosa postala Apsolutom i bljeskom (nastalom sviješću Etira) dovela
do nastanka (stvaranja) Velike praznine - ne nalaze u
Čovjeku (mikrokosmosu) niti su dio makrokosmosa. Ain Soph
(Pleroma, Velika Praznina) nalazi se malim dijelom u
čovjekovom energetskom omotaču (takozvanoj `auri`) i
prožima cijelo tijelo kroz složeni sustav kala, drevnim
energetskim kanalima. Rad sa sferama Kaosa energiju
čovjeka premješta u donje centre, rad sa sferama Apsoluta
u gornje centre, dok rad sa demonskim sferama pokušava
korespondirati donje sa gornjim centrima. Rad sa sferama
Apsoluta možda je još i `najbezazleniji` put, pošto otvaranje
gornjih centara može pogodovati boljem `uspinjanju` Zlatne
Zmije (esencija kojom Etire `pročišćavaju` Put kroz sfere
Kaosa, demonske sfere i sfere Apsoluta) do same
Velike Praznine.

Ukratko, entropija Kaosa, emanacija Apsoluta te kohezija
Apsoluta i Kaosa u stvaranju demonske svijesti i demonskih
sfera (ravnina).

Uspoređujući to sa energetskim sustavom vlastite planete
(Zemlje), moglo bi se reći da je naša `aura` preslika
elektromagnetkog polja oko zemlje (od površine do izlaska
iz atmosferskog omotača). To bi značilo, drugim riječima,
da su interdimenzionalni pomaci kojima gravitacija djeluje
na Zemljino magnetsko polje, uvjetovani našom vlastitom
energijom koja se zadržava u energetskom polju (`auri`).
Nesto poput (grubo i neprecizno rečeno) inercijskih sila
koje djeluju u neinercijskim referentnim sustavima (u Fizici,
kod dinamike). Sukladno tome, svaka i najmanja anomalija u
zemljinom energetskom omotaču, očitovana je i u našem
vlastitom. I obratno, naravno. Zemljin energetski omotač
`ukupan` je i `razvučeni` omotac svih živih bića koja obitavaju
na planeti, i povratnom spregom (inercijom) djeluju na
dinamiku gornjih svjetova."

Zastane na trenutak.

"Svako mjesto (veći ili manji kolektiv; stvaran ili virtualan)
kad tad padne pod utjecaj vlastitih preispitivanja, koja se
manifestiraju tako, da rušenjem vlastitih paradigmi dižemo
oklop i svoj strah usmjeravamo prema drugima, potpuno
nesvjesni da u rukama cijelo vrijeme imamo jedan jedini ključ,
koji otključava sva vrata. Upravo takva kriza identiteta rezultira
sakrivanjem iza čopora i prebacivanjem odgovornosti za vlastita
djelovanja na druge, što je obično kratkog trajanja, jer prirodni
ciklus u nama neumoljivo gazi dalje. Koliko ćemo se tome opirati,
ovisi o našem vlastitom egu, koji sputava samopromatranje i
samokritiku. Veličina svakog čovjeka je da prihvati koliko je u
stvari malen. Mnogi moderni konspirativni i kognitivni autori tvrde
da smo na raznorazne načine mentalno i emotivno programirani.
Uz raznorazne tinkerbell, porculan doll, greenstar i "šarabara"
programe, najjači program u nama je program kvazi
individualizma i sakrivanja iza slijepaca koji predvode druge
slijepce u ponor, zatvoreni u omanjem kolektivu, koji upire prstom
u sve ostale i viče: hereza. Svaki kolektiv je manipuliran a sve
što čini više od jedne osobe naziva se sekta. Gurui niču ko gljive
poslije kiše, nudeći raznorazne programe buđenja i ascenzije,
hraneći vlastiti ego tuđom naivnošću, gradeći kule od karata i
tražeći od drugih da održavaju njihovu samoiluziju. Ne zaboravimo,
da je duhovno obrtnistvo, najstariji zanat na Zemlji, stariji i od politike
i od prostitucije, a da je ovčarenje i slijepo slijeđenje `autoriteta`
največi obrazac ljudske gluposti ikada stvoren i plasiran. Nama
ne trebaju čuvari ni potencijalni mentalni i emotivni `programeri`,
jer sami sasvim dobro zadovoljavamo oba kriterijuma i savršeno
dobro igramo obje uloge. Zapostavljajući svoje mikrokozmičko
savršenstvo, zatvaramo se u tamne sobe skučenih zidova i
prigrljujemo mrak, potpuno uplašeni od sveobuhvatnosti i
Svjetlosti Znanja. Individualno smo savršenstvo u nesavršenom.
Kolektivno smo jedan veliki...da ne kažem što... Zakopčani do
grla, obučeni u skafandere, upiremo prstom i smijemo se
onima koji se usuđuju goli hodati pred nama i smještamo ih u
ludnice. Peremo ruke od vlastitih prljavština i na sebe stavljamo
mirišljave parfeme, potpuno nesvjesni da smo u govnima i prljavštini,
ne preko grla, nego daleko preko glave. Vlastitog Promatrača
odavno smo odbacili a najdebilniju posljedicu prihvaćamo kao
primaran uzrok. Nisu zlo hipotetski reptili, kontrolori, demoni,
ciakari, transparenti niti crni zmajevi....nisu niti etiri ni klifoti....
ni sva mitološka i okultna stvorenja...Zlo smo mi sami - najveći
surogat univerzuma koji se odrekao vlastite veličine i zavukao se
u vlastito slijepo crijevo da u njemu traži svjetlost. Poput nojeva,
sa koljenima na zemlji, glavom u pijesku i dupetom okrenutim
prema zvijezdama, brijemo na transcedenciju, doživljavajući ljusku
jajeta nebeskim svodom. Nismo mi programirani; mi JESMO
program. Paradoksalni program gdje bogovi u vlastitoj ignoranciji
padaju pod utjecaj vlastitih kreacija i počinju im dizati spomenike i
svetišta, ne bi li se uzdigli do nivoa onoga što cijelo vrijeme u stvari
jesu - Kreator koji je stvorio Kreaciju i Kreacija koja opetovano
upotpunjuje Kreatora; a ne kreacija koja je vlastite kodove upotrijebila
da od pomagača stvori tamničare a od suputnika suparnike. Na smrt
uplašeni od Praznine i Bezdana u nama, stvaramo
mentalne (`hipersvemirske`) projekcije, a vlastitu svjetlost i kapije
Tipheretha zamijenjujemo supstitutima praktikuma koji zatvaraju
vrata i nude nam prolaz jedino kroz ključanicu; pod uvjetom da samo
virimo. Krhko je Znanje, a jos je krhkije Neznanje. Smiješno je da je
duhovno znanje čovjeka, umjesto da bude najčvrsće i najsvetije
znanje, u stvari njegova najosjetljivija karika, gdje kod pojedinca
dolazi do otpora prema znanju drugih, usljed vlastitog ego tripa i
igranja lažnih božanstava, gdje suptilnost koja treba biti
podložna preispitivanju, ne želi biti preispitana. Vječita mistifikacija
banalnog i banalizacija mističnog. Znanje ispod brda šljunka gdje se
miče zrno po zrno i svako se u medjuvremeno smatra samom
esencijom. Sluge nepostojećih gospodara koje i same žele
postati nepostojeći gospodari, ne bi li tako opravdali svoju nemoć u
nastojanju da shvate da ne postoje niti sluge niti gospodari, već samo
vječiti pendulum koji stvara privid dinamike u moru vječite statike.
Ubijamo dijete u sebi a uplašeni smo poput djece kada se počne buditi
Zmija u nama. Tražimo izlaz iz nečega u što nikada nismo niti ušli i
želimo se dizati iz nečega u što se nikad nismo niti spustili. Brijemo da
smo sluge i vladari onoga čemu se niti ne služi niti se time vlada.
Živimo u onome što smo bili i u onome sto ćemo možebitno postati,
uplašeni do bola onoga što - Jesmo. Brijemo na beskonaćnost u
jednom smjeru, glupi da shvatimo da se ista nalazi u jednom trenutku.
Mi smo anđeli. Mi smo reptili. Mi smo demoni. Mi smo sustav
savršenstva kome ne trebaju glupe paradigme da bi objasnili
svoju suštinu."


* * *


Dok su kretali prema otoku, uspinjući se u veliki Jumbo Jet,
Zahru nije promakao niti jedan detalj sa aerodromskog terminala.
Mnoštvo lica, užurbani biznismeni, lepršave kućanice koje dočekuju
djecu sa izleta i tinejđeri sa ruksacima koji su hitali vjerojatno prema
nekoj amsterdamskoj kafe šopari ili pariškoj četvrti, gdje će im neki
Jean ili Piere prodajom male LSD slike uljepšati uspomenu na Eiffelov
Toranj ili Elizijske Poljane. Nisu mu promakla niti dva agenta koja su
njega i Tersmanna, još jednog agenta koji mu je dodijeljen kao
suputnik, pratila sa ugodne i podnošljive distance. Tersmann,
dvometarni plavokosi div njemačko ruskog podrijetla, dodijeljen
mu je kao nužna pratnja do malog tropskog otoka, gdje će ga
dočekati privatni mali zrakoplov - neka Cessna ili štaliveć - i
odvesti ga do malog tropskog arhipelaga gdje se nalazi nekakva
drevna tajna baza.

Tersmann će ga ostaviti isti tren kada dođu do malog aviona, a
drugi agent će ga preuzeti i ispratiti do otoka. Ne, to nije bio foršpan
za novi nastavak serijala o Jamesu Bondu, već činjenično stanje u
kojem se našao - još uvijek se premišljao - da li svojevoljno ili apsolutno
protiv svoje volje. Koliko god da ga u bazi uvjeravali u prvo, nekako bi
bez razmišljanja stavio uloge na drugo. Prije ulaska u avion, još
jednom se okrenuo, pogledavši ispod oka dvojac u pratnji. Nasmijao
se za sebe i ušao u avion. Tersmann je provjeravao sjedala, kruživši
gotovo neprimjetno preko lica putnika. Zahr je znao da su on i takvi ko
on i više nego istrenirani da uoče svaki detalj u ogromnoj prostoriji.
"Ovdje", reče Tersmann, pokazujući Zahru unutarnje sjedalo do
prozora.

Tri sjedala, negdje na sredini aviona, gdje će na trećem sjedalu pored
njih stajati Tersmannova putna torba, i nitko od osoblja neće ni u
jednom trenu pitati zašto je ona ovdje, niti će itko od putnika doći pitati
da li je mjesto slobodno. Zahr je znao da organizacija koja
smjenjuje i postavlja diktatore i kraljeve, šeikove i voždove, vjerojatno
ima do tančina razrađen plan sigurnosti cijelog aviona. Uostalom,
pitaj boga koliko još agenata se nalazilo toga trena u avionu. Ona
bakica? Onaj tinejđer? Onaj stari bračni par? Ona srednjovječna
plavuša sa minivalom? Ovo je planeta u kojoj svatko igra mnogo
uloga, pa zašto bi u avionu bila drugačija priča? Ono što je
mnogima paranoja, manjem krugu je gola stvarnost. No, dok god ta
stvarnost ne ubija, Zahr se nije previše zamarao za njene
komponente i koeficijente. Zavalio se u sjedalo, stavio slušalice
u uši i nadao se da je na avionskoj playlisti Mozart. Bio je. Treći
redak odozgora. `Mala noćna muzika`, tik iznad Bachovih
`Brandenburških koncerata`.

Izvadi iz torbe malu bilježnicu, tamnosmeđih korica, uzme olovku u
ruke i stade zapisivati tamo gdje je stao, otprilike onda kada je
limuzina zastala pred zgradom aerodroma i kada su svi užurbano
izletjeli iz auta, jedva mu davši vremena da bilježnicu nagura u torbu
te dohvati kaput sa druge strane sjedala. Agenti generalno nisi bili
dobro društvo, ako ne računamo Arvila; ali on je druga priča. Dijalog
sa ostalima - nula bodova. Znao je, od Tersmanna neće moći izvući
niti jednu jedinu riječ dok su na putu. Toga je postao potpuno svjestan
u limuzini, grabeći put aerodroma, kada mu je agent na par upita,
nekoliko puta namrgođenim brundanjem dao do znanja da mu se
skine sa one stvari. Sa vrata, naravno. Pa je odlučio vrijeme iskoristiti
na svom najboljem prijatelju i suputniku, papiru. Prije nekoliko dana
započeo je pripremati oproštajni govor koji će za nekoliko tjedana
održati na sveučilištu. U tom govoru osvrnut će se ponovno na
neke činjenice, kojih se prilično vjerno držao u svojim
predavanjima.

"Činjenice su činjenice i one su lako provjerljive", olovka stane
užurbano pisati po papiru. "Naravno, treba se malo dublje kopati
ali onaj tko je iskreni tragaoc za istinom i otkrivanjem sebe, taj će
vrlo lako doći do informacija koje sežu nekoliko tisuća godina u
prošlost. Paradigma Svjetlosti / aureole, poistovječivanje Boga sa
svjetlošću: Solarni Kult boga Amona / Ra u Starom Egiptu
(srednje dinastije). Sotona kao antipod Bogu: solarni Kult Horusa
u Starom Egiptu i njegova antipoda Setha ( Seth / Sheitan / Satan).
U staroegipatskoj mistici radi se o dva naličja iste svijesti, od koje je
jedna sunčeva, druga mjesečeva. Simbol ribe u ranom kršćanstvu:
simbol Horusa. Sveto Trojstvo: u Egiptu Oziris, Izida, Horus; u
Sumeru Nimrod, Semiramida, Tamuz.

U mitrejizmu Ahura Mazda i njegova zena te Mithra; u hinduizmu tri
aspekta nedjeljivosti Boga: Brahma, Vishna te Krishna. Simbolika Kriza:
kada su se kršćanski misionari uputili u 16. stoljeću u zemlje srednje
Afrike i nosili im križ, ondašnji domoroci upišali su se zamalo od
smijeha, vidjevši simbol koji su sami koristili još od doba neolita (preko
5000 godina), koji im je predstavljao (korespodentno teoriji
francuskog ezoterika Rene Guenona), dvije ravnine: okomitu kao
duhovnu te horizontalnu kao materijalnu, pojavnu. U ranim africkim
stelarnim / vudu kultevima , kako piše Kenneth Grant, simbolika kriza
je općepoznata, jer su inicijanti danima provodili vrijeme vezujući se
za križ podno kojeg se (malo dalje) zapalila vatra. Inicijanti su na taj
način doživljavali katarzu i sjedinjenje duha sa uzročnim svijetom.
Opet otkrivanje tople vode.

Dalje...hostija dolazi iz valentinijanske gnostike koja je zaživjela u
doba Staroga Rima, u drugom stoljeću B.C. Zatim... Ideja Spasitelja
dolazi iz Mitrejizma (koji je u Rim došao iz Perzije u 5. stoljeću B.C.).
Novi Zavjet reduciran je zapis mudrosti Esena, čija gnostička
simbolika transfigurativnog puta prema celestijalnosti (simbolično:
unutarnji Put Isusa Krista prema Bogu), je itekako zaživjela otkrićem
Nag Hammadi biblioteke gnostičkih evanđelja ( možda najvećim
otkrićem nakon hermetičkog manifesta Hermesa Trismegistusa u
Corpus Hermeticumu, manifesta kojega priznaje i službena katolička
crkva - jednako kao što je teškom mukom gotovo priznala
Laurenceov prijevod starozavjetne Knjige Enocha, preveden iz
etiopskog izvornika).

Dalje, filozofija svetoga Augustina (danas najštovanijeg kršćanskog
filozofa uz Tomu Akvinskoga), bila je prožeta manihejstvom, pošto
su Augustinovi radovi u mladosti bili inspirirani religijom koja je
spajala kršćanstvo sa poganskim vjerovanjima. Dalje, simbolika
crkava... Toranj kao magijski falusni simbol. Unutrašnjost crkve kao
Nuit / Pleroma / Praznina - takodjer okultno / gnostičko / ezoterijska
doktrina stara tisućama godina. Crkva kao građevina: muški falusni
simbol koji dominira unutrašnjosti (ženinom utrobom), čiji je ulaz
(vrata u crkvu) simbolika ulaska u vaginu. Još jedan prikaz drevne
magijske ritualne simbolike koju je kršćanstvo pokupilo. Oltar:
poganski simbol žrtvovanja, samo što je u kršćanstvu krv zamijenilo
nesto drugo: simbolično pijenje Kristove Krvi te jedenja Tijela
Kristovoga (drevni kanibalski i crnomagijski obredi).

Dakle, ako je sotonizam igdje vidljiv, vidljiv je u kršćanstvu.
Čemu ide u prilog činjenica da je Jehova u biti Antibog, semitski
bog pustinje, rata i razaranja. Dakle, Jehova je bio pustinjski bog
koji je naredio Mojsiju masovna spaljivanja sela i uništavanja onih
koji se nisu htjeli pokloniti `Njemu`. Dakle, Mojsije je sproveo masakr
u ime `Boga`. Ako bolje pogledamo, pustinjski bog u starom egiptu
bio je Seth. Dakle, Sejtan. Dakle, Sotona. Dakle, Jehova. Nema
nikakve razlike izmedju Setha i Jehove. Hermetičari imaju drevnu
legendu o ritualnom magičaru, poznatijem kao Mojsije, koji je u
neznanju, da odvede semitska plemena u Kanaan (kasniju
Fenikiju, prijestolnicu ritualnog ubijanja novorođenčadi u `ime Boga`,
gdje bi se ženska djeca spaljivala - što je kasnije crkva koristila u
inkviziciji kod spaljivanja vještica - a muška zazidavala u temelje
kuća, za `plodnost` i `posvećenost`) invocirao drevno demonsko
božanstvo koje se prestavilo kao `Bog`. Kršćani su proganjali
Katare (zadnje organiziranije nositelje gnoze, ako ne računamo
Bogumile), od 8. do 12. stoljeća, kada se ovi sakrivaju u jedan
neosvojiv samostan u brdima Francuske. Jedan svećenik je ispao
svet samo time što je rekao: nemojte ih ubijati već ih prekrstite.
Dakle, i više je nego evidentno gdje se sotonizam nalazi i tko su i
arhaični i moderni sotonisti.

O Templarima da ne govorim. Crkva ih je optužila za
obožavanje Baphometa, koji je (guess what?!) upravo onaj
Seth, koji je upravo Jehova. Ironično, zar ne?! Katare su proganjali
zbog jedne `sitnice`. Zato sto su tvrdili da Jehova nije Bog (mnogo
ih je bilo nekako u toj povijesti :) ), nego antibog, a sam Bog da je
neizreciv i jedino se moze pojmiti sa JA JESAM. Kabalisti su išli
dalje i tvrdili da je JHVH kod za 72 imena Boga, te naveli lijep ep
o postanku materije: Kliffoth je u neznanju uzeo svjetlo Sephirota
i stvorio materiju. Interesantno koliko taj Kliffoth nalikuje
na - Jehovu :)

Dalje, u Bibliji je najčešća riječ poslije riječi Bog, rijec KRV. Spominju
se ženski menstrualni ciklusi, što je vrlo visok čin ritualne
seksualne magije...Dakle, opet, evidentno je gdje se nalaze
Sotona i njegovi sljedbenici ;) Dalje... Sama simbolika pobjede
nad demonima iskušenja... Isus koji nakon što je u pustinji
(habitatu pustinjskog `Boga`) prevladao iskušenja Sotone
(pustinjskoga `Boga` - Setha), postaje Krist. Interesantno je
da to isto govore i budistički spisi, o Sidharti koji nakon što pod
drvetom pobijedi iskušenja demona Mare, postaje Budha. I tako
dalje i tako dalje. Zato, kada vas netko na temelju vašeg ezoterijskog
znanja proglasi heretikom i `sotonistom`, samo mu ovo izdeklarirajte.
Jer, etikete su etikete, a činjenice i argumenti su činjenice i argumenti :)
Jos jedan prilog sotonizmu u kršćanstvu: kršćanska mistika, iz koje se
razvio kršćanski egzorcizam i koja predstavlja vrlo inicijativnu doktrinu
samog vrha Vatikana, u sebi je sadržavala upravo one elemente demonologije, iz kojih su kasnije nastale teurgija i goetia. Ima dosta
materijala da su se mnogi pape kroz povijest bavili crnom magijom.
Da ne govorimo o Ivanu pavlu Drugom koji je bio trgovac Zyklonom
B za koncentracijske logore: http://www.vaticanassassinsarchive.
com/THE_SALESMAN_AND_A_CHEMIST_WHO_BECAME_POPE.pdf

Sam Aliester Crowley, otac modernog sotonizma, koristio je
kršćansku mistiku kao temelj svog rada. Interesantno je kako
jabuka ne pada nikad daleko od stabla :)"

U tom trenu, trže se i jednim pokretom sa sebe zbaci
slušalice. Mozartovsku eufoniju zamijenio je prodorni urlajući
death metal vokal, praćen muško ženskim višeglasjem. Zbunjeno
se osvrne oko sebe. Tersmann je u ruci držao mali mp3 player u
koji su bile ukopčane njegove slušalice. Gledao je zbunjeno u
Tersmanna i znao da li da pita: "što?", "kako?" ili zašto?". Kako je
uopće uspio iskopčati i ukopčati slušalice bez da je Zahr to primijetio.
Tad mu sine da je bio toliko udubljen u pisanje da teško da bi
zamijetio i mnoge druge stvari. Ipak, drastičnu promjenu u
glazbenom žanru nije mogao ne zamijetiti. Prvi puta, od kada
je upoznao Tersmanna, vidio je na čovjekom licu nešto što bi
se kod njegovoga soja moglo nazvati osmim svjetskim čudom,
ili barem utopijom. Vidio je - smiješak; lagan osmijeh koji je više
proizlazio iz očiju nego li usana. "Poslušaj ovo od početka do kraja",
pruži mu slušalice. Zahr zbunjeno prihvati, gledajući u čovjeka koji
se nasmijano zavalio u svoj naslonjač i zaklopio oči, ne skidajući sa
usana lagani smješak.

Zahr promotri mali mp3 player, pronađe "play" te istovremeno paleći
malu tipku, utiša prijemnik. Razlegne se muzika koju iskreno nije volio,
iako je svojevremeno znao otići na pokoji teškometalni koncert. Samo,
morao je priznati, od faze kada su Metallica, Anthrax, Alice Cooper i
Slayer dominirali, a Dave Mustain iz Megadetha još nije počeo viđati vanzemaljce na svakom koraku, niti je Rob Halford iz Judas Priesta
obznanio javnosti svoju seksualnu orijentaciju, u tim kasno
studentskom danima nije očekivao da će vrijeme na scenu
donijeti još ekstremnije oblike glazbenog izražavanja, pa makar
oni u sebi uključivali i operu i klasiku. Uz kotrljajuće riffove, dupli
bas bubanj te bas koji je zvučao čas poput konjičkog galopa a čas
poput ubrzane šivaće mašine, uspijevao je razaznati liriku iza
grubog muškog vokala te mješovitog zbora koji ga je pratio u
višeglasju:

"vozio sam pored jezera i promatrao
potok koji je tekao uz jezero
bio je tamno plav
na momente crn
i u glavi glas mi reče
´to je kaos
kaos nastram apsoluta;
kaos koji brzo teće`
kaos je lijep
ima unutar njega lijepih svjetova
ali
najgori
je kaos u svjetlosti
jer to demonske su sfere
koje bez kaosa ne mogu
i svjetlom se hrane
zato se kaos urušiti sam u sebe mora
da nastao bi iznova;
da nastao bi iznova

i glas mi opet reče:

`sve sto je stvoreno biva
u onom sto je stvoreno`

i čuvajte se Archona,
čuvajte se Kliffotha,
jer im ne trebaju oči;
oči su im misli vaše."



***


"Te večeri sam umro...", otpoče Leon svoju priču okupljenima
pored vatre. Šum oceana i pijesak pod nogama davali su cijelom
trenutku jednu novu dinamiku, koje do malo prije nije bio svjestan. I
li nije mogao biti svjestan. Simon, Zavor i profesor Zahr, kojeg je
danas imao konačno priliku bolje upoznati, nazirali su se kroz odraz
plamenih jezika prema noćnom nebu. Svjestan Arvilova pogleda,
ustručavao se rukom izmasirati vilicu, koja ga je na momente
bolno podsjećala na ponovni susret sa prijateljem i mentorom.
"...da bi se ponovno rodio", nastavi. "Ušao sam u DAAT i našao
se pod direktnim napadom Choronzona. Kada sam ga odbio,
na mene su se stropoštali Kliffothi poput kiše, otvarajući u meni
stare engrame i budeći nove Archone. Svijest mi je bila povišena,
ali um mi je bio otrovan". Vatra je jednolično pucketala, otkrivajući salamandere koji su u vrtoglavom plesu odlazili u noćno nebo.
"Samo Višem Jastvu i Sirianima / Sibius Anarima", zastao je na
trenutak, bacajući novu žeravicu u vatru, "mogu zahvaliti što sam
ovdje sa vama, TU i SADA, a ne tamo negdje u bespućima kaosa
umom i duhom, a tjelesno u nekoj umobolnici ili dva metra pod
zemljom". Nekoliko salamandera padne na njega i rasprši se po
njemu. "Jebi ga", reče gledajući granicu vatre i noćnoga neba,
posutog milijunima kristalno uočljivih zvijezda, dok je ogromna
mjesečeva žuto narančasta lopta prepolavljala ocean, "morao
sam otići tamo i natrag da naučim dragocjenu lekciju, kako da
budem Ovdje i Sada. U sebi i na sebi. U oceanu sunca, mjeseca
i zvijezda". Zagleda se dublje u granicu vatre i neba i kao da je
uočio jasan svjetleći obris elementala, koji nestade u trenu da bi
ustupio mjesto jednoj drugoj viziji, ogromnoj silueti Zerona,
nositelja Bijelog Viječa Devetorice ili Viječa Staraca. Velika
bijela glava nasmijala mu se dok se osmijeh širio preko ogromnog lica.
"Ovdje i sada", ponovi Leon i baci još jednu cjepanicu u vatru.
Velika bijela glava nestade. U tom trenu, počeo je nazirati jedan
drugi obris, duge valovite svjetlosmeđe kose, kako ga stojeći sa
druge strane vatre neprimjetno promatra. Ne mogavši skinuti
pogled sa obrisa, nastavio je gledati u njega hao hipnotiziran.
Obris zaobiđe vatru, napravi nekoliko koraka i stane pored njega.
Gledao je u čudu, očiju punih suza, drhtava tijela, dok mu je neka
iznenadna toplina i jasnoća ispunjavala svaki atom tijela. Tek kad
ga je dotakla, kad mu je pomilovala kosu, shvatio je da je prikaza i
više nego stvarna. Eksplozija emocija izbije iz njega, gledajući je
mekim pogledom i hvatajući je za ruke. Na trenutak zastane,
gledajući u čudu u izraslinu gdje je prije bio mekan ravan trbuh.
"Majko mila", malo je nedostajalo da se ne onesvjesti, "pa ona
nosi moje dijete". Ustane i zagrli je. Zagrli je toliko snažno kao da
će svake sekunde isčeznuti. No, znao je da neće. Znao je da je,
od sada, nepredvidljivost zamijenjena vječnošću. Uhvati je rukama
za lice i stade gledati, jedva se kontrolirajući da ne brizne u plač.
Kontrola popusti kada začuje njen meki glas. "Tu sam", kaže ona,
prelazeći toplom rukom preko njegova lica. "Sana!", viknu prepustivši
se radosnim jecajima, ljubeći ju snažno, ponovno i ponovno, dok
je beskonačna vatra gorjela pod beskonačnim nebom, uz šumove
beskrajnog oceana.



K R A J





- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #