"Istinska ljubav ne pruža uvijek onome koji je prima ono što bi želio primiti, ali će mu uvijek pružiti ono što je za njega najbolje. Stoga. prihvati sve što ti dolazi, sviđalo ti se to ili ne. Dobro razmisli o svemu što ti se ne sviđa i vidi možeš li shvatiti zašto je to potrebno. Prihvaćanje će tada biti mnogo, mnogo lakše"
- viša svijest koja se obračala Davidu Ickeu putem ženskog medija
"Trećedenzitetski svemir je hologram!"
"Što?"
"Trećedenzitetski svemir je hoooloooograaaam!"
"Tko je to?"
"Zar me ne prepoznaješ?"
"Po intonaciji zvučiš kao onaj Metalizirani Glas koji sam sanjao prošle godine...Ali...Po boji... Kao da slušam žuborenje rijeke i šum šume u isto vrijeme?!"
"Zar to nije predivno?"
"Pa, ugodnije nego Metalizirani Glas, u svakom slučaju..."
"Heh..."
"Danas nema mađarskih `doktora` za intervju, ha?!"
"Pa...uvijek negdje ima `doktora`...Želiš li vidjeti kako tvoja paralelna simultanost razgovara sa jednim od njih?"
"Ajde..."
.............................
"Hej, glasu!"
"Da?"
"Što radim u gimnastičkoj dvorani? Nisam valjda toliko lud da treniram neki sport?!"
"Izgleda da jesi. U svakoj se paralelnoj dimenziji drugačije nosiš sa aktivacijama. Uloge su podijeljene a svaka uloga drugačije reagira na dotok energije iz samoga sebe."
"Ok. Sa kime razgovaram."
"Sa jednim `doktorom`".
"Ajde da i to vidim...."
Paralelno Simultano Ja: Dobar dan! Kako ide?
Doktor: Pitati nekoga pitanje poput `kako ste?` ili `kako ide?`, karakteristika je mehaničkog uma i potpune uspavanosti.
PSJ: Interesantno. No, možda je pitanje bilo slojevito i nije se odnosilo na površni obrazac biheviorizma i kurtoazije...
D: Svejedno (smijeh)...Svejedno...Mehanički um je mehanički um...On nas zavarava...
PSJ: Ako vi tako kažete...
D: Treba strahovito paziti da se u razgovoru izbjegava izgovaranje `Ja` jer ističe samo jednu od lažnih ličnosti.
PSJ: Hmm...a što je sa neizgovaranjem `Ja` a mišljenjem o `Ja`? Svaka misao predhodi izgovaranju, pa...ima li onda suštinske razlike u tome?
D: Čim ne mislimo na `Ja`, znači da ni ne izgovaramo `Ja`.
PSJ: Nije li to similarno onoj paradigmi od Osha: `Buda ne pazi na to kako se ponaša i što radi. Buda JE. Sve ostalo je samo kalkuliranje i oponašanje Bude. A imitatora Bude ima i previše na svijetu`?
D: Ne. Gledaj...Nije bitna misao ni izgovaranje. Bitna je svjesnost o našim iluzornim `Ja-ovima`.
PSJ: A što ako upravo u ovom trenu mi razgovaramo iz naših imaginarnih `Ja-ova`?
D: To nije točno, jer smo svjesni da su oni imaginarni.
PSJ: Jesmo li?
D: Ha čuj...za tebe ne znam. Ja jesam.
PSJ: Kada spomenem i naglasim `Ja`, uvijek me upitate: `koji Ja?`, pa evo, sad cu to i `ja` vas priupitati: `koji Ja`?
D: Onaj koji ne spava.
PSJ: Znači, suštinski?!
D: Da.
PSJ: A kad ja spomenem `Ja`, onda je iluzorni i uspavani, jel?!
D: Da.
PSJ: Ovo mi se nekako čini poznatim. Trenutno se ne mogu sjetiti odakle...Koji je kriterij, po vama, prepoznavanja `suštinskog Ja`?
D: Osjećaj...Intuicija...
PSJ: Pa sami ste rekli nedavno, pozivajući se na Gurdjieffa, da su `osjećaji loš gospodar`. Kako je sada osjećaj glavni prepoznavatelj suštine? Ne mislite li da mašina može itekako zavaravati čovjeka lažnim osjećajima?
D: Pravi osjećaj nikada ne vara.
PSJ: Kako prepoznati pravi osjećaj?
D: Ako nisi na stupnju da ga prepoznaš, onda ga nikada niti nećeš prepoznati.
PSJ: Može li i `stupanj prepoznavanja` biti iluzoran i samo jedna od perfidnih igara mašine.
D: Ne. Onaj tko zna prepoznati, taj zna prepoznati. Bitno je, kao što kaže Castaneda, odnosno, Don Huan: `postaviti Svjedoka`.
PSJ: A što je recimo, sa našim lažnima `Ja-ovima` koji su u nas infiltrirani od najranijeg djetinjstva. Što je sa onih silnim velovima ili slojevima lažnih `Jastava`, koji su u suštinu zabodeni poput milijuna ili milijardi noževa zabijenih u zemlju, da se zemlja od njih niti ne vidi, ili poput beskrajnih slojeva celofana koji su poslagani na zemlju da se niti nema pojma gdje se zemlja točno nalazi i ima li je uopće ispod svega toga? Što ako je i samo `postavljanje svjedoka` zamka mašine?
D: Lažne osobnosti ne uključuju napor. Svjedok ne može biti lažan.
PSJ: Kako to?
D: Znao sam da nećeš shvatiti.
PSJ: Nije li ovo malo pompozno?
D: Nije. Gledaj...Lažne osobnosti lako je prepoznati. One dolaze bez napora.
PSJ: A što je sa onima koje dolaze sa naporom? Što je sa suštinom koja dolazi bez napora?
D: U krivu si. Napor postoji samo kod suštine. Kod imaginarnih ličnosti ne.
PSJ: Ne bih se baš složio.
D: Pa...(smijeh), naravno da ne bi, kada još nisi na stupnju da to shvatiš!
PSJ: Nije li to, opet, malo pompozno? Uzdižete sebe i smatrate se superiornim meni...
D: Ne, ne...to nije istina. Samo ti govorim činjenice.
PSJ: Koje, ne daj Bože, da izlaze iz ega?
D: Gledaj...(smijeh), nedostaje ti iskustva.
PSJ: A iskustvo je nešto što je zajedničko svima?
D: Samo ti govorim da je moje veće.
PSJ: I to,kao, nije ego? Schopenhauer je lijepo rekao: `dičenje nekom vrlinom znači da toj vrlini nešto nedostaje`.
D: Jao, što ga ti filozofiraš i pričaš u prazno (smijeh)! Rekao sam vrlo jasno i precizno...
PSJ: Meni se samo čini da lukavo izbjegavate priznati da ste usvojili dogmu i da sami niste sigurni u mnoge stvari, a evo, meni se već mjesecima pokušavate predstaviti kao onaj koji `sve zna`, pa ono...Od dvije vrste iskustava, ukazujućeg i odmjeravajućeg, vi ste se, naravno (i kako tipično) odlučili za odmjeravajuće iskustvo, što je po meni, karakteristika ega i samim time, same mašine / matriksa / kontrolnog sistema. Ta floskulativna paradigma pozivanja na iskustvo, nešto je što sam mnogo puta čuo, i to od ljudi koji imaju dijametralno suprotna razmišljanja i stavove, pa se pitam, da li je stvarno u meni problem?! Interesantno je koliko ta vaša `budnost` i `pobjeda nad mašinom`, uključuje ega i predrasuda i licemjerja. Kada sam zajedničkom poznaniku, još jednom `budniku`, spomenuo da pišem roman, on je, kao iz topa odgovorio da`postoji literatura pisana u nesvjesnom stanju, ali ako me to zadovoljava, neka samo nastavim`... a kada sam isto spomenuo vama, rekli ste: `a znaš što za razliku od tebe, rade pravi pisci...?`, napomenuvši, kako ste i sami u mladosti `nešto pisali`, ali kako je to bio samo `prolazan hir`, te da će `tako biti i sa mnom`. Kada sam vam skrenuo pažnju na to, rekli ste da me `samo propitkujete` i `isprobavate mi granice`. Pa kakav je to, pobogu, ego trip, umotan u predrasudu, omalovažavanje i hipokriziju, koji hini budnost i uzvišenost?
D: Dalibore, opet filozofiraš i spavaš...Upadaš mi u riječ i ne slušaš, a to nije karakteristika budnosti.
PSJ: Naravno (namigujem prema doktoru). Da li bi moglo biti ikako drugačije?! Mislio sam da se to zove neslaganje sa tuđim mišljenje i eventualno nediscipliniranost u razgovoru, ali eto, ako vi kažete da je to spavanje...
D: (šuti)
PSJ: Koji je kriterij budnosti?
D: Da je čovjek svjestan mašine i svojega automatizma.
PSJ: Ali čovjek može biti svjestan i holodeka svjesnosti u toj igri mašine, misleći da se stvarno budi. Što ako recimo, mašina ni ne postoji? Što ako smo samo božanska bića koja su sama sebi stvorila privid mašine? Što ako je sve što postoji bazirano na iluzornim obrascima? Kako čemo se buditi ako nam je uzrok ništa drugo nego iluzorna posljedica koju smatramo uzrokom?
D: Što ako, što ako? Odluči se za jedno. Kada deset ljudi dodje do iste stvari, onda je to znanje. Onda je to budnost.
PSJ: Ili sekta.
D: Ne, znanje je jedno.
PSJ: A interesantno koliko je njegovih nuditelja sa različitim interpretacijama...
D: To onda nije znanje.
PSJ: Sve mi je ovo već itekako poznato, pa ću se isključiti iz daljnjeg razgovora...
....................
"Glasu..."
"Da?"
"Pa ovaj `doktor` je daleko iznad onog drugog `doktora`!"
"Ako ti tako kažeš..."
"U pravu je u mnogo stvari, samo što mu ego zamagljuje vizir"
"I to ga, po čemu, razlikuje od drugoga `doktora`?"
"U pravu si"
* * *
"Tko je u pravu?"
"Ha? Pa ti!"
"Leone", začu Simonov glas, "probudi se."
Leon otvori oči.
* * *
"Ovo što ću ti napisati, Zahre i ostaviti kao svjedoka našega daljnjeg prijateljstva, produkt je višegodišnjih napora da saznam istinu. Raspolaži sa datim informacijama kako znaš i umiješ. Kada obavim zadatak na koji sam krenuo sa Arvilom, sjest ćemo i popričati o svemu tome. Žao mi je, dragi i dugogodišnji prijatelju, što ti neke stvari nisam rekao još davno, ali kodeks tajnog reda držao mi je um kontroliran a usta zatvorena. Zašto ti sada govorim / pišem o tome i zašto kodovi za kontrolu više ne postoje u meni? Reći ću ti samo jednu stvar, dragi prijatelju - Arvil je moćno biće. Moćno. To je sve što ću reći. Za sad. Budi mi dobar i pozdravi mi lijepo Myrn, kada se vratiš kući. Tvoj prijatelj Zavor."
Zahr otvori pismo.
"Prije svega, dragi Zahre, moraš shvatiti jednu vrlu bitnu stvar. Trećedimenzionalni svemir je hologram. Isto kao i prvo i drugodimenzionalni svemir. Cijeli svemir koji se vidi sa Zemlje je hologram. Zvijezde su hologram. Te zvijezde predstavljaju energetske centre koji u višim sferama predstavljaju frekvencije / entitete / skupine entiteta koji su korespodentni energetskim točkama u našemu tijelu i energetskim točkama u Zemlji. Pošto je i Zemlja hologram, logično je zaključiti da je i naše tijelo hologram. U drevnim Upanišadama stoji, kako je sve što okružuje čovjeka samo unutarnja projekcija čovjeka. To je istina. Svemir nije crn. Crn je samo hologram koji reflektira čovjekov unutarnji Kaos, za zvjezdama i nebeskim tijelima kao emanacijama Apsolutnog unutar samoga čovjeka. Tamna materija je Kaos koji se u čovjeku isprepriječio da vidi stvari kakve u stvarnosti jesu. Ne postoje `vanzemaljci u trećedenzitetskom svemiru`, jer u njemu ne postoje naseljive planete, pošto Svemir, kao što rekoh, kao takav ni sam ne postoji. Zamisli velove iluzije / maye kroz denzitete. Zamisli sfere koje se nalaze jedna unutar druge. Svaka sfera zaseban je univerzum. Materijalne sfere su hologramske. Svaka je za sebe zasebna, iz naše trenutne perspektive... Svaka sfera proizvod je unutarnje refleksije entiteta koji obitavaju, ili bolje rečeno, svijesti koja ubitava unutar određene sfere.
U trodimenzionalnom prostoru sfere su kružne i nalaze se jedna unutar druge. U četverodimenzionalnom prostoru sfere su spiralne i svaka sfera stvara sve ostale sfere na načine koje trenutno ne možemo ni zamisliti. Kako te sfere izgledaju u višim dimenzijama, mislim da nas ne bi trebalo zanimati, za dobrobit našega uma hehe. Iz perspektive same materije i otvorenih pitanja `po čemu je ljudski rod toliko poseban?` i `da li su ljudi odabrana vrsta i zašto?`, odgovori na njih vrlo su jednostavni: `ljudski rod je poseban po tome što predstavlja JEDINU trećedenzitetsku svijest u cijelom materijalnom Univerzumu, pošto van Zemlje ništa ni ne postoji` i `ljudi su odabrana vrsta jer predstavljaju niže simultano postojanje viših Sfera na proputovanju kroz iluziju materije`. Moglo bi se reći da je srednjovjekovni crkveni nauk (dogma) bio mnogo bliži istini nego što je to današnji fizičko / astronomski. Geocentrizam je, recimo, stvarniji od heliocentrizma, pošto sunce kao takvo ne postoji.
Sunce je emanacija Apsolutnoga i percipiramo ga kroze velove iluzije i kroz tamu unutarnjeg Kaosa. Jednako kao i Mjesec. Sunce je Logos. Mjesec je Sophia. Sunce je muški aspekt. Mjesec je ženski aspekt. Sve `planete` u našem sunčevom sustavu, emanacije su viših Sfera i samoga Apsolutnoga, koje najintenzivnije djeluju na nas. Moglo bi se reči da je drevna astrologija nebrojeno mnogo puta bliža Istini od suvremene astronomije, koja za polazište koristi iluzornost materije. Pitaš se sigurno sada, kako to da `znanstvenici malo malo otkriju neki novi planet, zvijezdu ili galaksiju?`. Pa naravno da otkriju, kada iluzija sama po sebi nema granica. Istina je, moj Zahre, da se čovjek nije mrdnuo van iz iluzorne orbite iluzorne planete, koja je tek mrvicu stvarnija od potpuno iluzornog Univerzuma. Van onoga što nazivamo `Zemljinom atmosferom` ne postoji ništa u trećemu denzitetu. Ništa, Zahre. Ništa. Nitko nije odlazio na Mjesec. Nikakve sonde nisu slane na Mars. To su samo iluzorni obrasci jedne iluzorne banalne hologramske uobrazilije zvane moderna znanost. Čovjek je multiuniverzalno biće i jedini trećedenzitetski oblik postojanja, čija je povijest stvaranja izgledala nekako ovako...Rasa "Palih Anđela" je skupina koja se odmetnula od Gebbure (Samaela / Jupitera). Samael nije vladar, već se cijela rasa naziva Samael. Dio te rase se odmetnuo, stvorio fizičku realnost, stvorili za sebe fizička tijela (Elohimi), prekršili sve kozmičke protokole, iskrivili energetske tokove stvaranja i proglasili sebe vladarima materije. To su YHWH rasa (rasa Kliffotha) i kasnije hibridna sub rasa Nephilima / Djeca Beliala (spoj ljudskog i demonskog). Samiyazu (iskrivljeno od Samael) i Azaziel bile su najvise kaste koje su dale prve samoproglašene emperore. Spasio nas je od uništenja veliki ostatak Gebbure, nakon što su prvotni odmetnici bačeni u limb, iz kojega je Mojsije uspio prizvat Y-a (YHWH-a, Jehovu).
Dakle...mi smo demonska tvorevina koju je spasila Anđeoska intervencija, intervencija jedne skupine Sephirota. Veći dio (neodmetnute) Gebbure, dakle, intervenirao je da nas se ne uništi (referenca na Swerdlowovu Hatonu) već da nam se usadi temelj za ono što se naziva individualna svijest (koju velika većina čovječanstva nema ni dan danas). To je bio onaj proces kojega je Gurdjieff opisao u BelzebubovimPričama, koji je nastao nakon micanja `organa kundabufera`.
Od tada u nama se vodi strahovita borba između originalnih kodova stvaranja utisnutih u nama od strane naših kreatora i supstitutnih kodova koji su u nas utisnuti od strane usavršavatelja. Ne znam zašto, ali nismo mogli u potpunosti biti oslobođeni primarnih kodova. Bilo je ili pitanje kompletnog uništenja prvobitne ljudske rase ili pitanje pokušaja usavršavanja. Kasnije se pokazalo da taj kaotičan surogat zvan `ljudski rod` vuće neke nevjerojatne anomalije u glavnom kodu osjećaja te su u čovjeka utkani (nakon što je uspio preživiti prve mutacije u genetskoj strukturi) novi kodovi. Ti kodovi nalaze se u našim energetskim centrima / čvorištima (prvobitni centri nisu bili istovjetni današnjima - čovjek je u početku imao samo tri centra).
Misija usavršavatelja je uspjela - dobili su poluosvješteni `proizvod` koji je bio u stanju snagom osjećaja stvarati Nove Univerzume... bolje i intenzivnije od bilo koje poznate rase u višim Sferama. Iako su ti Univerzumi bili kaotični i disharmonični, uz malu `nadopunu` Ophanima i Seraphima ili Seraphima i Powersa (ovdje referenciram na Jima Hurtaka i Ključeve Enocha), uspjeli su ekspandirati i `razlagati` se na druge Univerzume (Astralni univerzumi? Mentalni Univerzumi? Osjećajni Univerzumi?) - nešto nalik na diobu stanice (referenciram na Itzhaka Bentova). Tek tada, u tom stadiju, surogat zvan `ljudski rod` postaje spreman da u sebe primi temelj za stvaranje (referenciram na Gurdjieffa) `nadtjelesne sustine`, koja se očitavala u povezivanju sa svojim Višim Bićem ili Višim Ja. To Više Ja nije nista drugo nego simultana viša vanzemaljska svijest u beskonaćno mnogo oblika postojanja, od onih koje smatramo `vanzemaljskim` pa do najviših astralnih, mentalnih i bića osjećajnih sfera, ujedinjenih naravno u zajedničku svijest ili ono sto se naziva Naddušom (referenciram na Swerdlowa).
Skupina Seraphima ostavlja tada na Zemlji artefakte emanacije Apsoluta, koje mi nazivamo Piramidama - koje su postavljene u periodu izmedju 50 miliona godina i 2 miliona godina b.c. (nema Piramide mlađe od toga), ovisno o kozmičkim ciklusima i potrebi za povećanjem energije Apsoluta (povišenjem frekvencije na kojoj egzistiraju energetski Centri - što se radi i dan danas). Iako se najranija piramida (ona u Tihom Oceanu) postavila prije više od pola milijarde godina, ona je primarno služila drugoj svrsi (obzirom da u ono vrijeme nije postojao ljudski rod, nego rasa koja je obitavala na drugačijem nivou postojanja).
Naš kronoloski (povjesni) redoslijed nema mnogo veze sa događajima koji su se odvijali (mogli bismo reći da se odvijaju i da će se odvijati) u Sferama gdje vrijeme i prostor ne postoje na način na koji ih mi poznajemo. U bezvremenskim i besprostornim Sferama ti su se događaji mogli odigrati prije nekoliko trilijardi godina na desetu potenciju, mogu se odigravati u trenutku dok pričamo a moći će se odigravati za nekoliko trilijardi godina na desetu potenciju.
Naša mala fizikalna ravnina pokazala se samo dobrom `sletnom pistom` za kojekakve pizdarije sa `formulom Apsoluta` za `izgradnju novih oblika života`, koja se na kraju na najgroteskniji način pokazala `isplativom`, jer tvorevina je u nekim stvarima `nadišla Tvorce`, čega su sami Tvorci i Usavršavatelji savršeno svjesni, ali 99,9 posto tvorevine (populacije) o tome nema blagog pojma (jedna, na žalost, od onih `stavki` na koju usavršavatelji nisu mogli utjecati, ali na koju može utjecati svaka pojedinka na temelju svoje slobodne volje i duhovnog napredka)."
