Svaki covjek u odredjenom periodu dobije zelju da svoje spoznaje podijeli sa slicnomisljenicima, pa ode na neki od domacih foruma koji se bave ovakvim temama i napise tamo sto misli. Cesto preko vrlo kvalitetnih rasprava covjek dodje do jos dubljih uvida u neke stvari. No posto polariteti uvijek vrijede i to svugdje, ispada da covjek mora prokrciti put kroz mnostvo ljudi koji ni ne znaju da nose glavu na ramenima, a covjeku mogu predstavaljati cisti gubitak vremena. Problem kod balkanskih foruma je sto se iza bilo kakvih metafizickih tema u pozadini krije nacionalno pitanje. Ljudi koji zagovaraju nacionalno pitanje i jos k tome mijesaju ga sa duhovnim pitanjima, ljudi su koji su debelo profulali univerzum. Takvi ljudi bakcu se obicno negdje na razmedji plitkih paradigmi nasljedjenih iz religijskih kaznionica, i sami nesvjesni koliki utjecaj na njih moze imati najveci od svih baukova - osjecaj krivice. Osjecaj krivice arhetipski je program duboko usadjen kroz religijsko programiranje, a naravno, preko religijske ravnice zazivio je u punom sjaju na domenama koje imaju prizvuk "ezo", da bi se vidjelo po broju pristasa da bi se prizvuk trebao zamijeniti raskrsnicom izmedju prizvuka "nacio" i "new ageyo". Kada se na jednom forumu nadje 1000 clanova sa arhetipskim osjecajem krivice, naravno da i najmudriji medju njima ne dospjevaju dalje od razine nizeg apologetstva izmedju paradigmi koje nisu uspjeli nadici i paradigmi kojima teze, to jest, ne znaju cemu teze ali znaju da sigurno necem teze, pa su tome dali nazive recimo poput "duhovnosti" i "boga", uvijek pazeci na raskorak i stereotipne "bontonske" motive i pravila kakvih se mora pridrzavati svaki "putnik na duhovnom putu". Pridrzavajuci se recimo metoda kulturnog ponasanja i kurtoazije, poprima se cisti religijski obrazac iza kojega stoji opet, osjecaj krivnje. Ljudi vole smatrati da su oni koji direktno bez dlake na jeziku kritiziraju neki sustav, ne libeci se vulgarnih izraza u biti neproduhovljeni ljudi. Naravno, u njihovim malim habitatima u kojima prebiva njihov projicirani um, naravno. Duhovan covjek je covjek koji je nasmijan, sretan, kulturan i koji se smije od uha do uha kao da mu je netko zagurao drzac od metle u dupe. Teznjama prema ispoliranom savrsenstvu, mala projicirana zajednica nekog foruma, prepuna arhetipskog osjecaja krivice, na sve ce zive nacine pokusati bilo kakvu kritiku svog mjesta smatrati frustriranom, vulgarnom, neduhovnom, dok ce isti obrazac koristiti da bi svoju kritiku kritike prikazali kao nesto sto je iznad svega; stavise nadasve duhovnom, apologirajuci sa ispraznim floskulama i pazeci na svaki termin da ne povrijede kolektivan obrazac ali da pokusaju pronaci manu nekom tko ih je ubo tamo gdje boli i prstom pokazao tamo gdje vrludaju ko muhe bez glave.
Vulgarizmi su pritom izrazito potrebni, jer vulgarizmi bude. Ako treba nekom reci da je jebena budala i da je licemjer, onda to treba reci glasno i od rijeci do rijeci. Ako je netko glumac i hoda zakopcan do grla u gomili onih koji su zakopcani do grla, gdje se svi tapsaju i hvale jedan drugog kako su "daleko dosli na svom duhovnom putu", a upire sa ostalima u onoga tko nema problem biti gol, jer se ne stidi nicega sto mu je bog podario, onda glumac ostaje glumac, imao na sebi dolcevitu ili skafander...bio on iz Beograda, Zagreba ili recimo...Podgorice. Tipican primjer kvazi individualizma gfdje se nastoji "pomiriti" "javno mnijenje" sa vlastitom nesigurnoscu. Obicno takve osobe neistomisljenicima dijele kojekakve "frustracije" u svojoj nemoci nesposobni da ogledalo okrenu prema sebi i vide da sami projiciraju svoje nedostatke kao "tudje". Podsvijest i vise svijesti imaju cesto nacina da pojedincu ukazuju na stvari kod njega samoga koje ocajnicki pokusava sakriti kod sebe i istaci kod drugih. Takvi ce samo cekati da se pokrene neki "linc" (ako se ta mjesta na internet domenama sa prizvukom virtualne sekte uopce moge smatrati necim visim od hostela gdje hrpa ljudi sa potisnutim osjecajem krivnje i vristecom ljubomorom ide isticati sebe na nacin da upire pritom u nekog sakrivajuci se iza kolektiva, koji je sastavljen od isto takvih ljudi) i da pocnu iz gomile izvirivati poput nesigurnih radnika neke tvornice kada pred sindikatom isticu svoje "svjetonazore" i ocajnicki zele istaci svoje misljenje, da bi se prilikom prvog slucaja preuzimanja odgovornosti za svoje isticanje opet sakrili u masi. Apologeti vole kolektivna mjesta gdje prebiva kolektivna (ne)svijest, jer tamo njihova vlastita nesvijest izgleda manja i opce prihvatljiva. Ili recimo ako netko ima problem sto ga drugi ne dozivljavaju ozbiljno, te se ima potrebu nakacivati na energetski i intelektualno jacu osobu, tako dugo dok mu ne pokusa naci neku manu i prikloniti se kolektivu sa porukom: "evo, pronasao sam mu manu, ne morate me vise ismijavati, sad sam i ja jedan od vas, pa makar vam naturao (stajaznam, pricam napamet), sajentologiju do kraja zivota na nos". ILi ako ste recimo simpaticna ljepotica koja od vanjstine nikako ne moze uci u svoje dubine, pa obilazi blogove i na njima pokusava naci dublji smisao od recimo, programa nekog modnog kanala i vijesti koji modni homoseksualac je obukao kojeg ruralnog heteroseksualca, te to (sadrzaj nekog bloga) okacivati po forumima da se kiti tudjim perjem, posto joj je domena razmisljanja uvijek pokusaj jalove "diplomacije" kada iz bilo koje teme nastane sapunica, te teznja da svoju "diplomaciju" prezentira kroz kvazi kritiku oba suprotstavljena sustava tek toliko da se istice...hm...nicim. Kratkim krilaticama i parolama dubine priobalnog mora za vrijeme oseke. Takvi diplomati strse iz svakog foruma i samo cekaju kada ce svaka iole ozbiljna tema poprimiti oblike razvodnjavanja da mogu svojim nesigurnim, ignorantnim i fluidnim stavovima (navodnici) istaci sebe apsolutno nicim, zadovolnji sto se imaju sancu slepati na tudja razmisljanja i tudji trud. Obicno kada nekom dojadi pa samo sa dvije tri rijeci udari tamo gdje boli, diplomate i "objektivci", oni koji su "iznad" suprostavljenih misljenja, najednom izgube svoju "objektivnost" poput lahora, a dvosmislene, trosmislene i stosmislene poruke (za koje obicno smatraju da su duboke i da odisu mudroscu, uzimajuci naravno sebe kao model dubine i mudrosti) najednom postaju itekako jednosmislene, jebomaterne i otrovne poput hiljada otrovnih strelica iz indijanskog tobolca. To je ona paradigma new age-a ili post religijskog mentalnog sklopa, gdje isti pattern osjecaja krivice i duboke unutarnje nesigurnosti iz jednog ekstremnog stanja prelazi u drugo ekstremno stanje, naravno, sve unutar uspavane zajednice zombija koji sebe smatraju zivim, stavise, produhovljenim. Vrlo brzo, pattern mijenja polaritet, osmijesi postaju bolne grimase a slatke dvosmislene, trosmislene i stosmislene rijeci postaju jednosmileni otrov. Dakle profili ljudi se razlikuju. Neki ljudi recimo putuju astralnim dobrima ali eto kad amerikanci lansiraju projektile na Mjesec, odmah je to zavjera protiv recimo...jednog malog balkanskog naroda koji je toliko malen da je u stvari kozmicki velik; naroda koji u istoriji nije skrivio niti jedan rat ali ih je nekako uspio zapocinjati...narod kojemu su uvijek drugi bili krivi za sve. I kad covjek dodje na forum kojega cini jedan entitet, jedan narod koji nikada nije kriv za nista, naravno da ce za sve uvijek biti kriv netko drugi, pa makar napisao samo sarkastican osvrt na glupost u kojemu se naslo jedno 70 posto dijela jednog entiteta...Naravno, neki se pitaju odakle autoru neke kritike volje i vrijeme da se bavi tim pitanjem i samo kritizira? Zar on nema drugih stvari u zivotu? Zar se on ne bavi nicim drugim u zivotu? Pa naravno da se bavi. Autora, kao i svakog pisca kada pokupi inspiracija, ta inspiracija pokrene i autor moze napisati 100 kilobajtnu kobasicu teksta za pola sata. Pitanje je: da li oni koji po forumima imaju 2 tisuce i kusur postova u kojima si zele dobra jutra, cvijece i drvece, zelje i poljupce, duge i gusjenice, provode ipak malo vise vremena od autora po internetu? Naravno da provode, ali uz "dobro jutro, bog je velik, svi smo mi jedno" paradigme dan uvijek prodje brze, Nista se ne kaze, a vrijeme opet preleti. Tako je to na mjestima gdje se individualni nedostatak identiteta zamijenjuje necim sto se naziva nedostatkom kolektivnog identiteta. I svi su blizu bogu i svi imaju neke svoje ucitelje koje slijede. Iako mi nije bas omiljen i iako ne volim samozvane "ucitelje", Danijel Turina rekao je u svojim tekstovima dvije prekrasne stvari. Dva prekrasna aksioma. Prvi: "Obični ljudi znaju loše glumiti gurue, ali gurui su daleko vještiji u glumljenju običnih ljudi". E upravo o tome se radi. Povrsni ljudi, koji paze na estetiku, kurtoaziju i bonton, traze povrsne ljude da ih vode, koji takodjer paze na estetiku, kurtoaziju i bonton. Ako ucitelj vikne: "majku vam jebem" ili udari sljedbenike po ledjima, to nije ucitelj nego...manijak. Uzimam u obzir da je, posto su "duhovne" vode mamac za sadiste i psihopate zeljene moci i pozornosti. Primitivac. Vrlo vjerojatno. I to inteligentni primitivac koji poznaje jako dobro new age materijalisticke patterne preko kojih udara na mase, religijski osjecaj krivice, putem kojeg upravlja masama i osnove psihologije, putem kojih kontrolira mase. Pravi ucitelj je, naravno, to zna svatko ko zna reci namaste, jin/jang i kama sutra, ustogljen, ugladjen a to sto njegove iskrene namjere rijetko kada imaju veze sa njegovim neiskrenim djelima, jebigasad, tko ce toliko razmisljati i obracati pozornost na detalje. I jedan i drugi slucaj su ekstremni, ali kod nas i u svijetu (iskljucivsi mozda nekoliko Istocnih zemalja gdje jos uvijek u zabitima zive oni koji su dozivjeli provjetljenje, ostali potpuno normalni i ponekad imaju obicaj i stapom i lijepim rijecima nekog dovesti na stazu mudrosti....tako barem kazu oni koji znaju one koji znaju oni koji znaju...ili bi barem trebali znat), ljudi vole ekstreme i nekoga tko ce iz voditi sa povezom preko ociju zedne preko vode i na koga ce svaljivati svu svoju odgovornost, nudeci za uzvrat male papirice na kojima pisu neki brojevi i koj9i u svijetu imaju nekakvu vrijednost za prenasanje vlastitih slabosti i nedostataka na drugoga dok im taj drugi uzme te papirice a odgovornost im vrati apsolutno istu kao sto je bila kada su je se pokusali rijesiti. Izmedju onoga koji budi stapom, ako je stvarno buditelj i onoga koji budi cvjeticima, leptiricima, dugama i pegazima, bez da trazi ogromne kolicine ulozenog napora, znoj i ostavljena jaja (muda) na "oltaru duhovnosti", onaj koji budi stapom definitivno je pravi buditelj. No, kako se kaze: kakva pastva, takav hodža. Kakav narod, takav svecenik. Jos ako uz popa dodju kralj i otađbina, pa tu stvarno nema kraja. Disko do boga i natrag. Samo opet tu Turina kaze, pod Drugo: "Bog je ovdje cijelog vašeg života i milijardama godina prije, i što vam je to koristilo? On je tu, vi do njega ne možete, i cijela stvar je na razini da pokušavate jesti sladoled ližući reklamu za Ledo". A 99 posto ljudi stvarno lize reklame za Ledo, Pekabelu, Esse Gesse, Frosty itd. I kad se takvih 99 posto lizaca reklama nadje na forumu koji nije osmisljen kao lizanje reklama ali na kraju postane klub lizatelja reklama i dupadi od drugih, ispada da jedino sto je konzistentno na virtualnim domenama je kolicina pretakanja iz supljeg u prazno. Ona stara: "budi promjena koja zelis biti" je samo ona jos starija: "budi promjena koju drugi zele da vide". I to je to. Ti se nisi maknuo ni za milimetar. Ili sa druge strane, ti mozes raditi u uredu 8 sati dnevno i po noci izigravati ezoterika, uredjivati neku forum domenu i sakrivati se iza nacionalnog identiteta, ali nakon svega ispada samo da osjecaj krivice ostaje i gazi neumoljivo sve dalje i dalje, jer praznina u tebi, ma koliko velika da bila, ne moze biti zamijenjena nikakvom kurtoazijom, ispoliranoscu, laznim prijateljstvima, kao sto ne moze biti zamijenjena nikakvom laznom pripadnoscu. Pripadas bogu, a bog ti je daleko. Ne pripadas ljudima ni kolektivnoj nesvjesti, a ljudi i kolektivna nesvijest su ti bliski. Kvaka 22, zar ne?! ;)
