"Treba prisustvovati životu, umjesto da se u njemu samo sudjeluje"
Boris Dežulović
Šuma je navirala pred njima dok su zaobilazili izbočine na putu i oveće kamenje. Ovo je bio strmiji put prema brdu, vrludav i klizav i ovuda je išao samo jednom, davno, sa ocem. Leon je znao da moraju biti maksimalno oprezni, dok se u timu po usponu veru dva trijezna i tri potpuno pijana penjača. Bilo mu je pomalo neugodno što se dao nagovoriti od pijanog Ikea i samo mrvicu manje pijanog Stevena da odu do njega na ranč, uzmu stvari za kampiranje i odu do šume u brdu na jedno dva, tri dana. Leon je bio i više nego duboko uvjeren da će Arvil ne samo popizditi, nego vjerojatno poduzeti sve da iz baze ne izađe slijedećih pet godina. Iako je znao da i njegova i Simonova obuka nisu bile mačji kašalj i da bi se staro društvance nemilo iznenadilo kada bi se našli napadnuti od strane bilo kakvih napadača, bili oni goloruki ili naoružani do zuba. Arvil je znao govoriti prilikom obuke: "što ne uspijete suzbiti fizički, suzbijate mentalno. Što ne uspijete suzbiti mentalno, suzbijate fizički. Najbolje je suzbijati i mentalno i fizički u isto vrijeme". Da, postali su pravi scan / theta ratnici koji su bili obdareni još mnogim fizičkim karakteristikama i vještinama koje su uključivale savate, kung fu te još mnoge, mnoge discipline, koje je Arvil jednostavno pretočio u jedan kratak naziv: "Tehnike obrane i napada u svim vremenskim uvjetima i pod bilo kakvim okolnostima". Čuo je Simona kako upozorava pijani trojac iza njih, na kamenje i sipinu koja se nalazila na sve strmijem putu. To ga je prenulo iz misli. Kao i Ikeovo glasno gunđanje, zašto su baš morali upotrijebiti najstrmije stazu za uspon i Simonov odgovor kako je to bilo nužno za njihovo što brže otriježnjenje. Trojac od iza, svako je malo uputio neku protestnu notu čas jednom, čas drugom, neka malo uspore, pa kako su ipak mogli odabrati lakši put, pa što "trijezne pičkice misle da su oni Stallone u Cliffhangeru?" (to je bilo od Ikea) i ostale kritike koje su se malo po malo utapale u sve većem nagovještaju otriježnjenja koje je svakom minutom bilo sve očitije. Nije mu jedino bilo jasno, odakle im se prikrpao tip po imenu Zombi, sa kojim se jedino Ike povremeno družio (nije se mogao sjetiti da li je to ona "spaljevina" koja je išla sa Ikeom u razred u srednjoj, koju je Ike sa vremena na vrijeme znao spomenuti) dok su ga ostali površno poznavali. Stvarno nije znao što da kaže, dok su stajali pored Stevenovog džipa, kad se pojavio Ike izlazeći iz mraka sa još jednom figurom i rekao: "Zombija svi znate. Ide i on sa nama". Nije se oporavio još ni od onog Ikeovog uzvika: "e ajmo na kampiranje!" i oduševljenog prihvaćanja od strane Stevena i Simonovog kimanja glavom u znak prihvaćanja. Leon je tekar sada uvidio koliko je Simonovo ponašanje bilo nerazborito i koliko su mu postupci bili brzopleti. To je bilo nešto što njegovom kompanjonu definitivno nije bilo urođeno. Odakle ta promjena, nije znao. Mogao je samo nagađati, ali sad nije bio pravi čas za nagađanjeeeeeee.....
"Jesam ti rekao za kamen?!" derao se Simon dok mu je pružio ruku da se podigne.
Prihvatio je ruku i ustao sa poda.
"Gdje si ti odlutao sa mislima čovječe, da ne vidiš metar puta ispred sebe?", Simon mu je pomogao da otrese lišće sa sebe, zbunjeno ga gledajući. "Pa bar si ti jedini pravi planinar među nama."
Za čudo, od iza se nije čuo nikakav zajedljiv komentar u stilu "razbio se ko pička" i slično. Okrenuo se za svaki slučaj da vidi da li je trojac uopće prisustvovao njegovom padu preko kamena. Da, bili su dva metra iza njega i Simona.
"Jel ti dobro?" upita Ike, dok je Leon raširio oči u nevjerici.
"Ajde, ajde", potapšao ga je. "Tko se ne popikne preko pičke, popikne se preko kamena. Stara narodna."
Leonu je srce opet došlo na mjesto. Sa Ikeom je bilo sve u redu.
* * *
Nakon pola sata, situacija je bila daleko ležernija. Trojac iza njih veselo je žuborio. Nedugo nakon njegove "pustolovine" sa kamenom, došli su do malo mirnijeg dijela uspona i uzeli malu stanku. Sjeli su na kamenje ispod jednog drveta i izvadili sendviče. Simon izvadi kolu i ponudi ga. Odbio je. Imao je vodu i to mu se činilo dovoljnim. Oduvijek je smatrao da u prirodu treba uzeti samo najnužnije stvari. To najnužnije uključivalo je i najjednostavniju hranu i piće. Otriježnjeni trojac počeo je pokazivati znakove lagane depresije, toliko tipične kada se neprirodno stanje svijesti susretne sa prirodom i njenim katalizatorom u obliku svježeg zraka i pročiščenjem cijeloga bića, od glave do pete. No, taman kad je pomislio da će se neki od njih okrenuti i odustati od plana i vjerojatno navesti ostale da se vrate, pošto je bio duboko uvjeren da je sve ovo samo posljedica težnje jednog pijanog uma koji to više nije, začuo je glasan smijeh i odobravanje; a tad mu je do nosnica dopro poznati mu miris...
"Jel te što čudi?", upitao je Simon glavom pokazujući prema trojcu na dva, tri metra ispod njih.
"Iskreno..i ne", odgovori. Gledao je trojac kako puši joint veličine prosječne podlaktice i očito se zabavlja kao rijetko kada u životu. Bilo mu je potpuno jasno zašto je Zombi krenuo sa njima. Znao je da je Steven preškrt da kupi travu a Ike prelijen, tako da je jedino preostalo došljaku prilijepiti etiketu "nosioca prstena". "Prava prstenova družina na putu u vilinsku šumu", pomisli, gotovo se nasmijavši na glas.
"Gdje smo ono stali sa razgovorom?", upita Simona.
"Pričao si o `guruima`. Opet", Simon napomene.
"A, da. Sai Baba i veliki `gurui`, prema kojima ljudi osjećaju strahopoštovanje kao prema velikim državnim diktatorima, koje ujedno smatraju božanstvima. Ljudima nije jasno da smo mi božanska kreacija, zamagljena demonskim nasljeđem."
"Ili ste možda demonska kreacija potpomognuta božanskim nasljeđem", primijeti Simon.
"Vrlo moguće. Što čovjek ide stariji, to više, umjesto da širi svoje horizonte, on te vlastite horizonte sužava, ograničavajući se i oslanjajući na skučene vjerojatnosti vlastite okoline".
Promatrao je mjesec iznad zamrznute rijeke u podnožju i njegov odsjaj u jedva vidljivom ledu. Pomisli kako bi taj odsjaj mogao biti upravo neka kapija koja vodi prema astralu. "Sve što je ljudsko, postaje mi strano", pomisli i uzdahne na glas.
"Ponekad je teško prepoznati uzroke kada živiš u posljedici", reče Simon.
"Ovdje smo došli, putem četiri aspekta God Minda, stvarati nove Univerzume. Nitko ne sputava u tolikoj mjeri nikoga, da ne može živjeti po božanskom načelu."
"Ej vi gore", začuje Zombijev glas, "šta vi brijete? O čemu vi brijete, e? Pa niste spominjali nikakve gljive ni tripove!"
Trojac prasne u smijeh.
Leon nastavi, izignoriravši komentare.
"Svi smo upali u tu...mašinu uvjetovanosti. David Icke lijepo je rekao: `smatranje drugih odgovornima za nedaće u našim životima, samo je smatranje da drugi imaju moć nad nama!`. Tu opet dolazim na gurue, iako je Ickeovo pravilo i više nego univerzalno. Svi gurui imaju svoje granice, jer da nemaju, ne bi bili gurui i znali bi zbrojiti dva i dva. I onda najbolje kada o tome počnem pisati po netu ili spomenem u nekom razgovoru i kada me uvijek dočeka spremno pitanje: `a odakle ti to?`. ´Odakle mi to?`... Otvorila se zemlja i izašao je na površinu entitet koji mi je zavijajućim stravično mističnim ženskim glasom sve objasnio, uz glazbenu pozadinu na thereminu. Mislim ono, kako bi drugačije moglo biti nego filmski i mistično?!"
"Previše se opterećuješ", reče Simon mirno. "Nivo svijesti morao bi toliko porasti da se shvati da nitko ne posjeduje nikoga i ništa. Samim time, bračne zajednice i korporacije izgubile bi smisao, jer im je suština ista. To je ono što su vam više civilizacije pokušale na suptilan način ukazati, a ljudi su se zabunili pa kreirali komunizam", namigne prema njemu.
Leon se nasmije.
"Svi mi samo igramo određenu fiziološku ulogu, koju smo sami sebi namijenili, putem unaprijed određenih obrazaca. U grubo, čovječanstvo se može, prema svjesnosti, podijeliti na dvije skupine: one koji obitavaju u nižoj sferi stvarnosti i one koji obitavaju u višoj sferi stvarnosti", reče.
"A ide sve `gore i gore`", Simon primijeti. "Što se brže i više Ciklus bliži kraju to je ljudima teže skrivati prave sebe."
"Slažem se. Mi smo, kako je to divno opisao Ouspensky, prigrlili sebi `jedan potpuno mrtav svijet`, kojemu je temelj potpuno izmišljen; svijet gdje koristimo lijekove jer su nam frekvencije toliko niske da se bolesti stvaraju gdje stignu. Ljudi rade distinkciju između duhovnog života, tj. pokušavanja bavljenja onime što smatraju duhovnim životom i onoga što smatraju realnim životom. Distinkcija u stvarnosti ne postoji, jer je duhovan život u stvari onaj stvaran život. Kada u životu pojedinca svaki udah postane duhovan, a svaki osjećaj i svaka misao poprime duhovne dimenzije, tek onda se može početi pričati o počecima duhovnosti. O počecima, ne i o samoj duhovnosti."
"Čovjek koji je došao da izigrava Boga, u stvari je Bog koji je došao da izigrava čoveka. Tako si mi jednom rekao", reče Simon.
Leon kimne. "Interesantno koliko se moje vlastito iskustvo poklapa sa iskustvom koje je Ouspensky opisivao. Povišeno stanje svijesti, ono što Ouspensky naziva `normalnim psihičkim stanjem Nadčovjeka` ili `stanjem euforije` na mene djeluje na slijedeći način: kao da stvari ne percipiram isto - ni vizualno, ni misaono, ni osjećajno. Gledam stvari oko sebe i kao da gledam u glavi zapamčenu sliku, a ne `realnu` sliku tih stvari; pošto još nisam, vjerojatno, spreman vidjeti kako stvarnost (ona `iza` tih stvari) u stvari izgleda."
Leonu kroz glavu prođoše fragmenti Ikeovog opetovanog ponavljanja seksualnog iskustva sa djevojkom onog mladog arhitekta, dok su dvojica, dolje pored njega, umirala od smijeha. Simon pogleda dolje prema nasmijanom trojcu. Iznenada osjeti snažan deja vu efekat, kao da je ovaj razgovor već vodio. Možda i je ali je zaboravio.
"Tvoja vlastita energija postala je oslobođena, a mnogo toga želi je vratiti u njen prvobitni `kalup`. To je ono što mogu shvatiti samo oni, Leone, koji su to prošli ili prolaze. Ostali će se pozivati na svoja iskustva koja sa time obično nemaju aspolutno nikakve veze."
"Misliš na iskustva praktikanata supstitutnim oblicima energije?"
"Da", kratko odgovori Simon.
"Koliko sam ja shvatio", reče Leon, "niti jedna energija koju ljudi danas prakticiraju, nije homogena (reiki, theta itd.), osim naše vlastite koja leži uspavana i neotkrivena. Svi ostali oblici energija i rada sa energijama (energijom), po mom mišljenju, samo su supstituti koji mogu biti itekako manipulativni."
"Da. Dobije se često samo jedan astralni aspirin ili apaurin, koji na neko vrijeme `makne` ili bolje reči prikrije posljedicu, dok onaj suštinski (usudio bih se reči - ezoterijski) uzrok ostaje sakriven. Meditacije, reiki, razne `dnk` metode itd., mogu biti duhovnost za većinu potpuno lišenu ezoterijskog karaktera. Ne mora biti uvijet, ali promatrajući kroz godine gomilu praktikanata supstitutnih vidova energije i posljedice djelovanja te energije (energija) po njih same, stvarno sam stekao duboko uvjerenje kako se radi o vrlo vještom samozavaravanju i `astralnom anestetiku i antibiotiku (ponekad i narkotiku)` koji nimalo ne zadire u samu suštinu."
Leon opet kimnu. "Ljudi su odvojeni od svog višeg bića, a teže da se putem raznih oblika praktikuma sjedine sa - Jednim. Nije li to apsurd i paradoks?", pogleda Simona. "To me podsjetilo na Ickea i na njegovu opetovanu misao o Beskonačnom i o nama koji bi samo trebali snagom volje (i otrgnuća od `matrixa`) razbiti iluziju odvojenosti i stopiti se ponovno sa Beskonačnim (Jednim). Sve je to lijepo, divno i krasno, ali mene zanima tu jedna druga stvar - zasto to Icke ne učini? Zašto ne izađe iz `vremenske omče` (fizička ravnina), prevaziđe sam matrix (sve ostale polarizirane ravnine u Beskonačnom koje imaju `program odvojenosti od njega`) i spoji se sa Beskonačnim?! Dakle, po njemu, sve je iluzija (što titra) samo je Beskonačno ono što je stvarno (što miruje / što Jest). U redu... jebeš onda bilo kakve Univerzalne zakone, bilo kakav proces i hajdemo mi odmah ovaj naš mali fragmenat svijesti `uzdići do Beskonačnog`. Jel on nije mali nego - Beskonačan. Hajdemo mi odmah nadići sve više entitete (jer oni, kao, nisu viši iako im je svijest na višoj skali titranja) jer smo shvatili nešto što njima očito promiće (tamo gdje jesu, u kojem već stanju svijesti) - da je sve Beskonačno. To je nešto što je očito svima njima promaklo. Hajdemo obavijestiti i mrave i amebe da pođu sa nama: `mačko, ne moraš više da budeš mačka i ne moraš se penjati po ljestvama...Maco - ti si SVE. Pasu..ti si isto sve...Nemoj sada da laješ na mene i shvati što ti govorim...Ti si Beskonačno i hajde sa mnom...ni ti ne moraš da se penješ po stepenicama jer za tako nešto nema potrebe..Pa stepenice ne postoje...Ti si pasu..sve...I ti ježu i ti mravu i ti amebo...Nema više podjela...Drvo, što šustiš?...Hajde i ti sa nama`... Što mi ovdje uopće radimo? Kakav 4D? Kakav 5D? Kakav 6D (i ostali D-ovi)? Direkt Beskonačno...Ovaj proces ne postoji...Ne postojimo ni nas dvojica...Ne postoji ni Icke (ali nema to sad veze)...Postoji samo Beskonačno...."
Simon se nasmije.
"Da", reče, "oduvijek mi je bio fascinantan taj Zen kontekst koji je na Istoku a kasnije i na Zapadu iskorištavan da bi se prikrila neka manipulacija od strane onih koji se pozivaju na taj kontekst, često da se izbjegne ili opravda neki skandal od strane nekog `gurua`, koji se sam pozivao, ili čiji su se bliski suradnici i sljedbenici pozivali na taj kontekst. To je klasičan program `produhovljenog` Istoka i Zapada, izmanipuliranog new age-om i telemitsko / magijskim obrascima. To je program negiranja Relativnog i prigrljenja Apsolutnog. Negiranja našeg trenutnog fragmenta svijesti koji je `poslan` ovdje da bi prikupljao dragocjena iskustva, unutar ostalih fragmenata svijesti koji titraju na višem rasponu frekvencija. To je program ignorantnosti i manipulacije, jednak religijskom programu `odvojenosti od Jednoga / Jednosti / Jednine` i programu `slijepog štovanja Jednine i strahovanja pred Jedninom` koju doživljavaju kao odvojenost. Tu dolazi samo do sukoba na posljedičnoj razini dok se u potpunosti propušta kauzalni aspekt. Naravno da je sve Jednota. Naravno da smo svi mi dio Izvora. Mi smo istovremeno i Stvaraoc i Stvarano / Stvoreno / Stvarajuće. Mi smo i Kreator i Kreacija. Kreator koji iznova stvara Kreaciju i Kreacija koja iznova stvara Kreatora. Da nije bilo potrebe za tom `iluzijom`, kako tvrde Icke i mnogi drugi, do te `iluzije` nikad ne bi ni došlo! Dakle, taj program `iluzije o iluziji`, samo je još jedna zamka kontrolnog sistema, da se trenutačni fragment svijesti prihvati kao nešto što je univerzalno, na razini shvaćanja da je potpuno nebitan i sam po sebi beznačajan. A nije. Daleko od toga."
Leon pogleda prema rijeci u podnožju. Mjesec se više nije ogledavao u zaleđenim rubovima.
"Dobro si to rekao", reče. "Jedno smo koje je prihvatilo da se na njega vežu velovi i velovi odvojenosti od sebe samih. Rješavanje ide postupno. To što neki tvrde da je to `iluzija` - neka im. Uvijek, prema vlastitoj retorici, mogu na razne načine `prekinuti tu iluziju` te nam se javiti `iz Jednote` da ih `kanaliziramo`."
Simon se nasmije na ovo. Leon nastavi.
"`Jedno smo`, koje je shvaćeno kao da je sve što se događa oko nas, u nama i izvan nas potpuno nebitno, po mom je skromnom misljenju najgori kozmički trip ikada plasiran iz new age kuhinje, u rangu sa najgorim religijskim dogmama te magijsko telemitskim `SamoEgoBožstvom`. Da. Ja jesam SVE ŠTO POSTOJI. Da, ja JESAM Bog. Da, ja jesam Univerzalna Inteligencija. Beskonačno je samo najmanji dio moga elektrona, moga neutrina i mojega iskustva. No tvrdim.... Beskonačno nije savršeno. Savršenstvo ne postoji. Bar ne ono što mi smatramo savršenstvom! Da postoji, mi sada ne bi ovdje razgovarali na `iluzornom` kamenju i gledali u `iluzornu prirodu` već bi izmjenjivali informacije unutar samog Izvora. Ili je sve ovo savršeno? Ako jest, onda je stvar riješena. SVE JE SAVRŠENO. Kako i Apsolutno. Tako i Relativno. Sve je ništa i ništa je sve. Savršeno je nesavršeno i nesavršeno je savršeno. Beskonačno je konačno i konačno je beskonačno. Zapitajmo se zašto sada nismo `direktno priključeni na Izvor`? Ili zašto i ako jesmo, ne znamo kako to koristiti? Ili znamo pa nećemo jer smo uvjetovani i determinirani nekim kozmičkim zakonima i pravilima koja smo sami prihvatili?! Ili ih nismo prihvatili pa se eto, opet ovdje nalazimo, unutar određenog fragmenta svijesti unutar ostalih fragmenata unutar (izvan) Beskonačnog (nalik na ruske babuške, samo što ne postoji najmanje ni najveće, već velovi `iluzije` van naše trenutne percepcije pet osjetila čiji smo i sami dio koji `odrađuje` nešto što je `ovdje` i `sada`). Nadam se da je ovo više konkretno nego filozovski. Zapitajmo se zašto je Beskonačnosti potrebno ovo naše (iluzorno?) iskustvo? Ili nije potrebno? Pa čemu onda sve ovo? Čemu onda sam / sav ovaj `igrokaz` koji uključuje i smrt i više sfere i reinkarnaciju i karmu??? Čemu onda to??? Da bi nama na `trećem denzitetu` postalo `jasno` kako to zapravo `funkcionira` i da se, shvativši to, `povežemo sa Jednim` i da `preskočimo` sve `više sfere i denzitete` jer su oni, kako mnogi tvrde, iluzorni? Pa u tom slučaju nisu nam potrebni ni iluminati, ni reptili ni novi svjetski poredak ni blo što, što je vezano uz materiju. U tom slučaju hajdemo dići sve četiri u zrak. Ništa nije bitno..zlo, silovanja, dominacija, manipuliranje, omalovažavanje, različitost iskustava i sa druge strane čulnost, prvi dodiri, prva sjedinjenja u obliku seksualnih iskustava, životne radosti...Sve je to iluzorno. Kompletna povijest ovoga Univerzuma i beskonačnih Univerzuma, sa nebrojenim sagama i `pričama` kroz razne nivoe postojanja...sve je to iluzorno. E jest kurac iluzorno! To je itekao stvarno, jer je beskonačna duša odabrala da proživljava opetovana i opetovana iskustva da bi, iznova i iznova `obnavljala` samu sebe. Prošlost nije fiksna i odigrava se upravo sada. Naše `inkarnacije` odigravaju se upravo sada. Naše simultanosti odigravaju se upravo sada... bilo da su one `vertikalne` bilo da su `paralelne`, bilo da se `randomske` ili u `svim smjerovima`. Prošlost se može promijeniti jer nikada kao takva nije ni postojala, kao ni budućnost. Istina, postoji samo jedno Beskonačno Sada (Ouspensky bi rekao - `beskonačnost u jednome trenu`) no to `Beskonačno Sada` ne znači `beskonačnost gdje je apsolutno nebitno na koji način djeluje i radi naš trenutni fragment svijesti`, i gdje su mnogi kao `svjesni` te beskonačnosti, ali duboko nesvjesni granica nivoa u kojem nam obitava 3D fragmenat svijesti. Da se prošlost može mijenjati, ukazali su mnogi tajni projekti na materijalno / astralnoj razini. Mi energijom i htijenjem možemo sami mijenjati našu `prošlost` na način da otpuštamo `stare grijehe`, zar ne? Koliko se puta desilo, nakon što smo otpustili nešto što nam je godinama `stajalo na duši`, da nam se život instantno počne mijenjati na bolje? Osjećali smo se slobodnije. Zašto? Zbog mijenjanja `prošlosti` koja se `piše` istog trena kao i `budućnost`. Naravno, samim time mi djelujemo preko `višeg` plana i preko `viših` sfera - iz `3D` djelujemo preko viših denziteta da bi za sobom nešto `počistili` ili `ispravili` u `prošlosti` trećega denziteta. Čim duhom djelujemo na materiju, mijenjamo `zapis` materije zvan - naše iskustvo, bilo u `budućnosti`, bilo u `prošlosti`. Znači li to da je materijalno samo po sebi nebitno? Ne. Materijalo je `najviša` sfera stvaranja `viših` planova, kao što je eterično `najviša` sfera stvaranja `nižih` planova (drugi zakon hermetike - Načelo / Princip Korespodencije). Zato nas i `OPS` ali `OPD` entiteti (koji su / smo ionako mi sami u raznim oblicima postojanja) manipuliraju (naravno, na nebrojene i razne načine) držeći nas u `neznanju`, ali i vode istovremeno prema Kreatoru u nama samima, vjerojatno prema obrascu: `nesvjesni Kreator najbolji je Kreator jer samom svojom nesvjesnošću može spontano iskreirati spontane Univerzume`."
"Sve je Leone savršeno", reče Simon. "Sve!"
"Kako to misliš?"
"Savršenstvo je nesavršenstvo koje opet postaje savršenstvo. Gledajući iz one apsolutne perspektive - sve je savršenstvo. No ono mora kroz razne `privide` samo sebe predstaviti kao nesavršeno. To je upotpunjavanje Kreacije. To je upotpunjavanje Kreatora. Svega. Zato se i stvaraju kojekakvi `matrixi` unutar njega. Ovaj naš matrix nije jedan jedinstven u savršenom i Beskonačnom. Postoji beskonačno mnogo matrixa. A opet, ne postoji ni jedan jedini. No slažem se sa tobom da se ide `korak po korak` i da fragmenat manje / niže svijesti mora postati sjedinjen sa fragmentom veće / više svijesti i tako u nedogled. To je igra koju smo prihvatili. To je igra Beskonačnog. I Beskonačno je samo konačno koje završava ovom mojom rečenicom. Ali gle, početkom ove druge rečenice rađa se novo Beskonačno."
Namigne Leonu. Ustane i počne se rastezat.
"I ovo rastezanje tijela upotpunjavanje je Beskonačnog", nasmije se.
Leon je promatrao mjesec koji se u daljini gubio iza brda. Ispod njih, veseli trojac još je uvjek umirao od smijeha. Ike je pričao vjerojatno stoti vic u nizu upotpunivši ga nekom svojom anegdotom. Stevenov smijeh bio je najprodorniji. Kao visoki C koji netko isprekidano rasteže po intervalima.
"Borimo se protiv matrixa i težimo ka duhovnosti" reče, "ali, mi najprije moramo naučiti opstati u ovoj našoj, kako je Icke naziva: `vremenskoj omči matrixa`. Nije li to paradoks, Simone?! Mislim, mnogi koji bi `rusili matrix` ni sami nemaju pojma što on u stvari jest. Mislim, nije li to svarno paradoks? Ako rušiš Hitlera onda ne učiš živjeti pod njim!"
"Nije paradoks. Nije paradoks zato što matrix nije Hitler. Matrix je univerzalna igra stvaranja i razaranja, REDA i KAOSA, koje se naposljetku sjedinjuju u moru (oceanu, kako ti drago) Beskonačnosti. Mi smo ujedno i oni koji igraju i oni sa kojima se igra. Kada savladamo sve prepreke jednog novoa i postanemo kandidati za viši nivo mi postupno "prelazimo" na viši nivo. Individualno, naravno. Ponekad i u manjem kolektivu. Nemoj brkati kolektiv kao skup ljudi koji su u interakciji za vrijeme jednog nivoa. Mogu biti ali i ne moraju. Barem ne u interakciji na fizičkom planu. Opet, oni jesu ujedinjeni u jednom drugačijem tipu interakcije. Dakle, kada je jedan nivo gotov, mi ne prelazimo nego jedan nivo oko nas blijedi i postupno nestaje da bi ga zamijenio idući nivo. Tajna je da mi ne idemo nikuda, već sve dolazi k nama, pošto smo mi sami SVE i statični smo. Tu je Icke (i mnogi drugi) u pravu, no njegova interpretacija je `konjanička`. On bi odmah `preskakivao` (figurativno govoreći) i `micao velove`. To tako jednostavno ne ide. Svaki veo drži unutar sebe `zatočen` jedan fragmenat svijesti, koji egzistira na određenoj frekvenciji i na kojega djeluju određene energije. Što se više penjemo po frekventivnoj `skali` to smo osjetljiviji na više frekvencije. To je ono što ti osjećaš. To je ono što mnogi osjećaju. To je Božanski Put evolucije svijesti na njenom dugotrajnom putu prema Apsolutu."
Leon glasno uzdahne.
"Samo se nadam da će se prije to `raspast` oko mene nego što ću se ja `raspast` u tome."
"Bit će onako kao treba biti. To će se `raspast oko tebe` i jedan dio tebe `raspast će se u tome`."
"Bitna je samo Ljubav, ha?", Leon se nasmije.
"Da, naravno. Ključna riječ kod nekih je ljubav - voljeti i bit voljen. Ključna riječ kod nekih je strah - želja da ih se drugi boje i da se oni boje drugih. To je put odabira. Ništa više ni manje."
"Sječaš li se one epizode Star Treka", upita Leon, "kada se onaj lik pretvori u svjetlosno biće?"
"Da, da, da... Lik prolazi kroz mnoge agonije da bi na kraju postao više biće - biće svjetlosti. To je odličan prikaz Puta Transfiguracije prema konačnom Celestijalnom Putu."
"Misliš li da čovjek radi veliku grešku, ne dopuštajući vanjskim utjecajima da djeluju na njega? Ne mislim ovdje na supstitute energije. Mislim na djelovanje prirodnih sila koje na nas djeluju prema svojim pravilima i zakonima. To negiranje činjenice da je čovjek izložen djelovanju prirodnih sila, dovodi do pokušaja prilagodbe vanjskih utjecaja sebi, putem supstituta ili jednostavnih stremljenja supstitutima, što na kraju može često imati nazadan ishod."
"Raznorazni gurui i veliki praktikanti supstituta često su vrlo ljubazni, `uzvišeni` i slatkorječivi, što samo potvrđuje činjenicu da svaka obmana uključuje demagogiju", reče Simon. "No, to sad nije bitno. Da, slažem se sa tobom da je čovjek odvojen od samoga Izvora jednako kao što je odvojen od svojih viših bića i simultanosti. Sve je to uzajamno povezano. Da, to ima regresivan učinak. To je petlja iz koje se treba izaći."
"A i sama riječ ljubav", reče Leon, "je vrlo proizvoljan koncept. Pogotovo u `novokomponovanim zajednicama`. Problem kod tih, takozvanih `new age zajednica` je u tome što se ljubav prezentira kao nešto što je istovremeno i ultimativno i lako dohvatljivo, tako da većina pripadnika raznoraznih `guruidalnih` pokreta, počinje ljubav zamjenjivati za hinjenu ljubaznost, suzdržanost i osjećaj disciplinirane ustrajnosti u pomaganju drugima, tako da nije ni čudno što je u svemu tome sam ezoterijski karakter ili potpuno promašen ili potpuno banaliziran."
Simon se, sečući gore dolje pored njega, zaustavi.
"Hm...", započe. "Rast počinje kada čovjek prestane idealizirati druge i omalovažavati sebe. To rade samo nesvjesne osobe i u suštini nema nikakve razlike između njih i onih koji idealiziraju sebe i omalovažavaju druge. Sve je to put uspona i padova uvjetovan pravilima igre koje smo si mi sami zadali, a koja su se manifestirala u nebrojenim silama, energijama i entitetima koji djeluju unutar i izvan nas. Iako su i poraz i pobjeda, kako bi neki rekli - iluzija, na ovome nivou, mora se osjetiti poraz da bi se znala cijeniti pobjeda. Ovdje prije svega mislim na pobjedu spram mnogih prepreka postavljenih pred nas i na pobjedu nad mnogim aspektima nas samih. Zapamti ovo, Leone. Sloboda duha rezultat je napora pojedinca da se uzdigne iznad kolektiva. Uzdignuće duha rezultat je napora pojedinca da se uzdigne iznad materije."
"Naravno", napomene Leon, "ukoliko ovo ne banaliziramo na telemitsko / magijskoj razini i ustvrdimo da je pojedinac onaj koji kontrolira i uspinje se prema `Božanskom Egu`."
"To je demonština", zaključi Simon. "Obmana. Znaš što je Vijeće Starješina reklo Supermanu u filmu: `onaj koji podvrgne svijet volji pojedinca, podvrgnuo je svijet izdaji`. To je jako klizav teren i mnogi se na njemu odkližu u krasnu pizdu materinu. No, rezultat im ne gine. Sjedinili su se sa egom li "Egom"; na ovaj ili onaj način.", završi rečenicu sa sarkazmom u glasu.
"Ne zahtjeva li se od čovjeka samo da - BUDE?", priupita Leon.
"Na apsolutnoj razini i na razini savršeno osvještenog pojedinca - apsolutno!", reče Simon, "no, u svijetu / denzitetu / dimenziji gdje ne znaš tko tu koga jebe i zašto, to je već vrlo diskutabilan pojam. Ponekad praktičan problem može vrlo lako prekriti suštinsku mudrost, da bi ista zazvučala šuplje poput šupljeg zvona. A ovdje se ne radi ni o praktičnom problemu, već o posljedicama koje su uvjetovane `nevidljivim` kauzalno praktičnim problemima , čije se niti vuku i iz ove realnosti i iz mnogih drugih realnosti. U tome je problem. BITI, ali sa itekakvom razboritošću i svjesnošću o tome čime smo sve okruženi."
Leon iznenada osjeti strahovito jaki nalet energije. Već poznati osjećaj kao da će svakoga trena izletjeti iz tijela i kao da mu se sam srčani centar nadima do neslućenih razmjera. Odjednom se pojavi strašna vrtoglavica.
"Jel ti dobro?", upita Simon.
"Sve ok", odgovori. "Lagana aktivacija."
Simon sjedne pored njega.
"Po danu energije jače djeluju na fizičko a po noći na astralno tijelo", reče.
Leon kimnu.
"Kod mene", reče, "došlo je do svojevrsnog pročišćenja u `auri`, iako mi sam taj pojam `aure` djeluje prejednostavno i prebanalno; no, sve u svemu, zato se osjećam spojen sa prošlošću i vrlo dobro balansiran, jer osjećam da su se neke nečistoće maknule."
"Kada se mijenja ili vrijeme, mislim na klimatske prilike, ili kada se mijenjaju doba dana, elektromagnetska mreža mijenja frekvenciju a astralno tijelo koje je korespodentno sa elektromagnetskom mrežom, počinje tražiti adekvatnu prilagodbu. Od tuda tolike promjene energije u tebi i oko tebe. To je normalno. To je samo dio procesa", Simon završi misao te opet ustane.
Grupica ispod njih polagano je počela ustajati. Bilo je vrijeme da se krene.
