Dan Osnovne škole „Vrgorac“ - Podignuta zelena eko zastava

Osnovna škola „Vrgorac“ danas slavi svoj dan. Uz tradicionalna športska natjecanja u nogometu, rukometu i graničaru, ovogodišnji Dan škole imao je posebnu ekološku dimenziju.


ZELENA ZASTAVA DOBIVENA NA STALNO KORIŠTENJE

Osnovna škola „Vrgorac“ već deset godina sudjeluje u projektu „Eko škole“ (Eco Schools) i u tom je razdoblju pet puta osvojila ekološku zelenu zastavu. Ove godine navršava se taj peti put, pa sukladno pravilima projekta, zelena zastava se dobiva za stalno korištenje, na čast svim sudionicima projekta, učenicima i njihovim učiteljima.
U ovom projektu škola se istakla urednim i čistim dvorišnim prostorom oko svih svojih zgrada, ispunjenim raznovrsnim jednogodišnjim i višegodišnjim autohtonim biljem, a već godinama učenici Osnovne škole u samom su županijskom vrhu po sakupljenom starom papiru, te uspješni sudionici i osvajači nagrada na državnom eko-kvizu.
Svaka eko-škola ima svoje kumove, najčešće različite lokalne i državne tvrtke koji logističkom pomoći i financijskim sredstvima pomažu redovito funkcioniranje samog projekta. U Osnovnoj školi „Vrgorac“ to su osiguravateljska kuća Croatia Osiguranje, Mesna industrija Braća Pivac i tvrtka Krah d.o.o. Vrgorac. Predstavnici kumova eko-škole zbog toga su dobili čast svečano podignuti zelenu zastavu na školski stijeg.
Osnovna škola „Vrgorac“ također se može pohvaliti sa desecima učeničkih postignuća i nagrada na različitim natjecanjima, počevši od školske do državne razine, iz gotovo svih predmeta.
Samom podizanju zastave prethodila je svečana priredba u izvedbi samih učenika škole. Redom su nastupali: Mandolinski orkestar Osnovne škole, Školski zbor, pojedini učenici koji su recitirali različite prigodne eko stihove, Vrgoračke mažoretkinje, te polaznici Osnovne Glazbene škole Makarska – područni odjel Vrgorac.


PRIGODNI IZLETI I OBILASCI

Dio nastavnika područnih škola odlučio je, u skladu sa ekološkom notom Dana škole, proslaviti ovaj praznik prigodnim izletima po Vrgorskoj krajini. Tako su polaznici područnih škola Dragljane i Zavojane obišli etno selo Veliki Godinj, a u drugim manjim područnim školama učitelji su također organizirali izlete u neposrednoj okolici škola. Ja sam svoje osnovce sa Velikog Prologa poveo u obilazak i istraživanje vrgorske Gradine i kule Avale. Izlet je imao multidisciplinarni pristup – povijesno uživljavanje (povijest), snalaženje u prostoru (geografija), prepoznavanje i vrednovanje okoliša (priroda) te pješačanje i uspinjanje po neravnom prirodnom terenu (TZK). Za nadati se da će idućih godina izleti po našem kraju još više uzeti maha, kako je to bilo u prošlosti.


SVE MANJE UČENIKA!

U sjeni današnjeg slavlja ostala je stara boljka našeg lokalnog školstva, a ona se očituje u sve manjem broju učenika. U svojoj centralnoj i dvanaest područnih škola, Osnovna škola „Vrgorac“ trenutno broji 794 učenika, trideset manje nego lani. Dogodine se negativni trend nastavlja, pa se očekuje još trideset učenika manje nego ove godine. Budući da je gospodarstvo u sve lošijoj situaciji, sve je manje i roditelja, pa je manje i djece koja pohađaju školu. Broj učenika najbolji je pokazatelj loše demografske slike našega kraja. Ako se ne oživi gospodarstvo, bit će samo još gore.

Bloga mi moga

Tekst koji čitate četiristoti je po redu na ovom blogu. Četiri i pol godine na njemu se objavljuju tekstovi namijenjeni u prvom redu građanima Vrgorske krajine. Blog je uvijek svima bio (i biti će) lako dostupan i potpuno besplatan. Objavljene tekstove uvijek obilježava otvorenost, bez muljanja i kalkuliranja. U prošlosti sam obljetničke postove uglavnom ispunjavao različitim statističkim podacima o starosti i posjećenosti bloga, ali ovaj put mi se čini priličnijim jubilarni tekst pretvoriti u tematski.

U ove četiri i pol godine postojanja bloga, uz stotine različitih zanimljivosti koje za njega vežem, jedna se ponavlja, pa gotovo od prvog dana. A to je anonimno vrijeđanje i pljuvanje pojedinaca imenom i prezimenom, i ne samo njih, već i njihovih obitelji, prijatelja i suradnika. Na najgore moguće načine. Od prvog takvog komentara stalno si postavljam isto pitanje – što se to dogodi u ljudskom mozgu da ga mogućnost anonimnog komentiranja bez odgovornosti pretvori u kurvinog sina, budući da isti taj nije spreman sve što misli izreći u javnosti i to osobi koju preko bloga napada. Uslijed razvoja interneta, sve je više stranica u čijem nastajanju svojim komentarima sudjeluju i sami čitatelji – blogovi, portali, društvene mreže – i stalno se nekoga negdje napada, ali to ne mijenja činjenicu da je anonimno vrijeđanje neke osobe naprosto nemoralno i loše. Kako god okreneš, to je bio i ostao kukavičluk, nedozvoljeni udarac ispod pojasa, koji više govori o onome tko piše, nego o onom o kome se piše.

Na ovom blogu pojedinci su ostavili stotine i stotine uvrjedljivih komentara s namjerom jeftinog diskreditiranja ove ili one osobe. Najčešće su na tapetu vrgorski političari svih orijentacija i boja, zatim pojedini građani koji su se u nečemu istakli u našem gradu ili izvan njega, a povremeno se vrijeđa i moja osoba, kao i ljudi koji me okružuju. Ruku pod ruku sa anonimnim vrijeđanjem ide i etiketiranje, posebno draga metoda svih koji vlastiti nerad i nesposobnost prikrivaju skretanjem pozornosti na neku drugu nebitnu stvar.

Komentare koji vrijeđaju na osobnoj razini brišem, premda se pojedinci na to bude pričama o cenzuri i demokraciji. Demokracija je međuostalim i obveza, obveza da se odgovara za napisanu i izgovorenu riječ.

Zašto to sve netko radi? Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan – jer može i to uz vrlo malo tehničkog predznanja. Virtualni papir sve trpi. A zašto se baš ova ili ona osoba pojedinačno vrijeđa, to zapravo ovisi o tome što oklevetani pojedinac radi.

Ako se na osobnoj razini vrijeđa članove vrgorske gradske vlasti i njihove obitelji, to najčešće rade oni koji nemaju hrabrosti otvoreno artikulirati svoje oporbene stavove, pa misle da pozitivnim promjenama doprinose vrijeđanjem i jeftinim diskreditiranjem spomenutih osoba. Što se tiče vrijeđanja glavnih nositelja oporbene politike u gradu, tko se i u kojoj mjeri anonimno vrijeđa ovisi o tome koliko se taj oporbenjak trudi biti oporbenjak, što znači koliko često i s kojim postavkama napada rad gradske vlasti, odnosno talasa ili ljulja brod. Ako je aktivniji, više ga vrijeđaju, i njega i članove njegove obitelji, neovisno jesu li živi ili mrtvi. Iz toga se da zaključiti da takvi komentari uglavnom dolaze iz zgrade gradske uprave i gradskih institucija i ustanova gdje pojedini, očito besposleni (i po zadatku) i stranački nastrojeni, gradski činovnici koriste gradsku logistiku i imovinu za političke obračune. Isti zapravo udaraju i na urednika bloga i ljude oko njega, posebno kada se objavi nekakav tekst gdje se dovodi u pitanje njihova profesionalna efikasnost, posebno efikasnost činovnika koji su tamo došli na osnovi političke podobnosti. Ili ne daj Bože da se piše o njihovim vrhovnim gospodarima, to je još gore. Ti znaju da mogu puno izgubiti ako bi se vlast promijenila, pa u obrani vlastite, radom nezaslužene, egzistencije ne štede sredstava ni vlastitog obraza udarajući po svima koji misle drugačije, ma koliko takva rabota bila beskorisna i glupa.
Što se tiče napada na istaknute pojedince koji su nešto korisno učinili za društvo ili zajednicu uglavnom se događaju iz ljubomore, i zbog poznate vrgorske zlobe, našeg doprinosa (!!!) svjetskoj nematerijalnoj baštini.

Sa koje god strane netko napadao, vrlo često svojima napadima preko različitih “nickova“ želi frizirati javno mijenje. Odnosno ako se pojedinac deset puta uvrijedi ili ako se o njemu nešto lažno kaže deset puta, čitatelji bi mogli pomisliti da je to stav sveopće javnosti, pa onda mora da je istina, a najčešće nije tako. Deset puta izrečena laž ipak ostaje laž.

Ovo mi se čini kao izvrsna tema za raspravu. Zanima me što vi mislite o anonimnom vrijeđaju? Još bolje, ako to i sami radite, probajte definirati i obznaniti širokom čitateljstvu koji vas bolesni porivi na to navode.

U prodaji 28. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine

Iz tiska je izašao 28. broj Vrgoračkih novina. Na 36 stranica donosimo čitav niz zanimljivih članaka o događajima i ljudima Vrgorske krajine.
Povodom navršavanja polovice mandata gradske uprave razgovarali smo sa čelnicima političkih grupacija u našem gradu. Donosimo tako intervjue sa čelnikom Nezavisne liste Miljenkom Pivcem i predsjednikom GO SDP-a Vrgorac Radom Bobancem. Donosimo i razloge odbijenice koju nam je dao gradonačelnik Boris Matković na upit za intervju, te objašnjenje predsjednika GO HDZ-a Vrgorac Ivice Pandžića povodom iste teme. Donosimo i pregled rada triju najvećih političkih grupacija (HDZ, NL, SDP) u posljednjih godinu i pol dana.
U ovom broju analiziramo razloge neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na javnim i privatnim površinama u našem gradu i prognoziramo kakve će to posljedice imati za kandidature vrgorskih projekata u fondovima Europske unije. Donosimo i opširan izvještaj sa 14. sjednice Gradskog vijeća Grada Vrgorca gdje se najviše raspravljalo o infrastrukturnim projektima koji su trenutno u tijeku: zaobilaznici, čvoru Vrgorac, srušenim lokalnim cestama, odlagalištu Ajdanovac i slično.
Analiziramo zašto je zapeo početak projekta hitne privremena sanacije odlagališta Ajdanovac. Tu su izvještaji sa Dana jagoda, Dalmacija Wine Expo-a i drugih društvenih događaja u našem gradu. Donosimo i književni pokušaj naših čitatelja – priču „Kako su Ante i Mate smiš(lj)ali povijest“.

Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vjestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, Vrgoračka vaga, kolumne „Pogled unazad“, „Rock tragovi“, filmske preporuke, Izvori za povijest Vrgorske krajine, nagradna osmosmjerka, rubrika „Bez komentara“ i slično.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).

ZAHTJEV Gradu: uplatite udruzi "Osmijeh" odobrena sredstva!

Zbog sveopće gospodarske krize proračun Grada Vrgorca biti će u ovoj godini teže napuniti nego ikad. Ali i kad nema dovoljno novca za ispunjavanje plana, potrebno je voditi računa o prioritetima. Međutim u našem gradu se puno toga izvitoperilo i izneredilo u posljednjih deset godina, pa tako i način na koji gradska uprava upravlja sa proračunom. Da su ga u prošlosti trošili kao pijani milijarderi, to već odavno znamo, ali veoma me ražalostila informacija koju sam dobio neki dan. Naime, zbog sveprisutne krize Grad Vrgorac još nije uplatio odobrena sredstva većini udruga, a među njima i udruzi roditelja djece sa posebnim potrebama „Osmjeh“ u iznosu od 30 tisuća kuna. Za razliku od nekih drugih udruga u našem gradu, koje će nekako izdržati bez novaca do uplate iz Grada, ova udruga za to nema vremena.

Za one koji to možda još ne znaju, udruga Osmijeh već osam godina djeluje u Vrgorcu, a njezina primarna djelatnost je pokretanje i provođenje projekata koji imaju za cilj pomoć djeci sa posebnim potrebama u svladavanju njihovih svakodnevnih potreba i što boljoj socijalizaciji u društvu. Kako bi to postigli, sa djecom tri puta tjedno rade dva defektologa i jedan logoped. Osim rada sa djecom koja imaju Downov sindrom, ovi stručnjaci pomažu i djeci koja imaju i različite motoričke poteškoće, kao i teškoće sa govorom. Međutim, svi ti stručnjaci koštaju, a prema informacijama nekih roditelja spomenute djece, kao i drugih prijatelja udruge, ukoliko Grad Vrgorac uskoro ne uplati odobrena sredstva, defektolozi i logopedi više neće moći dolaziti i raditi sa djecom.

U situaciji kada su u našem gradu spiskani milijuni kuna na svakakve nebulozne projekte, nije li žalosno da nemarom i bezobrazlukom gradskih vlasti jedna ovakva udruga mora doći u situaciju da svoj hvalevrijedan društveni rad ograniči ili ukine zbog banalnih trideset tisuća kuna i da moraju molit ono što su zaslužili. Ali valjda to tako treba bit, kada pitaš svoje, ali od ljudi bez obraza.

Kako ne bi rekli da samo kritiziram, danas sam raspoložen i za prijedloge. Ako Grad nema novaca neka pošalje doma jednog od silnih koordinatora za „promatranje bure i kiše" ili nekog od drugih nepotrebnih, a preko HDZ-a zaposlenih, činovnika i sredstava prebaci „Osmijehu“. Nisu to neka značajna sredstva, sve obveze prema Osmijehu moguće je riješiti sa dvije saborske ili tri savjetničke ili sa četiri ravnateljske ili pročelničke plaće.

Vrgorski stranački ring

Na ovom blogu objavio sam 24. siječnja prošle godine analizu rada tri najveće političke grupacije u gradu u prvih šest mjeseci mandata pod naslovom „Budućnost političkih grupa u Gradu Vrgorcu“. Analiza, koja je secirala najvažnije detalje rada političkih grupa, izazvala je podijeljene reakcije. Neki su je podržavali, drugi su je odbacivali. Naravno, svi se nisu ni morali složiti, budući da je ovaj blog prostor i platforma za različita razmišljanja, a ne nekakva HDZ-ova uravnilovka.
Nakon godinu i pol dana, na polovici mandata, javlja se potreba za ponovnom analizom rada HDZ-a, SDP-a i Nezavisne liste Miljenko Pivac, kako bi vidjeli što se promijenilo od siječnja 2010. u njihovom radu.
Dok ponovno čitam stari tekst vidim da su prognoze bile i više nego ispravne i točne, usprkos kritikama.

HDZ

Razmatrajući stranačku organizaciju i politički rad HDZ-a prije godinu i pol dana konstatirao sam kako najveći problem te stranke leži u činjenici što ju pod punom kontrolom drže potrošeni kadrovi proistekli iz bivšeg sustava čija je politička smrt izgledna, a kojima je interes stranke uvijek bio ispred interesa građana. Istakao sam i HDZ-ove kadrove koji su zaposleni preko stranačke linije, a koji nisu sposobni kvalitetno odrađivati poslove na koje su postavljeni, bilo one stranačke, bilo strukovne.
U funkcioniranju stranke u posljednjih godinu i pol dana promijenilo se vrlo malo. To je još uvijek stranka kojoj su bahatost i nepotizam obrazac i model ponašanja. Stari olinjali kadrovi još drže konce u svojim rukama, iako se primjećuje njihovo lagano odmicanje iz aktivne politike, ma da je takav scenarij još dalja budućnost, na žalost građana i autora ovog teksta.
U ranijoj analizi istakao sam potrebu da se HDZ okrene izgradnji mladih sposobnih ličnosti, ukoliko želi zadržati vlast. Mladih u stranci ima (iako i HDZ ima problema sa kadrovima, ma koliko se to na prvi pogled ne vidi), ali oni su još uvijek pod skutima stare garde, i iako se u mnogočemu sa njima ne slažu, svojom šutnjom među građanstvom stvaraju dojam kako podržavaju rad dosadašnjeg vodstva koje je dovelo grad na rub gospodarske i demografske katastrofe. Ukoliko mladi kadrovi zaista žele preuzeti stranačke konce, distanca od starijih je nužna u najkraćem razdoblju koje prethodi. Odnosno dok svaka izvršna odluka u stranci (a i gradu) ovisi o Borisu Matkoviću, Ivici Pandžiću i manje o Željku Pervanu, stranka može očekivati samo daljnje srozavanje ugleda među građanstvom. Na mladima je da odluče žele li ih i dalje slijepo slušati, ili preuzeti odgovornost. Što se tiče mladih iskaču samo dvije figure: ravnatelj GKS-a Željko Primorac i stranački tajnik Petar Erceg (koji je politički slabiji kadar, ali ga protežira stranačko vodstvo). Međutim oni se još uvijek ne distanciraju od dosadašnjeg vodstva, barem ne prema javnosti. Ukoliko to ne učine u najkraćem roku, moglo bi se dogoditi da ih građani sutra ne prepoznaju na izborima, ako u jednom trenutku i iskoče iz dosadašnjih okvira. Problematična je činjenica što su i mladi kadrovi preuzeli neke negativne političke navike svojih tutora (politika bez sadržaja, partijašenje, jeftino politikanstvo, "ako nisi sa nama, protiv nas si", potreba za kontrolom svega što se događa u gradu i sl.), pa bi trenutno postavljene stvari u stranci mogle djelomično i preživjeti u budućnosti, što ne bi bilo dobro za međusobne odnose među Vrgorčanima.

SDP

Analizom s početka 2010. godine konstatirao sam da je SDP tada doživljavao generacijske promjene i da će mladi na koncu preuzeti stranku. Istakao sam i činjenicu kako je Nezavisna lista Miljenko Pivac uzela veliki broj glasača SDP-a na prethodnim lokalnim izborima. Tada sam postavio pitanje hoće li novo mlado vodstvo biti kadro proširiti strukturu lokalnog SDP-a i ponovno se povezati sa bazom na selima.
Gledajući današnje stanje, vidimo kako su mladi u međuvremenu zaista i preuzeli stranku. SDP se uspio programski distancirati od Nezavisne liste, djelomično se povezao sa bazom u pojedinim selima, uspio je povećati broj članova, ali to je još uvijek stranka slabe unutrašnje strukture koja ima snažnog predsjednika Radu Bobanca na kojem leži funkcioniranje stranke, dok je rad ostatka organizacije uglavnom neprepoznatljiv. Narodski rečeno, SDP ima prvog među jednakima, ali nema drugog i trećeg. Funkcije potpredsjednika, Predsjedništvo i Glavni odbor ispunjeni su osobama koji ne pokazuju preveliki interes za jačim stranačkim angažmanom. Što se tiče Foruma mladih, radi se o brojčano snažnoj organizaciji, ali većina tih mladih i sposobnih ljudi nalazi se uglavnom na studiju izvan Vrgorca i nije realno očekivati da će se vratiti u rodni grad idućih godina. Ovakav SDP samostalno ne može preuzeti vlast jer ne bi znao što će sa njome, ali ima dobre temelje za neku buduću izgradnju, odnosno koaliciju.

Nezavisna lista Miljenko Pivac

U ranijoj analizi naglasio sam kako je rad Nezavisne liste nestalan i nezapažen i kako je vrlo izgledno da Lista neće ući u predizbornu kampanju ukoliko SDP konsolidira svoje redove. Kako vrijeme protječe pokazuje se kako sam tada bio itekako u pravu, a bliža budućnost može samo potvrditi ove rečenice. Naime, rad Nezavisne liste Miljenko Pivac je i dalje nestalan i nezapažen, i njihova aktivnost u Gradskom vijeću, a posebno u javnosti, još uvijek nema svoje ime i prezime, i teško je da će ga i imati u predstojećem razdoblju. Nezavisna lista, kao najveća oporbena grupacija, trebala bi biti kreator oporbene politike i vući za sobom sve ostale, ali ona to ne radi. Članovi liste shvatili su izbore 2009. godine kao projekt koji nije uspio, pa su se već sutradan nakon njih ohladili i povukli. A isti način funkcioniranja traje već dvije godine.
Kako je SDP u međuvremenu ojačao, zaista je izgledno kako Nezavisna lista u trenutnom formatu neće izaći na iduće izbore, budući da su se građani kojima HDZ-ova politika nije omiljena opet vratili SDP-u. Budući da se politički stavovi Miljenka Pivca uvelike razlikuju od načina na koji HDZ vodi ovaj grad, za njega bi bilo politički mudro da sjedne za stol sa vodstvom SDP-a i dogovori koaliciju, ali takvu koaliciju prema kojoj bi Pivac bio uvršten na SDP-ovu listu unutar tri prva mjesta, čime bi obje strane dale jasan signal da je njihov dogovor ozbiljna platforma za rušenje HDZ-a i da joj trebaju prići svi koji ne žele HDZ na vlasti u Vrgorcu nakon 2013. godine. Takvom koalicijom Pivac bi se također vrlo jednostavno riješio članova svoje liste koji se nisu istakli radom u Vijeću, niti ih je građanstvo prepoznalo. Na takvu koaliciju SDP bi mogao pristati, posebno ako se ima u vidu da će Miljenko Pivac u predstojećim godinama postajati sve moćniji kako bude preuzimao veće upravljačke funkcije u moćnoj mesnoj industriji „Braća Pivac“. Dakle, SDP bi popustio stavljanjem nestranačkog poduzetnika na svoju listu, a Pivac bi pristao na formalni SDP-ov kišobran. Pristanak i politička volja moraju doći s obje strane. U interesu Vrgorca trebalo bi nadići međusobne razlike, koje su više tehničke, nego ideološke prirode.

Mafija

Na natječaj za deset radnih mjesta na naplatnim kućicama naplatne postaje „Vrgorac“ prijavilo se 276 osoba. Podaci su to s kojima su u javnost izašli u HAC-u. Dakle, na svako radno mjesto prijavilo se 27 ljudi.

Tijekom kratkog natječaja za ova radna mjesta, u Vrgorcu su započele stare rasprave o tome tko za koga namješta natječaj, odnosno tko od prijavljenih ima bolju vezu „upasti“ u naplatnu postaju. Ljudi su s pravom sumnjičavi, bez obzira ima li u pričama o namještanju istine ili ne. Proteklih deset godina mnogi su poslovi vezani za grad ili državu ovisili o blagoslovu stranačkih rukovoditelja ili tzv. puppet mastera koji su uvijek povlačili konce. Odlučivali su tko je podoban, a tko nije, tko će raditi, a tko ne, i na koncu, tko će moći preživjeti, a tko ne.

Kada se vi morate nekome javiti da vam sredi nešto, odnosno kad o nekoj osobi ovisi što će druga raditi ili neće, kada vas netko za posao ucjenjuje političkim uslugama ili bilo čim drugim, kada o svemu morate šutjeti (Omerta), kada taj netko kontrolira sve vidove društvenog života, posebno institucije, i kada zbog svog političkog ili svakog drugog stava ne možete dobiti ovaj ili onaj posao, onaj tko vam to brani ili o tome odlučuje savršeno se uklapa u definiciju mafijaša, a organizacija koju vodi, ili je njezin dio, je mafijaška organizacija. To je naprosto tako, svidjelo se to nekima ili ne.

Koliko je HDZ-ova vlast uništila Vrgorac najbolje svjedoči ova gužva oko naplatnih kućica. Kada se stotine ljudi doslovno guraju za slabo plaćeno i nesigurno zaposlenje na autocestama, onda je jasno da je nešto trulo u ovom gradu. Posao se tako teško nalazi, a njegov pronalazak ravan je dobitku na lotu.

Uništeni i osiromašeni grad, stotine nezaposlenih, kuće kojima su vrata odavno zatvorena, depopulirana sela, politička korupcija i nepotizam pri zapošljavanjima u gradskim institucijama i tvrtkama, bolesna opsesija za kontrolom svega što se događa u gradu, politička nesposobnost i bahatost, proračunski milijuni bačeni u vjetar, opća stagnacija, nepostojeća zona i nepostojeći tunel i još mnogo toga – sve je to politička ostavština vladajuće trojke i ekipe oko njih! Kroz proteklih deset godina iz petnih žila su se trudili sustavno uništavati ovaj grad politikom koja se može okarakterizirati nikako drugačije nego kao – elementarna nepogoda!

Sve to Vrgorčani dobro znaju, ali osiromašeni i ucijenjeni nekim budućim zaposlenjima svoje djece i rođaka šute i slušaju, a unutarnji bunt navodi ih da svojoj djeci od malih nogu ponavljaju istu frazu – završi školu i bježi iz ovoga jadnog Vrgorca grada! Nisu ovi postojeći na vlasti prvi koji su započeli njegovo uništavanje. Ono traje još od davnih vremena otkada su sposobni zamjenjivani podobnima. Ekipa na vlasti nikad nije shvaćala, a teško i da ikad hoće, da ako na nekom mjestu zaposlimo podobnog, a ne sposobnog – grad direktno gubi. Tko misli da nisam u pravu neka mi pokaže funkcionalnu Gospodarsku zonu na Ravči, europske milijune u proračunu i komunalno i imovinsko-pravno sređen grad.

Koliko je nas Vrgorčana malo ostalo u ovom gradu najbolje svjedoči svaki sprovod nekom starom Vrgorčaninu. Posjećenost takvim događajima rijetko prelazi nekoliko desetaka ljudi. A biti će nas idućih godina još manje. Štoviše, budućnost ne moramo prognozirati, vidimo ju danas. Nakon ukidanja suda i drugih institucija, nakon što je pao kamen na Stupici i nakon što su ukinute autobusne linije prema Splitu, napokon smo jasno vidjeli gdje smo i što nas čeka idućih godina.

Vrgorac ne može naprijed dok je premrežen pipcima lupeža i ucjenjivača. Vrgorski boljitak direktno je vezan za njihov odlazak.

Zbog uništene ceste Tolići ne mogu obnavljati stare kuće na Radoviću

U Vrgoračkim novinama pisao sam prije nekoliko mjeseci o srušenoj cesti prema Radoviću. Tijekom radova na autocesti, stara makadamska cesta od Ajdanovca prema Radoviću je uništena, ali građanima koji gore imaju djedovinu nije dana nikakva alternativa, niti im je označen rok do kojeg će se cesta obnoviti.

Iseljenik na Novi Zeland Ivo Tolić gotovo svake godine dolazi u Vrgorac i tu ostaje više od mjesec dana. Imao je plan obnoviti staru kuću na Radoviću, gdje bi provodio odmor, jer ni njega, ni njegovu suprugu, ne zanimaju hoteli, već isključivo priroda i naša starina. No u tom naumu ispriječili su se radovi na autocesti, tijekom kojih je uništena cesta prema Radoviću, zbog čega radnici nisu mogli pristupiti selu kamionima sa natovarenim materijalom i strojevima.

Kako je Tolić tada rekao, išao je od institucije do institucije kako bi saznao što će biti sa starom cestom. Obaviješten je kako se navodno planira zaobilaznica toga puta, ali on je bio mišljenja da je dovoljno poravnati 20 metara puta koji se nalazi odmah do trase autoceste, kako bi mogao pristupiti automobilom u selo. Uputio je stoga apel gradskim vlastima Vrgorca i nadležnim službama u HAC-u da se zauzmu da se obnovi stari put i to na trasi koja se nalazi odmah do autoceste, kako bi tijekom slijedećeg dolaska mogao započeti sa obnovom, za koju vjeruje da će potaknuti i druge rođake da krenu istim putem. No od toga nije bilo ništa. Institucije su ostale gluhe na molbe i zahtjeve.

Na ovaj problem nekoliko puta nam je skretao pozornost i vatrogasac Ivica Tolić iz Vrgorca, te Josip Tolić iz Zadra. Svi bi željeli obnavljati svoju starinu, gdje bi provodili više vremena, ali su u svome naumu u potpunosti onemogućeni, bez naznaka da će se u budućnosti nešto promijeniti.

Potaknuti tom pričom, i sami smo kontaktirali HAC, ali nikakvog odgovora nismo dobili. Posljednih dana kolaju neprovjerene informacije da će se graditi zaobilaznica nakon otvaranja čvora Vrgorac u lipnju, ali potvrdu te informacije nismo mogli dobiti.

Obnova vodovoda u Kotezima: zašto je izmijenjen prvotni projekt?

Posljednjih dvadesetak dana u tijeku su radovi na obnovi cjevovoda i kolnika ceste Kokorići - Kotezi - Vrgorac, teško oštećene kretanjem teških vozila tijekom izgradnje autoceste. Projektom obnove planirana je zamjena starih azbestno-cementnih cijevi novim cijevima, a potom proširenje i obnova kolnika, te na koncu asfaltiranje. Hrvatske autoceste obvezale su se izgraditi novu prometnicu koja se proteže uz autocestu od Ravče te na koncu spaja sa cestom Kokorići-Kotezi. Od tog spoja pa do Vrgorca cestu obnavljaju Županijske ceste. Grad Vrgorac na sebe je preuzeo brigu o projektnoj dokumentaciji i rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na prostoru proširenja prometnice.

Prema postojećem planu od vodospreme "Kotezi" ispod Vrgorca do Koteza izgrađuje se vodovodni sustav koji se sastoji od dvije, paralelno položene cijevi promjera 100 fi, jedna polietilenska, a druga postojeća azbestno-cementna cijev. Prema tome, jedna cijev bi na koncu skrenula prema zaseoku Radići, a druga prema Kutcu i Kokorićima. Međutim, takav plan nije bio određen prvotnim projektom.

Prema našim informacijama dobivenima od stručnjaka koji su radili na prvom projektu, prvotno je planirana ugradnja samo jedne vodovodne cijevi sredinom prometnice, izrađene od duktila, promjera 150 fi. Takve cijevi su bile i dovezene i ostavljane uz prometnicu Vrgorac-Kotezi, ali su nedugo zatim misteriozno nestale, da bi se na koncu donijela odluka da se gradi vodovodni sustav koji će se sastojati od dvije paralelne cijevi promjera 100 fi. Takvom promjenom projekta Komunalno će dobiti duplo više posla i troškova na održavanju, jer se sad radi o dvije, a ne o jednoj cijevi, a protočnost dviju cijevi od 100 fi puno je manja od jedne cijevi od 150 fi. Prema prvotnom planu, jedna cijev bi se spuštala od Vrgorca prema Kotezima, a kod bućališta Slobodana Stankovića Bege bi se gradio odvojak pomoću cijevi od 100 fi za Kutac i Kokoriće. Prema realiziranom planu od Vrgorca će dakle ići dvije cijevi, jedna prema Kutcu, druga prema Radićima. Time će se troškovi održavanja duplo povećati, pa se postavlja pitanje isplativosti ugradnje dviju cijevi. Isto tako, postavlja se pitanje što se dogodilo sa cijevima od 150 fi koje su bile dovezene i ostavljene pored ceste Vrgorac-Kotezi?

Orfej i Euridika: Bravurozan nastup mlade glumačke družine

Sinoć je amaterska glumačka skupina „Alter ego“ u višenamjenskoj dvorani Grada odigrala adaptiranu predstavu „Orfej i Euridika“. Pred dupko ispunjenom dvoranom dvanaestoro vrgorskih maturanata izvelo je bravurozan nastup, čime su čak nadmašili lanjsku predstavu o Hamletu. Predstava „Orfej i Euridika“ govori o Orfeju, popularnom pjevaču i glazbeniku koji ide u potragu za suprugom Euridikom u podzemlje kojim zapovijeda Had. Na svome putu susresti će brojne mitološke likove s kojima vrši mnogobrojne dijaloge, a koji su, u sarkastičnoj i parodnoj adaptaciji Davora Šegote, nasmijali publiku do suza.

Predstavu je izvela standardna glumačka družina „Alter ega“: Luka Antunović (Orfej), Martina Jakičević (Euridika), Senka Jukić (Perzefona), Ivan Šalinović (Had), Sara Bunoza (Haron, Kasiopeja), Antonija Šalinović (redar), Antonia Gašpar (Elektra), Emanuela Rešetar (Kalisto), Marina Polić (Muta), Marino Vujčić (Aristej, Sizif) i Nikola Tolj (Tantal).

Na koncu se svakako mora čestitati spomenutim mladim Vrgorčanima na trudi, želji i kreativnosti koju su sinoć prikazali, kao i njihovom mentoru, makarskom umjetniku Davoru Šegoti, te Gradskom kulturnom središtu koje je sve i organiziralo. Valja spomenuti i izvrsne kostime koje je izradila Marija Ivanković.

No u svemu ovom uvijek ima jedno -ali. Svaki put kad gledam naše mlade Vrgorčane kako iskazuju svoju kreativnost i znanje u jednu ruku se zaista razveselim što je Vrgorac rasadnik takvih talenata, a u drugu ražalostim, svjestan činjenice da će većina tih mladih ljudi dogodine otići studirati na brojne hrvatske fakultete, ali se neće vratiti u svoj rodni grad. No, tko zna, možda budućnost donosi pozitivne promjene.

Grad Vrgorac: izvještaj o učinjenom u pokretanju Gospodarske zone

Građani nam javljaju - natječaj na "kućicama" raspisan je samo za podobne

Jutros sam dobio tri poziva građana na temu najnovijeg natječaja za posao na naplatnim kućicama na naplatnoj postaji Vrgorac (čvor Vrgorac). U cilju informiranja građana ukratko prenosim najvažnije detalje koje su mi ispričali. Imaju li osnove, prosudite sami.

Natječaj za zapošljavanje na naplatnim kućicama raspisan je u utorak 3. svibnja i traje do utorka 10. svibnja, odnosno traje sedam dana. Građani ističu kako se među potrebnim dokumentima za prijavu na natječaj navodi i potvrda o nekažnjavanju koju izdaje sud. Kada su otišli u sud u Vrgorcu, rečeno im je da procedura za dobivanje potvrde traje deset dana. U isto vrijeme rečeno im je kako je spomenutu potvrdu moguće poslati naknadno (baš zbog kratkog trajanja natječaja), i da tu ne bi trebalo biti problema. Međutim, građani koji su me zvali smatraju da u pitanju potvrde o nekažnjavanju ima prostora za manipulacije. Dakle, smatraju kako će sve prijave bez potvrde o nekažnjavanju biti odbačene kao nepotpune, a da su podobni pojedinci na vrijeme saznali za natječaj i potrudili se dobiti potvrde u roku. Tako će samo podobni biti prihvaćeni, dok će ostali biti odbačeni.

I zaista, u tekstu natječaja je jasno istaknuto:
"Svi zainteresirani kandidati na oglas dužni su priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta: presliku svjedodžbe, presliku radne knjižice, presliku osobne iskaznice, rješenje (potvrdu) o priznatoj prednosti o zapošljavanju temeljem pozitivnih pravnih propisa, dokaz da je kandidat nezaposlen, te uvjerenje o nekažnjavanju." Ne spominje se ikakva mogućnost naknadnog donošenja potvrde o nekažnjavanju.

Zanimljiv je i detalj koji pokazuje netransparentnost cijelog postupka. Tako se u tekstu natječaja kaže: " Hrvatske autoceste d.o.o neće kandidate osobno izvještavati o rezultatima, nego će o izabranim kandidatima biti izvješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Split..." Dakle neće se navoditi zašto je tko prošao ili ne, već se samo navoditi imena onih koji prođu na natječaju.

Da nešto ne štima u ovom slučaju svjedoči i moj slučaj. Osobno sam prije dvije godine tražio potvrdu o nekažnjavanju za posao i dobio istu u roku dva-tri dana. Došao sam u sudsku službu u Vrgorcu, ispunio formular i pokupio potvrdu za par dana. Što se od toga dana promijenilo, i koja se naknadna "procedura" stvorila, nije mi poznato.

Slučaj "naplatne kućice" vječni je kamen smutnje u našem gradu. Kada se raspisivao i natječaj za Ravču, stalno su u vrgorskim kuloarima kružile priče da je natječaj namješten. Kako za čvor Ravču, takve priče kruže i danas za čvor Vrgorac. Skoro je nemoguće biti siguran u punu istinu jer su institucije potpuno izgubile povjerenje građana i teško je biti siguran da je ovaj ili onaj natječaj transparentan i u skladu sa zakonom.

VIDEO Gospodarska zona na Ravči radi punom parom!

Nedavno otvorena Gospodarska zona na Ravči (Općina Niodaklevci) radi pod 200%-tnim kapacitetom. Prema riječima nadležnih, proizvodnja "ničega" ide punom parom. Sirovine za proizvodnju "ništa" uvoze se iz Njemačke, skupa sa dijelovima za vjetroelektrane na Ilića Glavici i kablovima za žičaru Matokit-Rilić. Čak sedam tisuća radnika radi na proizvodnji "ničega" i fenomenalno im ide! Direktor i koordinatori su i više nego zadovoljni.

U Zoni se strogo poštuju europski standardi i kriteriji pa se velika briga polaže i na ekologiju, te upućeni tvrde da Zona nikad nije bila zelenija! Grab, drača, kupina, zelenika, divlja loza - sve autohtone sredozemne biljke prekrivaju čak 99% zone, što ju stavlja u rang ekološki najočuvanijih u Europi! Tu čak ima prostora za seoski i avanturistički turizam. Iz Ureda Turističke zajednice u Vrgorcu saznajemo kako je već dogovoreno deset grupa njemačkih turista koji će na prostoru Zone ovoga ljeta brati kupine i tako imati priliku doživjeti Mediteran kakav je nekad bio - u originalu!

Inače Gospodarska Zona na Ravči otvorena je - šesti i posljednji put, prije nekoliko mjeseci i već se pokazala kao vrlo isplativa invensticija. Možemo samo zamisliti kako će rasti kada se makne kamen sa Stupice i primorski milijuni nahrupe u krajinu. Podbiokovlje bruji kako Drveničani velike nade polažu i na cestu Ravča - Drvenik, čija izgradnja malo kasni jer radnici Konstruktora, s jedne strane, i radnici Vijadukta, sa druge, nisu uspjeli pogoditi jedni druge tijekom bušenja rupe, pa se sad grade dvije cijevi tunela. Obje su gotove do pola, jedna od druge udaljena dva kilometra!
Kako neslužbeno doznajemo od visokopozicioniranog političara u Gradu Vrgorcu, nakon što se tunel izgradi, možemo očekivati 350 milijuna kuna vrijedno ulaganje američkog poslovnog čovjeka drveničkih korijena, koji je spreman na Zoni na Ravči izgraditi tvornicu prerade lješnjaka i lječilišno-rehabilitacijski centar namijenjen isključivo umirovljenim političarima, članovima HDZ-a. Kako spomenuti Amerikanac tvrdi, već je dobio rezervacije za desetke najskupljih apartmana od više skoro umirovljenih političara iz Vrgorske krajine i Makarskog primorja.

Gospodarski boom Zone potaknuo nas je da odemo na lice mjesta i ekskluzivno snimimo nekoliko kadrova Zone, te porazgovaramo sa drugom direktorom. Ekskluzivno samo na portalu vrgorac.blog.hr

VIDEO Ukidanje autobusnih linija - izvještaj sa terena

Nakon neugodne vijesti da su ukinute autobusne linije Vrgorac-Split (11h) i Split-Vrgorac (17h), a na one koje su ostale uvedeni kombiji umjesto autobusa, građani nam šalju ekskluzivne vijesti sa terena. Snimka koju gledate snimljena je na Turiji! :)

"Promet Makarska" definitivno ukinuo linije Vrgorac-Split (11h) i Split-Vrgorac (17h)!

Jučer smo objavili informaciju kako je autobusni prijevoznik Promet Makarska privremeno ukinuo linije Vrgorac-Split (11h) i Split-Vrgorac (17h). Međutim jutros smo neslužbeno doznali kako linije nisu privremeno ukinute zbog čekanja dozvola za tehničku ispravnost autobusa, već su definitivno ukinute zbog nerentabilnosti! Prometovo je stajalište da u navedenim terminima autobusi polaze sa 0-4 putnika i sličnim brojem dolaze na odredište, uz usputna zaustavljanja za putnike koji se voze linijama dio puta. Takvo je poslovanje u potpunosti nerentabilno i Promet je zbog toga odustao od njegova održavanja.

Prema našim informacijama, Promet Makarska je u par navrata vršio pregovore sa Gradom Vrgorcem i isticao činjenicu kako su linije nerentabilne i da, ukoliko ih se želi zadržati, potrebne su gradske subvencije. Grad je odbio subvencionirati linije i one su na koncu i ukinute.

Ponukani najnovijim događajima raspitali smo se među prijevoznicima kakva je daljnja procedura. Oni ističu kako, ukoliko linija ne bude održavana preko 5 dana, moguće će ju je staviti na javni natječaj i dati drugom prijevozniku koji ju je u datim uvjetima spreman održavati. Međutim sumnjam da bi u Prometu bili zadovoljni takvim razvojem situacije.

Tko god bio u pravu, ostaje činjenica da autobusi iz Vrgorca u 11 sati i Splita u 17 sati ne voze i potrebna je što hitnija intervencija Grada Vrgorca prema nadležnim institucijama i prijevoznicima da se stanje što prije normalizira.

Kad god čovjek pomisli da ne može gore, nova nas neugodna vijest iznenadi. Gotovo svaki mjesec se nad Vrgorcem nadvisi neka nova prijetnja da će izgubiti pokoju instituciju ili da će se još gore prometno izolirati. Sve je gore i gore. Ima li kraja?

Promet Makarska ukinuo linije Vrgorac - Split (11h) i Split - Vrgorac (17h)

Putnici iz Vrgorca ostali su prije nekoliko dana neugodno iznenađeni najnovijim odlukom autobusnog prijevoznika Promet Makarska koji je ukinuo liniju Vrgorac-Split u 11 sati, te liniju Split-Vrgorac u 17 sati. Obje linije imale su velikog značaja za Vrgorčane, posebno studente, te umirovljenike koji su autobus koriste za posjet liječnicima u Splitu. Ostale su još samo Prometove linije Vrgorac - Split u 5 sati ujutro i Split - Vrgorac u 10.45 sati.

Kako se doznaje iz Prometa, linije su ukinute samo privremeno, dok iz Ministarstva prometa i veza ne dođu potrebne dozvole za tehničku ispravnost autobusa. Kada će to biti, nismo mogli saznati.

Najnovija odluka Prometa Makarska stvorila je velike probleme vrgorskim putnicima. Mnogima su planovi za posjet liječniku, odlazak na fakultet ili posao odgođeni i bez ikakvih su saznanja koliko će ovakvo stanje potrajati.

Imamo li na umu problem Stupice i teškoće koje normalnom prometovanju pričinjavaju radovi na cestama u Vrgorcu i autocesti, te najnovije ukidanje linija prema Splitu, moramo konstatirati kako je Vrgorac praktički u stanju teške, neću reći elementarne, već prometne nepogode. Nadležni nas stalno uvjeravaju da moramo pričekati, da će se situacija srediti, ali svaki dan je sve gore. Zaista se nadam da će se lokalne vlati angažirati i natjerati ministarstvo i prijevoznika da rade svoj posao. Ako Prometovi autobusi ne valjaju, neka uvedu nove. Svejedno, samo trenutno stanje se ne smije održati.

VRGORAC treći u državi po pomoći iz Državnog proračuna

Jutarnji list objavio je prije nekoliko dana više statistika financijskog i kadrovskog stanja općina i gradova Hrvatske. Među deset općina i gradova koji najviše ovise o Državnom proračunu - Komiža, Imotski i Vrgorac zauzimaju prva tri mjesta. Udio proračuna u prihodu Grada Vrgorca iznosi čak 102.38%, što znači da onoliko koliko sami uprihodujemo država praktički udupla svojom pomoći, i čak i više od toga.

Upućeni dobro znaju da proračun grada Vrgorca većinom ovisi o pomoći države, i nešto manje županije, i da su realni prihodi puno manji od sredstava koje Grad samostalno uprihoduje od poreza. Prevedeno, to znači da kad ne bi bilo pomoći države, proračun Grada Vrgorca bio bi daleko manji nego sad jer naprosto nema dovoljno tvrtki i građana koji uplaćaju porez od čega se dobije najviše novca. Gospodarstvo nam je u katastrofalnoj situaciji, to je valjda jasno svima.

Proračun Vrgorca za ovu godinu iznosi oko 33 milijuna kuna, a od toga iznosa su realni prihodi 12-13 milijuna, a sve ostalo pomoć države i županije. No ta izdašna pomoć države u prošlosti je bila još i veća, ako se sjetimo proračuna iz 2009. godine koji je iznosio 44 milijuna kuna. Silni proračunski novci dali su priliku Vrgorcu da pokrene vlastito gospodarstvo, odnosno da stvori uvjete za stvaranje i održavanje istog, ali Vrgorac ništa od toga nije iskoristio. Najbolji dokaz nesposobnosti vlasti je nepostojeća Gospodarska zona u Ravči, koja se, ni nakon gotovo desetljeća obećavanja, još ne nazire ni u tragovima. Nema naznake da će se tu nešto promijeniti u bliskoj budućnosti.