Mafija

Na natječaj za deset radnih mjesta na naplatnim kućicama naplatne postaje „Vrgorac“ prijavilo se 276 osoba. Podaci su to s kojima su u javnost izašli u HAC-u. Dakle, na svako radno mjesto prijavilo se 27 ljudi.

Tijekom kratkog natječaja za ova radna mjesta, u Vrgorcu su započele stare rasprave o tome tko za koga namješta natječaj, odnosno tko od prijavljenih ima bolju vezu „upasti“ u naplatnu postaju. Ljudi su s pravom sumnjičavi, bez obzira ima li u pričama o namještanju istine ili ne. Proteklih deset godina mnogi su poslovi vezani za grad ili državu ovisili o blagoslovu stranačkih rukovoditelja ili tzv. puppet mastera koji su uvijek povlačili konce. Odlučivali su tko je podoban, a tko nije, tko će raditi, a tko ne, i na koncu, tko će moći preživjeti, a tko ne.

Kada se vi morate nekome javiti da vam sredi nešto, odnosno kad o nekoj osobi ovisi što će druga raditi ili neće, kada vas netko za posao ucjenjuje političkim uslugama ili bilo čim drugim, kada o svemu morate šutjeti (Omerta), kada taj netko kontrolira sve vidove društvenog života, posebno institucije, i kada zbog svog političkog ili svakog drugog stava ne možete dobiti ovaj ili onaj posao, onaj tko vam to brani ili o tome odlučuje savršeno se uklapa u definiciju mafijaša, a organizacija koju vodi, ili je njezin dio, je mafijaška organizacija. To je naprosto tako, svidjelo se to nekima ili ne.

Koliko je HDZ-ova vlast uništila Vrgorac najbolje svjedoči ova gužva oko naplatnih kućica. Kada se stotine ljudi doslovno guraju za slabo plaćeno i nesigurno zaposlenje na autocestama, onda je jasno da je nešto trulo u ovom gradu. Posao se tako teško nalazi, a njegov pronalazak ravan je dobitku na lotu.

Uništeni i osiromašeni grad, stotine nezaposlenih, kuće kojima su vrata odavno zatvorena, depopulirana sela, politička korupcija i nepotizam pri zapošljavanjima u gradskim institucijama i tvrtkama, bolesna opsesija za kontrolom svega što se događa u gradu, politička nesposobnost i bahatost, proračunski milijuni bačeni u vjetar, opća stagnacija, nepostojeća zona i nepostojeći tunel i još mnogo toga – sve je to politička ostavština vladajuće trojke i ekipe oko njih! Kroz proteklih deset godina iz petnih žila su se trudili sustavno uništavati ovaj grad politikom koja se može okarakterizirati nikako drugačije nego kao – elementarna nepogoda!

Sve to Vrgorčani dobro znaju, ali osiromašeni i ucijenjeni nekim budućim zaposlenjima svoje djece i rođaka šute i slušaju, a unutarnji bunt navodi ih da svojoj djeci od malih nogu ponavljaju istu frazu – završi školu i bježi iz ovoga jadnog Vrgorca grada! Nisu ovi postojeći na vlasti prvi koji su započeli njegovo uništavanje. Ono traje još od davnih vremena otkada su sposobni zamjenjivani podobnima. Ekipa na vlasti nikad nije shvaćala, a teško i da ikad hoće, da ako na nekom mjestu zaposlimo podobnog, a ne sposobnog – grad direktno gubi. Tko misli da nisam u pravu neka mi pokaže funkcionalnu Gospodarsku zonu na Ravči, europske milijune u proračunu i komunalno i imovinsko-pravno sređen grad.

Koliko je nas Vrgorčana malo ostalo u ovom gradu najbolje svjedoči svaki sprovod nekom starom Vrgorčaninu. Posjećenost takvim događajima rijetko prelazi nekoliko desetaka ljudi. A biti će nas idućih godina još manje. Štoviše, budućnost ne moramo prognozirati, vidimo ju danas. Nakon ukidanja suda i drugih institucija, nakon što je pao kamen na Stupici i nakon što su ukinute autobusne linije prema Splitu, napokon smo jasno vidjeli gdje smo i što nas čeka idućih godina.

Vrgorac ne može naprijed dok je premrežen pipcima lupeža i ucjenjivača. Vrgorski boljitak direktno je vezan za njihov odlazak.