Tekst koji čitate četiristoti je po redu na ovom blogu. Četiri i pol godine na njemu se objavljuju tekstovi namijenjeni u prvom redu građanima Vrgorske krajine. Blog je uvijek svima bio (i biti će) lako dostupan i potpuno besplatan. Objavljene tekstove uvijek obilježava otvorenost, bez muljanja i kalkuliranja. U prošlosti sam obljetničke postove uglavnom ispunjavao različitim statističkim podacima o starosti i posjećenosti bloga, ali ovaj put mi se čini priličnijim jubilarni tekst pretvoriti u tematski.
U ove četiri i pol godine postojanja bloga, uz stotine različitih zanimljivosti koje za njega vežem, jedna se ponavlja, pa gotovo od prvog dana. A to je anonimno vrijeđanje i pljuvanje pojedinaca imenom i prezimenom, i ne samo njih, već i njihovih obitelji, prijatelja i suradnika. Na najgore moguće načine. Od prvog takvog komentara stalno si postavljam isto pitanje – što se to dogodi u ljudskom mozgu da ga mogućnost anonimnog komentiranja bez odgovornosti pretvori u kurvinog sina, budući da isti taj nije spreman sve što misli izreći u javnosti i to osobi koju preko bloga napada. Uslijed razvoja interneta, sve je više stranica u čijem nastajanju svojim komentarima sudjeluju i sami čitatelji – blogovi, portali, društvene mreže – i stalno se nekoga negdje napada, ali to ne mijenja činjenicu da je anonimno vrijeđanje neke osobe naprosto nemoralno i loše. Kako god okreneš, to je bio i ostao kukavičluk, nedozvoljeni udarac ispod pojasa, koji više govori o onome tko piše, nego o onom o kome se piše.
Na ovom blogu pojedinci su ostavili stotine i stotine uvrjedljivih komentara s namjerom jeftinog diskreditiranja ove ili one osobe. Najčešće su na tapetu vrgorski političari svih orijentacija i boja, zatim pojedini građani koji su se u nečemu istakli u našem gradu ili izvan njega, a povremeno se vrijeđa i moja osoba, kao i ljudi koji me okružuju. Ruku pod ruku sa anonimnim vrijeđanjem ide i etiketiranje, posebno draga metoda svih koji vlastiti nerad i nesposobnost prikrivaju skretanjem pozornosti na neku drugu nebitnu stvar.
Komentare koji vrijeđaju na osobnoj razini brišem, premda se pojedinci na to bude pričama o cenzuri i demokraciji. Demokracija je međuostalim i obveza, obveza da se odgovara za napisanu i izgovorenu riječ.
Zašto to sve netko radi? Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan – jer može i to uz vrlo malo tehničkog predznanja. Virtualni papir sve trpi. A zašto se baš ova ili ona osoba pojedinačno vrijeđa, to zapravo ovisi o tome što oklevetani pojedinac radi.
Ako se na osobnoj razini vrijeđa članove vrgorske gradske vlasti i njihove obitelji, to najčešće rade oni koji nemaju hrabrosti otvoreno artikulirati svoje oporbene stavove, pa misle da pozitivnim promjenama doprinose vrijeđanjem i jeftinim diskreditiranjem spomenutih osoba. Što se tiče vrijeđanja glavnih nositelja oporbene politike u gradu, tko se i u kojoj mjeri anonimno vrijeđa ovisi o tome koliko se taj oporbenjak trudi biti oporbenjak, što znači koliko često i s kojim postavkama napada rad gradske vlasti, odnosno talasa ili ljulja brod. Ako je aktivniji, više ga vrijeđaju, i njega i članove njegove obitelji, neovisno jesu li živi ili mrtvi. Iz toga se da zaključiti da takvi komentari uglavnom dolaze iz zgrade gradske uprave i gradskih institucija i ustanova gdje pojedini, očito besposleni (i po zadatku) i stranački nastrojeni, gradski činovnici koriste gradsku logistiku i imovinu za političke obračune. Isti zapravo udaraju i na urednika bloga i ljude oko njega, posebno kada se objavi nekakav tekst gdje se dovodi u pitanje njihova profesionalna efikasnost, posebno efikasnost činovnika koji su tamo došli na osnovi političke podobnosti. Ili ne daj Bože da se piše o njihovim vrhovnim gospodarima, to je još gore. Ti znaju da mogu puno izgubiti ako bi se vlast promijenila, pa u obrani vlastite, radom nezaslužene, egzistencije ne štede sredstava ni vlastitog obraza udarajući po svima koji misle drugačije, ma koliko takva rabota bila beskorisna i glupa.
Što se tiče napada na istaknute pojedince koji su nešto korisno učinili za društvo ili zajednicu uglavnom se događaju iz ljubomore, i zbog poznate vrgorske zlobe, našeg doprinosa (!!!) svjetskoj nematerijalnoj baštini.
Sa koje god strane netko napadao, vrlo često svojima napadima preko različitih “nickova“ želi frizirati javno mijenje. Odnosno ako se pojedinac deset puta uvrijedi ili ako se o njemu nešto lažno kaže deset puta, čitatelji bi mogli pomisliti da je to stav sveopće javnosti, pa onda mora da je istina, a najčešće nije tako. Deset puta izrečena laž ipak ostaje laž.
Ovo mi se čini kao izvrsna tema za raspravu. Zanima me što vi mislite o anonimnom vrijeđaju? Još bolje, ako to i sami radite, probajte definirati i obznaniti širokom čitateljstvu koji vas bolesni porivi na to navode.
Post je objavljen 29.05.2011. u 12:04 sati.