UZ 250. GODIŠNJICU IZGRADNJE RIMOKATOLIČKE CRKVE U DARUVARU

srijeda, 19.02.2014.

Kada je Antun Janković 1760. godine kupio današnja daruvarsko-pakračka područja, započeo je svestrani razvoj krajeva u sastavu Požeške županije. On je zaslužan i za gradnju mnogih crkava među kojima je i današnja Crkva Presvetog Trojstva u Daruvaru, sagrađena 1764. godine. Ona je u svom početku bila kapelanija plemićke porodice Janković, a krajem 18. stoljeća postala je sastavnicom Pakračke župe i došla u nadležnost pakračkog župnika. Suštinski se time ništa nije promijenilo jer je i Pakrac bio isto u vlasništvu Jankovića koji su bili i glavni patroni crkvama na prostoru njihovog vlastelinstva.
Zahvaljujući djelatnosti lokalnih kapelana Pakračke župe u Daruvaru, počele su se postupno voditi i zapisi o radu daruvarske kapelanije. Kapelani su počeli voditi Maticu krštenih (79.), Maticu umrlih (1791) i Maticu vjenčanih (1794) za katoličko pučanstvo daruvarskog prostora. Već 1793. godine daruvarska područna crkva dobila je položaj lokalne kapelanije (capellania localis), a njihovi dušobrižnici nazivani su lokalnim administratorima ili lokalnim kapelanima. Time je daruvarska kapelanija dobila veći stupanj autonomije i u svom sastavu imala više okolnih sela.
U vrijeme dušobrižničke službe prvog lokalnog kapelana Josipa Merlea (1793. -1818.) broj rimokatolika i dalje se povećavao. Trebalo je proteći dosta vremena da su, nakon oslobađanja od Turaka krajem 17. stoljeća, potpuno opustošena daruvarska i okolna područja počela primati katoličke obitelji. Taj broj još 1818. godine nije bio velik, oko 549 duša, iako je prostorno tadašnja kapelanija bila znatno veća nego prostor današnje župe. S obzirom da je taj broj bio u neprestanom porastu, dobila se tada podrška vlastelina Izidora Jankovića da se zatraži suglasnost zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca da se daruvarska lokalna kapelanija uzdigne na stupanj župe. To se ostvarilo 25. kolovoza 1821. godine.
Broj rimokatolika počeo ce u narednim desetljećima naglo povećavati pa je na prostoru daruvarske župe 1848. godine zabilježeno 2384 duša, od čega u Daruvaru 375. Već tada je bilo vidljivo da je tadašnja župna crkva premalena za takav broj vjernika. Mnogim unutrašnjim preinakama htjelo se dobiti više prostora, ali to je samo privremeno ublažilo postojeći problem. Vanjsku je promjenu ova barokna crkva imala 1892. godine kada je bio dograđen vanjski visoki toranj.
Problema nedostatka prostora htio se riješiti otvaranjem novih crkvenih župa na prostoru prvobitne daruvarske župe. Tako je filijala u Dežanovcu 1880. godine postala župnom crkvom, a 1908. crkva u Đulovcu uzdignuta je na stupanj samostalne lokalne kapelanije u koju su ušla i okolna sela. Rasterećenje za župnu crkvu u Daruvaru bilo je i izgradnja kapela u Brestovcu 1904. i Končanici 1909. godine koje su postale podružnice daruvarske župe.
Od 11 017 rimokatolika, koji su 1921. godine živjeli na području daruvarske župe, samo na području Daruvara i Donjeg Daruvara živjelo je njih 2998 pa se problem crkvenog prostora povećao. Ideju o gradnji ili proširenje postojeće crkve javile su se već krajem 19. stoljeća, ali se uvijek pod nekom izlikom odgađao početak radova o njenom proširenju. Jedna od izlika je bila da se želi sačuvati njena izvornost, iako su se u izradi nacrta za njeno proširenje uključili mnogi građevinski stručnjaci, među kojima je bio i Herman Bolle. Nakon Prvog svjetskog rata ranije prikupljen novac izgubio je na vrijednosti, a Povjerenstvo za prosvjetu i vjeru u Hrvatskoj i Slavoniji, pod izlikom o brizi za „očuvanje historijskih spomenika“, trajno je otklonilo svaku ideju za njeno proširenje.
U cilju zadovoljenja duhovnih potreba u udaljenim selima i dalje su se gradile kapelice kamo su dolazili daruvarski dušobrižnici. U Maloj Maslenjači kapelica je bila blagoslovljena 1934. godine. Duhovni život tog su prostora obogatili i salezijanci koji su nakon protjerivanja iz Slovenije 1941. godine došli u Dioš i tu organizirali službe Božje i vršili propovijedi u okolnim selima.
Zbog preopterećenost daruvarskih svećenika, neka rubna sela daruvarskih sela pripojene su 1957. godine župnoj crkvi Ivanovo Selo. U cilju rasterećenja 1977. godine crkva u Končanici je najprije bila povišena na stupanj samostalne kapelanije, ali još iste godine postala je samostalna župa u koju je ušlo još nekoliko okolnih sela.
Na tragu obogaćivanju duhovnog života bile su blagoslovljene kapelice u Golubnjaku 1972. i Doljanima 1994. godine, a 1995. godine bio je blagoslovljen i kamen temeljac za grdnju kapelice u Vukovju.
Povijesni događaj za Župu Presvetog Trojstva u Daruvaru dogodio se 27. rujna 1997. godine kada je na svečan način ustrojena Požeška biskupija na čelu s prvim njenim biskupom dr. Antunom Škvorčevićem, čime je daruvarska župa postala jedna od 82 tadašnjih župa podijeljenih u šest dekanata.
Od osnivanja daruvarske župe na njoj su djelovali sljedeći župnici: Stjepan Piroš (1824.-1870.), Stjepan Tadić (1870.-1896.), Petar Ožanić (1897.-1906.), Mijo Ettinger (1906.-1954.), Dragutin Keflin (1954.-1972.), Ivan Sinković (1972.-1990.), Zvonimir Marjanović ( 1990.- 1999.) i Branko Gelemanović ( 1999.- ?).
Svaki od ovih župnika ostavio je trag na kulturni i vjerski život na prostoru daruvarske župe. Ako bi trebalo neke od njih izdvojiti, onda bi zbog svoje svestranosti trebalo izdvojiti ime Mije Ettingera koji je uz svećeničku službu bio i gospodarstvenik, političar, poslanik u Hrvatskom saboru i kroničar koji je u pisanoj formi pratio vjerske, kulturne i političke prilike na prostoru svoje župe. Rodio se 1874. godine pa će 2014. godina biti prisjećanje na njegovu 140. godišnjicu rođenja.

Mnoge zasluge vezane su i za ime sadašnjeg župnik i pakračkog dekana Branka Gelemanovića. U njegovo vrijeme dovršeni su mnogi radovi započeti u vrijeme njegovog prethodnika oko obnove vanjske i unutrašnjosti župne crkve, izvršena gradnja pastoralnog centra, obnova župnog stana i okoliša crkve. Na mjesnom groblju njegovom zaslugom je proširena mrtvačnica i obnovljena Kapelica Svih Svetih. Osobno je potakao ideju da se zapiše vjerska prošlost ovih prostora. Zahvaljujući njemu izašla je 2001. godine knjiga pod nazivom 180 godina daruvarske župe, a podržao je i ideju da se napiše knjiga o Josipu Salaču, jedinom biskupu rođenom u Daruvaru.

Glavni oltar župne crkve
Puno je truda uložio i za gradnju nove crkve posvećene Antuna Padovanskog jer bi se njenom izgradnjom riješio problem nedostatka crkvenog prostora u Daruvaru. Nakon izgradnje njene zidne konstrukcije, na svečan način je 13. lipnja 2009. godine obavljeno posvećenje kamena temeljca, a nakon toga je u unutrašnjosti bila održana prigodna sveta misa. Posvetu i misu vodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Crkva do početka 2014. godine, zbog novčanih razloga, nije bila dovršena.