turopolje-mjesto

utorak, 24.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane (4)

"PRVA I DRUGA KLASA HRANE"

U podnevnoj pauzi zamirisala bi kantina. U njoj se hranilo 40 - 50 radnika možda i bolje nego drugdje. Hranilo se i sedam - osam činovnika. Za njih se kuhala posebna hrana tzv. prve klase. Za radnike - druga klasa. Pa ipak i to je trebalo platiti. Domaći su zato radije jeli ono što su im u sivozelenim limenkama donosili od kuće. Imali su radnici i druge "povlastice". U turopoljskom dućanu mogli su kupovati na vjeru, a svake druge subote, prije isplate, trgovac bi na blagajnu pilane dostavljao popis dužnika u trgovini. Dug se prilikom isplate odbijao od zarade. U najtežem razdoblju, kad je hrana postala osnovni problem, uprava je iz Bjelovara nabavila svinje. Bio je to dobro došao kredit. Svaki kolonist dobio je jednu ili dvije svinje i otplačivao ih u više obroka na dulji rok.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"PRIVID IDILE"

Da bi u Turopolju hrana bila jeftinija, privatnom je poduzetniku uprava pilane davala besplatno nešto građe. Ako se tome doda da je, po osobnom nalogu Deutscha, blagajnica bila dužna svakom siromašnom putniku namjerniku dati 10 dinara, uputiti ga da se najede u menzi, gdje je još dobio za put pola kruha, evo priče za idilu u sjenovitom turopoljskom kraju. Međutim, idile nije bilo. Poneki bi se putnik - namjernik, začuđen ovakvim dočekom, prevario i zaposlio, drugog bi dovukli tko zna odakle. Na kraju, malo je tko ostajao, osim onih koji su se zauvijek nastanili u Turopolju. Privid idile postupno je isčezavao u nastupajučoj ekonomskoj krizi koja je 1932. i 1933. godine zahvatila i pilanu "Filipa Deutscha sinovi".

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"KAPITAL HLAPI - ZALIHE RASTU"

Valovi krize počeli su u Wall - Streetu, preletjeli ocean, prodrmali Europu i već umanjeni, ali opasni, zapljusnuli su i ove krajeve. Pilana je dalje radila, ali se kapital postupno iscrpljivao, a zalihe neprestano rasle. Zbog svjetske recesije ne izvozi se više ništa što bi bilo vrijedno spomena. Već 1933. godine Deutsch više nema kapitala, a zalihe su narasle na 32 000 kubičnih metara, više od dvogodišnje cjelokupne proizvodnje. Deutsch i direktor Konch traže spas izvan granica naše zemlje. Konačno, spas na pomolu. Neka švicarska banka pristala je dati kredit za pokriče tekuće proizvodnje, ali pod uvjetom da se na svaku dasku udari "vlasništvo švicarske banke". I dalje se proizvodi manje. Neki kolonisti ostali su kod kuća snalazeći se po poljoprivredi. Većih otpuštanja radnija nije bilo. Naposljetku, 1934. godine europsko se tržište ponovno otvara. U pilani počinju tovariti 25 do 30 vagona dnevno. Ali ništa od slavne turopoljske hrastovine koja je stekla glas na svjetskoj drvoprerađivačkoj pozornici. Tovari se samo ogrijevno drvo.

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)

24.05.2011. u 14:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 21.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane (3)

"BEZ ČIZAMA,KABANICE I RUKAVICA"

Vagončiće s ispiljenim trupcima gurale su i žene. Čitavu zimu u blatu, vodi, bez čizama, kabanice i rukavica. Nismo znale što su rukavice - sječaju se. Dolje je bio led. Ruke nam ispucale i natečene. Vagončiće je trebalo dogurati do utovarne rampe, visoke do tri i pol metra. Kad bismo došle do pola puta trebalo je utrostručiti snagu. Gurati dalje ili pustiti da te vagon pregazi. A vagon bi na kosini počeo kliziti unatrag. U skladištu, piljene daske slagale su se tri, četiri metra visoko. Jedni su bili gore, na zloglasnim "štosevima" , gdje koljena na omrazici dršću, a osjećaj za ravnotežom povremeno se gubi. Drugi su dodavali daske odozdo. Kad se smrznuta daska zabila u snijeg i led, trebalo je lukavosti da ju se odlijepi.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

"MINUS PETNAEST, A ZNOJ CURI"

Nisu bolje prolazili ni oni koji su trupce razvrstavali po kvaliteti, ni oni koji su radili na cirkularima, pa čak ni oni koji su radili u toplim kancelarijama. Predratna je blagajnica, kažu, sat - dva dnevno, poslije knjiženja i otpremanja korespodencije (na hrvatskom i njemačkom) morala je u pogonu nadzirati i mjeriti građu pripremljenu za utovar. Prvo da bi se upoznala sa svim fazama posla i drugo da bi bila potpuno iskorištena, jer je to bio osnovni zakon predratne proizvodnje. Da ironija bude veća, najlošije su prolazili ono koji su radili u toplome. U parionici bukova drva temperatura je bila između 40 i 70 stupnjeva. Zima je, a para ih obavija. Ne vide ni prst pred nosom. Muškarci se znoje, a koža im puca od vručine. Ako stoje uspravno, nema zraka. Ako se sagnu ili čučnu da udahnu, moraju prestati raditi. Para ždere pluča i kožu. Vani minus petnaest, a znoj teče. Koliko se tako moglo izdržati? Deset, dvanaest dana, pa promijeniti posao: trčati po ledu za vagončićima i kad se prikupi snaga, opet u parionicu.

"TRBUHOM ZA RADNICIMA"

Mnogi od njih šest stotina nisu mogli izdržavati ovakve napore. Doduše, brojni su radnici dolazili,
zarađivali, ali su prvom prilikom odlazili na bilo kakav lakši posao. Vlasnik je namještenike slao po
nove radnike u Međimurje, Liku, Slavoniju, sisački kraj, pa i u Bosnu. Tamo su ih vrbovali, ispredajući
bajke o carskom životu u turopoljskoj pilani. U prvi bi mah očekivanja pridošlica bila ispunjena.
Dobivali su mjesto u zajedničkoj velikoj spavaonici u jednoj od nastamba za radnike. Žene su spavale
u odvojenim spavaonicama. Radilo se, barem na papiru, dvokratno, samo osam sati od 8 do 12 i od
14 do 18 sati. Samo "povremeno", po potrebi posla, trebalo je raditi i dulje. Ovoga "povremeno"
sječaju se radnice koje su jedne Nove godine, uz lampaše radile do 21 sat uvečer. Stručnjacima je
bio osiguran stan u naselju i oni su besplatno ili za simboličnu sumu stanovali, nabavljali drva, a često
i živežne namirnice. Sve po sistemu: "Dok te trebam - stanuješ, kad ne budeš potreban - seliš".

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)

21.05.2011. u 22:18 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 14.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane (2)

"PRVI KOLONISTI 1911. GODINE"

Turopolje je bilo "Bogu iza leđa".Do Zagreba se u najboljem slučaju moglo stići za šest sati.Naj bliža naselja bila su udaljena kilometar i pol. Deutsch je i na to računao.Čim je uredio pilanu pilanu sagradio je upravne zgrade (sa stanom za upravitelje), a odmah poslije toga prvi red kuća uz cestu nasuprot pilani,današnju cestu za Rakitovec.Gladni i siromašni seljaci odmah su potražili posla.Najprije oni iz okolnih sela, a zatim su stigli i kolonisti: ličani, bosanci, pokupljani.Mnogi su zauvijek napustili svoja ognjišta i radije izabrali težak, ali sigurniji kruh drvodjelskog, pilanskog ili šumskog radnika.U šumama oko Burdelja i Turopoljskog luga, gdje su počela padati prva stabla, orila se pjesma ličana, više nalik na stenjanje nego na pjesmu.Za kolonistima stigao je trgovac, pa kotarski liječnik. Svatko je brao mrvice dobra i nastojao izbjeći zlo u ovom kraju gdje je sve živjelo od drva. Najviše radnika bilo je iz Rakitovca, manje iz Buševca, a još manje iz Novog Čiča, Lekenika, Ogulinca, Brđana i Mraclina. Uz njih stotinjak kolonista iz daljih sela i krajeva.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"DESET KILOMETARA PRUGE ZA BURDELJ I TUROPOLJSKI LUG"

Deutsch nije razbacivao novac. Gradio je pilanu onako kako je bilo nužno za onakav opseg proizvodnje, te oko 10 kilometara pruge za Burdelj i Turopoljski lug, odakle se barem u prvo vrijeme dopremalo najviše trupaca za redovnu proizvodnju. Od 1928. do 1941. godine pilana je imala pet vertikalnih pila - jarmača, horizontalnu pilu i venecijaner, specijalnu vertikalnu pilu za proizvodnju fejca (feuilltesa) ili piljeni furnir, tri poprečne pile, četiri pile za okrajčavanje, tri raspiljivača, tri klotne pile, četiri prerezivača. Rad je bio podijeljen u više faza. Na istovaru i razvozu radila su 24 radnika. Po 12 ljudi u smjeni prevozilo je trupce iz skladišta u pilanu, na vagonetima dugima dva i širokima metar. Ovdje se geađa pilila na debljinu 25, 32, 38, 50, 60, i više mm, a po potrebi bi se proizvodili i piljeni furniri od 7, 9, 11, 13 i po 16, 18, 22 milimetra debljine. Četvrta faza rada bilo je sortiranje piljene građe. Na sortiranju, razvoženju i manipulaciji radilo je 100 radnika. Kad se sve zbroji, pilana je imala od 450 do 600 uposlenih radnika.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"POZNATA LIČKA PARTIJA"

Naj poznatiji među njima bili su ličani. Njih desetoro moglo je natovariti pet vagona s prosječno 22 kubična metra hrastovine, a u vrijeme oskudice tržili su da tovare i šesti vagon. Ponekad su radili deset i više sati ujutro, a za nagradu su u kantini dobivali pet do šest dekagrama masti više nego ostali i dakako, nešto veču nadnicu. Uza sve to imali su snage za pjesmu, ali kakvu? Je li to bila uglazbljena psovka ili škrgut zuba nad neumitnom sudbinom? Mnogi težak, opijen umorom, opijao se kasnije i vinom, ako mu je dostalalo krajcera. Pa ipak, i ovdje se živjelo, zabavljalo na seoskim i vatrogasnim zabavama, ženilo se i udavalo, rađala su se djeca koja su zaboravljala odakle potječu. Čitave su obitelji radile u pilani. Braća, sestre i rođaci. Od obitelji Berković u pilani su radili otac, mati, tri sina i dvije kčeri, a Ivan Sever, koji i danas ovdje radi, 9. je iz svoje loze, istog imena i prezimena. Poznaju ga po rednom broju, kao kralja ili papu.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)

14.05.2011. u 07:58 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 09.05.2011.

Bravo Vanda !!!

Dragi moji, predstavljam Vam prvakinju grada Zagreba 2011 godine u lovu ribe udicom na plovak :

VANDU KOS

Osvojiti zlatnu medalju ne može svatko, ali obraniti ju, to mogu samo najbolji.
Bravo Vanda ! Čestitamo. Turopolje je ponosno na tebe .
Naravno čestitamo i ponosnom tati Siniši Kosu i cijelom Šrk- u Ribomanija.

Priprema je pola posla: mjerenje dubine i ispitivanje dna, hranjenje (precizno) i onda lov, naravno uspješan.
3 940 g ulovljene ribe bilo je dosta da Vanda u nedjelju,08.05. na Jarunu obrani zlato osvojeno prošle godine.

Više slika pogledajte ovdje

09.05.2011. u 21:01 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 08.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane (1)

"NEDIRNUTA STOLJEĆA TUROPOLJA"

Turopolje je oduvijek bilo bogato šumama i siromasima. Upravo idealno mjesto da bi se putevi kapitala ovdje ukrstili i stali. Ljudi u crnim cilindrima i polucilindrima, s velikim crnim torbama, vrlo uglađeni i gospoda, prokrstarili su bujnim stoljetnim hrastovim šumama i prašumama Plemenite opčine turopoljske od Pokupskog do Burdelja, od Rakitovca i Čiča do Lekenika. Negdje su zgnječili stoljetni mrak gljiva, negdje nagazili šumaricu uspavanu na rubu šume. Seljak - kumek, koji je s motikom na ramenu, u potrazi za nadnicom, odlazio odavde čak do Slavonije i Slovenije, čudio se ovim zalutalim šetačima,jer u mnogo sela do tada nitko nije zakoračio osim poreznika i ovrhovoditelja. A gospoda su dolazila i prolazila, mjerila i odmjeravala, zagledala se u krošnje i kuckala po ispucaloj kori. Jedan od njih zvao se Filip Deutch.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"POKLON SINOVIMA"

On nije samo šetao. Zabio je svoj capin u zabiti Turopolja i osnovao pilanu u kojoj će se, počevši od 1911. godine, još mnogo capina zabijati u hrastove trupce, teške tisuću i više kilograma. Pilanu je nazvao "Filipa Deutscha sinovi". Bio je to skupi rođendanski poklon sinovima Gustavu, Robertu i Albertu i još jedan poklon vlastitom kapitalu.Bilo bi zanimljivo znati koliko je novaca iz ovog rođendanskog poklona izbio časni Deutsch za sebe i svoje sinove.

"OD PODSUSEDSKOG MOSTA DO VELIKE BRITANIJE"

Deutschovi su bili poznati zagrebački poduzetnici. Uz ostalo, bavili su se i drvom. Zajedno s Hoffbauerom, 04. siječnja 1884. godine, prema pisanju "narodnih novina", poduzeli su gradnju 12 stupišta za podsusedski most. Kraljevskoj podžupaniji dali su popust od 5,5 posto. Već potkraj trvnja 1884. postavili su stupišta, za ondašnje prilike u rekordnom roku. Bila su od kvalitetne hrastovine i služila su sve do nedavne rekonstrukcije spomenutog mosta. O Deutschovima su u zagrebu kružile brojne priče. Jedna od njih je vjerovatno istina. Na uglu današnje Solovljeve i Draškovićeve ulice, gdje su imali skladište ogrijevnog drva, jedanput ili dvaput godišnje poklanjali su dva do tri vagona drva sirotinji. Svakome po naramak - i neka se sječaju Deutscha. No pravi posao je za Deutscha tek počinjao. Prvo s pilanom u Turopolju, a 1936. godine i s pilanom u Đurmancu, koju je kupio od dotadašnjeg vlasnika Drasha zajedno sa šumskim prostranstvima maceljske gore.

08.05.2011. u 12:41 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 07.05.2011.

2. ŠKOLA RIBOLOVA

Šrk Ribomanija organizirala je u srijedu 04.svibnja na ŠRC Jezera u Vukojevcu 2. malu školu ribolova.
Ovaj puta učesnici ribolova bili su klinci i klinceze Područne škole Rakitovec, te njihove učiteljice i učitelji.

Šrk Ribomanija (Siniša Kos) :
Eto odradismo i drugu malu školu ribolova. Sve klinceze i klinci uhvatiše ribu. Lovili smo, igrali se, klopali i pili. Sve u svemu super sam zadovoljan, a posjetili su nas i dečki iz novog ribičkog lista RIBOLOV; Elvis, Marko i Kruno te svakom školarcu dali oba broja novog lista. Svaka čast dečki i hvala. Detaljnije i sa slikama, o pobjednicima u badmingtonu sutra. Pohvala i najboljim učiteljicama i učiteljima na svemu. Sretni su roditelji čiju djecu su učili i uče i danas. Hvala na razumijevanju.

Za sve zainteresirane
Email:
srk.ribomanija@gmail.com

BISTRO !

07.05.2011. u 07:59 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 03.05.2011.

Sretan ti 100. rođendan drago moje Turopolje !

01.05.2011. godine, na međunarodni praznik rada, mjesto Turopolje proslavilo je svoj 100. rođendan.
Proslava je počela već u 10:00 sati malonogometnim memorijalnim turnirom "Dejan Stepanić".
Simboličnim zvukom vatrogasne sirene koja je u prošla vremena označavala kraj radnog vremena i početak rada druge smjene u našoj povijesnoj turopoljskoj pilani, u 14:00 sati započeo je drugi dio programa proslave.
Djeca Područne škole Rakitovec, pod vodstvom gđe. Josipe Smrekar,svojim recitacijama i pjesmama zagrijali su publiku.Zabavljati su nas nastavila djeca dramske sekcije Turopoljske udruge Mladih, pod vodstvom gđe. Zorane Braić.
U 15:30 sati molitvom krunice počela je priprema za sv.Misu koja je održana u 16.00 sati,a služena je za sve preminule mještane.Na sv.Misi proslavljen je i blagdan zaštitnika mjesta Turopolja sv. Josip Radnik.
Nakon sv.Mise u 17:00 sati održana je svečana sjednica Viječa Mjesnog odbora Turopolje sa pozvanim gostima,
a najzaslužnijim pojedincima i društvima za razvoj mjesta dodijeljene su i plakete.Sjednicu i cijelu proslavu uveličali su mnogi gosti : podpredsjednik Vlade RH i ministar financija g. Ivan Šuker, gradonačelnik Velike Gorice g.Dražen Barišić, dogradonačelnik Velike Gorice g.Stjepan Kos, dogradonačelnik Velike Gorice g.Ervin Kolarec, predsjednica Gradskog vijeća grada Velike Gorice gđa. Vesna Škare Ožbolt, Župan Plemenite opčine turopoljske g.Franjo pl. Kos, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Velike Gorice g.Borislav Turanj i dr.
U 18:00 sati , u parku Turopoljskim braniteljima, svečanim ešalonom povijesne postrojbe Plemenite opčine turopoljske - Banderija i vatrogascima Dobrovoljnog vatrogasnog društva Turopolje, te ostalim uzvanicima pristupilo se polaganju vijenaca ispred križa i ispred spomenika palim braniteljima.
Program je nastavljen u 18:15 prekrasnim nastupom kulturno umjetničkih grupa : Ogranak seljačke sloge Buševec ; Kulturno umjetnička udruga Mraclin ; Folklorni ansambl Šiljakovina .
U 19:00 pripremljen je prigodni domjenak i okrijepa za sve uzvanike proslave.
U 20:00 počeo je nastup glazbenih grupa : grupa Zakon šutnje ; grupa Viking ; grupa Storm. Zabava je trajala do kasnih sati, a u međuvremenu je priređen skroman vatromet i dodjela priznanja najboljim nogometašima na turniru.
Ovim putem zahvaljujemo se svima koji su i na najmanji način pridonijeli da se ova naša jubilarna 100. proslava održi i prikaže u što ljepšem izdanju.Hvala izvođačima i gostima što su uveličali ovu našu proslavu i pozivamo ih da nam dogodine dođu opet.

Od 100 godina mjesta Turopolja

Prvo službeno natjecanje ŠRK Ribomanija

Uz sve obaveze vezane uz ovu našu proslavu 100. godišnjice mjesta nažalost nismo popratili aktivnosti našeg športsko ribolovnog kluba RIBOMANIJA, pa evo bolje ikad nego nikad.

Naime, novoosnovani klub bio je na svojem povijesnom natjecanju.
U nedjelju 01.05.2011. ŠRK Ribomanija prvi puta je nastupila na nekom natjecanju.Na kupu u Strmcu Bukevskom zauzeli su treće mjesto ekipno, a Vanda Kos pobjedila je u pojedinačnom plasmanu. Sve ih je oprala samo tak. Bravo mala !
Eto, u povijesnom natjecanju ( prvo natjecanje Ribomanije ) i nije bilo loše, a moglo je i bolje. Hvala domaćinu na dobrom prijemu i finom bažulu.

ŠRK Ribomanija sve ribe ulovljene na natjecanju u Strmcu posvetila je Turopolju u čast uz čestitku :
"SRETAN TI 100. ROĐENDAN TUROPOLJE MOJE"

Vanda i ponosni tata Siniša

03.05.2011. u 08:02 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane - Uvod

TUROPOLJE, STUDENI 1981.

Obilježavajući veliki jubilej naroda i narodnosti Jugoslavije-40. godišnjicu ustanka i socijalističke revolucije, radni ljudi "Drvne industrije Turopolje" u Turopolju, prve industrije na području kotara odnosno općine Velika Gorica, slave 70 godina uspješnog rada.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

Razvojni put Drvne industrije Turopolje bio je dosta težak i složen, sa mnogo uspona i padova, kao što to obično biva u tako dugom periodu djelovanja. Značajna ulaganja u rakonstrukciju i modernizaciju svojih kapaciteta otpočela su prije dvadesetak godina, čiji je osnovni cilj bio usavršavanje proizvodnog i tehnološkog procesa, uz povećanje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti, te poboljšanje uvjeta radnika i povečanje njihovog osobnog i društvenog standarda. Kroz cijeli 70. godišnji period svog postojanja, radnici Drvne industrije Turopolje davali su i danas daju značajan doprinos društveno-ekonomskom razvoju Mjesne zajednice Turopolje i općine Velika Gorica. Na do sada su ostvarene rezultate u radu radnici Drvne industrije Turopolje mogu biti ponosni, jer su stvorili čvrstu materijalnu i široku kadrovsku i samoupravnu osnovu za daljni i još brži razvoj radne organizacije i velikogoričke privrede u cjelini. Imajući sve to u vidu, delegati naše općinske skupštine sa zadovoljstvom su prihvatili preuzimanje pokroviteljstva nad proslavom 70. godišnjice rada Drvne industrije Turopolje i ujedno donijeli odluku da joj se u povodu tog velikog jubileja dodijeli "Plaketa općine Velika Gorica", u znak javnog priznanja za doprinos razvoja privredne općine. U ime skupštine općine Velika Gorica i svoje osobnu ime upućujem najsrdačnije čestitke radnim ljudima Drvne industrije Turopolje, na vrijednim rezultatima koje su postigli u svom 70. godišnjem radu, kao i na velikom priznanju koje im je u povodu toga dodijelila naša delegatska skupština sa željom za daljne uspijehe u radu.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

U ime pokrovitelja Skupštine općine Velika Gorica, predsjednik:
Josip Karas

U Velikoj Gorici 17.11.1981.

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)

01.05.2011. u 13:17 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.