Marketing
Priče iz turopoljske pilane (2)
"PRVI KOLONISTI 1911. GODINE"
Turopolje je bilo "Bogu iza leđa".Do Zagreba se u najboljem slučaju moglo stići za šest sati.Naj bliža naselja bila su udaljena kilometar i pol. Deutsch je i na to računao.Čim je uredio pilanu pilanu sagradio je upravne zgrade (sa stanom za upravitelje), a odmah poslije toga prvi red kuća uz cestu nasuprot pilani,današnju cestu za Rakitovec.Gladni i siromašni seljaci odmah su potražili posla.Najprije oni iz okolnih sela, a zatim su stigli i kolonisti: ličani, bosanci, pokupljani.Mnogi su zauvijek napustili svoja ognjišta i radije izabrali težak, ali sigurniji kruh drvodjelskog, pilanskog ili šumskog radnika.U šumama oko Burdelja i Turopoljskog luga, gdje su počela padati prva stabla, orila se pjesma ličana, više nalik na stenjanje nego na pjesmu.Za kolonistima stigao je trgovac, pa kotarski liječnik. Svatko je brao mrvice dobra i nastojao izbjeći zlo u ovom kraju gdje je sve živjelo od drva. Najviše radnika bilo je iz Rakitovca, manje iz Buševca, a još manje iz Novog Čiča, Lekenika, Ogulinca, Brđana i Mraclina. Uz njih stotinjak kolonista iz daljih sela i krajeva.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolje |
"DESET KILOMETARA PRUGE ZA BURDELJ I TUROPOLJSKI LUG"
Deutsch nije razbacivao novac. Gradio je pilanu onako kako je bilo nužno za onakav opseg proizvodnje, te oko 10 kilometara pruge za Burdelj i Turopoljski lug, odakle se barem u prvo vrijeme dopremalo najviše trupaca za redovnu proizvodnju. Od 1928. do 1941. godine pilana je imala pet vertikalnih pila - jarmača, horizontalnu pilu i venecijaner, specijalnu vertikalnu pilu za proizvodnju fejca (feuilltesa) ili piljeni furnir, tri poprečne pile, četiri pile za okrajčavanje, tri raspiljivača, tri klotne pile, četiri prerezivača. Rad je bio podijeljen u više faza. Na istovaru i razvozu radila su 24 radnika. Po 12 ljudi u smjeni prevozilo je trupce iz skladišta u pilanu, na vagonetima dugima dva i širokima metar. Ovdje se geađa pilila na debljinu 25, 32, 38, 50, 60, i više mm, a po potrebi bi se proizvodili i piljeni furniri od 7, 9, 11, 13 i po 16, 18, 22 milimetra debljine. Četvrta faza rada bilo je sortiranje piljene građe. Na sortiranju, razvoženju i manipulaciji radilo je 100 radnika. Kad se sve zbroji, pilana je imala od 450 do 600 uposlenih radnika.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolje |
"POZNATA LIČKA PARTIJA"
Naj poznatiji među njima bili su ličani. Njih desetoro moglo je natovariti pet vagona s prosječno 22 kubična metra hrastovine, a u vrijeme oskudice tržili su da tovare i šesti vagon. Ponekad su radili deset i više sati ujutro, a za nagradu su u kantini dobivali pet do šest dekagrama masti više nego ostali i dakako, nešto veču nadnicu. Uza sve to imali su snage za pjesmu, ali kakvu? Je li to bila uglazbljena psovka ili škrgut zuba nad neumitnom sudbinom? Mnogi težak, opijen umorom, opijao se kasnije i vinom, ako mu je dostalalo krajcera. Pa ipak, i ovdje se živjelo, zabavljalo na seoskim i vatrogasnim zabavama, ženilo se i udavalo, rađala su se djeca koja su zaboravljala odakle potječu. Čitave su obitelji radile u pilani. Braća, sestre i rođaci. Od obitelji Berković u pilani su radili otac, mati, tri sina i dvije kčeri, a Ivan Sever, koji i danas ovdje radi, 9. je iz svoje loze, istog imena i prezimena. Poznaju ga po rednom broju, kao kralja ili papu.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolje |
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)
Post je objavljen 14.05.2011. u 07:58 sati.