turopolje-mjesto

subota, 14.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane (2)

"PRVI KOLONISTI 1911. GODINE"

Turopolje je bilo "Bogu iza leđa".Do Zagreba se u najboljem slučaju moglo stići za šest sati.Naj bliža naselja bila su udaljena kilometar i pol. Deutsch je i na to računao.Čim je uredio pilanu pilanu sagradio je upravne zgrade (sa stanom za upravitelje), a odmah poslije toga prvi red kuća uz cestu nasuprot pilani,današnju cestu za Rakitovec.Gladni i siromašni seljaci odmah su potražili posla.Najprije oni iz okolnih sela, a zatim su stigli i kolonisti: ličani, bosanci, pokupljani.Mnogi su zauvijek napustili svoja ognjišta i radije izabrali težak, ali sigurniji kruh drvodjelskog, pilanskog ili šumskog radnika.U šumama oko Burdelja i Turopoljskog luga, gdje su počela padati prva stabla, orila se pjesma ličana, više nalik na stenjanje nego na pjesmu.Za kolonistima stigao je trgovac, pa kotarski liječnik. Svatko je brao mrvice dobra i nastojao izbjeći zlo u ovom kraju gdje je sve živjelo od drva. Najviše radnika bilo je iz Rakitovca, manje iz Buševca, a još manje iz Novog Čiča, Lekenika, Ogulinca, Brđana i Mraclina. Uz njih stotinjak kolonista iz daljih sela i krajeva.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"DESET KILOMETARA PRUGE ZA BURDELJ I TUROPOLJSKI LUG"

Deutsch nije razbacivao novac. Gradio je pilanu onako kako je bilo nužno za onakav opseg proizvodnje, te oko 10 kilometara pruge za Burdelj i Turopoljski lug, odakle se barem u prvo vrijeme dopremalo najviše trupaca za redovnu proizvodnju. Od 1928. do 1941. godine pilana je imala pet vertikalnih pila - jarmača, horizontalnu pilu i venecijaner, specijalnu vertikalnu pilu za proizvodnju fejca (feuilltesa) ili piljeni furnir, tri poprečne pile, četiri pile za okrajčavanje, tri raspiljivača, tri klotne pile, četiri prerezivača. Rad je bio podijeljen u više faza. Na istovaru i razvozu radila su 24 radnika. Po 12 ljudi u smjeni prevozilo je trupce iz skladišta u pilanu, na vagonetima dugima dva i širokima metar. Ovdje se geađa pilila na debljinu 25, 32, 38, 50, 60, i više mm, a po potrebi bi se proizvodili i piljeni furniri od 7, 9, 11, 13 i po 16, 18, 22 milimetra debljine. Četvrta faza rada bilo je sortiranje piljene građe. Na sortiranju, razvoženju i manipulaciji radilo je 100 radnika. Kad se sve zbroji, pilana je imala od 450 do 600 uposlenih radnika.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"POZNATA LIČKA PARTIJA"

Naj poznatiji među njima bili su ličani. Njih desetoro moglo je natovariti pet vagona s prosječno 22 kubična metra hrastovine, a u vrijeme oskudice tržili su da tovare i šesti vagon. Ponekad su radili deset i više sati ujutro, a za nagradu su u kantini dobivali pet do šest dekagrama masti više nego ostali i dakako, nešto veču nadnicu. Uza sve to imali su snage za pjesmu, ali kakvu? Je li to bila uglazbljena psovka ili škrgut zuba nad neumitnom sudbinom? Mnogi težak, opijen umorom, opijao se kasnije i vinom, ako mu je dostalalo krajcera. Pa ipak, i ovdje se živjelo, zabavljalo na seoskim i vatrogasnim zabavama, ženilo se i udavalo, rađala su se djeca koja su zaboravljala odakle potječu. Čitave su obitelji radile u pilani. Braća, sestre i rođaci. Od obitelji Berković u pilani su radili otac, mati, tri sina i dvije kčeri, a Ivan Sever, koji i danas ovdje radi, 9. je iz svoje loze, istog imena i prezimena. Poznaju ga po rednom broju, kao kralja ili papu.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)

14.05.2011. u 07:58 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.