turopolje-mjesto

nedjelja, 11.09.2011.

Priče iz turopoljske pilane (11)

"IMA LI NOVCA ZA MODERNIZACIJU"

U tom koloptelu objektivnih teškoća izdvojilo se prvo pitanje: " Ima li DIP objektivnih materijalnih
izgleda za modernizaciju ili nema "? Novi direktor ing. R. Sabadi pregledao je knjige i rekao "da".
Samo pet godina nakon svog formiranja prvi radnički savjet, s Ivanom Luketićem na čelu,
trebaoje donijeti povijesnu odluku. Da li po cijenu manjeg, očekivanog gubitka i uz pomoć
kreditne banke ići na postupnu ali brzu modernizaciju ili da sve ostane po starom? Svaki radnik
dobio je malu knjigu o rekonstrukciji, sa svim podacima i skicama. U DIP-u se zatalasalo.
U redovnim biltenima vrvelo je vijestima o tome što se može očekivati nakon obnove, kakvi će
biti uvjeti rada i što će to značiti za pilanu u cjelini. Naposljetku, otvoreno je rečeno da se nakon
realizacije prve faze rekonstrukcije mogu očekivati i filijalne teškoće. Raspravljali su i radnici i
društveno političke orgnizacije. Rezultat: ponovno se čulo "da". Rekonstrukcija se mogla
nastaviti.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

"PRVI GENERALNI PROJEKT DIP-A"

Osnovna ideja bila je sljedeće: umjesto tzv. jednofazne, usvijiti dvofaznu proizvodnju, sagraditi
novu halu pilane, nabaviti nove strojeve, a kao dopunski program uvesti roizvodnju lamel-parketa.
Dvofazna prerada drveta bila je novost i u jugoslavenskim razmjerima, eksperiment koji je trebalo
dokazati. Umjesto da se odmah izrađuju krajnji sortimenti, drvo je trebalo najprije propiliti i
nepokrajčene daske prirodno posušiti, da bi se tek na kraju irađivali sortimenti prema potrebama
kupaca. Čitavu godinu trajala su mjerenja i usporeeđivali su se rezultati jednofazne i dvofazne
obrade, a onda se neosporno utvrdilo da je ova potonja racionalnija, posebno kada je riječ o
sitnim sortimentima: poprugama, parketnim daščicama i četvrtnjačama. Usporedno su tekli i prvi
zahvati. Sve se zapravo gradilo iznova. Od 1960. do 1964. godine sagrađena je hala nove pilane,
nabavljena je nova jarmača (zapadnonjemmačke proizvodnje) i nova velika tračna pila 1600.
Umjesto brojnih malih, načinjen je jedan veliki poprečni kolosjek, čime je skraćen put između
pojedinih proizvodnih procesa. Umjesto stare parionice, iz koje je pištalo na sve strane, već je
1961. sagrađena nova. Sagrađena je i kvalitetna sušionica, pgon za proizvodnju parketa, te su
opremljene dvije brusionice.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

"ŽENE PRODUKTIVNIJE OD MUŠKARACA"

Ovaj pogon bio je također svojevrsna novost i logičan korak u razvoju jer je kvalitetne sirovine
(trupaca) bilo sve manje, a prilikom prerade dobivalo se sve više sitnijih sortimenata, koje je tek
dodatnim radom trebal oplemeniti da bi dosegli potpunu ekonomičnosst. Počeo se mijenjati i
tradicionalistički pristup radu. U novom pgonu počele su raditi žene koje su do sad uglavnom bile
zaposlene u stovarištu popruga i četvrtača. Spretne ženske ruke neusporedivo su brže sortirale
daščice u sada ugodnim zagrijanim prostorijama. Ni najbolji radnik nije mogao postići prosječne
rezultate jedne radnice. Tradicionalna muška prevlast bila je barem u nekolilko prevladana, a
do tad uobičajena činjenica da žena za isti rad dobiva manju plaču od muškarca topila se kao led
primjenom sistema nagrađivanja prema učinku. Tako se, eto, dogodilo da je baš pogon za izradu
parketa najviše pridonio emancipaciji turopoljske žene - radnice.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

11.09.2011. u 10:57 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.