Marketing
Priče iz turopoljske pilane (11)
"IMA LI NOVCA ZA MODERNIZACIJU"
U tom koloptelu objektivnih teškoća izdvojilo se prvo pitanje: " Ima li DIP objektivnih materijalnih
izgleda za modernizaciju ili nema "? Novi direktor ing. R. Sabadi pregledao je knjige i rekao "da".
Samo pet godina nakon svog formiranja prvi radnički savjet, s Ivanom Luketićem na čelu,
trebaoje donijeti povijesnu odluku. Da li po cijenu manjeg, očekivanog gubitka i uz pomoć
kreditne banke ići na postupnu ali brzu modernizaciju ili da sve ostane po starom? Svaki radnik
dobio je malu knjigu o rekonstrukciji, sa svim podacima i skicama. U DIP-u se zatalasalo.
U redovnim biltenima vrvelo je vijestima o tome što se može očekivati nakon obnove, kakvi će
biti uvjeti rada i što će to značiti za pilanu u cjelini. Naposljetku, otvoreno je rečeno da se nakon
realizacije prve faze rekonstrukcije mogu očekivati i filijalne teškoće. Raspravljali su i radnici i
društveno političke orgnizacije. Rezultat: ponovno se čulo "da". Rekonstrukcija se mogla
nastaviti.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"PRVI GENERALNI PROJEKT DIP-A"
Osnovna ideja bila je sljedeće: umjesto tzv. jednofazne, usvijiti dvofaznu proizvodnju, sagraditi
novu halu pilane, nabaviti nove strojeve, a kao dopunski program uvesti roizvodnju lamel-parketa.
Dvofazna prerada drveta bila je novost i u jugoslavenskim razmjerima, eksperiment koji je trebalo
dokazati. Umjesto da se odmah izrađuju krajnji sortimenti, drvo je trebalo najprije propiliti i
nepokrajčene daske prirodno posušiti, da bi se tek na kraju irađivali sortimenti prema potrebama
kupaca. Čitavu godinu trajala su mjerenja i usporeeđivali su se rezultati jednofazne i dvofazne
obrade, a onda se neosporno utvrdilo da je ova potonja racionalnija, posebno kada je riječ o
sitnim sortimentima: poprugama, parketnim daščicama i četvrtnjačama. Usporedno su tekli i prvi
zahvati. Sve se zapravo gradilo iznova. Od 1960. do 1964. godine sagrađena je hala nove pilane,
nabavljena je nova jarmača (zapadnonjemmačke proizvodnje) i nova velika tračna pila 1600.
Umjesto brojnih malih, načinjen je jedan veliki poprečni kolosjek, čime je skraćen put između
pojedinih proizvodnih procesa. Umjesto stare parionice, iz koje je pištalo na sve strane, već je
1961. sagrađena nova. Sagrađena je i kvalitetna sušionica, pgon za proizvodnju parketa, te su
opremljene dvije brusionice.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
"ŽENE PRODUKTIVNIJE OD MUŠKARACA"
Ovaj pogon bio je također svojevrsna novost i logičan korak u razvoju jer je kvalitetne sirovine
(trupaca) bilo sve manje, a prilikom prerade dobivalo se sve više sitnijih sortimenata, koje je tek
dodatnim radom trebal oplemeniti da bi dosegli potpunu ekonomičnosst. Počeo se mijenjati i
tradicionalistički pristup radu. U novom pgonu počele su raditi žene koje su do sad uglavnom bile
zaposlene u stovarištu popruga i četvrtača. Spretne ženske ruke neusporedivo su brže sortirale
daščice u sada ugodnim zagrijanim prostorijama. Ni najbolji radnik nije mogao postići prosječne
rezultate jedne radnice. Tradicionalna muška prevlast bila je barem u nekolilko prevladana, a
do tad uobičajena činjenica da žena za isti rad dobiva manju plaču od muškarca topila se kao led
primjenom sistema nagrađivanja prema učinku. Tako se, eto, dogodilo da je baš pogon za izradu
parketa najviše pridonio emancipaciji turopoljske žene - radnice.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolja |
Post je objavljen 11.09.2011. u 10:57 sati.