turopolje-mjesto

četvrtak, 05.12.2013.

JOSIP KUKULJAN - legenda domovinskog rata

Josip Kukuljan

U Rijeci je 22. kolovoza 2013. godine, nakon duge i teške bolesti u 70. godini preminuo Josip Kukuljan, ratni načelnik riječke i dubrovačke policije, dugogodišnji djelatnik ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Tijekom karijere obnašao je visoke dužnosti načelnika Policijske uprave primorsko-goranske i Policijske uprave dubrovačko-neretvanske te savjetnika ministra unutarnjih poslova. Za osobiti doprinos u oslobađanju juga Hrvatske Kukuljanu je lanjskog listopada dodijeljena posebna zahvalnica Dubrovačko-neretvanske županije.

Komemoracija u čast preminule legende - Riječka gradska vijećnica

U razdoblju 1997. do 2001. godine bio je saborski zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora, potpredsjednik saborskog odbora za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata te član saborskog odbora za Ustav i poslovnik u Županijskom domu.

Dubrovnik - ratna stradavanja.

Proslava “Dana pobjede” - 23.10.2012. godine - u povodu 20. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske. Josip Kukuljan podiže zastavu.

Proslava “Dana pobjede” - 23.10.2012. godine - u povodu 20. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske. Josip Kukuljan drži govor.

Ono po čemu je Josip Kukuljan ostavio najznačajniji, neizbrisivi trag je oslobađanje juga Hrvatske u Domovinskom ratu, o čemu je govorio:

»Uoči početka akcija za oslobođenje Dubrovnika sam grad bio je izložen sve češćim snajperskim napadima. Stradavala su djeca u igri, ljudi na ulicama, i bilo je jasno da se taj smrtonosni rulet mora prekinuti. Operacija deblokade Dubrovnika započela je 20. svibnja 1992. Tada su se vodile intenzivne borbe za komunikaciju koja od Neuma vodi prema Dubrovniku. Ključni trenutak deblokade dogodio se 25. svibnja kad je oslobođeno Slano koje je bilo pod okupacijom neprijatelja od 5. listopada 1991. godine i čijim je zauzećem prekinuta komunikacija Split – Dubrovnik. Oslobođenjem Slanog započela je zapravo deblokada Dubrovnika. Neprijatelj je bio slomljen i morao je napustiti Bosanku, Brgat i Župu Dubrovačku.«

Kukuljan je u Dubrovniku ostao do 31. listopada 1992., kad je cijeli jug oslobođen, da bi potom otišao u Istru, za savjetnika. Kasnije, 15. kolovoza 1993. opet se vratio u Dubrovnik, u funkciji savjetnika ministra Jarnjaka. Trajno će ostati zapisano i to da je podigao hrvatsku zastavu na Prevlaci na što je bio iznimno ponosan.

U znak zahvalnosti – kad god bi dolazio u Dubrovnik bila mu je je u hotelu »Argentina« rezervirana soba 505, ista onu u kojoj je bio smješten i za vrijeme rata.

Slavnoj dubrovačkoj priči prethodio je također iznimno odrađen posao na mjestu načelnika riječke policije, odnosno osobe čija je uloga bila jedna od najvažnijih u čitavom nizu događanja prigodom povlačenja JNA iz Rijeke, formiranja prvih postrojbi Hrvatske vojske i njihovom naoružavanju. Vrijeme je to kad se zahvaljujući uspješnim pregovorima s generalom Čadom JNA povlači iz Rijeke bez ispaljenog metka, te se paralelno uspostavlja 111 brigada HV čija ratna djelovanja počinju u Lici. Kako je kasnije pokazala povijest, bili su to ključni trenuci u zaustavljanju daljnje okupacije Hrvatske, a kako je upravo Josip Kukuljan bio jednim od stožernih ljudi u svim tim procesima, slobodno ga se može svrstati, dakako i zahvaljujući uspješnom oslobađanju juga Hrvatske, među najzaslužnije ljude u stvaranju i oslobađanju Hrvatske.

Josip Kukuljan rođen je 15. lipnja 1943. godine u Turopolju pored Velike Gorice, dok je po zvanju bio magistar ekonomskih znanosti.

Komemoracija u čast preminulog Josipa Kukuljana održana je 26. kolovoza 2013. godine u 12 sati u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke, a pogreb istog dana u 17 sati na gradskom groblju u Novom Vinodolskom.

Vezani članci:
Josip Kukuljan: Ponosan sam na oslobađanje juga Hrvatske!

Izvor: Dubrovnik net hr / Novi list

05.12.2013. u 08:05 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.