Marketing
Priče iz turopoljske pilane (1)
"NEDIRNUTA STOLJEĆA TUROPOLJA"
Turopolje je oduvijek bilo bogato šumama i siromasima. Upravo idealno mjesto da bi se putevi kapitala ovdje ukrstili i stali. Ljudi u crnim cilindrima i polucilindrima, s velikim crnim torbama, vrlo uglađeni i gospoda, prokrstarili su bujnim stoljetnim hrastovim šumama i prašumama Plemenite opčine turopoljske od Pokupskog do Burdelja, od Rakitovca i Čiča do Lekenika. Negdje su zgnječili stoljetni mrak gljiva, negdje nagazili šumaricu uspavanu na rubu šume. Seljak - kumek, koji je s motikom na ramenu, u potrazi za nadnicom, odlazio odavde čak do Slavonije i Slovenije, čudio se ovim zalutalim šetačima,jer u mnogo sela do tada nitko nije zakoračio osim poreznika i ovrhovoditelja. A gospoda su dolazila i prolazila, mjerila i odmjeravala, zagledala se u krošnje i kuckala po ispucaloj kori. Jedan od njih zvao se Filip Deutch.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolje |
"POKLON SINOVIMA"
On nije samo šetao. Zabio je svoj capin u zabiti Turopolja i osnovao pilanu u kojoj će se, počevši od 1911. godine, još mnogo capina zabijati u hrastove trupce, teške tisuću i više kilograma. Pilanu je nazvao "Filipa Deutscha sinovi". Bio je to skupi rođendanski poklon sinovima Gustavu, Robertu i Albertu i još jedan poklon vlastitom kapitalu.Bilo bi zanimljivo znati koliko je novaca iz ovog rođendanskog poklona izbio časni Deutsch za sebe i svoje sinove.
 |
| Od |
"OD PODSUSEDSKOG MOSTA DO VELIKE BRITANIJE"
Deutschovi su bili poznati zagrebački poduzetnici. Uz ostalo, bavili su se i drvom. Zajedno s Hoffbauerom, 04. siječnja 1884. godine, prema pisanju "narodnih novina", poduzeli su gradnju 12 stupišta za podsusedski most. Kraljevskoj podžupaniji dali su popust od 5,5 posto. Već potkraj trvnja 1884. postavili su stupišta, za ondašnje prilike u rekordnom roku. Bila su od kvalitetne hrastovine i služila su sve do nedavne rekonstrukcije spomenutog mosta. O Deutschovima su u zagrebu kružile brojne priče. Jedna od njih je vjerovatno istina. Na uglu današnje Solovljeve i Draškovićeve ulice, gdje su imali skladište ogrijevnog drva, jedanput ili dvaput godišnje poklanjali su dva do tri vagona drva sirotinji. Svakome po naramak - i neka se sječaju Deutscha. No pravi posao je za Deutscha tek počinjao. Prvo s pilanom u Turopolju, a 1936. godine i s pilanom u Đurmancu, koju je kupio od dotadašnjeg vlasnika Drasha zajedno sa šumskim prostranstvima maceljske gore.
 |
| Od |
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)
Post je objavljen 08.05.2011. u 12:41 sati.