turopolje-mjesto

utorak, 24.05.2011.

Priče iz turopoljske pilane (4)

"PRVA I DRUGA KLASA HRANE"

U podnevnoj pauzi zamirisala bi kantina. U njoj se hranilo 40 - 50 radnika možda i bolje nego drugdje. Hranilo se i sedam - osam činovnika. Za njih se kuhala posebna hrana tzv. prve klase. Za radnike - druga klasa. Pa ipak i to je trebalo platiti. Domaći su zato radije jeli ono što su im u sivozelenim limenkama donosili od kuće. Imali su radnici i druge "povlastice". U turopoljskom dućanu mogli su kupovati na vjeru, a svake druge subote, prije isplate, trgovac bi na blagajnu pilane dostavljao popis dužnika u trgovini. Dug se prilikom isplate odbijao od zarade. U najtežem razdoblju, kad je hrana postala osnovni problem, uprava je iz Bjelovara nabavila svinje. Bio je to dobro došao kredit. Svaki kolonist dobio je jednu ili dvije svinje i otplačivao ih u više obroka na dulji rok.

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"PRIVID IDILE"

Da bi u Turopolju hrana bila jeftinija, privatnom je poduzetniku uprava pilane davala besplatno nešto građe. Ako se tome doda da je, po osobnom nalogu Deutscha, blagajnica bila dužna svakom siromašnom putniku namjerniku dati 10 dinara, uputiti ga da se najede u menzi, gdje je još dobio za put pola kruha, evo priče za idilu u sjenovitom turopoljskom kraju. Međutim, idile nije bilo. Poneki bi se putnik - namjernik, začuđen ovakvim dočekom, prevario i zaposlio, drugog bi dovukli tko zna odakle. Na kraju, malo je tko ostajao, osim onih koji su se zauvijek nastanili u Turopolju. Privid idile postupno je isčezavao u nastupajučoj ekonomskoj krizi koja je 1932. i 1933. godine zahvatila i pilanu "Filipa Deutscha sinovi".

Od Stare fotografije mjesta Turopolje

"KAPITAL HLAPI - ZALIHE RASTU"

Valovi krize počeli su u Wall - Streetu, preletjeli ocean, prodrmali Europu i već umanjeni, ali opasni, zapljusnuli su i ove krajeve. Pilana je dalje radila, ali se kapital postupno iscrpljivao, a zalihe neprestano rasle. Zbog svjetske recesije ne izvozi se više ništa što bi bilo vrijedno spomena. Već 1933. godine Deutsch više nema kapitala, a zalihe su narasle na 32 000 kubičnih metara, više od dvogodišnje cjelokupne proizvodnje. Deutsch i direktor Konch traže spas izvan granica naše zemlje. Konačno, spas na pomolu. Neka švicarska banka pristala je dati kredit za pokriče tekuće proizvodnje, ali pod uvjetom da se na svaku dasku udari "vlasništvo švicarske banke". I dalje se proizvodi manje. Neki kolonisti ostali su kod kuća snalazeći se po poljoprivredi. Većih otpuštanja radnija nije bilo. Naposljetku, 1934. godine europsko se tržište ponovno otvara. U pilani počinju tovariti 25 do 30 vagona dnevno. Ali ništa od slavne turopoljske hrastovine koja je stekla glas na svjetskoj drvoprerađivačkoj pozornici. Tovari se samo ogrijevno drvo.

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)

24.05.2011. u 14:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.