Marketing
Priče iz turopoljske pilane (4)
"PRVA I DRUGA KLASA HRANE"
U podnevnoj pauzi zamirisala bi kantina. U njoj se hranilo 40 - 50 radnika možda i bolje nego drugdje. Hranilo se i sedam - osam činovnika. Za njih se kuhala posebna hrana tzv. prve klase. Za radnike - druga klasa. Pa ipak i to je trebalo platiti. Domaći su zato radije jeli ono što su im u sivozelenim limenkama donosili od kuće. Imali su radnici i druge "povlastice". U turopoljskom dućanu mogli su kupovati na vjeru, a svake druge subote, prije isplate, trgovac bi na blagajnu pilane dostavljao popis dužnika u trgovini. Dug se prilikom isplate odbijao od zarade. U najtežem razdoblju, kad je hrana postala osnovni problem, uprava je iz Bjelovara nabavila svinje. Bio je to dobro došao kredit. Svaki kolonist dobio je jednu ili dvije svinje i otplačivao ih u više obroka na dulji rok.
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolje |
"PRIVID IDILE"
Da bi u Turopolju hrana bila jeftinija, privatnom je poduzetniku uprava pilane davala besplatno nešto građe. Ako se tome doda da je, po osobnom nalogu Deutscha, blagajnica bila dužna svakom siromašnom putniku namjerniku dati 10 dinara, uputiti ga da se najede u menzi, gdje je još dobio za put pola kruha, evo priče za idilu u sjenovitom turopoljskom kraju. Međutim, idile nije bilo. Poneki bi se putnik - namjernik, začuđen ovakvim dočekom, prevario i zaposlio, drugog bi dovukli tko zna odakle. Na kraju, malo je tko ostajao, osim onih koji su se zauvijek nastanili u Turopolju. Privid idile postupno je isčezavao u nastupajučoj ekonomskoj krizi koja je 1932. i 1933. godine zahvatila i pilanu "Filipa Deutscha sinovi".
 |
| Od Stare fotografije mjesta Turopolje |
"KAPITAL HLAPI - ZALIHE RASTU"
Valovi krize počeli su u Wall - Streetu, preletjeli ocean, prodrmali Europu i već umanjeni, ali opasni, zapljusnuli su i ove krajeve. Pilana je dalje radila, ali se kapital postupno iscrpljivao, a zalihe neprestano rasle. Zbog svjetske recesije ne izvozi se više ništa što bi bilo vrijedno spomena. Već 1933. godine Deutsch više nema kapitala, a zalihe su narasle na 32 000 kubičnih metara, više od dvogodišnje cjelokupne proizvodnje. Deutsch i direktor Konch traže spas izvan granica naše zemlje. Konačno, spas na pomolu. Neka švicarska banka pristala je dati kredit za pokriče tekuće proizvodnje, ali pod uvjetom da se na svaku dasku udari "vlasništvo švicarske banke". I dalje se proizvodi manje. Neki kolonisti ostali su kod kuća snalazeći se po poljoprivredi. Većih otpuštanja radnija nije bilo. Naposljetku, 1934. godine europsko se tržište ponovno otvara. U pilani počinju tovariti 25 do 30 vagona dnevno. Ali ništa od slavne turopoljske hrastovine koja je stekla glas na svjetskoj drvoprerađivačkoj pozornici. Tovari se samo ogrijevno drvo.
 |
| Od |
Da se ne zaboravi !
Patrik Čunčić, Svibanj 2011.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: osobna arhiva, mještani, knjige...)
Post je objavljen 24.05.2011. u 14:50 sati.