Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

nedjelja, 26.04.2020.

18.04.2020. Novi početak

Dragi moji ljudi ... nema me dugo a imam i opravdan razlog !
18.04.2020. u 10.05h stiglo nam je naše malo čudo !! 3920g i 53 cm čiste ljubavi s tonom kose !! Baby K je napokon tu !

D. i ja smo se nadali da će prešišat termin jer nekako eto svi su navaljivali da dođe što prije a mi smo govorili da će ona doći kad ona želi! I došla je baš kad je ona odlučila!

Subota, 4h ujutro u nekom polusnu čujem pucanje balona u stomaku i neku čudnu i nelagodnu bol. Kroz glavu mi samo proleti: "Jel to to ? Jel krećemo ?" i nekako mi se nije dalo ustat iz kreveta, ali pomisao na mjenjanje posteljine i na čitavi đumbus koji može nastati samo sam se lagano ustala i krenula prema WC-u ... dogodio se onaj filmski splash vodenjaka (doslovno školski). Mislim si e jbg krenulo je haha ! Budim muža i kažem mu da je krenulo ... on jadan u polusnu samo pogleda na sat i kaže: "A baš je odabrala vrijeme!" haha umrla sam od smjeha! Odlazim pod tuš i lagano vičem što sve još treba spremiti u torbu za bolnicu ...a ja uživam u toplom tušu. Trudovi kreću lagano ali nije mi to bilo ništa ekstra jer sam navikla na zbilja jake menstruacijske bolove. U 5h smo bili u bolnici, izljubili smo se jer se tek vidimo za nekoliko dana ovisno o tome kako će jutro završiti. Odlazim na ctg i pregled i doktor kaže da mi se plodna voda zamutila (pozelenila) i da moramo odmah u rađaonu. U 6h smo u rađaoni i kreću trudovi.

Inače u rađaonama ravno pred vama na zidu stoje satovi da možete pratit trudove i sve ostalo što se događa. Uglavnom se žene žale na te satove jer ih podsjećaju kako vrijeme sporo prolazi. Nama nije bilo tako. Sjećam se da svaki puta kad sam pogledala na sat sam bila u šoku koliko je puno minuta prošlo od zadnji puta. I svaki puta su trudovi postajali sve jači. Sestre i babice te uglavnom puste da se sam boriš s tim svim, samo povremeno dolaze i provjeravaju te, moče ti gazu vodom da se kao osvježiš i dolaze te opominjat da staviš masku na lice ! To je jedna glupost koja je došla s tom Koronom ... za vrijeme poroda moraš imati masku. Ne znam kako misle da dišemo pod tim maskama ali oke. Bila sam jedina u rodilištu i skidala sam ju cijelo vrijeme.

Odjednom mi se prostorija napunila ljudima i samo sam čula doktoricu kako viče da je to to i počela mi je objašnjavati što i kako dalje. Žena je bila predivna, isto kao i babice ! Krenuli smo u završnu fazu. Čekaj trud i tiskaj. E tu je bilo malo problema.Svo vrijeme sam bila na boku do završne faze. U završnoj fazi si na leđima i automatski manje osjetiš trudove. Također su mi skinuli ctg sa stomaka tako da više nisam čula trudove. Jedna od sestara me opominjala za masku, babica viče jel ide trud. Doktorica viče ajmo tiskat. Sestra kaže niste zrak uzeli. Druga babica kaže malo ću vam pritisnut trbuh jer je beba još visoko pa da vam pomognem. Sve se počelo odjednom događati i moja se koncentracija raspala. Promašila sam jedan trud i tiskala u prazno. Samo sam osjetila kidanje. U glavi se samo vrtila misao : "Bože nemoj da ju ozlijedim!" . Nakon tog promašenog truda došla su dva pogođena i odjednom sam osjetila olakšanje i začula plač!

U 10.05h rodila se moja najveća sreća ! Moram biti iskrena, prve sekunde sam bila zahvalna što je živa i zdrava a onda sam bila sretna što je napokon završilo! Odmah su mi je stavili na prsa i mazile smo se. Gospođica je stavila prste u usta i gladno ih cuclala i mljackala kao da je to nešto najfinije na svijetu! Gledala sam ju kao malo čudo, jer i dalje nisam bila svjesna da je tu napokon i da ju držim u naručju.

Moja želja je bila epiduralna. Zbog moje prijateljice MS! I vadili su mi krv i čekali rezultate. I cijeli porod su se čekali rezultati. I ja sam čekala .... da bi na kraju svega doktorica rekla oprostite ali ja Vam nisam htjela dati epiduralnu. Ona bi se poklopila s vašom dijagnozom i samo bi vas previše omamila i nebiste surađivali kao što ste sada. Tako da je moj porod prošao skroz naskroz prirodno. Bez epiduralne, bez dripa .... samo ja i moja beba koja je jako odlučila doći na svijet! Sada sam sretna zbog toga. Doktorica je rekla da se odužilo da me nebi mučila nego bi išli na carski. Ali nas dvije smo sve to odradile za 4h !!!
Ljudi moji !! Prva trudnoća, prvi porod i SAMO 4h !! Mogu li biti sretnija ??

S obzirom na onaj jedan promašen trud i onaj osjećaj kidanja, šivanje nakon poroda je potrajalo ... pa tako i oporavak malo duže traje ! Nije važno uopće. Važno mi je samo da ovo malo čudo što leži kraj mene nema nikakvih posljedica i da je ona dobro. Ja ću nadoć i ja ću se oporaviti !!

Postoje neke stvari za koje te nitko ne priprema. Neke stvari koje ti nitko ne kaže čak ni onak da samo spomene. Svi se baziraju samo na porod a zapravo ima toliko stvari koje bi ti netko trebao reći. Kao npr prvo ustajanje poslije poroda. Ležala sam 8h nakon poroda i onda sam trebala ustat i otići pod tuš kako bi mi mogli dovesti moju bebačicu. Pokušala sam stat na noge i bilo me strah. Osjećaj u prsima je bio prečudan. Osjećaj u želudcu ajme ! Sjela sam natrag na krevet i počela plakati. Osjećala sam se tako jadno i nesposobno. Ja se tu sat vremena trudim ustat i ne mogu a moja beba je tamo negdje sama bez mene. Užas. I onda je došla sestra koja je stvarno predivno biće ! Pogledala me i nasmješeno objasnila situaciju.
"Mjesecima su vam pluća bila zgurana jer je beba bila unutra. Mjesecima vam je želudac bio zguran i nabijen isto zbog bebe.Više nemate bebu u stomaku. Stvari se vrćaju na svoje mjesto. Napokon možete udahnuti puna pluća zraka i to vam je sada puno. Zato se osjećate čudno i zato se bojite. Dišite plitko i samo nemojte paničariti."
Kada je žena to izgovorila toliko stvari j postalo jasno. Otišla sam bez problrma pod tuš i za 20min su mi doveli moju malu sreću !

Ponedjeljak smo već bile doma. Tu je krenula zabava. Hormoni su zajebana stvar. I moja glava sama po sebi je zajebana stvar. I onda kad se to dvoje spojilo ... show ! Plakala sam 4 dana .... stalno ... ne zbog depresije nego zbog svega. Svaki pogled na to malo stvorenje i ja plačem od sreće.Pogledam si stomak i plačem jer ona više nije unutra i više nije tako lagano paziti na nju. Pogledam svoju trudničku odjeću i plačem, sve visi, ništa nije isto ! Nedostajali su mi udarci po rebrima. Sve je drugačije, a ja i promjene si nismo baš na ti! Ja volim rutinu ... konstante i meni je ovo bilo baš previše svega! Bila sam sretna ali sam plakala stalno.

Davno prije sam rekla D. da kad bude dolazio po mene u bolnicu nakon što rodim želim da mi donese ogroman buket cvijeća ! Zašto ? Zato što ja to tako želim jer sam valjda zaslužila dobiti cvijeće kao majka njegovog djeteta!
Ponedjeljak, 20.04.2020. dan usred Korone kada ništa ne radi, kada niti jedna cvjećarna ne radi moj muž dolazi u bolnicu po mene s najvećim buketom ikada, u košulji i friško obrijan, s onim parfemom za posebne prilike !! Ljudi moji ! Meni na kraj pameti nije bio taj buket o kojem sam bila drobila godinama .... ali on ga je stvorio ! Taj trenutak neću zaboraviti nikada !! Plakala sam ko kišna godina i samo sam htjela ići doma ! Toliko stvari vezano za njega uzmem zdravo za gotovo. Za toliko stvari mu ne kažem ni hvala. A toliko je odskako tog ponedjeljka od ostalih očeva u trenerkama i bez cvijeća naravno. Toliko sam sretna što ga imam, što je samo moj.Oke više nije samo moj ... sad ga dijelim s ovom malom kornjačom !

Još bih mogla pisati ali i ovako sam previše pisala danas ... pišem još koji post o ovoj temi malo kasnije ... imam još neke stvari koje želim reći !!
Za sada se svi skupa upoznajemo i hvatamo ritam. Ide nam super za sada ... nadam se da bude tako i ostalo !

Novi život, novi početak, novi mi !
To je ta mala sreća !!

26.04.2020. u 18:06 • 23 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.