Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 25.09.2018.

Opet neka sjećanja ...

Vozila sam se na posao biciklom neki dan. Bio je pravi jesenski dan, toplo i sunčano i mirisalo je na jesen ! Zrake sunca su sramežljivo virkale ... prekrasno ! Jesam li Vam rekla koliko volim Jesen ???

Kraj mene su projurila dva klinca na biciklima ! Preskočili su preko bankine kao da se natječu na nekom ludom biciklističkom natjecanju ! Cijeli su bili u toj svojoj trci !
Samo sam se nasmijala. Vjerojatno sam izgledala kao neka luđakinja, ali odjednom su mi pred očima projurili neki fragmenti prošlosti ! Dvoje djece jurilo je prašnjavim putem na Ponikama !

Moja obitelj često se selila po zemlji zbog tatinog posla. Svagdje smo živjeli po dvije do tri godine. Taman one godine prije kretanja u školu proveli smo seleći se. To znači da A. (moj mlađi brat) i ja nikada nismo imali neku ekipu ! Nismo išli u vrtiće dovoljno dugo u istom gradu da bi imali neke frendove iz vrtića. Nigdje nismo živjeli tako dugo da bi imali frendove iz kvarta ! Družili smo se sa djecom maminih i tatinih poslovnih kolega, ali sve bi to trajalo kratko. Ali uvijek smo imali jedno drugo ! Uvijek smo jedno drugome bili najbolji prijatelj.
Otkad znam za sebe dijelili smo sobu. Spavali u krevetima na kat koje nam je tata "sagradio" ! Jednom prilikom živjeli smo u stanu koji je dozvoljavao da budemo u odvojenim sobama ... to je kratko trajalo. Ne stan, nego naša odvojenost. Nakon dvije tri noći rekli smo da želimo NAŠU sobu !
Imali smo taj neki običaj koji se zadržao skroz dok se A. nije odselio, svaku večer prije spavanja odradili bi sat ili dva "psihoterapije" - pričali smo ! Unatoč činjenici što bi cijeli dan bili skupa navečer smo si prepričavali doživljaje i poglede na sve ! Kasnije kako smo bili stariji nismo stalno bili skupa pa su nam i priče bile drugačije, to je onda više bilo prenošenje i razmjena životnih iskustava. Uvijek smo mogli jedno drugome reći sve tajne. Zajedno smo smišljali kako ćemo roditeljima reći neke ružne ali i lijepe vijesti vezane za školu ili naše životne odluke.

Dvoje djece na Ponikama. To smo bili A.i ja ! Dvoje malenih, musavih, preplanulih klinaca na bakinim Ponikama koje je tata popravio da se možemo vozikati.
Crveni i Sivi Ponika... imali su i svoja imena, prava trkača, ali ih se više ne sjećam ! Rasvjetna bandera nam je bila "benza" i tu smo svako malo stajali da se ispušemo od jurcanja. Preskakivali smo rupe i vozali se po kamenju, što drndavije to bolje.
Danas zapravo ni ne mogu zamisliti koliko smo nas dvoje vremena proveli samo se vozeći na tim Ponikama. Nitko nam nije trebao, nije nam bilo dosadno, nije nam trebalo sto igračaka. Imali smo svoje Ponike, imali smo svoju Livadu pred kućom, imali smo svoje Zadnje Dvorište i dvije šupe, baštu i katkad neke životinje. Znali smo često ostajati sami jer su nam roditelji radili. Sami smo spremali kuću, pomagali mami, skupljali tati pokošenu travu i otpalo lišće... bilo nam je predivno ! Ali bili smo sami, A. i ja, najbolji prijatelji.

A. se odselio prije dvije godine u Irsku. Završio je svoj fakultet i otišao za boljim životom. Sada živi u Dublinu i dolazi na Holiday ! Kada dođe ponašamo se kao stranci.
A. ima tonu prijatelja koji su ostali ovdje i sa svima se mora podružiti. Mora se družiti i sa mamom jer ipak mama je mama. Druži se on i samnom, ali nije to to ! Udaljili smo se, svatko ima svoj život. Svatko vodi svoje bitke sam, bori se kako najbolje zna i umije ! I dalje smo si najbolji prijatelji. I dalje se borimo jedno za drugoga ali na neke svoje drugačije načine ! Ne krivim ja njega, ne krivim ni sebe, život je to ! Ali ja imam problema s prošlosti. Uvijek se nekuda žurim i jedvačekanje me ubija, a onda mi se dogode ovakvi neki trenutci i ostanem šokirana koliko se sve promijenilo. Gdje smo bili i gdje smo sada ! Često plačem za prošlosti, plačem za tim nekim danima i tim nekim ljudima kojih više nema pored mene !

Sinoć je zvao ... kaže došao je po curu na posao pa idu doma gledat film ! Predivno ! Doći će opet za Božić. Jedva čekam. Nema veze što ćemo se dva dana nakon njegovog dolaska poklat i posvađat na noževe, jedva čekam da dođe. I donese onaj neki dašak velikog grada i drugačije klime !
Najbolj prijatelj ti ostaje najbolji do kraja života ! Možda nam se nekada opet životi približe ... možda opet budemo barem na istom kontinentu ! Želim to ! Ne mogu zamisliti budućnost u kojoj njega nema blizu !!

P.S. ne znate šta propuštate ako nemate brata ... i to mlađeg wink

Oznake: #brother #memories #happy #family

25.09.2018. u 18:48 • 11 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 17.09.2018.

Neke prošle noći, neki prošli ljudi .. sjećanja !

Danas nešto malo drugačije !
Neki dan na poslu sam se sjetila jedne situacije koja se znala događati nekad prije u mom životu ! Možda ću Vam sada zvučati ko najveće smeće od djevojke ali jbg ... to je moj život i ja ne mogu pobjeći od njega ! D. ionako kaže kako ja nebi bila ovako divna djevojka da nisam par njih sjebala prije njega i shvatila kako se ne treba ponašati ! Pa se nekako tješim time ! rolleyes

Radim na mjestu gdje dolazi tona ljudi i stvarno možeš vidjeti sve i svašta. Na određenoj poziciji jedini ti je zadatak sjediti i razgovarati s ljudima licem u lice i primati njihove narudžbe ! Ako nije gužva bude ti dosadno i dozvoliš si razmišljanje i teorije o ljudima s kojima si upravo pričao. Kakav je njihov život ? Što rade u životu ? Jesu li oženjen i koliko imaju djece ? Neke stvari možeš zaključiti i po čovjekovom autu (u koji imam brutalan uvid i ne možete ni zamisliti kakvih sve unutrašnjosti auta ima !) npr. koliko djece ima po broju sjedalica u autu ! Na nekim ženama baš vidiš da voze mužev auto i da blistaju jer je automatik inače ga nebi mogle voziti a taaako je velik i lijep ... lud

Nije to sad bitno .. samo za uvid...
Neki dan je bio nekakav koncert, ne znam ni sama više zadnjih dana je ludnica ! Tek kasno navečer su počeli stizati različiti tipovi ljudi .. svi gladni i ludi ! Baš ih volim takve sat vremena pred kraj smjene !
Dolaze dečko i djevojka, u nekom starom autu (tipa Seat Toledo da Vam približim malo)! On naručuje nešto za jesti, a ona dobacuje sa strane punih usta !
nakon nekoliko trenutaka pojavljuju se predamnom u tom svom autu ! Iz auta se osjeti onaj miris koji auti imaju kada su stari ali održavani i lagano radi grijanje ! Auti onih dječaka kojima je taj auto sve! Dečko je onako ... nekako neprivlačan iskreno, mršav i preeeviše se potrudio. Osjetim miris kolonjske i gela za kosu, fura crni kožnjak i kao faca sam. Na suvozačevom mjestu sjedi djevojka duge crne kose, poprilično lijepog lica, jedino što joj mogu vidjeti su noge. Ne vidim ima li sukju ili hlačice ali nešto ekstremno kratko je. U rukama drži burek s mesom i priča punih usta ! Scena koja me iste sekunde podsjetla ne neke moje kikseve iz prošlosti !

Znali su mi se dogoditi dani kada bi mi samopouzdanje palo duboko ispod nule. Dani kada sam trebala najveeću moguću pažnju. I onda sam pronalazila baš takve dečke. Takvi dečki te gledaju kao boga ! Takvi dečki se prema tebi ponašaju najbolje na svijetu, toliko dobro da ti se gade jer su beskičmenjaci i možeš ih motati oko malog prsta i zapravo svih prstiju na ruci oni će i dalje misliti da te vole. Uvijek mi je bilo žao takvih dečkiju. Bilo mi je žao što će samnom samo iskusiti ono odvratno odbijanje. U svoju obranu samo ću reći da sam ja uvijek bila iskrena osoba ! Odma na početku bilo kakvog druženja "stajalo je upozorenje" - nemoj očekivati puno od ovoga jer neće biti ništa! Tu sam jer mi je dosadno i kad dobijem što trebam idem dalje (ne mislim na seks jer ga s takvima nije ni bilo, već ego boost!), oni su svejedno pristajali na mrvice.
Nikada ja nisam (barem ne sebi) bila neka vamp djevojka. Nikada se nisam tako vidjela. Bila sam si obična ili čak i manje od obične. Ali bilo je tih nekih dječaka koji su u meni vidjeli ne znam ni ja što ! I na žalost bila sam prema njima neizmjerno odvratna.
Živcirala me je njihova dobrota, živciralo me je što na sve moje želje i zahtjeve kažu da ... trebao mi je netko da mi barem nekad kaže ne ... ali oni to nisu znali ! Tražili su ljubav i poštovanje a dobili su sve samo ne to !
Znale su se dogoditi te neke večeri kada bi se otišli voziti negdje ... razgovarali bi i razgovarali. Ja bi iznosila svoje teorije zla i ludila oni bi klimali glavom. Znali smo se nekada i žestoko pohvatati na zadnjem sjedalu, ali niti jedan se nije usudio ići dalje od toga. Na kraju večeri obavezno bi svratili po burek s mesom koji bi ja, žudeći za ljubavlju i onim pravim, pojela u trenutku mrveći po autu "u kojem inače nitko ne smije jesti" !
Nikada neću zaboraviti miris takvih auta, nikada neću zaboraviti te poglede dječaka koji u tom trenutku mog žvakanja bureka misle da je čitav Svemir njihov jer ja mrvim po njihovim autima !

Znate što još neću nikada zaboraviti iz tih večeri ? Osjećaj jada i bijede, nezadovoljstva i tuge, neshvaćenosti i nevoljenosti ! To su jedini osjećaji koji bi mene obuzimali u tim večerima. To je vjerojatno najgori period u mom životu, ali sjećam ga se rado kada zaboravim koliko mi je sada dobro ! I koliko me bolje tek čeka !

P.S. Oprostite mi svi Vi koje sam ponižavala ! Kada se čovjek sam sa sobom ne osjeća dobro, ne može biti dobar ni za druge ! Ali nemojte reći da Vas nisam bila upozorila !

17.09.2018. u 14:09 • 10 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 13.09.2018.

Stanje užasa ...

Nisam htjela ali ipak ću morati ! Inače sam jedna od onih koje se moraju žaliti da im bude lakše .. uglavnom .. sad se žalim na posao !
Znam da je odvratno od mene što se žalim na posao a živim u Slavoniji i imam ga .. ali svejedno !
Ovaj mjesec mi je ekstremno naporno, ovaj mjesec imam najviše noćnih smjena i najviše slobodnih dana što je očaj !
Radiš tri dana onda si dva slobodan, pa radiš četiri dana pa si tri slobodan i tako cijeli mjesec. A onda kad radiš imaš smjene od 16 ili 17 ili 18 sati ... (osmosatne jel) .
I koliko god mislio da je to cool, vjeruj nije ! Ubije te ! Taman se opustiš i onda OPA ajmo radit ... i to smjene u kojima te pregaze ubiju i ostave da se mučiš !
Slobodni dani ... e to je već posebna priča !
Nije mi važno da to baš bude subota ili nedjelja ... nikako ... ali važno mi je da D. sutra ne mora na posao. Da možemo u kino, da možemo popit dvije čaše vina, da možemo bit budni cijelu noć ... a kada su ti jedini slobodni dani u cijelom mjesecu ponedjeljci i utorci to baš i nije moguće !
To frustrira, to ubija ... i nemojte mi pričat da sam sretna što imam posao ! Znam to! Ali moraju li i ovih 5 poslodavaca koji su uredni (što se plaće tiče) ubijat onu zadnju trunku ljudskosti u nama ?
Što se dogodilo ? Kako je sve tako propalo ! Ljudi moji .. 27 godina je prošlo ! Kako je sve tako otišlo kvragu ?
Jednostavno se ne mogu pomiriti s time !

I onda se pitaju zašto ljudi odlaze iz Slavonije a nude im se "velike" plaće ?
Što znači velika plaća (pristojna bi se bolje moglo reći, ili prosječna po onim brojkama koje se objavljuju po tv ) kad ti nemaš ni jutro ni večer, ni svetak ni petak ?!
A i ta "prosječna plaća" ti je dovoljna da skrpaš kraj s krajem, platiš kredit stan i režije i pojedeš onako nešto prosječno ...
Naravno da će ljudi otić van ! Naravno !
Čekam samo da se i moj D. smekša i odluči i da se pokupimo i odemo prije nego na svijet donesemo neko nedužno biće koje će od rođenja biti osuđeno na patnju i krpanje kraja s krajem !

Oznake: dostojanstvo

13.09.2018. u 12:07 • 15 Komentara • Print • # • ^

utorak, 04.09.2018.

Tko to ide, tko to stiže ...

Čitam sada Vaše blogove i nove postiće .. i nekako sam primijetila da nisu baš svi oduševljeni ovom promjenom vremena !! Nekako Vas muči ta jesen !

Kod mene je baš obrnuto ! Obožavam ju !! Jednostavno ju obožavam.
Možda to ima veze s datumom rođenja ?
Iako kalendarski još traje ljeto, nikada nikome nisam rekla da sam rođena u ljeto ! Jesen je moje doba !

Imala sam rođendan prije dva dana ! Famozni 2.9. .. divan dan moram reći, divan datum ... ali on je za mene Jesen ! cerekcerek
I volim kišu, volim kad nije prevruće ni prehladno! Volim boje jeseni, volim sebe u jesen !

To je isto baš interesantno ! Koliko se mogu promijeniti i staviti u neki drugi mode kad krene jesen ! Mislim da sam onda najproduktivnija ! Divno !
Jedva čekam !

P.S. Vi koji niste baš oduševljeni probajte potražiti neku pozitivu u tome ! Bit že Vam lakše .. a i možda otkrijete neke divne kutke sebe ! kiss

04.09.2018. u 13:57 • 13 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.