četvrtak, 30.04.2009. | 14:23
Pismo kući.
demokrácija
1. pov. vladavina slobodnih građana putem predstavnika izabranih direktnim izborima (u antičkoj Grčkoj)
2. pol. (u 20. st.) državno odn. društveno uređenje zasnovano na ustavu i zakonodavstvu koje jamči političke slobode i ravnopravnost svih građana, privatno vlasništvo, slobodnu tržišnu konkurenciju, višestranački politički pluralizam, smjenjivost vlasti putem redovitih slobodnih izbora, autonomnost lokalne samouprave i važnih institucija, punu slobodu i nezavisnost medija, jednakopravnost nacionalnih, vjerskih i drugih zajednica i manjina te trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku
3. sociol. pol. načelo društvene jednakosti i ravnopravnosti pojedinca unutar neke društvene zajednice
Kod mene nema demokracije, a nema ni u školi.
1. pov. vladavina slobodnih građana putem predstavnika izabranih direktnim izborima (u antičkoj Grčkoj)
2. pol. (u 20. st.) državno odn. društveno uređenje zasnovano na ustavu i zakonodavstvu koje jamči političke slobode i ravnopravnost svih građana, privatno vlasništvo, slobodnu tržišnu konkurenciju, višestranački politički pluralizam, smjenjivost vlasti putem redovitih slobodnih izbora, autonomnost lokalne samouprave i važnih institucija, punu slobodu i nezavisnost medija, jednakopravnost nacionalnih, vjerskih i drugih zajednica i manjina te trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku
3. sociol. pol. načelo društvene jednakosti i ravnopravnosti pojedinca unutar neke društvene zajednice
demolírati
uništiti/uništavati što sređeno (stan, zgradu) na način da se vide očite posljedice [demolirati kuću; demolirati restoran]; razoriti/razarati, (raz)rušiti
Demolirat ću i ja.
uništiti/uništavati što sređeno (stan, zgradu) na način da se vide očite posljedice [demolirati kuću; demolirati restoran]; razoriti/razarati, (raz)rušiti
Našla sam papir ispred sebe kad sam došla kući. Tata mi je ostavio "pisamce" na kojemu je pisalo objašnjenje riječi, a ispod njegova napomena, ono što bi on mogao izvršit. Ha ha. Jako smješno.
Došlo mi je pismo kući, iz škole. Ukor razrednog vijeća, ili nešto tako, nisam stigla dobro pogledat jer mi je mama bila suviše bijesna. Iako to pokušava sakriti, vidi se na njoj. Ponaša se kao moj izgoreni, sprženi profesor iz vjeronauka, bivši ovisnik o drogama, koji je cijelo vrijeme nervozan, a glumi smirenost. Tako i ona. Ne krivim je.
Dobila sam pismo zbog neopravdanih, 16 neopravdanih. Ono, stvarno ih imam puno. Not. Imam prijateljice koje imaju preko 100 neopravdanih, i opet bježe. A ja? Ja sam ćak danas bila na povijesti, na koju nisam išla jedno 3 mjeseca. I onda sam ja loše dijete. Ma da.
I negativne ocjene, zasad 6 negativnih. Fizika, povijest, tehnički materijali, zemljopis, tehničko crtanje i obrada i montaža. Ispravit ću jednog dana. (al ne povijest, to neću. Neću ni tehničke materijale kako sam počela) Kvragu i škola, kad ja ovako pametna moram učit. Trebala sam upisat trogodišnju, kao oni ostali retardi. Bez uvrede onima koji idu u trogodišnje škole, nisu svi koji su upisali trogodišnje škole retardirani. Al ovi iz moje škole jesu.
Unatoč ovome, danas i nije bio tako loš dan. Sve se sredilo. Više nitko nema loše mišljenje o meni. I kad kažem nitko, pod tim ne ubrajam jednu žensku koja je rekla da joj se gadim, ona me još uvijek gleda sa gađenjem. A ostali? Ostali se ponašaju kao da nikad ništa nije bilo, kao da nikad nisu počeli širiti tračeve i kad da je sve bilo u redu cijelo vrijeme. Možda sam i malo pretjerala, možda situacija i nije bila toliko loša koliko se meni činilo. Ali PMS, laži moje prijateljice (rekla mi je da me dečko prevario onu večer kad smo mi prohodali, a to nije bila istina) i ostala sranja... Jednostavno sam poludila.
Drago mi je da je sve napokon u redu. Sve je u redu osim škole..
ponedjeljak, 27.04.2009. | 14:56
Zaslužila sam sve.
Ispričavam se zbog nekih vulgarnih tema koje bi se mogle pojaviti u postu.
Požurila sam sa pisanjem ovog posta jer imam samo 5 minuta, žurim na kavu.
Požurila sam sa pisanjem ovog posta jer imam samo 5 minuta, žurim na kavu.
Dan je započeo relativno loše, ćak ni vrijeme nije stalo na moju stranu. Oblačno, trebala je padat kiša, pa sam ponjela kišobran. Inaće, ne volim kišu, uvije mi se kosa kad je vlažno. A ja je svaki dan peglam.
Došla u školu, nikakvih posebnih promjena negdje do početka 7 sata. Prijateljica (koja je proširila da sam zabrijala sa svojim bivšim) sada me je odvukla na stranu i rekla da se svašta priča o meni. Zbog subote. Zbog njega.
Ljudi pričaju, tračaju. Sva sreća, samo u određenom krugu ljudi. Družim se sa previše ljudi, 50% njih nije ništa čulo. Ostali pričaju. Kažu da sam se zamalo po.ebala s njim onu subotu. Porekla sam. Rekla sam da nije istina. Ali nisam toliko sigurna u to, neznam kako je ljudima sa strane to izgledalo.
Šta smo radili? (nije za djecu) Ljubila sam se s njim. Plesali smo i ljubili smo se. Onda smo otišli do radijatora. On je sjeo na radijator, ja sam sjela na njega. Bila sam okrenuta prema njemu, noge raširene, na radijatoru stoje. Držala sam ga za vrat, on je mene uhvatio za guzu kako nebi pala. To 15-godišnjakinje ne rade, bar ne bi trebale. Možda to nismo trebali raditi na javnom mjestu, nije najpametnija ideja.
Kaže mi i da su me snimale. Da par ženskih ima tu snimku na mobitelu. I pogodite tko još to zna? Da, opet je ta ženska rekla mom bivšem. Predpostavljam da se on sada kurči zato što s njime nisam bila toliko vulgarna (mada nebi baš rekla, radila sam s njim i gore stvari, samo ne u javnosti. Osim... Par puta. Al tad se nije ništa pričalo) On je sada kao pravi gospodin, a moj dečko neka svinja koja me želi po.ebat.
Kasnije je postalo sunčano. Skoro niti jednog oblačka na nebu. A ja sam nosila kišobran, jedina. Nitko osim mene. Ali nikog nije bilo briga. Nitko me nije ni pogledao zbog kišobrana. Briga njih za to. Ima drugih tema o meni.
Sad sam službeno postala laka ženksa, kurva i drolja. Ne da me je briga što ljudi misle o meni. Ustvari, lažem. Briga me je. Pogotovo kada ljudi govore da im se gadim.
Ovim putem vam dopuštam da mi kažete da jesam drolja, ili bilo šta slično tome. Samo naprijed.
................................
Napisano u depresivnoj fazi, osjećaji pobrkani. Možda ne valja post. Svejedno komentirajte, makar negativno. Možda mi bude lakše.
Napisano u depresivnoj fazi, osjećaji pobrkani. Možda ne valja post. Svejedno komentirajte, makar negativno. Možda mi bude lakše.
nedjelja, 26.04.2009. | 15:47
Subota. I ostalo. <3
Opet nastavak prethodnih događaja :)
Trebali smo ić na kavu. Ja i on. Prvo na kavu, pa u grad, zajedno. To bi kao trebao biti neki dejt. Ali nije bilo kako smo planirali.
Došla frendica do mene, da joj objasnim matematiku. I umjesto da učimo, ona me je nagovarala da idem s njom u grad. Nije joj isto bez mene, kaže. Mene ipak najviše voli. Heh. Ajde dobro, nakon 2 sata nagovaranja, pristala sam, i poslala njemu poruku da neću moć. Ali da ćemo se ipak možda vidit u gradu ako dođe u disko. Mislila sam da se ljuti.
Došle u disko, ja i moje 4 frendice, sjele za stol. Nigdje njega. Prošlo 10 sati, nema ga. Već sam pomislila da neće uopće dolazit, jer je njegov frend slavio rođendan, pa su valjda slavili negdje drugdje. Kako je moja frendica vidila svoga bivšeg, povukla me je za ruku pa smo stalno šetale po disku i zabijale se u njega svako malo. Onda smo krenile prema izlazu, kao, mučno nam, samo da se još taj jedan, zadnji put, zabijemo u njega. Jako. Da ga udarimo.
Izašle vani, vidimo njega. I njegove prijatelje. Pružio mi je ruku, poljubio me u obraz. Stojali smo jedno pored drugog, zezali se sa ostatkom ekipe. I neznam kako je do toga došlo, ponovo me poljubio. Ostatak večeri smo proveli zajedno, a ni moja frendica se ne može požaliti, jer je završila sa njegovim frendom za kojeg se zanima već par tjedana.
Našli smo se i danas. Ja, on, moja frendica i njegov frend. Pitao me želim li bit s njim. Pogodite odgovor. Ako ste rekli da, onda ste pogodili. Haha.
Rekla sam prije da ne želim vezu, da mrzim muškarce. To još uvijek stoji, ali s njim mi je lijepo. Pa neka traje dok traje. A ako sam išta shvatila iz prošle veze, onda sam shvatila šta je ljubav. Znam kakav je taj osjećaj kad nekog voliš, i sumnjam da ću ja taj osjećaj još dugo osjetit. On je rekao da je to ljubav na prvi pogled, i vidim da se opasno zapalio za mene. Možda s njegove strane. Ja ne vjerujem u ljubav na prvi pogled. Ne možeš voliti nekoga koga neznaš. Nemoguće.
četvrtak, 23.04.2009. | 12:56
Bolesna sam. Smjc.
Ovo je nastavak prošlog posta. Recimo, na neki način. Nastavak događaja. Iako se nije puno toga dogodilo od onda. Unaprijed se ispričavam zbog bezveznog posta. Rekla bi da previše Andola i Aspirina loše djeluje na mene.
Bolesna sam. Nisam išla u školu od utorka. Nisam stigla ni popričati sa svojim bivšim, da vidim na čemu smo sada, jesmo li i dalje neprijatelji, i hoče li me i dalje ignorirati. Jedna od mojih, nazovimo je tako, prijateljica (iako mi nije nimalo draga) bila tamo gdje on živi, neznam zašto. I njegov prijatelj joj je rekao da smo nas dvoje zabrijali u subotu. Tako da mi je u ponedjeljak bilo veselo, jer je ona morala svima razglasiti to, svima koji me i znaju i neznaju, pa su me radoznali pogledi stalno zapitkivali što će biti dalje sa nama, hočemo li se ponovo pomiriti.
I ta ženska koja je to razglasila, i ona je me je pitala to isto pitanje, a ja kad sam odgovorila da nema tog Isusa da ćemo se mi pomiriti, ona je to ponovo išla svima razglasiti (uključujući i mom bivšem). Ali recimo da je malo izmjenila moje riječi. Rekla je da sam ja rekla da se on želi pomiriti samnom, ali da se ja ne želim pomiriti sa njim. Otkud sada to? Tako da je on porekao i da je uopće bilo išta između nas u subotu i počeo opet vikat kako njega nitko ne razumije.
A onaj lik s kojim sam bila završila u subotu? Imala sam pogrešan broj, pa sam pitala njegovog najboljeg prijatelja da mi da broj jer bi se stvarno trebala ispričati zato što sam onako otišla. I dao mi je. I ispričala sam se, a lik je rado prihvatio moju ispiriku (ignorirajmo onaj dio kad mi je govorio da je ispao papak. Možda zato što on je papak.)
Sad se dopisivamo, vidit ćemo se u subotu najvjerojatnije, otiči na kavu ili nešto. Neznam. Bio mi je drag u početku, ali sada... Previše mi se pokorava. Ponaša se kao da sam kraljica a on moj vjerni sluga. Daje mi previše komplimenta. I zove me svojim mačićom. Zaboga, ja sam čovjek! Prestanite mi davati glupe nadimke! Uglavnom, nešto od tog bi trebalo biti i dobro, znam, ali meni nije. Ja takvog muškarca i ne smatram muškarcem. Zaboga, pa ima 19 godina! Stariji je od mene 4 godine. (da, znam, nebi se trebala petljat sa punoljetnima, al desilo se) Zar on nebi trebao misliti na to kako po.ebat maloljetnicu i onda otiči? Zar to nije cilj? Zašto se ponaša kao da je drukčiji? Zašto laže? SVI SU MUŠKARCI ISTI. Točka.
Da. Ja i dalje mrzim sve muškarce.
nedjelja, 19.04.2009. | 14:45
Ja sam drolja. A on je govno.
Izašla sam u grad, kao što sam izlazila i prošlih par subota. I on je bio tamo, moj bivši kojeg sam volila. Koji mi je toliko falio. Ali digla sam glavu, i nisam dopustila da mi on uništi večer. Ne ovu, iako i nije počela baš najbolje.Disko zatvoren. Jedini u našem gradu, zato što vlasnik drži neko vjenčanje tamo. Bili smo prisiljeni ić u neki kafić/bar. Dva kata. Na prvom katu techno, na drugom cajke. Sranje. Renoviralo se nedavno. Sve smrdi na farbu, podovi su ljepljivi, kao da se netko ispišao po njima. (naj ozbiljnije) Ušle smo prve, ja i mojih 5 frendica, oko 9 i 15. Ostali ljudi su nedugo zatim počeli ulaziti.
Dosadno. Užasno. Odlučila sam se napiti, jer nisam imala ništa pametnije za raditi. Litru pive sam popila, na slamku. Samo. Možda je zato što sam pre brzo pila, i zato što sam pila na slamku, (a možda je i placebo) osjećala sam se pomalo pijano.
Dosadilo. Nismo više mogle sjediti unutra. 3 otišle, ostale nas još 3. Oko ponoći smo izašle vani, ispred kafića, gdje ih je bilo više nego unutra. Boris, lik koji se zanima za moju frendicu je stao kod nas. Ona je samo šutila, a ja i ova moja druga frendica smo se zezale s njim i pričale gluposti. Lik je drag, ima smisla za humor, i pritom je sladak, ali njoj se on ne sviđa. Neznam šta traži.
Došli su i njegovi frendovi, hrpa njih. Sjeli kod nas na zidić i tako smo pričali. Jedan lik sjeo pored mene, svidila sam mu se. Reper, onako, recimo sladak, ne puno viši od mene. Pričali smo, Boris nam se stalno ubacivao. Prošlo nekih pola sata, već smo bili zagrljeni. Poljubio me, nisam se izmakela. Znala sam da je tu negdje moj bivši i htjela sam to. Htjela sam da me on vidi u naručju drugog. Znam da bi bio ljubomoran.
Negdje oko 2 sata ujutro, šalje on mojoj frendici poruku, želi se viditi samnom. Ja popizdila. 3 mjeseca me ignorirao, i sada, želi odjednom pričati samnom? Ovaj dečko, s kojim sam ja bila tu večer, pokušava me smiriti, a ja već priremam šake da ga izmlatim.
Dođem do njega, povedem frendicu. I on je bio sa frendom. Pogledam ga ljuto.
"Ona mi je rekla da si me zvao. Koji kurac hočeš sad?"
Šutio je, nije odgovarao.
"Na koga si ti ljuta?" Upitao me njegov frend. "Nisi valjda na mene?"
"O da, sigurno ću biti ljuta na tebe. Pa šta misliš!?"
Ništa, on je i dalje šutio. Gledao me.
"Zašto si nju povela?" Pitao me on.
"Zašto si ti poveo njega?" Uzvratila sam mu pitanje. "Jel me trebaš ili ne?"
Šutio je. Shvatila sam to kao da. Zgrabila sam mu ruku i povukla ga na stranu. Oduvijek sam to htjela napraviti. Hehe.
Derala sam se na njega. Kako i nebi, ignorira me 3 mjeseca, i onda dođe samo tako i hoče pričati samnom. Raspravljali smo. On je počeo sa nekim forama kako njega nitko ne razumije, i jedini koji ga je razumio više nije ovdje. Njegov otac. Iskreno, jebalo mi se živo i za njega, i za njegovog starog. Ne može se izvlačiti sa nečim što je bilo prije 10 godina. I mojoj najboljoj prijateljici je umro stari, i to prije 4 godine, no to joj nije izgovor da se ponaša kao govno. Za to nema izgovora.
I u toj svoj svađi, privukao me sebi i poljubio. Falio mi je. U tom trenutku mi se to i nije činila kao loša ideja, jer sam ovo čekala već 3 mjeseca. Ali nakon par minuta sam se sjetila onog lika. On me je čekao. Nadao se da ću se vratiti. A ja sam tu, ljubim se sa svojim bivšim.
Odveo me. Dalje. Ova druga frendica je otišla kući, otpratio je onaj lik, prijatelj od mog bivšeg. Ova druga je ostala sama, tamo gdje smo mi sjedili, sama sa hrpom muškaraca. Bar njih 10. Zaboravila sam na nju. Mrzim se zbog toga. Zaboravila sam i na onog lika. Sad smo bili samo ja i moj bivši.
Sjedili smo i ljubili se. Ja sam svako malo pogledavala na mobitel. Frendica mi je slala poruke, govorila da se vratim tamo. On mi nije dao. Držao me čvrsto, govorio da će se ubiti ako ja odem. Njegova stara fora. Kako ga mrzim. Rekla sam mu to, rekla sam mu da ga mrzim. Zbog svega što mi je napravio. Rekla sam mu da je kreten, budala i da je bezobrazan. On je samo potvrdio moje riječi, gurao svoju ruku gdje joj nije mjesto. Ja sam je stalno odmakinjala, a kad mi je dopizdilo, opalila sam mu šamarčinu. Onda još jednu. I još jednu. I dalje me je držao, nije mi dao da odem. Bio je pijan. Psihopat.
Nisam se htjela pomiriti s njim. Bolestan je. Retardiran. Napaljen. Stalno je ponavaljao kako si ne može pomoći jer sam tako slatka, i govorio mi da zna da ja to želim. Rekla sam mu da ne želim. Nisam htjela, stvarno. On mi nije vjerovao. Šta on misli, da sam ja neko napaljeno derište kao i on? Nisam. Niti ću to ikad biti.
Negdje oko 4 ujutro me napokon pustio. Morao je i on kući jer su svi njegovi frendovi išli, stalno su ga zvali na mobitel da napokon dođe do njih, da mogu zajedno kući.
Vratila sam se i ja kući, zakasnila sam 4 sata. Nisam smjela ovako dugo ostat. Hvala Bogu da mi stari nije bio budan, da me nije čekao. Svi su otišli spavat. Legla sam u krevet, razmišljala. Shvatila sam nešto. Mrzim ga. Promjenio se. Nije više isti. Sada je veliko govno. A ja ne volim govna.
četvrtak, 16.04.2009. | 17:02
Blog sa dizajnovima
Koja je množina od dizajna? Dizajnovi? Dizajnevi? Dizzichi? xD Hrvatski mi nikada nije bio jača strana.Uglavnom, da ne duljim, otvorila sam blog sa dizajnovima/dizajnevima/dizzichima koji možete naći na Tochkicadesign.blog.hr. Nema još dizajnova, ali neki prijedlog bi dobro došao, iako imam par ideja, i par dizajnova je već u izradi, a ako ih dovršim kada, bit će dobro.
Samo nešto me zeza u vezi imena, čini mi se da već postoji tochkica design... Negdje.. Poznato mi je. Ali adresa nije bila zauzeta, pa sam pomislila da sam ja možda ipak sve to umislila.
Ovaj ofišl dizajn, koji sam napravila za svoj blog sam sama napravila, i mislim da je dobro za početnika. (ili barem nekog tko glumi da je početnik, al se ustvari zajebava sa HTML-om i CSS-om već godinu dana. A o Photoshopu da i ne pričam) I s obziorm na to da sam napisala HTML i CSS od temelja sama... Pa prilično sam zadovoljna.
Pa tako da... Komentirajte, davajte prijedloge, itd. itd. Pomozite osobi u nevolji xD
srijeda, 15.04.2009. | 12:59
Ha ha ha. Klošari.
Neki ljudi mi opet hoče zakomplicirat život. Valjda nemaju pametnijeg posla.Moja najbolja frendica, kako ide u drugi grad u školu, sprijateljla se sa ovom jednom ženskom koja je isto iz našeg grada, a ide u tu školu. Ja sam se družila sa tom ženskom prije neke 3 godine, i mogu reči da nisu baš ostavile neki lijep dojam na meni, ni ona, ni ono njeno klošarsko društvo.
Uglavnom, počeli se družiti sa njima, upoznali još jednu žensku koja je stvarno super, godinu dana mlađa od nas al je draga. I onda su nju ove kujice iz klošarskog društva odbacile. Kao, ona je njih odbacila zbog jedne ženske, i sada će oni nju odbaciti zbog istog razloga.
I eto što dobijem kad se družim sa djecom (odnosi se na 13-godišnjakinje u tom društvu). Ne da su oni obična djeca, da im je još uvijek stalo do igre, da su veseli i da se ne opterečuju glupostima. Ne, oni su ne zrela derišta koja glume da su odrasla i jedini cilj u životu im je imat dečka, jer valjda vrijedi ono - ako imaš dečka, onda si kul, odrastao. Plaču zbog svake gluposti, ljubomorni su ako jedna ima dečka (jer onda je ona više odrasla od njih, a to u nikojem slučaju ne smije biti) pa stoga novi cilj im postaje uništavanje te veze.
Ne da je 15-godišnjakinja išta bolja. Ustvari, nije se nimalo promijenila od onda kad sam se ja družila sa njom. Drpa se sa svakim muškarcem, grli i ljubi (više njih u isti dan), i onda kaže meni da ljudi o njoj misle da je drolja. I ja se pitam zašto. I kao ljudi kad je upoznaju onda vide da nije. E pa ne bi rekla. Ja je znam jako dobro, a mislim da se droljasto ponaša. Il sam to samo ja? Možda ljudi sada smatraju to drpanje kao dobru stvar?
I sad, zašto se ja družim s njima? Zbog svoje najbolje frendice. Ona valjda još uvijek misli da je to društvo kul. Bilo je i meni kul prije par godina, ali ja sam tada bila dijete. Pili su i pušili. I mene je to privlačilo, jer sam bila budala. Ali sada vidim da 90% tog društva fali. Dosta njih je propalo, ostali su shvatili da će propast ako se nastave družiti sa njima, pa su jednostavno se odmakeli od njih. Sad su ostale same balavice u tom društvu i hrpa muškaraca (pa recimo nekih 15) koji su od 16-20 godina stari.
Valjda će i ona napokon shvatiti kakav utjecaj oni imaju na ljude...
srijeda, 08.04.2009. | 23:14
Napokon. Malo praznika :)
Sretna sam. Neka neobična euforija me uhvatila, vjerojatno zato što je danas bio zadnji dan škole, bar u sljedećih 10 dana. Nije puno, al odmor je odmor. Veseli me to što ću napokon moći spavati koliko mi srce želi. Neću se buditi prije 11 sati, garant.Pozdravila sam se sa svojim dragim razredom, zaboravila im čestitat Uskrs, pošto ih neću viditi ovih par dana. Pričali smo o tome kako ćemo se tucati. Oni mene pitali s kim ću se ja tucat. Hihi. Šta ih briga. Ne s niti jednim od njih, uglavnom. :) Oni nešto počeli pričat kako sam se ja već "tucala". A dobro, šala je šala, al sad da im to bude tema za razgovor...
I tako, povodom početka ovih prekrasnih praznika, ja ovaj cijeli dan provela vani. U školi bila od 8, vratila se kući oko 3, frendica me nazvala nedugo zatim, izašla vani s njom, krenila se vraćat kući, druga frendica me nazvala, otišla sa njom na kavu, pa onda do drugih frendica... Bila vani do 11. Vraćam se na staro, haha. Kad se sjetim prije 3 godine, u 7 razredu osnovne, stalno bila vani.
Nadam se da su i vama praznici počeli dobro kao meni (ili možda ćak i bolje. Vjerojatno jesu, haha.)
Svejedno, sve što ću reći (osim ovih ostalih gluposti što sam napričala) je: napokon. Aleluja. iksd.
petak, 03.04.2009. | 13:38
Kvragu. Ovisna sam.
Mogu bez njih, vjerovala sam da mogu. I prije sam izdržala bez i jedne cigarete i po više dana. A sada se osjećam kao neki stariji ovisnik koji puši već godinama, i ne može bez toga otrova jedan dan preživiti. Skoro 3 godine svoga života sam potratila uvlačeći taj dim, i što je najgore, bila uvjerena u to da nisam ovisna. Poricanje istine?Sve je počelo kao zezancija kada sam prekinila sa svojim prvim dečkom. Nisam ga volila, to i nije bilo moguće da smo neznam koliko bili zajedno, a ne mogu se baš pohvaliti dužinom naše veze. Jebena četiri dana. Heh. Uostalom, bila sam i premlada da bi to nešto prešlo u nešto više. Jedna moja starija prijateljica me je uvukla u taj svijet dima. I sad se sjećam svoje prve kutije cigara koju sam s njom kupila zato što sam bila u "depresiji".
Skrivala sam se. Imala sam 12 godina. Pušile smo na nekim skrivenim mjestima, jer znam da sam bila premlada da bi pušila. Uglavnom nitko nije znao, osim mojih boljih prijatelja. Znam da bi bilo mnogo pogleda koji bi me osuđivali, a to mi nije trebalo.
Prošle i dvije godine, i kročila sam u srednju. Srednja je bila drukčija od osnovne, tamo si bio cool ako pušiš. I oni sportaši i sportašice, oni koji su u osnovnoj bili protiv pušenja kao da je to heroin, oni koji su pljuvali po meni kada su saznali da ja, mala balavica, konzumiram duhanske proizvode, oni koji su govorili da nikada neće staviti cigaru u usta, svi oni su sada stojali ispred škole i lagano uvlačili onaj dim cigarete. To je bilo cool.
Znam da će svi sa vremenom htjeti prestati pušiti, možda će im biti zanimljivo do 30, ako i dotad. Ljudi obično shvate da su pogriješili, ali kad shvate, uglavnom bude prekasno. To će biti i samnom. Kvragu, mene je to već zadesilo.