četvrtak, 26.02.2009. | 17:32
Korizma
Počinje i to vrijeme i svi se nečeg odiču. Više manje. Ja se nisam ničeg odrekla. Još.Kako se pretežito družim sa pušačima u školi, jer sam i ja jedna od njih, dosta ženskih iz moje ekipe je reklo da se za vrijeme korizme odriču cigara. Ja sam rekla da nema tog Isusa da ću se ja odreč cigara. Ne zato što ne mogu, već zato što ne želim. Jedna moja frendica (ona koja je htjela biti sa mojim bivšim xD) je stala uz mene i složila se. I ovako nismo mislile da će ove izdržat.
I bile smo u pravu. Niti jedna nije izdržala 1 dan bez cigara. Moja naj frendica je nešto bila nadrkana pa je odma, 45 minuta nakon što je to odlučila, otišla zapaliti cigaretu. Ova druga je pak izdržala do negdje uvečer, kad je već bila kod kuće, no onda je počela hvatat kriza pa je i ona zapalila. Ove ostale su zapalile zato što im je bilo dosadno. Pa zar to nisu jako odlučne osobe?
Dok su one govorile kako se odriču cigara, ja sam odlučila da ću se odreč čokolade. Ali to sam malo smetnula sa uma, pa sam danas slučajno pojela pola čokolade prije nego što sam se toga sjetila. Isto tako, danas sam rekla dvjema frendicama da prestajem pušiti, a one su me čudno pogledale. Misle da neću izdržat. E pa, ja se slažem s njima! Ipak ću pokušat. Ali nije to zbog korizme, već prevelik trošak. Danas, kako sam bježala cijeli dan iz škole, sam bila cijelo vrijeme u kafiću, što znači da mi treba puno cigara. A i drugim ljudima oko mene. No, kako su oni siromašni, ja odem i kupim, oni me pokradu, meni ostane par cigara i onda kad to ispušim, odem i kupim novu kutiju.
E pa, NEĆU VIŠE. Jedna od mojih prijateljica nikada nije imala kutiju cigara u sebe. Nikad. Osim par puta kad bi meni ukrala kutiju i onda govorila uokolo da su to njene. A puši stalno. E pa hoču i ja tako.
Eh da, i još jedna odluka: odlučila sam biti dobro dijete :)
Neću bježat sa satova
Učit ću
Zaboravit ću Kikija
Učit ću
Zaboravit ću Kikija
Dobro, ovo zadnje nema veze sa dobrotom. Ali ima veze samnom. To ja testiram svoju volju.
Mislim, ovo za bježanje sa satova moram ispuniti, htjela ja to ili ne, da me nebi izbacili iz škole. A za ovo ostalo, e pa to ćemo još vidit. Znam za ovo zadnje da se neće dogoditi još sljedećih par godina.
srijeda, 25.02.2009. | 09:15
Svađe.
Život nije fer. To sam saznala tek nedavno nakon niza usranih situacija.Saznala sam da je nekim ljudima stalo do mene i više nego što sam mislila, dok nekima, za koje sam mislila da im je stalo, nije. Barbara, jako draga cura koju sam upoznala prije par mjeseci, me stvarno iznenadila. Družila sam se s njom tek nekih mjesec il' dva, ali stvarno je dokazala da je prava prijateljica.
Svađe u našem društvu. I to zbog koga? Zbog mene i njega. Zašto? Neznam. Prvo je svima smetalo kad smo bili zajedno. Sada im smeta to što nismo zajedno, te žele da se pomirimo. Neki barem. Neki još uvijek zadovoljno trljaju ruke sa zlobnim smješkom na licu. Nadam se da su sretni.
On je htio bit sa jednom od mojih jako dobrih prijateljica. Nebi to mogla podnijet, iako, kada me ona pitala hoče li meni smetati ako njih dvoje budu zajedno, ja sam odmahnila rukom i rekla da neće. Kasnije sam priznala da mi bi smetalo, ali svejedno sam rekla da budu zajedno, jer ja ne mislim sprječavat njegovu sreću. Ne mislim. Jer ako to njega stvarno ćini sretnim, nek bude s njom. Kvragu, nek bude i sa mojom najboljom prijateljicom ikada, ako hoće.
Na kraju se ispostavilo da je sve to bila oklada. Jedna jebena oklada zbog koje sam ja prolila suza i suza. I neznam zašto, al od toga je svega nastala svađa između mojih frendica jer me je jedna branila. Rekla je da neće dopustiti da ova druga bude sa njim jer ga ja još uvijek volim. Ova se naljutila i okrivila moju frendicu zato što neće biti s njim. Alo ženska, to je sve bila oklada! Nema.
I da je bar to bila jedina svađa. U zadnje vrijeme same svađe. Svi sviju ogovaraju, a pred tim istim glume da ih obožavaju. I onda ovi s kojima su ih tračali prenesu tim koje su tračali. Valjda shvačate. xD
Katastrofa.
srijeda, 18.02.2009. | 15:23
Snježne radosti
Prošao nam je i prosinac i siječanj bez i jedne pahuljice snijega, barem u mom gradu. Nadala sam se toplijem vremenu. Al desilo se upravo suprotno. Pao je snijeg! Moj grad snijega nije vidio već par godina, i sada, kada proljeće treba uskoro doć, snijeg padne. Pa ovo stvarno nije normalno. Dobro da ima snijega, kao i obično, ne više od 5 cm. Al sada je napadalo i pola metra (barem je bilo, dok to ljudi nisu razgazili. Ja jutros kad sam tek krenila u školu sam se jedva probila do auta.)Ugl. iako nisam neki ljubitelj snijega, ismijala sam se kao nikad u životu. Prvi sat mi se nije dalo ići na sat, pa sam, kao po običaju, unatoč tome što sam mami rekla da nema tog Isusa koji će me natjerat da pobjegnem sa sata i da sam ćak i sama sebi rekla da nema više bježanja... Pobjegla sam. I otišla u Besta (kafić blizu moje škole). Pola škole je bilo tamo.
Sjedila naša uobičajena ekipa, svi se nekako stisnuli za jedan stol i fino naručili kavicu, žicali cigare, i zezali se. Uobičajeno. Meni se nije dalo ići na sat, al su me natrali ovi, rekli mi da sam rekla da neću više bježat. I ae, oke, krenili mi prema školi, a kako je sve klizavo i ta sranja, moja naj frendica (onako smotana kakva je) se oklizne. I pravo pored nekog grmlja gdje je bilo pola metra snijega. Mi se svi pišamo od smijeha, prolazi moj bivši i zbunjeno gleda, nezna hoće li se i on odvalit od smijeha ili će joj pomoć. I ajde, pruži joj ruku, s osmijehom, i pomogne joj da se digne. A mi crkle od smijeha. I digla se ona, a nije skužila da se snijeg zaljepio za nju. I ona tako bijela ukolo hodala do škole, dok svi nisu počeli upirat prstom u nju i smijat joj se.
Ludnica. Ovu školu do naše pustili nakon trećeg sata, a nas naravno, nisu. Đubrad jedna >:( I svi se otišli grudat kao neki debili. Mi imali 5 sati, i valjda smo im dopizdili pa su i nas pustili. Ja naravno nisam za to ni znala, jer sam već peti sat ponovo sjedila u Besta. Tek kad sam se vraćala (nakon 7. sata) jedna prijateljica koju sam usput srela mi je rekla da nismo imali 6. i 7. sat. A ja onak sva hepi zato što neću naredat previše neopravdanih.
Sutra nemamo škole zbog snijega, najvjerojatnije. Weeeee! To se mora proslavit :) Nemam dva predmeta koja mrzim (zato što sam ih pala na polugodištu, moram ispraviti a meni se neda učiti. Nit mogu) Sutra naspavam se, i onda na kaficu s frendicom. Napokon malo odmora.
ponedjeljak, 16.02.2009. | 18:29
Mrzim Valentinovo.
Glava me boli. Neda mi se učiti. Pa si mislim, zašto nebi napisala post? O ONOME danu, a ako što još naleti nakon toga, nema veze.Izlazak na Valentinovo je bio jako loša ideja. Bilo je dosadno, noge su me bolile i bila sam okružena budalama. Može li gore? Vjerojatno da. No, nećemo sada ulaziti u to. Nego, gdje da počmem?
Dan mi je počeo loše. Sama pomisao na to da je Valentinovo me ubila. Nisam imala volje za ičim. Negdje oko 5 i 20 sam krenila prema naj frendici jer smo se trebale kod nje spremat. Usput sam pokupila i svoju rodicu, pa je i ona bila sa nama. 'Prekrasno' pomislih.
Ćim smo došle do moje frendice, moja rodica je sretno ponudila umjetne nokte mojoj naj frendici, pošto je imala višak (tj. rezerve) I odmah, prije nego što su se našminkale, obukle i napravile ostale pičke materine, njih dvi su odlučile zaljepiti nokte. Super ljepilom, da nebi spali nekim slučajem. Kako su nokti bili preveliki, a njima nije palo napamet da ih malo podrežu, ja sam morala biti dadilja cijelu večer, a pogotovo dok su se spremale. Nakon što sam im ispeglala kosu, pomogla da se obuku i stave šminku spremila sam se i ja, pa smo krenile.
Otišle kupiti cigare, kupila dvije kutije (i potrošila jebenih 30 kuna), zatim smo stajale na hladnoći i čekale druge dvije prijateljice. Dok smo čekale, neke muške svinje su stale sa autom pored nas i pitale nas nešto. Ja ih ignorirala, kao da ne postoje, dok su moje frendice ih vrjeđale i tjerale. Kasnije su se ta ista dvojica opet vratili, pitali nas jesmo li se odlučili, a kad smo ih mi zatrali u pičku materinu, oni su nam rekli nešto kao, da smo pristali, da bi nam bilo zabavno i da bi nas piiip.
Super. Nema šta. Još smo se malo smrzavale ispred diska, pa smo odlučile ući unutra jer nam se više nije dalo čekat. Sjele unutra, naručile svaka po Bavariju, a ja jadna morala častit pošto je to bio dan nakon mog rođendana. Ae, oke platila tri Bavarije, potrošila još 30 kuna. Došle i one dvi frendice nakon nekog vremena, one zbog kojih smo se smrzavale, pa sam i njima morala naručit po piće. Bavariu. Još 20 kuna. Došao frend iz razreda, morala i njega častit. Uzela mu Karlovačku. Još 10 kuna. Popila onu prvu Bavariu, još 10 kuna. Moja naj frendica naručila Bavariu, i ona platila 10 kuna a ja morala nadodat 2 kune jer je Bavaria, odjednom, počela biti 12 kuna. Da ne napominjem da sam na ulazu morala platiti 10 kuna da bi uopće mogla ući.
Kako je moja rodica "sretno" "zaljubljena", pod prisilom sam morala otići do njenog dečka koji je stvarno jedan "prekrasan" "mladić". Tako smo ostatak tog nesretnog dana provele okružene debilom i njegovim još debilnijim prijateljima. Sve dok meni nije dopizdilo. Uzela sam stvari, i ja i moja naj frendica smo se pokupile. Na putu kući srele neke frendove kako ispred stoje pijani. Ovaj jedan pitao jesu li sve ženske lake na što je moja frendica odgovorila da su samo kurve lake. Jako mudar odgovor. Not. Ovaj jedan nam dao upaljač, a mi njemu cigaru. Kako nam je ponestalo cigara jer je moja rodica sve pokrala, otišla sam kupiti još jednu kutiju zbog čeg sam morala dati još 15 kuna.
I kad se sve zbroji, ja sam potrošila nekih stotinjak kuna. A na koga? Na što? Na Valentinovo?
Sljedeće godine ne idem u grad za Valentinovo bez dečka. Rađe ću provest cijeli dan u kući. Ili ću se otić do frendice, napit se i onda joj cijelo vrijeme povraćat po kući. I to je bilo zabavnije od ovog sada. Zaključak? Mrzim Valentinovo.
petak, 13.02.2009. | 13:03
Valentinovo i ostale pizdarije
Prije svega, želim se zahvaliti Blog Ha Er timu jer su mi poslali moj username na e-mail adresu. I iako oni ovo neće pročitati, hvala im puno, puno! Ja pametnica zaboravila svoj username. Jao, jao... Uglavnom, da počmem.Sutra Valentinovo - oh kako prekrasan dan, ako imaš koga tko će ti kupiti nešto. Ja, kao i svake šugave godine do sada, nemam nikoga. Uvijek se desi da prekinem s dečkom prije Valentinova i onda sam previše u depri da bi tražila novog. Što da kažem - stvarno volim svoj život. Neznam, ćini mi se da su svi oko mene našli sebi nekoga. A ja? Meni kurac, kao i obično. Tužna sam. Život nije fer. :(
Jedina stvar koja me još uvijek čini sretnom je činjenica da ove godine, moj rođendan pada na Petak 13. Da, danas mi je rođendan, i to mi navodno donosi nesreću. Ja neznam za vas, al mene nesreća i tak i onak prati, ne treba meni Petak 13. Ali eto, kad je već tu, zašto ga nebi iskoristila. Danas idem vani, definitivno.
Eh, i sutra navečer idem u grad! Nisam bila možda nekih mjesec dana. Moram častit par stotina ljudi, ali bit će dobro. Neke ću izbacit sa liste, jer mislim da neću imat za sviju. Još mi treba ostat malo, da imam za kavu i ostala sranja. Naravno.
A sad idem lupat glavom od zid da zaboravim na njega.
utorak, 10.02.2009. | 21:09
Nowi blog.
Otvorih opet blog. Neznam zašto, valjda mi je jednostavno toliko dosadno da sam prisiljena vratiti se u blogerski svijet. Reda radi. Naravno, mogla bi i učiti, umjesto da tu bezveze gubim vrijeme, al' neda mi se. Prelijena sam da prestanem biti lijena.Ah, da. Imala sam ja i prije blogova. Hrpu. Ali su svi izbrisani, jer jednostavno izgubim volju nakon nekog vremena. Ovaj ću pokušati održati na životu, barem par mjeseci. A može i godina, što se mene tiče. Zadnji blog, koliko se sjećam, sam izbrisala zato jer mi se nije dalo više vraćat komentare. Svi ostave hrpu komentara, i onda očekuju da im vratim dvostruko. Meni se nije dalo, pa sam pobjegla, kao što i inaće radim kad zagusti. Zato vas molim da mi ne ostavljate hrpu komentara, pogotovo ne s namjerom da vam ih vratim.
No da, da ne duljim sa ovim uvodom, jer se polako gubim, završavam s ovim postom. Ako se ovo uopće može nazvat postom. :)