samosanacije

...

i kad se uspijem uloviti,
mačku izvijene kičme,


pa onda još izbaciti kroz vrata...

uz moje će noge ostati privijena ta izvjesnost
da ću se kad tad
- vratiti kroz prozor.

...pogotovo ako sam noć prije,
s leđima izvijenim u putanju zvijezde,
šetala još nepoznatim visokim poljima antena i oluka,

i gledala u poznati mjesec.

________________________________________________________________________________


Jučer sam u jednom času…

još dok sam se prije opasne šetnje po rubu,
sva vedra i okružena zanimljivim ljudima,
(i prvo je u direktnoj vezi s drugim)
oblikovala na engleskom,

…osjetila kako čeznem za Ermitažom kojeg nikad nisam vidjela.

Pa iako uvodna italika
(a ne ćirilica)
zbog spomenutih kasnijih antenskih polja ima barem još dva značenja
(ni meni samoj nije baš precizno jasno koja su i koliko ih je)
i iako je nedosegnuti Ermitage u prijevodu samo obitavalište pustinjaka
a ja pak definitivno ne govorim ruski…

ono što je uvijek nedvosmisleno jasno i sigurno,

pa i kad se noću izgubim na visokim krovovima grada
ili… u još vrtoglavijem jezičnom prijevodu sebe sebi,

je to da su daleka putovanja i ljudi – moja prva... i druga ljubav.


p.s.
oko trećeg mjesta... dugo sam mislila da je treća nejasna i neuhvatljiva
jer je promjenjiva, uvijek druga...
višestrukih mačjih života.
U posljednje sam vrijeme sve češće uvjerena da...

tertium non datur