_m
26.09.2023., utorak
sve ono
.
. Zemlja uvijek čeka pokrete Voda i Svjetla poput konstante je svem živom i podsjetnika smjeru kamo svi smo upućeni evidentno je svi bit ćemo smrvljeni ali i s tim obećanjem i bez njega ne prepuštaš se opireš se nudiš Svjetlu i Vodi tražiš blagoslov u onome od čega svi smo sastavljeni bliži smo bez razloga skloniji smo slavlju što se u osmijehu prostre i suzom okrijepi gle, mi smo Histrioni koji gubitkom svojih budućnosti dobivamo sjećanja na onoga tko smo bili i na sve one što mogli su biti . . Oznake: rujan |
25.09.2023., ponedjeljak
katarza
.
. pregažen i ispražnjen odznačen dočekaš se na beznačajnom mjestu daleko od svih putova ništa novo, ništa posebno obeshrabrenju kad s pustopoljinom potapaš sve one drske vlati trave što do maločas prijetile su se oštrim vrhovima a ugošćavale su gujavice i mrave nerazdvojnom dodijeliš novu ulogu sada si promatrač tragova koje nervozno odlažeš nekamo gdje ih nema više ne stežeš uobrazilju rebrima takt je ravnomjeran boja u sivom siva a voda posvuda posvuda voda bez mirisa i okusa iz tebe se izlijeva zgrabio bi onaj plamičak ispod klijetke a spržio bi prste bez dodira odmah prepoznaš prazan stan tišinom što pijesak u svaki predmet stavlja i odnosi ih nekamo gdje ih nema tako se nije tako se pogled bez uzlova osvaja do ničega tako se misao obustavlja . . |
23.09.2023., subota
poravnanje II.
.
. jesenja prva kiša do ruba natapa dan neumoljiva liježe zemlji grleći ju ljubazno kao što susret očiju dva tijela u jedno stavi upravo onako kako se u usjeku vremena slože nasuprotne strane jedan pogled tvoreći prva glazba jesenjih kiša s odronom kapi u utorima svijesti nudi razgovor potrebno je samo zašutjeti i slušati o Milici izvan kontrole čiji terijer slijedi instinktom sreću i o golemoj žurbi auto-ceste koja nema kamo odvesti ako ne znaš cvijetu pasti ako spleten si čvorovima iz kojih grane ne će izrasti slušaj: kamion! udarit će te poput kamiona! i ne će stati i konje će ukrasti trećeg dana nestat ćeš u obezglavljenom jahaču okrenut naopako i nepodesiv stvarnosti neka je tako i neka se bude u prekrasnoj jesenjoj provaliji kamo ću se odapeti . . |
odbrojavanje
.
. šum kiše na pozornici zaustavio je misli odvojile su se zaustavivši vrijeme u trenutku kad počinje stvarno odbrojavanja iako to nema smisla jer jednom uronjen svrsi nikada joj ne ćeš uspjeti razmrsiti čvorove i zauvijek sa znakom na čelu optrčavat ćeš izmišljenim krugovima sve dok razum te prehranjuje a onaj precizan unutarnji mehanizam podudaran s putanjom svijeta ostane zaglušen nema poravnanja s kojim mogao bi zapodjenuti razgovor nema lica ispod obrazine i kao da sve uloge su proizvoljne kako zadan scenarij dopusti pa uvijek onaj u prvom činu umirući do četvrtoga stigne suštinski ništa ne promijenivši vidiš kako sprženo lišće otpada i bezuvjetno mijenja shvaćanje o mahnitosti s kojom gorjelo je visu a sad ga poput paučine raznosi vjetar i ustupa mjesto novoj inscenaciji razumijevanja novom odbrojavanju . . |
22.09.2023., petak
ako se
.
. ne dobar dan ostao je iskrivljen za leđima jedak okus zraka prijeti se osvrtanju bar dok pogled se ne urazumi i ne podigne vizir još uvijek jarostan čvrstoćom stiska jače desne ruke čini se doći će vrijeme kad će sva koplja biti slomljena a ruke će se primiti dlanovima po linijama zajedničke propasti ako je moguće ako namjera nije u varci novog dana što precrtava se po zabludi prethodnog ako poželjeti se hoće u čas kad ništa drugo ne preostane . . Oznake: rujan |
21.09.2023., četvrtak
nakon svega
.
. upadneš iz zečje rupe u lavlju jamu pretvorivši žutu podmornicu u totem na gradskom trgu i čudiš se kako razum funkcionira poigravajući se simbolima samo u svoju korist a iznervira te sitnica ne veća od čiode ponese te frivolnost trenutka i gnjev u njemu poput plimnog vala obriše sve zapise na pijesku obale koje si brižljivo ostavljao misleći kako je to prava stvar i što nakon svega? kad sputan si uzama mjesta kad dopisan si kamenu bez posebnog razloga tvrđe dlijeto uzmi azuru se posveti pogled još dalje usmjeri do tamo gdje elementi se tale i saznaj kako od najsitnijeg ovaj udah svom putu se primi . . Oznake: rujan |
20.09.2023., srijeda
divlje
.
. jutarnja koplja poput zvuka violine sjaje se na listovima ne mogu te ne pogoditi ne promašuje rutina opažaja ali danas ne odlažu se nekamo do uobičajenog mjesta stvrdnjavanja danas ranjavaju u igri sa sjenama i paperje misli možda sitne strugotine razmišljanja razvejavaju se bez oblika a ona čvrsta struktura u kojoj obitavaš rasipa se zrncima pijeska i čini se kao riba na suhom dok blješti joj površina ljuskama u skoku do udaha ne naučiš se disati s divljinom otkucaja poginut ćeš pripitomljen trivijalnostima uzalud bit ćeš neotporan Sunčevim ranjavanjima . . Oznake: rujan |
19.09.2023., utorak
promise
.
. konkretan dan popločan zabranama pruža se kamo nije namjera vode što lome se na kostima i sjaj što trne u podzemnim izbama zovu nekamo gdje koža umiva se slanoćom krvi i bistri misao s kojom ograđen je zdenac udaha zaimati snoplje dubine pokretom koji se ponavlja od usne do vrela i ne prestajati biti manjim od svega što u nama obitava samo to samo sada i smirit će se kanonada propadanja i utišat će se damaranje tišine u bastionu rebara . . |
18.09.2023., ponedjeljak
dodir
.
. i ovdje gdje koža me sputava a grmljavina u rebrima jari i tamo gdje misao mrijesti se zvjezdanim prahom osjajena ne pitam kome ću se opredijeliti znam bez obrazaca smisla ondje je staza u trnju koja poslije svih hodočašća mora se iskrčiti nije zapisano u sibilinskim knjigama nema je u efemeridama kao što nema vremena ako u njem nije udah tek sve dodir je samo dviju ploha dimenzija gdje naličja im crpe se iz istog izvora . . |
17.09.2023., nedjelja
praskozorje
.
. došla si ušla u san kao dvije zvijezde na golim ramenima zbog svih otetih riječi zbog mnoga toga u nerodici dana došli smo u posjetu unaprijed izabrane noći na kraju ulice k onoj koja jedina zna kako se mijesi tama samo njezin pogled bio je dovoljan i već si čitala skrivene znake zapisane na koži razumijevala si kamo će linije i otkuda do njih pokreti soba se tamom nabirala bila si grimorij tvrdoukoričene knjige tijela koja ozbiljavala se na ramenima dvjema zvijezdama u očima slanim od života već pružio sam ruke uvezu već nepročitanim stranicama dopisivao bih riječi perom prvog sjaja koji dan umiva . . |
15.09.2023., petak
reliquiae
.
. tišina otima korake i već slijedeći strijepi smjerom krenuo si kako drugi hoće ideš, nižeš u sebi umnogostručen daleka sjećanja na onoga koji bio je jedini jedan a više nisi onaj kojem krenuo bi ne ćeš biti mu kamo krenuo si kad sve u klancu prošlo jači od glasa eho ima . . Oznake: rujan |
13.09.2023., srijeda
moderato
.
12.9. dani se osmjehuju Suncem dok stijenj ne utrne i dalje osmjehivat će se a ne ćeš znati razlog osmijehu većim od vremena i kad kažeš nisam sam već usamljenu prazninu u vremenu ostavljaš a ne znaš hoće li iz sjemena tih dviju riječi niknuti pogled do osmijeha ne znaš zašto već sada primisao konca dohvaćaš žalom i svakom danu kad ustaješ već suton mu docrtavaš uzimajući stope puta i s njima veći krug svojim krugom osvajaš . . Oznake: rujan |
12.09.2023., utorak
zaborav
.
9.9. premetačinom vremena ne će se pronaći dragocjen trenutak koji promaknuo je ćudljivoj naravi pogleda samo žaljenje preostat će u njemu i propušten korak što prazninom je ispunjen a odzvanja blizinom nerazumljivo nepristupačan „moglo se ali nije” gradi sjećanje ne prestajući od stvarnog zdanja oduzimati jednu po jednu opeku koje prošlom nedostaju ne može se imati ono što vihor je razvejao svim četirima stranama svijeta da se nikada više ne sretnu ne može se vratiti ono što nenapisano ostavi stranicu praznom a vrh pera svojoj svrsi nije dospio . . Oznake: rujan |
10.09.2023., nedjelja
nisam |
09.09.2023., subota
melanž
.
8.9. prvi jutarnji osjećaj ljepljiv i nasrtljiv prispjeo tko zna odakle pod kožom se odijeva kostima ustaje u oku sjajem oživi i nisi kao što počeo si rveš se tučeš do krvi gorko i slano jed i med dahu točiš kad nisi do sebe prvi i kušaš taj melanž na koplju ga lomiš do rasjeda što se otvori ne daš se gnjevom ruci misao oštru vrhu zaustaviš prijeteći namjerom obrazini koju dobio si sebi ne razmišljajući . . Oznake: rujan |
07.09.2023., četvrtak
umami
.
5.9. rujan je svježa zora jučerašnjeg uzavrelog dana priđe kao što prišla bi namjera slanoće mora do samo jednog vala rujanska rosa duboka je misao u svakom zelenilu lista kapnuta iz dubljeg oceana u kojem svaka riječ je suvišna sve zajedno sada pod kožom su izmaglica i eterično ulje od kojih ugriz mesu sočnog je umami okusa kušao si i nikad dosta je gladi dodira uvijek kao prvo buđenje je onoga jedinog osjećaja do života čini se svaki puta bliži si nijansom linije stvarnoj orbiti tamo gdje počeo si od nje pjan a već početkom vrtnje više nisi . . |
05.09.2023., utorak
biser
.
3.9. što nam Mjesečina priča kad samo oči do nje su sluhom? I kako kožu zaustaviti utišati damar ispod rebra kako se šaptu zaslađene tame oduprijeti? vrata što su zatvorena razumijevanju na dodir se otvaraju a korak onaj prvi u dovratku prije blagoslova misli već u brazdi vremena učini se poznatim i odliven trag stope zovne kao što krilo uzme se do visa pluća dahom kad se zraku pruže nisi uzalud pregršt praha skupljen kako bi se rasuo bez odraza u zrcalu sebe imaš ne bez razloga i kad razgovor počne nisi li praskozorje koje dan će dati nisi li iskra što središtu Zemlje oganj će utisnuti vrtnji koja se ne smije zaustaviti? nisi li poluga do nekamo stići? tražit ćeš: hrabrosti mi daj za istupiti iz bljedila sa staze lažnih proroka i blago oslovi me strjelicama izazova usnu zagrizi do krvi i ciljaj u središte mete kamo još nisam odhodao ovom biseru smisao nije svrha nije na tržnici taština u bescjenje nuditi se . . |
04.09.2023., ponedjeljak
čioda
.
1.9. buđenje je bilo u području vakuuma nakon apokalipse sna jedini očevidac sad prebrojava rutine dok nasuprot zabrinutost mu otimlje pogled poput čiode zabodene koži koju prije osjetiš no što se uoči probojem neprijateljskog stava i kao da oduvijek je i ovdje i tamo poput meridijana koji spaja dvije osi polovice potpunog obujma kruga spas je u riječi što poduprijet će misao svjetlijoj strani a u njoj su početak ditiramba i završna kadenca rekvijema između kojih otkrivat će se plovni putovi uzburkanog mora s njom prestane boljeti bol i ne obazireš se na kradljivce osmijeha nastavljaš, tragaš za spasonosnim otokom odakle se Sunce najljepše javlja a ako se mora biti izravan: trebaš nekoga tko svjetlo je i još srodnija tama i isti ste, slutiš jer oboje probada ista čioda . . |
03.09.2023., nedjelja
možda
.
31.8. ova Mjesečina ispod kože udarcima nasrće ne prestajući zbunjivati pogledom krenuo bi, moraš, želiš a nemaš riječ s kojom dohvatio bi misao i obranio se od propadanja dnu osobnog ništavila možda je lijepo na dnu rova preživljavanja ili se srazom moraju razgolititi grudi u susretu grmljavinskih otkucaja možda se lijepo krije na drugoj strani shvaćanja ili je osjetljiva cjelina svih osjeta zapečaćena obodom kruga disanja ova Mjesečina pod kožu udarce dostavlja i kao da svaki je od istog pošiljatelja kojemu pošta se vraća ako nema adresata . . |
01.09.2023., petak
bit će
.
30.08. sve ono protiv tebe uspravi se s tobom ni sjena nije tako brižna blizinom u pogledu Mjesečine koju očima grješno tražiš prepustiš se žeđu do veličine kad snom se dozivaš poput veterana brojeći ožiljke i s iskustvom skrivajući ubojitu namjeru ali i poput školarca koji opčinjen ljepotom sklada nema što poslije nje izgubiti stiskom osjetiš oštrinu vrha koplja kao da sad zarinut će se rebrima i znaš odlučnosti slijedeći korak otpuštajući se kretnjom vremenu bit će onako kako namjena dopusti se svrsi bit će kako po sebi se htjedne bez poniznosti ishodu kao da prvi si i posljednji udah u zrakopraznom prostoru . . |
