_m

.
.
jutarnja koplja
poput zvuka violine
sjaje se na listovima
ne mogu te ne pogoditi
ne promašuje rutina opažaja
ali danas ne odlažu se nekamo
do uobičajenog mjesta stvrdnjavanja
danas ranjavaju u igri sa sjenama
i paperje misli
možda sitne strugotine razmišljanja
razvejavaju se bez oblika
a ona čvrsta struktura
u kojoj obitavaš
rasipa se zrncima pijeska
i čini se kao riba na suhom
dok blješti joj površina ljuskama
u skoku do udaha

ne naučiš se disati
s divljinom otkucaja
poginut ćeš pripitomljen trivijalnostima
uzalud bit ćeš
neotporan Sunčevim ranjavanjima
.
.

Oznake: rujan