nakon svega
.
. upadneš iz zečje rupe u lavlju jamu pretvorivši žutu podmornicu u totem na gradskom trgu i čudiš se kako razum funkcionira poigravajući se simbolima samo u svoju korist a iznervira te sitnica ne veća od čiode ponese te frivolnost trenutka i gnjev u njemu poput plimnog vala obriše sve zapise na pijesku obale koje si brižljivo ostavljao misleći kako je to prava stvar i što nakon svega? kad sputan si uzama mjesta kad dopisan si kamenu bez posebnog razloga tvrđe dlijeto uzmi azuru se posveti pogled još dalje usmjeri do tamo gdje elementi se tale i saznaj kako od najsitnijeg ovaj udah svom putu se primi . . Oznake: rujan |