biser
.
3.9. što nam Mjesečina priča kad samo oči do nje su sluhom? I kako kožu zaustaviti utišati damar ispod rebra kako se šaptu zaslađene tame oduprijeti? vrata što su zatvorena razumijevanju na dodir se otvaraju a korak onaj prvi u dovratku prije blagoslova misli već u brazdi vremena učini se poznatim i odliven trag stope zovne kao što krilo uzme se do visa pluća dahom kad se zraku pruže nisi uzalud pregršt praha skupljen kako bi se rasuo bez odraza u zrcalu sebe imaš ne bez razloga i kad razgovor počne nisi li praskozorje koje dan će dati nisi li iskra što središtu Zemlje oganj će utisnuti vrtnji koja se ne smije zaustaviti? nisi li poluga do nekamo stići? tražit ćeš: hrabrosti mi daj za istupiti iz bljedila sa staze lažnih proroka i blago oslovi me strjelicama izazova usnu zagrizi do krvi i ciljaj u središte mete kamo još nisam odhodao ovom biseru smisao nije svrha nije na tržnici taština u bescjenje nuditi se . . |
čioda
.
1.9. buđenje je bilo u području vakuuma nakon apokalipse sna jedini očevidac sad prebrojava rutine dok nasuprot zabrinutost mu otimlje pogled poput čiode zabodene koži koju prije osjetiš no što se uoči probojem neprijateljskog stava i kao da oduvijek je i ovdje i tamo poput meridijana koji spaja dvije osi polovice potpunog obujma kruga spas je u riječi što poduprijet će misao svjetlijoj strani a u njoj su početak ditiramba i završna kadenca rekvijema između kojih otkrivat će se plovni putovi uzburkanog mora s njom prestane boljeti bol i ne obazireš se na kradljivce osmijeha nastavljaš, tragaš za spasonosnim otokom odakle se Sunce najljepše javlja a ako se mora biti izravan: trebaš nekoga tko svjetlo je i još srodnija tama i isti ste, slutiš jer oboje probada ista čioda . . |
možda
.
31.8. ova Mjesečina ispod kože udarcima nasrće ne prestajući zbunjivati pogledom krenuo bi, moraš, želiš a nemaš riječ s kojom dohvatio bi misao i obranio se od propadanja dnu osobnog ništavila možda je lijepo na dnu rova preživljavanja ili se srazom moraju razgolititi grudi u susretu grmljavinskih otkucaja možda se lijepo krije na drugoj strani shvaćanja ili je osjetljiva cjelina svih osjeta zapečaćena obodom kruga disanja ova Mjesečina pod kožu udarce dostavlja i kao da svaki je od istog pošiljatelja kojemu pošta se vraća ako nema adresata . . |
bit će
.
30.08. sve ono protiv tebe uspravi se s tobom ni sjena nije tako brižna blizinom u pogledu Mjesečine koju očima grješno tražiš prepustiš se žeđu do veličine kad snom se dozivaš poput veterana brojeći ožiljke i s iskustvom skrivajući ubojitu namjeru ali i poput školarca koji opčinjen ljepotom sklada nema što poslije nje izgubiti stiskom osjetiš oštrinu vrha koplja kao da sad zarinut će se rebrima i znaš odlučnosti slijedeći korak otpuštajući se kretnjom vremenu bit će onako kako namjena dopusti se svrsi bit će kako po sebi se htjedne bez poniznosti ishodu kao da prvi si i posljednji udah u zrakopraznom prostoru . . |