_m

.
3.9.
što nam Mjesečina priča
kad samo oči do nje su sluhom?
I kako kožu zaustaviti
utišati damar ispod rebra
kako se šaptu zaslađene tame oduprijeti?

vrata što su zatvorena razumijevanju
na dodir se otvaraju
a korak onaj prvi u dovratku
prije blagoslova misli
već u brazdi vremena
učini se poznatim
i odliven trag stope zovne
kao što krilo uzme se do visa
pluća dahom kad se zraku pruže

nisi uzalud pregršt praha skupljen
kako bi se rasuo
bez odraza u zrcalu
sebe imaš ne bez razloga
i kad razgovor počne
nisi li praskozorje koje dan će dati
nisi li iskra što središtu Zemlje
oganj će utisnuti
vrtnji koja se ne smije zaustaviti?
nisi li poluga do nekamo stići?

tražit ćeš:
hrabrosti mi daj
za istupiti iz bljedila sa staze lažnih proroka
i blago oslovi me
strjelicama izazova
usnu zagrizi do krvi
i ciljaj u središte mete
kamo još nisam odhodao

ovom biseru
smisao nije
svrha nije
na tržnici taština
u bescjenje nuditi se
.
.

Oznake: rujan, Moonlight, M