.
1.9.
buđenje je bilo u području vakuuma
nakon apokalipse sna
jedini očevidac sad
prebrojava rutine
dok nasuprot zabrinutost mu
otimlje pogled
poput čiode zabodene koži
koju prije osjetiš
no što se uoči
probojem neprijateljskog stava
i kao da oduvijek je
i ovdje i tamo
poput meridijana koji spaja dvije osi polovice
potpunog obujma kruga
spas je u riječi
što poduprijet će misao svjetlijoj strani
a u njoj su početak ditiramba
i završna kadenca rekvijema
između kojih otkrivat će se
plovni putovi uzburkanog mora
s njom prestane boljeti bol
i ne obazireš se na kradljivce osmijeha
nastavljaš, tragaš
za spasonosnim otokom
odakle se Sunce najljepše javlja
a ako se mora biti izravan:
trebaš nekoga
tko svjetlo je
i još srodnija tama
i isti ste, slutiš
jer oboje probada ista čioda
.
.
Post je objavljen 04.09.2023. u 00:12 sati.