čioda
.
1.9. buđenje je bilo u području vakuuma nakon apokalipse sna jedini očevidac sad prebrojava rutine dok nasuprot zabrinutost mu otimlje pogled poput čiode zabodene koži koju prije osjetiš no što se uoči probojem neprijateljskog stava i kao da oduvijek je i ovdje i tamo poput meridijana koji spaja dvije osi polovice potpunog obujma kruga spas je u riječi što poduprijet će misao svjetlijoj strani a u njoj su početak ditiramba i završna kadenca rekvijema između kojih otkrivat će se plovni putovi uzburkanog mora s njom prestane boljeti bol i ne obazireš se na kradljivce osmijeha nastavljaš, tragaš za spasonosnim otokom odakle se Sunce najljepše javlja a ako se mora biti izravan: trebaš nekoga tko svjetlo je i još srodnija tama i isti ste, slutiš jer oboje probada ista čioda . . |