_m

.
.
šum kiše na pozornici
zaustavio je misli
odvojile su se
zaustavivši vrijeme u trenutku
kad počinje stvarno odbrojavanja

iako to nema smisla
jer jednom uronjen svrsi
nikada joj ne ćeš uspjeti razmrsiti čvorove
i zauvijek sa znakom na čelu
optrčavat ćeš izmišljenim krugovima
sve dok razum te prehranjuje
a onaj precizan unutarnji mehanizam
podudaran s putanjom svijeta
ostane zaglušen

nema poravnanja
s kojim mogao bi zapodjenuti razgovor
nema lica ispod obrazine
i kao da sve uloge su proizvoljne
kako zadan scenarij dopusti
pa uvijek onaj u prvom činu umirući
do četvrtoga stigne
suštinski ništa ne promijenivši

vidiš kako sprženo lišće otpada
i bezuvjetno mijenja shvaćanje
o mahnitosti s kojom gorjelo je visu
a sad ga poput paučine raznosi vjetar
i ustupa mjesto
novoj inscenaciji razumijevanja
novom odbrojavanju
.
.

Oznake: rujan, ekvinocij