katarza
.
. pregažen i ispražnjen odznačen dočekaš se na beznačajnom mjestu daleko od svih putova ništa novo, ništa posebno obeshrabrenju kad s pustopoljinom potapaš sve one drske vlati trave što do maločas prijetile su se oštrim vrhovima a ugošćavale su gujavice i mrave nerazdvojnom dodijeliš novu ulogu sada si promatrač tragova koje nervozno odlažeš nekamo gdje ih nema više ne stežeš uobrazilju rebrima takt je ravnomjeran boja u sivom siva a voda posvuda posvuda voda bez mirisa i okusa iz tebe se izlijeva zgrabio bi onaj plamičak ispod klijetke a spržio bi prste bez dodira odmah prepoznaš prazan stan tišinom što pijesak u svaki predmet stavlja i odnosi ih nekamo gdje ih nema tako se nije tako se pogled bez uzlova osvaja do ničega tako se misao obustavlja . . |