_m

.
.
jesenja prva kiša
do ruba natapa dan
neumoljiva liježe zemlji
grleći ju ljubazno
kao što susret očiju
dva tijela u jedno stavi
upravo onako
kako se u usjeku vremena
slože nasuprotne strane
jedan pogled tvoreći

prva glazba jesenjih kiša
s odronom kapi
u utorima svijesti
nudi razgovor

potrebno je samo zašutjeti
i slušati
o Milici izvan kontrole
čiji terijer slijedi instinktom sreću
i o golemoj žurbi auto-ceste
koja nema kamo odvesti
ako ne znaš cvijetu pasti
ako spleten si čvorovima
iz kojih grane ne će izrasti

slušaj: kamion!
udarit će te poput kamiona!
i ne će stati
i konje će ukrasti
trećeg dana nestat ćeš
u obezglavljenom jahaču
okrenut naopako
i nepodesiv stvarnosti

neka je tako
i neka se bude
u prekrasnoj jesenjoj provaliji
kamo ću se odapeti
.
.

Oznake: rujan, ekvinocij, M