praskozorje
.
. došla si ušla u san kao dvije zvijezde na golim ramenima zbog svih otetih riječi zbog mnoga toga u nerodici dana došli smo u posjetu unaprijed izabrane noći na kraju ulice k onoj koja jedina zna kako se mijesi tama samo njezin pogled bio je dovoljan i već si čitala skrivene znake zapisane na koži razumijevala si kamo će linije i otkuda do njih pokreti soba se tamom nabirala bila si grimorij tvrdoukoričene knjige tijela koja ozbiljavala se na ramenima dvjema zvijezdama u očima slanim od života već pružio sam ruke uvezu već nepročitanim stranicama dopisivao bih riječi perom prvog sjaja koji dan umiva . . |