Svojim odlaskom ona je zadala udarac njegovu golemom egu.
Ego mu je oduvijek bio izrazito jak i bitan u njegovu životu. Radi svog ega mnoge drage ljude je povrijedio, mnogo prijatelja je izgubio, isti taj njegov ego mnogo puta ga je koštao u životu. Jednom ga je čak koštao i njegova dobro plaćenog posla u državnoj firmi. Radi svog ega uništio je i jednu mladu obitelj koja je imala sve predispozicije za jedan uspješan i kvalitetan život...
Ego i sebičnost - otrovi duše koji kad tad dođu na naplatu u životu, prije ili kasnije, ali plodove tog sjemena jednom moraš pokupiti. Jednom ti se obije sve to u glavu. I ako si samo malo inteligentan, ako ti je samo malo stalo do nečeg, do sebe i svog života, stati ćeš i porazgovarati sam sa sobom. Reći ćeš sam sebi: pa šta to meni sve treba, nisam ja centar svijeta i zbivanja, ima bitnih i važnih ljudi oko mene koje volim i koji me trebaju a i ja njih isto trebam....
Ali ne, on nikad nije znao stati na loptu, on nikad nije znao iskreno porazgovari sam sa sobom, on nikad nije sam sebi znao i mogao priznati da griješi, priznati sam sebi da je u krivu, da se ne može i nije ok tako se ponašati. Nikad nije mogao razumijeti i shvatiti da njegove grube riječi i njegovo sebeljublje može tolerirati samo njegova mama, jer ona mu je mama, a mame sve podnose i trpe od svoje djece, jer su mame....
Tisuću riječi, stotine sati razgovora su otišle u beskonačnost jednog trenutka kada je odlučila da odlazi od njega, jer za njega očito nema spasa, jer on sam ne želi spas....Jer je njemu upravo tako dobro, jer uvijek naleti neka budala koja tolerira takvo ponašanje...
A ona?
Ona kao ona. Žena ratnica, buntovnica koja se oduvijek znala izboriti za svoje mjesto pod suncem. Nije ona htjela biti upravo takva, ali takva se rodila I nije znala biti drugačija, nije znala biti ovisna o nekom, nije znala biti mila I mirna kad se radilo o njemom integritetu, kad se radilo o njenoj slobodi, o onoj elementarnoj slobodi s kojom se ljudi rađaju.
Žustro se borila za svoju slobodu govora, slobodu razmišljanja, slobodu izbora, što njemu naravno nikad nije odgovaralo, jer njemu je trebala upravo jedna suprotna njoj. Njemu je trebala jedna mirna I tiha ženica koja bi poslušno klimala glavom na sve njegove zahtjeve, jedna koja bi odobravala sve njegove postupke pa maker bili I totalno krivi. Njemu je trebala jedna koja bi mu se danima divila zato što je njen alfa mužjak promijenio žarulju nakon 7 dana moljenja, da, njemu je upravo jedna takva trebala. Jedna koja će u svakom smislu biti ovisna o njemu, koja će u njemu vidjeti nešto sveto I božansko.
Život mu je poslao jednu potpuno suprotnu, jednu ratnicu, jednu koja ruši sve tradicije I lomi sve predrasude pred sobom. Poslana mu je da nešto nauči od nje. Nažalost, svaka životna lekcija košta I ako nešto što ti život nudi ne naučiš iz prve lekcije, ne prihvatiš na lijep, način onda te život malo jače prodrma I ponavljaju ti se lekcije u životu dok ne naučiš, dok ne shvatiš da neka posesivna ponašanja, neki sebični stavovi, neka ograničena razmišljanja koja su nam odgojem ili sredinom u kojoj živimo, tijekom godina nametnuti,nisu ispravni. Treba shvatiti iz lekcija koje ti život nemilosrdno baca ispred tebe, treba shvatiti da se neka ukalupnjena ponašanja trebaju mijenjati jer ne možeš naprijed, ne možeš napredovati….
A on kao on.
Od nje nije naučio ništa. Lupa I dalje po svom sa svojim do neba velikim egom. Život ga lupa po glavi svako toliko, život ga podsjeća da stane, da se osvrne oko sebe jer nije on centar zbivanja, centar svijeta. Ukazuje mu da ima ljudi oko njega koji ga trebaju, da ima ljudi oko njega na koje je potrebno obratiti pozornost, ali ništa. Životne lekcije mu prolaze ispred nosa, lupaju ga I ona zna da ga to boli, ali ne može on od svog ega I od tolike ljubavi prema sebi uvidjeti da ima ljudi koje boli, da postoje ljudi koji pate I koji nemaju.
Ne razumije on to, jer preuzak mu je vidokrug – od sebe I samo prema sebi.
Ego može biti zaista gadna I opasna zvijer ako je ne držiš na uzdama….
