Često sam se pitala da li netko može dobiti upalu mišića od vježbanja joge?
I da, neko dan sam dobila potvrdan odgovor, upravo tako - dobila sam upalu mišića od vježbanja joge. Čisto nemoguće, ali je tako. I nije meni što sam dobila upalu mišića od vježbanja joge nego mi je poražavajuće za mene samu da sam upalu zaradila upravo na 1. stupnju, pa se pitam što će biti do 7 ili 8 stupnja, ako je sada tako...Prestrašno...
Neki dan sam opet krenula na jogu onako sretna i sva puna volje, opet sve ispočetka od 1. stupnja. Došla sam u stari ali nešto izmjenjeni prostor, kod starog instruktora, ekipa je bila nešto novijeg datuma, ali tko gleda ekipu, i tako vježbam radi sebe ne radi njih...Počela sam od 1. stupnja. Prvi stupanj joge je čisto istezanje, to su vrtićke vježbe, ono, ruke gore, ruke dolje, istegnite se ovako, istegnite se onako, jedino što mi je bilo zahtjevnije je Khatu pranam (ciklus od nekoliko spojenih vježbi) i to smo ponavljali u nekoliko ciklusa. Zaključilo bi se da se baš nisam ni umorila ni oznojila jer to je ipak joga, ali baš suprotno, oznojila sam se i umorila...Iako sam ja, kako kaže moj instruktor, stara vježbačica, jer sam krenula negdje 98. god. i redovito i predano vježbala nekih 8.-9. godina. Vježbala sam uz vodstvo instruktora, vježbala sam doma, meditirala, obilazila neke seminare, dakle, upustila sam se relativno predano u taj kako ja znam reći, jogerski svijet, i stvarno mi je bilo super. Upoznala sam neku novu ekipu s meni novim i skroz nepoznatim svjetonazorima, nešto sam putovala, puno se družila i dosta toga naučila....
Iako mnogi imaju dosta predrasuda po pitanju joge i ljudi koji se time bave, ja nemam niti najmanje, jer sam krenula onako polako i spontano ali vremenom sam malo zagrebala ispod površine i otkrila svašta zanimljivo na tom svom putu joge, meditacije, rada na sebi...Nikad ne bih mogla reći da mi je joga unjela nešto loše u život, nikad, ali baš nikad. Meni osobno joga je donjela samo ono dobro....Upornim, predanim i višegodišnjim vježbanjem moje fizičko tijelo je postalo toliko gipko da nisam mogla ni sama vjerovati da sam neke izuzetno zahtjevne vježbe uspješno savladavala, polako, iz stupnja u stupanj, svi moji bolovi u kralježnici su polako nestajali, cirkulacija mi je bila sve bolja, koncentracija isto tako...Meditacijom, gutanjem raznih alternativnih knjiga i što bi se reklo, radom na sebi, od mene jednog vječitog sumornog tipa, crnjaka i autodestruktivca rađa se nešto novo, ustvari, netko novi. Rađa se jedan pozitivac, rađa se jedan optimista i jedna jača i uravnotežena osoba...
I svi misle, to je lako, iako nije ni teško, ali ja sam naučila drugačije živjeti i prkosila sam svakoj promjeni ... Nije mi bilo lako ustajati ujutro i prije posla vježbati, nije lako ni meditirati po sat vremena, nije lako ni mijenjati sebe, ustvari mogu reći da je to čak bilo i najteže.
Rodili smo je i odrastamo u obiteljima s nekim životnim uvjerenjima koja su nam nametnuta od naših roditelja, jer oni smatraju da je to ispravno i njih je na kraju netko tako naučio...Kasnije ti društvo nametne neke stavove i matrice razmišljanja i ponašanja i tako živiš godinama jer misliš da je to ispravno..A onda shvatiš da medalja ima i onu drugu stranu i da ne mora to sve baš biti tako, i lagano krećeš u borbu sa samim sobom, mijenjanjem sebe i svoje životne matrice...
Dosta puta čujem oko sebe priču: da, život je težak, život je gadna borba...
Zašto mora biti tako? Ne, naravno da ne mora biti tako, stvar je samo stava prema životu i inim situacijama u njemu. Ako vjeruješ u to da je život težak, pa naravno da će ti i postati težak od samog početka da se moraš probuditi u 6 ići na posao pa na dalje...I onda tako negativnim stavom privučeš kroz dan bezbroj loših ljudi i loših situacija na svoja leđa...
Besmisleno, zar ne?
Ja sam kroz taj famozni "rad na sebi" ili kako se već zove naučila drugačije gledati na svijet i na ljude i na okolnosti koje mi se događaju, i moram priznati da mi to sve više svakim danom ima smisla, dobivam potvrde da stvarno neki zakon privlačnosti postoji...
Ovisi o nama samima koliko smo ludi ili hrabri da mu se samo prepustimo...
