Čitam na nekom blogu: Vegetarijanci žive 9.5 god. duže - super, mislim si ja. Vegetarijanstvo je super izbor, i sama sam prije bila vegetarijanka nekoliko godina. Ali pitam se želim li uopće u živjeti/životariti 9.5 god. duže od ostalih.
U šali često kažem da je moj plan živjeti negdje do 90-e god., tako da bi mi još 9.5 god. stvarno bilo too much.
U ovom okrutnom vremenu gdje se skoro pa svatko na sve moguće načine bori za svoje mjesto pod suncem, gdje se gotovo svi grčevito bore sa besparicom, plaćanjem stambenih i inih kredita, kupovanjem dječjih cipela, plaćanjem računa i svih drugih svakodnevnih sranja koje jednostavno moraš obaviti i nije baš neki luksuz od života.
Što kaže jedna moja frendica: "Divota od života!"
Teško je živjeti u današnje vrijeme. Predpostavljam da ni prije nije bilo lako, svako vrijeme nosi svoje breme. Nekad prije dok sam ja bila dijete ili u vrijeme naših nona barem smo znali da jedemo zdravo i barem su ljudi bili normalniji.
Danas mislimo, ali samo mislimo kako jedemo zdravo, u biti u sebe trpamo gomile sranja s nekim dugačkim i nikako razumljivim sastojcima.
Odem na placu i divim se voću i povrću, sve besprijekorno izgleda, gotovo savršeno. Kupiš jagode, zagrizeš istu tu jagodu, kad ono mi mirisa ni okusa, živa plastika. I tako skoro sve .... voće, povrće, meso .....
Prestrašno, ježim se od svega toga. Nemamo baš i nekog izbora. Jedini izbor je, ili jedi ili ne jedi i živi od solarne joge tj. hrani se sunčevom energijom. Iako u zadnje vrijeme ni to jadno sunašce više nije što je nekad bilo, sve neke rupe na nebu i ina čudesa...
Svako toliko vidim u novinama ili na TV-u, povučeno meso s polica jer je zatrovano, povučene dječje igračke radi otrovnih sastojaka, u šamponima i mirisima kancerogene primjese, u bombonima sastojci koji potiču agresiju, mlijeko puno antibiotika, u hrani sve neki E sastojci, lažne deklaracije i lažirani rokovi trajanja, o zraku da i ne pričam. Udišemo tko zna što.
Lijekovi se dijele šakom i kapom, i za što je potrebno i za što nije potrebno, antibiotici se gotovo sipaju iz rukava, dječja cjepiva koja su obavezna. Svi znamo da lijek pomaže za jednu stvar a štetan je barem za još tri druge. Kažu farmacija je najbogatija, baš se pitam zašto?
Dalje, klimatske promjene koje je više nemoguće pratiti. Prirodne katastrofe sa završecima kobnim i za ljude i za životinje. Žao mi životinja - nisu one krive, žao mi je malih ljudi - nisu oni krivi.
Oni veliki i nedodirljivi za sebe se i tako na kraju pobrinu.
Kažu smak svijeta je u prosincu 2012., ma mislim si ja, smak svijeta je već odavno počeo, lagano i sigurno kročimo putem samouništenja.
Stalno neki ratovi i nadmetanja svjetskih velesila, tko je jači, tko je bolji.
Kad slušam razgovore ljudi svako toliko čujem riječ karcinom. Pošast 21 stoljeća, vrlo je malo onih koji umru od starosti, uglavnom od karcinoma, ovakvog ili onakvog. Danas se kloniraju životinje, putuje se na Mjesec a ne može se naći lijek protiv raka. Doista neobična priča, uglavnom, u to ne vjerujem. Svako toliko iz laboratorija izleti neka ekstra bakterija, ako se dobro sjećam - kravlje ludilo, ptičja i svinjska gripa, ima još toga ali se ne mogu sjetiti. Sada čitam o nekoj super bakteriji koja bi potukla pola čovječanstva. Vjerojatno tamo netko misli da nas je previše na majci Zemlji pa bi to trebalo malo prorijediti.
I onda kad tako sve malo saberem jedno sigurno znam - postati ću opet vegetarijanac ne radi zatrovanog mesa i ne radi toga što ću živjeti 9.5 god. duže, već radi svojih uvjerenja.
Drugo, kad se osvrnem oko sebe i pogledam kuda ide ovaj svijet baš i ne želim doživjeti devedesetu.
Žao mi je djece, kakav im svijet ostavljamo....
Oznake: svijet
