Ovo nije politički post. Danas sam jeo grah, pio čaj i osjećao bolove u leđima. Sijevalo je u sinusima, a treslo se u duši kada sam čuo kako su skončale one dvije cure na Rabu. U tom istom trenutku prva asocijacija mi je bio film Nebeska stvorenja. Doista je fascinantan taj svijet različitosti vizualnog poimanja.
Ne stavljajte više slike ispred mene, molim. Hvala.

Preporuka albuma : The Thrills - Teenager

Owen: Ni jedan Hrvat ne bi ušao u reprezentaciju Engleske.

Strokewski : Naguzite se, vrijedi probati...LUUUZERI!

kategorija : fudzbal



UPDATE : Dragi birači, jebite se. Posljednjih dana sam malo više prevrtljiv poput onog adezea i svašta obećajem. Ovom prilikom ću ipak obećati da više ništa neću obećavati.

UPDATE 2 : Ponekad se dogodi da na svoj blog kopiram isječke iz tekstova domaćih novinara u kojima se potkrade pokoja gramatička pogreška, a češće mi se događa da namjerno u vlastitim tekstovima razbacam interpunkcijske znakove. Gušt mi je loše prepričavati filmove i knjige.
Ostanite budni...pričati ću vam još ponešto o sebi.

Danas, dugo godina nakon što sam postao pionir, na svom blogu objavljujem tajnu listu koju čine tri blogera (3) od kojih će samo jedan sretnik(ca) u ponedjeljak 26. studenog 2007. dobiti mogućnost da se vrate natrag na listu sa koje su ispali jer su zanemarili istinski smisao suživota u blogerskoj zajednici, a to nikako nisam mogao tolerirati. No, odlučio sam im dati još jednu šansu nakon što sam jutros shvatio da Bog zbilja postoji, jer mi je od 8-12h na posao slao sve najgore mušterije koje sam imao priliku upoznati u proteklom petogodišnjem radnom ciklusu servisera računala.

1. Milou - ne piše više, što je dovoljan razlog da ga vratim natrag. (dajem mu 36% šansi)
2. 2tref - rjeđe piše, ali najbolje cmizdri, te je iskren do boli što iznimno cijenim. (dajem mu 63 % šansi)
3. Baka – nažalost (po nju), perfekcionist i frojdovac kakav jesam, razotkrio sam kako se iza jedne plahe krhke blogerice krije pomračeni um i potencijalna masovna silovateljka taksista na Remizi. (dajem joj 1% šansi)

NAPOMENA : tajno možete glasovati u komentarima.

Ti i ja goli
oči divlje mačke u noći
dva mrava sljepljena u smoli
u dvostrukoj samoći.

UPDATE : preporuka za odličan film od Polanskog, noćas u 1:09h na NOVA TV postaji : "Bitter Moon". Dvaput ga gledao u dubrovačkim kinima jednog ljeta devedeset i neke. Taj drugi put je počela padati kiša kada smo bili u ljetnom kinu, tako da sam po prvi put (možda i zadnji) u životu prvi dio filma odgledao u ljetnom, a drugi dio u zimskom kinu.
(btw, na ovaj update očekujem komentare tipa "fora anegdota" i sl. prijave srati na adresu http://stroke.blog.hr)




U ovu pjesmu sam se zaljubio odmah na prvu loptu i još uvijek mi je najdraža na albumu...

Dugo sam se mislio hoću li uopće išta pisati o koncertu godine, jer ionako bih teško mogao prenijeti sve emocije koje sam proživljavao u ta dva sata bečke nirvane. Nije mi do recenzija i tipičnih dosadnjikavih putopisa, pa ću vam kroz par sličica dočarati atmosferu koja je pratila četiri lastfm (Digital_Ash, Shanti, Sparkthatbleed, te moja malenkost - Stroke74) kreature taj subotnji "studeni" dan.

Dakle, iz Zagreba smo krenuli dok je ranojutarnje sunce topilo mraz sa travnjaka uz Ljubljansku aveniju. Sjećam se da smo većinu puta slušali Becka, a tamo negdje oko Graza ugledao sam jedan veliki tamni namršteni oblak koji je sugerirao kako je vrijeme da se počne puštati glazba jednog od najvećih bendova današnjice. Od tog trenutka pratili su nas naizmjence snijeg i kiša što je stvorilo savršenu atmosferičnost poput one iz filma "Seven".

Po dolasku u Gasometer zonu nastaju ove tri fotke...










Tri smrznuta lica u podzemnoj ispod znaka SOS...




Čak i kada ništa nisam konzumirao viđao sam bijele čovječuljke kako sa neba silaze...




Leopold muzej...




This monkey goes to heaven???




Ova je za Xiolu...




FLF & Stroke...




Ashanti & Stroke...




Pogled iz shoping centra...




Talijanski restoran…FLF & Digital Ash...




Ovo je pogled na mjesto u istom restoranu gdje smo morali stajati u redu kao u menzi; mjesto gdje mi je jedan čiko sa crvenom kapom svašta ubacivao u posudu jer sam cijelo vrijeme na njegove nerazumljive upite potvrdno klimao glavom...




Starbucks – Digital Ash & Ashanti. Ova mi je fotka prejebena. Žena sa slike svjetska je prvakinja po broju posjećenih Indie koncerata, a jedno vrijeme je radila i kao glazbena kritičarka. U njenom pogledu, dok poput Davora Šukera dodiruje vratne žile kucavice, iscrtava se neizvjesnost, a pomalo i strah od nadolazeće koncertne noći. Muškarac sa slike kao da već zna kako će mu to biti najbolji koncert u životu, te odlučno pilji u nevidljivu paučinu na stropu...




Predvorje Gasometer centra. U podnožju smo popili kavu prije koncerta. Za susjednim stolom ekipa iz ZG-a. Skužio sam među njima onog malog Dragaša. Nisam ga slikavao jer je deblji i ružniji od mene, pa da mi ne kvari koncepciju...




Predgrupa Wild Light mi je na prvo slušanje zvučala skroz OK...




Slika večeri – FLF & Rusulica (the best blogerica na ovim prostorima, a i šire)...




Koncertne slike su uglavnom lošije kvalitete, pa ću ovdje izbaciti samo dvije da dočaraju dio atmosfere...







Na kraju koncerta ljudi se drže za glavu u nevjerici da je sve završilo, dok ljudi u šljemovima napadaju scensko zakulisje...




Besplatna reklama momcima koji su pokrenuli sadržajem zanimljiv časopis Plan Be...




Odjava posta – Strokecaster...




Update : Zahvalio bih ekipi iz ZG-a (abecednim neredom : Joakim, Waterloo, M, Lutajući) na prekrasnih nekoliko dana druženja. Isto tako, zahvalio bih se i psu (onom većem, bezopasnijem) Joakimkinog momka koji nas je onu večer pokušao impresionirati točkom u kojoj je trebao iz zadimljene prostorije izaći kroz zatvorena staklena vrata a da ih pri tom ne razbije. Nije ih razbio, a bogami ni prošao.

Btw, da se nadovežem na psa : FLF se puno osvrtao zadnjih dana, a jedan od njegovih osvrta je i onaj o našem zajedničkom putovanju. Proćirite ako vam voljni trenutak dopusti.

Ova stvar ide za Ashantija sa kojim sam cijeli dan pjevušio njene uvodne taktove, a na koncertu je odsvirana kao zadnja...

Ovo je obavijest za one koji vole čitati. Dakle, konačno je svjetlo dana ugledala dugo očekivana bestselerova zbirka priča "Da sam Šejn" u kojoj se među 65 autora može pronaći i moja malenkost. Sve pojedinosti o zbirci možete vidjeti na ovom linku. U ponedjeljak se ukazujem na štandu Mentora. Možda se vidimo, a možda i ne.

Pozdrav blogoljupci.

UPDATE : Bijah uhvaćen u laži i spreman da se predam, al` taj nisam ja. Neki rijetki od vas zamijetili su da obmanuh svekoliku javnost netočnošću informacije o mojem eventualnom ukazanju na Interliberu u ponedjeljak 12.11. tekuće godine. Naime, te na prezime usuđujem se baviti pretpostavkama da ću ipak u ovome trenutku (nešto prije podne po srednjeeuropskom vremenu) krenuti put velesajma pogođen superpreciznom gugl informacijom koja je bitno utjecala na vremenski unazadni pomak samog mog ukazanja. I bi tako, i bi dobro...i bi svjetlo.

Beč...jedni, jedini i neponovljivi. Bit će i pokoja fotka ako budem dovoljno stabilan za takvo što...

Kao što neki od vas znaju, a neki i ne, jučer je netko dok sam krvavo zarađivao vlastiti novac upao na ovaj blog i napisao vrlo dirljiv post radnog naslova "Pizda" sa popratnim tekstom "Koji je ovo kurac???". Iskreno, tekst mi se svidio i u ovom trenutku (jutro kada se trijeznim od sinoć) mislim da je bio pogrešan korak što sam ga uopće izbrisao.

Maloprije mi je Frog na telefon javio da je tako dotičnoj gospodični Bjork neki lik znao upadati u kuću dok je nema i izdrkati na njen stol i sl.

Mislim da je konačno došlo vrijeme da čitatelji preuzmu ovaj blog. Slobodno se javite na mail i svima ću dati korisničko ime i lozinku.

VV (Vječito Vaš),

Stroke

UPDATE PJESMA :

Drkotina na mom stolu

Tmurno jutro u a-molu
kurac tres`o beskičmenjak
drkotina je na stolu
sužava se k`o ledenjak

na sjevernom polu.

UPDATE 2 : Ponešto o pičkama za Asjabu

Sinoć sam upamtio čak dvije situacije vezane za maloljetne govnolenđanke :

SITUACIJA 1 : idu dvije maloljetne nacvrcane flundre i nešto se kao malo naguravaju, pa se ližu, pa se pretraživaju kao da su policajke sve dok jedna od njih nije vrisnula što joj dušu ište :

- On ne če-ka me-neee...on če-kaa ne-ku je-be-nuu ku-čkuu da mu daa pi-čkeee!!!

SITUACIJA 2 : U sitne noćne sate u ulazu zgrade žurno se penjem stubama, kada me u polumraku polukata prene zveckanje remena sa hlača koje je mladi dečko hitro potezao prema gore dok je maloljetna susjeda brisala usne histerično dobacujući :

- Ništa nisi vidio! NIŠTA NISI VIDIO!!!

Susjeda, nadam se da ti tata ne čita blogove.