O da, to je pravi naslov. Ili kako je Billy Cristal tipkao u «Izbaci mamu iz vlaka» : «The night was moist…»
Fenomen bloga privukao me prije više od pola godine kao vrlo zanimljiv način komunikacije.
Pustio sam glasove iz svoje glave da pričaju priče.
I bilo je tu mnogo različitih glasova za samo jedan cirkus u kojem je nesretni klaun Strokewski sjedio sam. Onda bi se često pojavljivala grupica istih ljudi koji su bili žedni mojih blesavih trikova. A ja sam ih obasipao magijom iznova…i iznova. Poistovjećivao sam se sa izvođačima koji bi težili da isti trik svaki put bude drugačije interpretiran, da mu unesu neku novu čar.
Nikada nisam bio zadovoljan. Čak i onda kada bi publika plakala od smijeha i aplaudirala oduševljeno.
Vrata od cirkusa još zatvorio nisam. Valjda sam zabrazdio preduboko.
Jednoga dana priznao sam prijatelju da su moje čarolije djelotvornije u virtualnom svijetu. Zagrcnuo se od smijeha dok je ispijao staro crno pelješko vino. Samo je odmahnuo rukom.
Što to sada znači?? – rekoh
Strokewski, cijeli svoj život družim se sa zvijezdama u usponu kao što si ti. – odgovorio je
Ništa novo. Proći će te.
Shvatio sam poruku. Otišao sam do wc-a i u ogledalu ugledao svoje krvave oči. One su mi govorile da me nikada neće proći. Umio sam se i vratio u sobu.
Pustio sam neku dragu staru glazbu : «…planet Earth is blue and there`s nothing I can do…».
Nakon pet litara vina dva čudnovata biciklista brzinom zvuka parala su zrak što je do malo prije spokojno lebdio nad mračnom pistom.
Strokewski, kuda idemo?? – pitao je prijatelj
Zvijezdama, kada one već neće k nama. – rekoh
Lebdjeli smo iznad omiljenog krajolika novoizmišljenim spiralnim stilom. Kada smo došli na pola puta tamo nas je čekao mejdžr Tom.
Mejdžr Tom je velika faca. On je vratar nebeskog kluba gdje se okupljaju zvijezde.
Momci, karte molim. – rekao je ljubazno
Zar ulaz nije besplatan?? – upitah
Da, ali samo za zvijezde. – odgovorio je
Pogledajte što ondje piše. – reče pokazivajući kažiprstom na natpis
Pisalo je : «Skoro poznatima ulaz strogo zabranjen»
Mejdžr Tom ponio se džentlmenski i pozvao zemaljsku kontrolu da nas primi nazad.
Eto ti moj Strokewski. Šta sam ti rekao?! Ti i tvoja tvrdoglava glava. – prijatelj će
Ništa se ti ne brini. Ovo je bilo tek puko ispitivanje terena. Uhvatit ću ja mejdžr Toma na krivoj nozi…samo polako. Doć`e maca na vratanca. – rekoh
Strokewski!!!
Što je??
Nema više piste!
Kako misliš da nema više piste??
Lijepo, zar ne osjećaš da se drmuckamo po grbavom terenu?
U tom trenutku, iz zasjede, pred nas su iskočila dva ogromna debela stabla. Ubili su boga u nama.
Vidjeli smo zvijezde.