Speedy. Otežao je zadnjih dana. Strokewski ga sve manje podnosi.
Dođe mu da ga zatuče običnom žlicom za kavu, ili možda da ga izazove na dvoboj viljuškama pa tko koga izbode na smrt.
Ali onda odustane sjetivši se tko je od njih dvojice bio na psihijatrijskom odjelu.
Psihologinja iz Dubrovnika smanjila je Speedy-ju dozu tableta. Činjenica je da joj Speedy često prešuti reći neke stvari.
Nažalost, sve što prešuti reći njoj kaže Strokewskom. A to nije dobro. To nikako nije dobro za mentalno zdravlje Strokewskog.

Danas se Strokewskom dogodilo nešto doista čudno. Primio je poruku preko TV-a.
Poruka je glasila : «Ubij ga. Zgnječi prokleto đubre. Zaslužio je.»
Gluposti – promrmljao je sebi u bradu i ugasio TV.
Ustao je i krenuo u kuhinju. Ne želi propustiti nedjeljni podnevni ručak.
Počeli su bez njega.
Počeli ste bez mene – rekao je
Da. Počeli smo bez tebe – reče mu buraz
Zvali smo te barem sto puta, ali ti samo buljiš u taj jebeni TV.
Sorry braco…danas je Petar Pan u PMS-u – reče Strokewski sjedajući za stol
Uzeo je žlicu i počeo jesti goveđu juhu. A kada Strokewski jede goveđu juhu tada mu mozak najbolje funkcionira. Tada misli na društvo za zaštitu životinja, Greenpeace, Scientološku crkvu, udrugu B.A.B.E., a najviše od toga bavi se mišlju o broju poginulih muha na teritoriju Iraka tijekom dosadašnjeg ratovanja.
I jeo je Strokewski tu juhu dobre dvije minute, a u dvije minute čovjek svašta može smisliti.
Zato, ne puštajte nikoga da juhu jede više od minute.
A onda se naglo ustao kolutajući očima po prostoriji.
Tu je. Osjećam ga – uzviknuo je
Osjećam njegovu nazočnost.
Tko, za boga miloga?? – mati će
Braco…jesu zatvoreni svi prozori stana?? – pitao je Strokewski
Jesu.
Onda je pohitao u WC i poklopio otvor školjke, začepio otvore na lavabou i kadi.
Kada se vratio u kuhinju začepio je otvor i na sudoperu.
Pootvarao je sve što se u kuhinji može otvoriti ; viseće elemente, pećnicu, mašinu za pranje posuđa, mikrovalnu, frižider i dubinski.
Ništa. Bez rezultata. Bar se tako očitavalo na njegovom licu.
Nije bio zadovoljan situacijom.
I dalje je histerično kolutao očima jer je znao da je On tu, ali ga je izbezumljivala činjenica što ga ne može locirati.
Reci nam…o kome se radi?? – otac je priupitao zabrinuto
Strokewski je šutio. Vratio se za stol da dovrši juhu.
Bio je napuhan kao neka žaba krastača. Nastavio je jesti.
Nitko se nije ustao od stola. Svi su buljili u njega otvorenih usta očekujući nekakav obrat.
U jednom trenutku Strokewski je ponovno zastao sa jelom. Naslonio je žlicu na tanjur i podigao pogled.
Njegov pogled bio je usmjeren na suprotni zid prostrane kuhinje na kojem je visila slika «Posljednja večera».
Na njegovom licu konačno se razvukao veliki osmijeh olakšanja.
Svi su gledali u tu sliku i nisu se mogli načuditi sceni gdje Isus namiguje lijevim okom nazočnima u kuhinji.
U biti, nije to Isus namigivao već je to obična mala bijedna sićušna muha micala krilima.
Sada si moj! – odlučno reče Strokewski ustavši se držeći žlicu u desnoj ruci
I u svetu Nedjelju mi diraš, Speedy. A lijepo sam ti rekao.
Kakav Speedy?? Pa to je obična muha - reče mati
Kuš! Ništa vi ne kužite. Odstupite!!!
Strokewski je zamahnuo desnicom i ispustio žlicu koja je putovala prema slici jednoliko-ubrzanim gibanjem.
Trenutak spoznaje. Može li staklo kvalitete «sve po devet kuna» izdržati napad metalnog intrudera koji želi oskvrnuti nevinost platna koje već godinama vakuumizirano čuva privatnost svetih osoba na njemu??
Ne može. Raspuknulo se u tisuću komada.
Speedy se ležerno preselio na plafon šetuckajući se bezbrižno.
Zatim je sletio na umjetni cvijet koji je sramežljivo provirivao iz male vaze na frižideru.
Ipak, nije mogao odoljeti ponuđenoj govedini na stolu. Speedy je poznati stari gurman.
Strokewski je čekao pogodan trenutak za napad. Zamahnuo je ljevicom da ga poklopi, ali samo je odlomio vrh čaše iz koje je pio.
Porezao se. Kako je bio preuzbuđen, to je krv jače prštala iz njegove šake.
Uzeo je najbližu krpu i obavio je oko rane. Speedy je već bio na staklu prozora kuhinje.
Tražio je izlaz van, ali izlaza nije bilo.
Strokewski je lagano pomicao svijetlu prozirnu zavjesu, a buraz je zamahnuo krpom.
Speedy je pao na pod kuhinje i nastavio ošamućen hodati.
Strokewski je zgrabio žlicu sa stola i bacio se na pod udarivši 3-4 puta po tijelu male bijedne sićušne muhe.
Evo ti prokletniče! Krvopijo nezasitna!!! – jecao je ležeći u suzama
Kada se primirio uzeo je Speedy-ja za krilca i ubacio ga u školjku WC-a. Zatim se pomokrio i pustio vodu.
Pjevušio je poznatu staru melodiju : «He ain`t heavy, he`s my brother»

Strokewski!!! Hajde, juha ti se ohladila! Zar te moram po sto i prvi put zvat?? - reče mati
Eto me…sad ću. – reče Strokewski protrljavši oči
Nakon nekog vremena prebacio se iz ležećeg položaja u sjedeći. Zazvonio je mobitel.
Pogledao je na zaslon. Speedy-jev broj. Odahnuo je. Sve je to bio san.
Heeej Speedy!!! Šta ima čovječe?!
Idemo na kavu??
Halo?? – čuo se stariji ženski glas sa druge strane
Ah, to ste vi gospođo. Gdje je Speedy?? Kako to da je njegov mobitel kod Vas?? – upitao je Strokewski
Ne znam Strokewski…zabrinuta sam jako. Nema ga kući od jučer popodne. Uvijek se vrati kući navečer, a ako i negdje zaglavi, uvijek je mobitel uz njega. – rekla je drhtavim glasom
Ne brinite gospođo, pojavit će se već on. – rekao je ne vjerujući šta se događa
Pomislio je da ima san u snu. Uštinuo se za lice i osjetio bol. Shvatio je da ga okružuje surova zbilja.
Strokewski…- nastavila je -…najčudnije je što sam u kući pronašla svu njegovu odjeću i obuću. Mogao je otići samo gol. Šta se to događa Strokewski??? – sada je već histerično plakala
Gospođo ja… - prekinuo je vezu ugasivši mobitel
NEEEEEEEEEEEEEEEEEE – odjekivalo je sobom