Ćizs, šta se ovo događa sa glazbom danas??
Jel to zato što su se vremena promijenila ili sam ja drugačiji?
Da ga jebeš, ne bih znao.
Znam samo da me ne trese ushićenje pri izlasku noviteta kao početkom 90-tih.
Nešto kao kad su izlazili albumi tipa «Nevermind», «Blue lines», «Achtung Baby» itd.
Nevrmajnd. Zaboravite.
Imamo Green Day! ŽIVIO GOVORNIK!!!

Da. Ponekad se sjetim NOMAD-a. Ozren Milat, Zoran Lazić, duhoviti Mario Kovač i ostala gamad.
Bilo pa prošlo.
Pioniri maleni gdje ste??
A tek ono kad mi je frend rekao : «Ne petljaj se nikada sa ženama koje ne pamte Branka Kockicu».

Čudna je biljka taj Strokewski.
Jučer sam se krpio sa Belle&Sebastian, Saint Etienne i Tindersticksima.
A danas poslušah novi Franz Ferdinand i mogu reći da je jako dobar.
Ali zapravo, fascinirala me jedna fenomenalna izvođačica po imenu Emiliana Torrini sa albumom «Fisherman`s woman». Akustična gitara i božanski vokal…nešto poput Kristin Hersh.

Devedeset i šeste ja i frend odlučili smo osvojiti lokalnu radio postaju.
Nismo uspjeli.
Znali smo da u programu radija postoje ogromne rupe izazvane nedostatkom kvalitetnog sadržaja. Imali smo plan i program, ali jebeš ga.
Nismo uspjeli.
Najviše nas je pogodila činjenica da je Norman do prije nas imao čitavih sat vremena prostora u eteru da piči svoju «alternativu». Kasnije je taj isti Norman radio na prilozima vanjskopolitičkih emisija HRT-a, a čujem da sada konobari u New Yorku.
To je sigurno sanjao cijeli život; da konobari u New Yorku.

Imali smo program čoeče, a morali smo trpit direktora radija i sve te njegove priče o Stone Roses-ima. Od tih dana i kotira moj nekontrolirani bijes na samo spominjanje imena tog benda.

I tako, primio nas FACA i dao nam zadatak da napravimo nekakve esejističke osvrte na omiljene bendove itd.
Nakon par dana pojavili smo se sa esejističkim osvrtima na omiljene bendove.
FACA je bio zadovoljan.
Zadatak 2. Napraviti intervju sa Jurom Stublićem.
PLJUC. Nema frke.

Jebem ti novi val da ti ga jebem. Muka mi se sjećati.
Moram priznati da mi se Jura iz ove današnje perspektive gadi. Totalno je zahrđao i ne daje niti malo suvisle izjave (kao da ih je i prije davao).
Bio mi je nekako karizmatičniji u ugodnom razgovoru koji smo vodili prije desetak godina.

Uglavnom, nakon tog intervjua sve se razvodnilo.
FACA se rugao prije plaćanja.

Nedavno sam bio u prostorijama novog radija kod novog urednika u službi računalnog servisera.
Njegova pojava me ne oduševljava previše. A kakav je on, takav mu je i radio.
Usran.
Usrani su i ljudi koji ga slušaju.
(Da. To sam ja, Strokewski. Borac za toleranciju. Evo…dajte mi još par sekundi da se ispušem.)
A onda želim ući u mentalne sklopove ljudi koji to slušaju i dobro ih razjebat.

Ok. Devedeset osma je.
Vozimo se prema Mostaru. Slušamo RDV (Radio Dobre Vibracije – najbolji radio na ovim prostorima).
U domu Kosača nastupao je Urban prezentirajući tek izašli «Žena dijete».
Odvaljotka.
Ne bih sada detalje. Možda među vama ima BB MUP-ovaca.
Ma ionako me već sve moguće službe imaju na oku.

A da ne bi ova priča tužno završila, okrenite na mozgovnu frekvenciju Strokewskog.
Tamo se nalazi radio GA-GA, i upravo za vas idu PIXIES :

«Got me a movie, I want you to know…»